REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-923/2023-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje VIG d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 13. svibnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja te zamjenika opunomoćenika tužitelja i umješača i tuženikova opunomoćenika, dana 29. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu platiti tužitelju PC 3.750,00 eura s zateznim kamatama od 3. travnja 2023. godine do isplate i 600,00 eura s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 2.783,64 eura s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 3. travnja 2023. godine tvrdi da je dne 7. svibnja 2022. godine oko 20,30 sati na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu prema Preobraženskoj ulici hodala i zapela vrhom cipele na oštećenu betonsku ploču na nogostupu koja je stršala iznad razine nogostupa i pala prednjim dijelom tijela i teško se tjelesno ozlijedila te je uočljivost oštećenja bila smanjena zbog mraka i kiše te nakon što je otišla kući, javila se liječniku i zbog povrijeđenog prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje na imovinsku i neimovinsku štetu zahtjeva kao na ročištu 13. svibnja 2025. godine, tj. 3.750,00 eura za neimovinsku štetu i to za fizičke bolove 1.600,00 eura, strah 1.250,00 eura i duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti 900,00 eura s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, za imovinsku štetu-tuđu pomoć i njegu 600,00 eura s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate i trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2023. godine poriče nastanak štetnog događaja, odgovornost, pasivnu legitimaciju, uzročno posljedičnu svezu, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Umješač se podneskom od 1.veljače 2024.godine očituje tako da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
4. Tužitelj i umješač predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
5. Sud je proveo dokaz uvidom u liječničke isprave za tužiteljicu te njenu sliku i fotografiju nogostupa, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženikov dopis od 26. travnja 2023. godine s elektronskim porukama od 25. travnja 2023. godine, policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00061230, tuženikove dopise od 2. svibnja 2023. godine, 24. travnja 2023. godine, mišljenje od 11. siječnja 2022. godine, dopise od 4. svibnja 2023. godine, 28. travnja 2023. godine, 5. lipnja 2023. godine, dopis trgovačkog društva Texo molior d.o.o. od 11. siječnja 2023. godine s priloženim ispravama koji se odnosi na korištenje javne površine, telefonsku poruku od 5. lipnja 2023. godine, ispis internetskih stranica o izlascima i zalascima sunca te oborinama, fotografiju mjesta događaja, tuženikov dopis od 5. rujna 2023. godine, elektronsku poruku od 14. rujna 2023. godine, dopis Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda od 7. srpnja 2023. godine, liječničku potvrdu od 4. srpnja 2023. godine, odredio očevid, uvid u izvod iz katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista broj 7453 i 7454, k. o. [katastarska općina] sa identifikacijom čestica, preslušao tužitelja, odredio sudsko medicinsko vještačenje i liječničko vještačenje, preslušao svjedoke ZC i PCB, tužiteljičin zdravstveni karton nije pribavljan, primjenom odredbe čl. 5 Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/2024), jer se tužitelj protivio tomu i dostavio liječničku potvrdu.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Prijeporna je pasivna legitimacija.
8. Očevidom je utvrđeno da je mjesto događaja bilo na raskrižju Preobraženske ulice i Preradovićevog trga, što je pješačko područje i popločeno je kamenim pločama s djelomičnim slivnicima, a iskazima tužiteljice i oba svjedoka je utvrđeno isto, kao i da je tužiteljica pala na nogostupu koji predstavlja pješačko područje, s obzirom na podudarnost njihovih iskaza te su prihvaćeni u tom dijelu kao životni i uvjerljivi. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da su ovaj trg i ulica javna dobra u općoj uporabi i neotuđivom tuženikovom vlasništvu.
9. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 2. st. 1. toč. 8., čl. 98., st. 1. , čl. 100. st. 1. toč. 1., čl. 101., st.1. Zakona o cestama (NN 84/11-114/22), kao i čl. 2., st. 1. i 2., čl. 5., čl. 7., čl. 9., čl. 10., čl. 14., čl. 15. i čl. 17. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba 18/13-3/24).
10. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica pala na raskrižju nerazvrstane ceste te je s Preobraženske ulice i Preradovićevog trga, koji su u tuženikovom vlasništvu i on upravlja njima i dužan ih je održavati, slijedom čega je utvrđena i pasivna legitimacija u ovom postupku, neovisno o tomu je li tko radio i obnavljao zgrade u privatnom vlasništvu uz tuženikove odobrenje ili bez njega, jer tuženik je dužan i ovlašten dovesti prilike u prvobitno stanje na osnovi navedenih zakonskih i podzakonskih odredaba u slučaju da je nastalo oštećenje na nogostupu.
