REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-734/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački električni tramvaj, Zagreb, Ozaljska 105, OIB:82031999604 zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu i Teii Šulentić, odvjetnicima iz Zagreba, Šmičiklasova 18/III, protiv I-tuženika NOVI SINDIKAT, Zagreb, Park Stara Trešnjevka 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik iz Zagreba, Hruševečka 1 i II-tuženika SINDIKT AUTOBUSNOG PROMETA ZET ZAGREB, Zagreb, Semeljačka bb, OIB:91012359284, zastupanog po punomoćnicima Marku Gracinu i Tomislavu Šegi odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom u Zagrebu, Fra A. K. Miošića 12, radi nadomještaja suglasnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 05. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika II-tuženika, dana 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Nadomješta se suglasnost na namjeravanu odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu RB, a koja je uskraćena očitovanjem I-tuženika NOVOG SINDIKATA od dana 28.2.2020. godine i očitovanjem II tuženika SINDIKATA AUTOBUSNOG PROMETA ZET Zagreb od 24.2.2020. godine.

II Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da I- tuženiku i II-tuženiku nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 eura svakom, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik RB zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2002. godine na radnom mjestu "Vozač tramvaja".

Zbog trajnog gubitka zdravstvene sposobnosti dana 14.1.2009. godine za obavljanje radnog vremena "Vozača tramvaja" radnik je sklopio Dodatak ugovoru o radu za pravovremeno obavljanje poslova radnog mjesta "Tehnolog" u Tramvajskoj radionici i to 30.11.2009. godine te 31.5.2010.godine, a potom 17 dodataka ugovoru o radu za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta "Referenta za prometnu administraciju" u Prometu tramvaja Dubrava i to u razdoblju od 1.7.2010. do 30.9.2015.g., a koje trenutno obavlja.

Radnik RB počinio je teže povrede svojih obveza iz radnog odnosa te je tužitelj kao poslodavac započeo postupak otkazivanja njegovog Ugovora o radu. Prva povreda počinjena je 27.1.2020. godine kada je radnik RB onemogućio drugog radnika, SB, da stupi na svoje radno mjesto, i to na način da je prije dolaska isto radnika iznio stol i stolice iz njegove sobe. Ove radnje popraćene su porukama na aplikaciji WhatsApp upućenima Voditelju prometa NB u kojem je radnik RB naveo da neće dopustiti da s njim sjedi "uhljeb", da nema šanse da će dopustiti da kolega SB dođe u sobu u kojoj i on sjedi i slično, uz dodatne komentare koji su upućivali na to da radnik RB u ovoj situaciji neće zazirati niti od fizičkog sukoba. Iz navedenog slijedi da se radni o krajnje neprofesionalnom i nepropisnom ponašanju radnika RB.

Drugu povredu je radnik RB počinio dana 11.2.2020. godine jer je sudjelujući u emisiji "Labirint" koja se imitirala na programu Hrvatske radiotelevizije HTV 4, iznio niz klevetničkih tvrdnji o održavanju, tehničkoj ispravnosti i sigurnosti vozila ZET-a te o zapošljavanju i poslovanju ZET-a, a koji navodi su štetni za ugled i poslovanje tužitelja.

Zbog opisanih povreda, tužitelj je pozvao radnika RB da iznese svoju obranu, a što je isti učinio u pisanom obliku putem opunomoćenika dana 18.2.2020. godine.

Radnik RB spada u zaštićenu kategoriju radnika, jer se radi o radniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost. Stoga je tužitelj sukladno odredbi čl. 151. st. 1. toč. 3. ZR-a , zatražio suglasnost I i II tuženika na namjeravanu Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu RB. Tužitelj je tuženicima dostavio sve podatke o namjeravanoj odluci i pozvao ih da izdaju suglasnost na istu. Tuženici su zaprimili poziv tužitelja dana 21.2.2020. godine.

I-tuženik se o namjeravanoj Odluci očitova dana 28.2.2020. godine te je isti uskratio suglasnost na namjeravanu Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 4.2.2020. godine

II-tuženik se o namjeravanoj Odluci očitovao dana 21.2.2020. godine na način da je također uskratio suglasnost na namjeravanu Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 4.2.2020. godine.