11. Prijeporan je nastanak štetnog događaja.
12. Sud prihvaća tužiteljičin iskaz kao životan i uvjerljiv te je njim utvrđeno da je pala na tom raskrižju ove ulice i trga, zapevši cipelom za izbočenu ploču na nogostupu u blizini slivnika, kako iskazuje i svjedok HC po tužiteljevu kazivanju, jer nije očevidac, premda tako piše u tužbi, koji iskaz sud prihvaća kao životan i uvjerljiv, te okolnostan, a isto tako po čuvenju iskazuje i svjedok ZC, kojeg iskaz sud prihvaća zbog istih razloga. To što je prvi svjedok tužiteljev znanac, a drugi svjedok u tazbinskim odnosima s tužiteljem ne utječe na vjerodostojnost njihovih iskaza upravo zbog okolnosnog iskazivanja, a i uzevši u obzir da je u povijesti bolesti od idućeg dana KBC Sestre Milosrdnice navedeno da je pala u razini. Također, to što ovi svjedoci i tužitelj iskazuju različito o vremenskim prilikama nije odlučno, budući je prošlo dosta vremena od nastanka štetnog događaja do njihovih iskaza, što utječe i na pamćenje tih događaja. Točno je da prilikom očevida nije opažena takva oštećena ploča na nogostupu nije odlučno zbog proteka vremena, tj. tuženik je na osnovi navedenih zakonskih i podzakonskih odredaba dužan održavati nogostup na javnoj površini koje je vlasnik i to je mogao učiniti u međuvremenu, a sve to s obzirom na prihvaćene iskaze tužitelja i oba svjedoka o načinu nastanka štetnog događaja.
13. Na očevidu tužitelj nije iskazao da je zapeo za slivnik, kako to tvrdi tuženik, već navodi tužitelj da je stao na slivnik i zanio se te je nogom zapeo za slomljenu ploču, zbog čega sud ocjenjuje da tuženik pogrješno tumači te njene navode.
14. Slijedom toga je utvrđen nastanak štetnog događaja na obrazloženi način.
15. Prijeporna je odgovornost.
16. Ovdje treba primijeniti odredbu čl. 1405 st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) te se predmnijeva obična nepažnja, a budući nogostup sam po sebi nije opasna stvar, pa prihvaćajući prethodno obrazložene dokaze, sud utvrđuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer nije održavao ovu nerazvrstanu cestu i trg kojih je vlasnik unatoč zakonskoj obvezi i to za sigurno kretanje pješaka tako što je na tom nogostupu bila oštećena ploča, dočim na tužiteljevoj strani sud ne utvrđuje nikakav doprinos odgovornosti, tj. suodgovornost, jer je nogostup bio oštećen na opisani način, a tužitelj nije bio dužan očekivati takvo što već upravo suprotno s obzirom na tuženikovu dužnost održavanja tog mjesta, s tim što tužiteljev slab vid nema utjecaja na odgovornost, budući su pravila o sigurnosti propisana upravo radi takvih sudionika u prometu, a k tomu je tužitelj nosio i radne cipele, tj. s ravnim potplatom.
17. Zatim je prijeporna uzročno posljedična veza između nastanka štetnog događaja i tužiteljevih ozljeda.
18. Nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine od 15. lipnja 2024. godine je utvrđeno da je s obzirom na opisani prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti u liječničkim ispravama, najčešći mehanizam nastanka ove ozljede jest pad u razini uz dočekivanje na ispruženu ruku ili pak pad uz dočekivanje direktno na rame te je iskaz tužiteljev o načinu zadobivanja ozljede u skladu s uobičajenim mehanizmom nastanka prijeloma velike kvrge ramena te je tužitelj ozljedu zadobio padom u razini na desno rame, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim podacima u spisu.
19. Tuženikov navod iz podneska od 28. lipnja 2024. godine o pogrješnom mjestu štetnog događaja, jer je vještak naveo samo Trg Petra Preradovića, sud ocjenjuje neosnovanim i ne utječe na valjanost vještakovog mišljenja, budući je bitan mehanizam nastanka tužiteljeve ozljede na nogostupu, bez obzira gdje se nalazio. Također, tuženik je primio sve liječničke isprave uz tužbu kao i liječničku potvrdu uz podnesak od 9. siječnja 2024. godine, koje vještak jedino i navodi, slijedom čega opet sud ocjenjuje da ti tuženikovi navodi nisu osnovani, a vještak nije pozivan na usmeno obrazloženje, budući ti tuženikovi navodi ne utječu ni na koji način na vjerodostojnost njegovog mišljenja, a k tomu to tuženik nije ni predložio.
20. Uzevši u obzir ovaj nalaz i mišljenje, povijest bolesti KBC Sestre Milosrdnice od 8. svibnja 2022. godine, gdje je utvrđeno da je tužitelj naveo da je pao u razini, te prihvaćajući iskaze tužitelja i svjedoka ZC u tom dijelu, kao i liječničku potvrdu od 4. srpnja 2023. godine kojom je utvrđeno da tužitelj nije imao istih ili sličnih ozljeda kao u ovom štetnom događaju je sud utvrdio postojanje uzročno posljedične sveze kao dokazane.