Navodi tuženika izneseni u očitovanju od 24.2.2020 i 28.2.2020. godine su potpuno promašeni i neosnovani.

I-tuženik smatra da je nejasno na kojim dokazima rukovoditelj prometne jedinice TPD PB temelji navode o postojanju povrede obveze iz radnog odnosa na strani radnika RB.

Zatim navodi kako mu nije dostavljena snimka emisije "Otvoreno" od 11.2.2020. godine koja se spominje u prijedlogu za stegovni postupak i da nije jasno kako je poslodavac došao o predmetne snimke. I-tuženik drži da poslodavčeve službe ne bi smjele nadzirati što radnici rade izvan svog radnog vremena, a osobito da poslodavac ne bi imao pravo označavati postupanje radnika izvan radnog vremena kao povrede obveza iz radnog odnosa. I-tuženik smatra da mu poslodavac nije dostavio sve podatke vezane za donošenje odluke i zatražio sastanak radi dodatnih odgovora navodeći da ukoliko poslodavac ne omogući održavanje sastanaka, onda uskraćuje suglasnost na poslodavčevu namjeravanu odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu radniku RB.

Iz očitovanja II-tuženika proizlazi da je suglasnost uskraćena jer poslodavac nije pretrpio nikakvu štetu koja se može "evidentirati kao povreda radnih obveza radnika po Ugovoru o radu". Također II-tuženik ističe da tužitelj nije "niti jednom činjenicom opisao štetu koja je nastala u materijalnom smislu ili drugom smislu" osim ispisa iz navedenih stvari kojima se radnik obratio javnosti. Zaključno II-tuženik ističe kako je izlazak u javnost sa istinom koja je takva kakva je, na snazi sve dok druga strane ne dokaže činjenice o šteti te od radnika naplati sve po čl. 114. Kolektivnog ugovora. Navodi iz očitovanja I i II tuženika su deplasirani, netočni i pravno potpuno promašen jer je tužitelj počinio više povreda svojih radnih obveza koje po svojoj naravi predstavljaju neprofesionalno, uvredljivo i protupropisno ponašanje koje je štetno, a poslovanje tužitelja. Tužitelj ne mora voditi postupak radi naknade štete protiv radnika RB da bi ishodio suglasnost za Odluku o redovitom otkazu.

Tužitelj je prema radniku ŠB postupao u skladu sa svim aktima koje vrijede kod tužitelja, ako i u skladu s odredbama ZR-a te je u cijelosti postupio sukladno obvezi da provede postupak suodlučivanja o otkazu

Odredbo čl. 151. st. T. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donositi odluku o otkazu radnika kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkaz radniku osobi s invaliditetom. Odredbom čl.153. ZR-a propisano je da radničko vijeće u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika savjetuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod poslodavca, a u slučaju da kod poslodavca nije utemeljeno Radničko vijeće sindikalni povjereni preuzima obveze radničkog vijeća. Kod tužitelja nije utemeljeno radničko vijeće niti postoji sindikalni povjerenici koji ni preuzeli obveze istog. Stoga je tužitelj zatražio suglasnost od tuženika kao sindikata kojih je radnik RB član i to od I i II- tuženika te od Sindikata hrvatskih vozača. Tužitelj je postupio sukladno odredbi 161. Kolektivnog ugovora kojom je propisano da u slučaju kada se provede savjetovanja ili suodlučivanje u postupku otkaza Ugovora o rad, a radnik je član jednog ili više sindikata, poslodavac će se savjetovati sa sindikatima čiji je radnik član.

Tuženici su se usprotivili donošenju predložene Odluke, a njihovo protivljenje je u cijelosti neobrazloženo i neosnovano, a predviđena Odluka tužitelja kao poslodavca u potpunosti zakonita i pravilna. Tužitelj je učinio vjerojatnim da postoje ozbiljni i osnovani razlozi za redoviti otkaz radniku.

Slijedom svega navedenog predlaže se sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu nakon provedenog postupka, makar zbog ogluhe ili izostanka donijeti odluku.