21. Nadalje su prijeporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.
22. Liječnik vještak u svom nalazu i mišljenju od 29. listopada 2024. godine utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti te opisuje tijek liječenja uz imobilizaciju, klinički je utvrđeno da su kretnje desnog ramena; antefleksija-retrofleksija 145-0-30/170-0-40/, abdukcija-addukcija 145-0-30/170-0-40/, vanjska-unutrašnja rotacija 40-0-60-/60-0-80/ st. GMS desne ruke oslabljena za 1/3, upravo, slijedom čega smatra da je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji desnog ramenog zgloba u lakom stupnju, procjenjuje smanjenu životnu aktivnost od 5 %, čemu prigovara tužitelj sadržajno kao u podnesku od 25. studenog 2024. godine, a vještak otklanja na ročištu 13. svibnja 2025. godine jer proučivši podnesak tužiteljice od 25. studenog 2024. godine navodi da ocjena trajnih posljedica je donesena na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, tijeka liječenja i kliničkog pregleda , gdje je u stupnjevima izražena pokretljivost desnog ramenog zgloba i predstavlja laku redukciju kretnji istoga a sve je u suglasnosti s medicinskom dokumentacijom tijekom liječenja. Imobilizacija koju je tužiteljica dobila je dobila iz razloga da se smanje bolovi i isti nikada ne povećavaju bolove nego je mjera imobilizacije usmjerena na deaktivaciju ozlijeđenoga zgloba. Kod tužiteljice su ostali vidovi izraženi u kumulativnome obliku jer ne postoji objektivna mjerna jedinica za iste a dužina istih je određena do onoga trenutka kad su se mogle reificirati trajne posljedice a u daljnjem tijeku trajne posljedice obuhvaćaju sve vidove tražene u nalazu i mišljenju. Na tužiteljev upit što obuhvaća smanjena životna aktivnost iskazuje da smanjenje normalne životne aktivnosti, a ista se objektivizira mjerama pokretljivosti, da bi na pitanje tužiteljice dao dodatni odgovor zaostala oštećenja koja mogu nastati u opisanim ozljedama mora postojati i objektivna dijagnostička obradba, što bi dokazalo subjektivne tegobe koje tužitelj iznosi u svom prigovoru, a takvo što ne postoji u spisu. Na daljnji tužiteljev upit izjavljuje da naknadnim uvidom u predmetni spis završetak liječenja je pogrješkom naveden 5.7.2023., a trebalo bi stajati 21.9.2022. godine.
23. Sud prihvaća nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu i kliničkom pregledu.
24. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 19., čl. 1095. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.
25. Slijedom toga bi sud tužitelju za fizičke bolove dosudio 1.600,00 eura jer su jaki trajali 2 dana, srednje jaki 8 i manji 55 dana kumulativno, uz nošenje imobilizacije do 19. svibnja 2022. godine kao neugodnost pri liječenju, za strah bi dosudio 1.250,00 eura jer je primarni strah bio jak i kratak, jaki sekundarni je trajao 1 dan, srednje jaki 5 dana i blaži 50 dana kumulativno te bi za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti dosudio 900,00 eura s obzirom na stupanj smanjenja od 5 %, tužiteljev spol i dob – rođene 1950. i po zanimanju je umirovljenik.
26. Glede imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelju je trebala 3 sata dnevno 20 dana i 2 sata dnevno 30 dana kumulativno, 120 sati ukupno, a primjenom odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući tužitelju pripada pravo na novčanu svotu, visina koje se može utvrditi s nerazmjernim poteškoćama je sud dosudio 5,00 eura po satu ili ukupno 600,00 eura, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.
27. Zatezne kamate na neimovinsku štetu teku od podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima i s obzirom da je liječenje završeno 21. rujna 2022. godine, tj. prije podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu teku od presuđenja kako je i zahtijevano, dočim na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od 3 %, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
28. Na osnovi odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom Tbr. 7., 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, ročište 19.01.2024., 07.05.2024., 08.10.2024., 13.05.2025. i očevid te podneske 20.06.2023. i 25.11.2024. po 200,00 eura, podnesak 05.03.2024. 50 eura, što je 1.650,00 eura uz PDV od 412,50 eura što je 2.062,50 eura uz 500,00 eura za vještačenja i 33,18 eura za vještakov pristup, 49,48 eura za sudsko povjerenstvo što je 2.645,16 eura uz sudsku pristojbu na tužbu od 53,54 eura i presudu 84,94 što je ukupno 2.783,64 eura, a trošak pribave potvrde od 53,00 eura i identifikacije 6,00 eura nije priznat kao nepotreban.
U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.