2. I-tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Uvodno, tuženik ukazuje da je ovo drugi u nizu parničnih postupaka koje je tužitelj pokrenuo protiv gornjih parničnih stranaka s ciljem nadomještanja suglasnosti za donošenje odluke o otkazu radniku RB.

U prvopokrenutom postupku tužitelj je tražio suglasnost za odluku o otkazu utemeljenu na potpuno različitoj osnovi, pa kako nije uspio s nadomještanjem suglasnosti za otkaz po toj osnovi, tužitelj je odlučio pokrenuti ovaj novi postupak ne bi li po drugoj osnovi uspio s namjerom otkazivanja ugovora o radu.

Tuženik smatra da opisano postupanje - usmjereno da se pod svaku cijenu i iz bilo kojeg razloga otkaže ugovor o radu radnika RB - u bitnom upućuje na neobjektivnost poslodavčeve prosudbe činjenica i okolnosti te ukazuje da nije riječ o donošenju odluke s ciljem zaštite legitimnih interesa poslodavca i unaprijeđenja poslovanja već je riječ o obračunu s „nepoćudnim“ radnikom.

U prvotno pokrenutom postupku koji se pred istim sudom vodio pod brojem Pr

- 558/2019, tužitelj je pravomoćno odbijen s postavljenim zahtjevom. Prvostupanjskom i drugostupanjskom odlukom suda jasno je tužitelju ukazano na propuste u proceduri pribavljanja prethodne suglasnosti.

U ovom novom postupku suodlučivanja i pribave suglasnosti tužitelj je u svemu postupio na identičan način, ponovno postupajući protivno Zakonu o radu radi čega niti ovaj tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelj nije prije podnošenja tužbe proveo zakoniti postupak suodlučivanja sa sindikalnim povjerenicima već upravljanjem zahtjeva prema sindikatima koji za to nemaju ovlasti.

U točki IV. tužbe, tužitelj obrazlaže zašto je suglasnost za odluku o otkazu zatražio od sindikata, a ne od radničkog vijeća odnosno sindikalnih povjerenika pa tako navodi kako „kod tužitelja nije utemeljeno radničko vijeće niti postoje sindikalni povjerenici koji bi preuzeli obveze istog.“

Suprotno navedenom, kod tužitelja djeluju sindikalni povjerenici.

Sindikati koji djeluju kod tužitelja su se u skladu s člankom 153. st. 4. Zakona o radu, sporazumjeli o sindikalnim povjerenicima te su o tome sporazumu obavijestili tužitelja.

U skladu s člankom 153. st. 3. i 4. Zakona o radu

Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona.

Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

S obzirom da je suglasnost u prethodnom postupku zatražena od sindikata, a ne od djelujućih sindikalnih povjerenika koji imaju prava i obveze radničkog vijeća, tužbeni zahtjev usmjeren protiv sindikata nije osnovan.

Tuženik nije pasivno legitimiran u ovakvom sporu pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

U skladu sa Zakonom o radu sindikat nije taj koji može dati ili uskratiti suglasnost. S obzirom da se prethodni postupak i pribava suglasnosti imala provesti sa sindikalnim povjerenikom, a ne sa sindikatom koji niti nema ovlasti davanja suglasnosti – sindikat ne može biti tužen za davanje suglasnosti, a time niti stranka u ovakvom parničnom postupku. (Tako i ŽS BJ Gž-1704/10, ŽS RI Gž R-64/2020). U odnosu na samu zatraženu suglasnost tuženik ističe kako je poslodavac potpuno nekritički pristupio otkazivanju ugovora o radu radniku RB koji spada u zaštićenu kategoriju radnika te tuženik smatra da je riječ o šikanoznom postupanju poslodavca kojemu kao sindikat ne želi pružiti zaštitu.

Tužitelj se poziva na povrede obveza iz radnog odnosa iako u svom pozivu kojim je zatražio suglasnost takve povrede ničim ne konkretizira niti dokazuje. Propuštanjem dostavljanja obrazloženog nacrta odluke o otkazu sa svom dokumentacijom koja bi mogla potkrijepiti namjeravanu odluku – tužitelj uopće nije omogućio stvarno razmatranje opravdanosti namjeravanog otkaza.

Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška.

3. II-tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer kod tužitelja djeluje sindikalni povjerenici s pravima i obvezama radničkog vijeća temeljem čl. 153. st.3. Zakona o radu o čemu je tužitelj obaviješten dana 28.12.2018.

Poslodavac je suglasnost trebao tražiti od sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, a ne od ovdje tuženih sindikata, jer oni u konkretnom slučaju nemaju ovlasti niti dati niti uskratiti suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca.

Ovaj sud je već donio presudu između istih stranaka i povodom otkaza istom radniku (RB). Presuda ovog suda je pravomoćna pošto ju je potvrdio Županijski sud u Rijeci.

Dodatno ističem da tužitelj savjetovanje doživljava kao relativnu formalnost prilikom otkazivanja ugovora o radu zbog čega savjetovanje nije proveo na zakonom propisan način.

Zakon o radu propisuje (čl.151. st.1.i 2.):

"1. Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

2. U slučaju iz stavka 1. ovog članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev prije končanog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje":

Na citirane odredbe (napose na stavak 2) tužitelja u dopisu od 28.2.2020. (u prilogu tužbe) upozorava sindikalni povjerenik Novog sindikata u Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. g. GB. Povjerenik ističe da mu poslodavac nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja. Poslodavac na taj zahtjev ne ogovara. Dakle, poslodavac niti sam postupak savjetovanja nije proveo na zakonit način te je povrijedio odredbu čl. 151. st. 2. Zakona o radu. Upravo na takvu nonšalantnost upućuje Županijski sud u odluci Gž R-64/2020 i navodi "posebno valja istaknuti da propisani postupak savjetovanja sa sindikatima povjerenikom ne valja relativizirati: riječ je o bitnoj obvezi u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja sindikata, demokratske organizacije radnika-u koju se radnici dobrovoljno udružuju kako bi zajednički zastupali, unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese." Prema tome, čak i kada bi pasivna legitimacija bila uredna, tužbu bi valjalo odbiti jer postupak savjetovanja nije zakonito proveden, a sud ne služi da nadomjesti i dade legitimitet nezakonitim postupanjima poslodavca.

Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezatni na plaćanje troškova ovog postupka.

4. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu za RB, Dodatak Ugovoru o radu, Izvješće o neprimjerenom ponašanju radnika od 29.01.2020.g., Izjavu BB od 10.02.2020., poziv na iznošenje obrane od 17.02.2020. obrana RB od 18.02.2020., prijedlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 4.02.2020. sa dostavnicom, poziv na suodlučivanje o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu od 17.02.2020. , poziv na suodlučivanje o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu te savjetovanje od 02.03.2020., očitovanje Sindikat autobusnog prometa od 26.02.2020., Sporazum o povjerenicima koji preuzimaju ulogu Radničkog vijeća od 28.12.2018., Presuda Pr- 558/2019-17, Presuda Županijskog suda u Rijeci Gž R-64/2020, zapisnik o inspekcijskom nadzoru br. Klasa: 115-05/11-1/92, poziv Državnog inspektorata od 02.08.2011., Obavijest odsjeka za nadzor u području radnih odnosa od 01.09.2006., Dopis Odjela za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu od 27.6.2011., Dopis od 30.06.2011., odgovor povjerenika tuženika vezano za zaštitu dostojanstva radnika od 18.08.2007., odgovor Etičkog povjerenstava od 31.01.2012., obavijest od 12.04.2012., dopis povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od 13.04.2006., obavijest o selekcijskom postupku od 16.12.2010., prijave za radno mjesto šefa odjela za nadzor i upravljanje prijevozom, prijava za radno mjesto šefa prometa, obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 06.03.2019. obavijest od 28.11.2014., obavijest RH-MUP od 11.11.2009., prijava RB , izvješće MUP-a PU Zagrebačke od 15.10.2009., prijava RB od 18.9.2009.g., izjave RB od 15.09.20209., zapisnik sa sastanka od 10.05.2017 Direkciji Zg holdinga u Zagrebu, dopis državnog inspektorata od 15.10.2007., zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 19.02.2019., predstavka Hrvatskom Saboru od 5.05.2012., zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 09.05.2019., pritužba Etičkog povjerenstava od 22.11.2012., kaznena prijava RB, iznošenja obrane od 18.02.2020. i 20.02.2020., Sporazum o sindikalnim povjerenicima od 29.01.2020., rješenje povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnost od 14.02.2019. vezano za zaključenje kolektivnog ugovora, obavijest od 04.02.2020. o sindikatima koji djeluju u društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. o pravima sindikatima sukladno KU za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o., izvješće o neprimjernom ponašanju VB od 29.01.2020., obavijest o imenovanju EB kao sindikalnog povjerenika od 21.10.2016., Sudsku praksu, Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 17.01.2025..

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti ne osnovan.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je radnik RB bio zaposlen kod tužitelja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2022.g. te da je istom, neovisno o ovom postupku dana 17.01.2025. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenoga ponašanja.

7. Između stranaka sporno je pasivna legitimacija I –tuženika i II-tuženika kao i pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka.

8. Iz dokumentacije priložene spisu razvidno je:

- da su Sindikati dana 28.12.2018. sukladno odredbi Zakona o radu čl. 153. st. 4. međusobno sporazumjeli kako će u ime sindikata interese radnika umjesto RV preuzeti imenovani sindikalni predstavnici

- tužitelj je kao tuženike imenovano Novi sindikat i Sindikat Autobusnog prometa

- dana 17.02.2020. poslodavac se o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu obratio Sindikatu Autobusnog prometa ZET-a Iliji Tadiću, Novom sindikatu gosp. GB i Sindikatu Hrvatskog vozača ŽB.

- GB povjerenik Novog sindikata dana 02.03.2020. odbio je dati suglasnost za odluku o redovitom otkazu

- Sindikat Autobusnog prometa dana 24.02.2020. uskratio je suglasnost za otkaz ugovoru o radu RB.

9. Postojanje prethodne suglasnosti bilo da ju je RV izrijekom dalo ili se prešutno izjasnilo o prethodnoj suglasnosti, bilo da je prethodnu suglasnost nadomjestila sudska odluka, predstavlja postupak prije otkazivanja ugovora o radu i u tom postupku nije stranka zaposlenik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i RV, odnosno sindikalni povjerenici koji preuzimaju ulogu RV.

10. U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac traži prethodnu suglasnost RV, a tako i u sudskom postupku, potrebno je ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu, te da li poslodavac navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Već navedene okolnosti onemogućavaju poslodavca u eventualnom šikanoznom postupanju.

11. Dakle, u postupku kakav je ovaj, a u kojem tužitelj kao poslodavac koji radniku koji spada u zaštićenu kategoriju namjerava otkazati ugovor o radu, zahtijeva donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost sindikata, dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga, dok ne mora dokazati da je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu.

12. Posebno valja istaknuti da zaštita određene kategorije radnika nije propisana kako bi se poslodavca onemogućilo da im otkaže ugovor o radu, već da se s većim stupnjem vjerojatnosti utvrde okolnosti, iz kojih bi proizlazilo da postoji opravdan razlog za otkaz.

13. Kako je navedeno, suglasnost se može tražiti od sindikalnih povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća temeljem čl. 153. st. 3. Zakona o radu, a tuženik je sukladno navedenome i postupio, međutim, nadomještaj suglasnosti može se tražiti isključivo pod pretpostavkom da je radnik za koji se suglasnost traži, u radnom odnosu kod tužitelja. U ovom postupku odbija se prigovor promašene pasivne legitimacije i usvaja se prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknuo II- tuženik. Ne postoji pravni interes za vođenje ove parnice. Postupak više nije u stadiju pripremnog ročišta i premda su ispunjeni preduvjeti iz čl. 281. ZPP-a (NN br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/21, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude. U tijeku postupka sud je utvrdio kako ne postoje daljnje pretpostavke za vođenje istog.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. I-tuženiku i II- tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125 eura što ukupno iznosi 625,00 euro.

15. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika