REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-902/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, 29. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim, ukidaju se provedene radnje i odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Ročište zakazano za 4. srpnja 2025. u 13,00 sati neće se održati.

Obrazloženje

1. Tužitelju tužbi navodi da je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-487/2023 od 27. rujna 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovršnom postupku pokrenutom kod Financijske agencije na temelju Rješenja o ovrsi izdanom od strane Grada Zagreba, ovdje tuženika, od dana 17. lipnja 2013., KLASA: UP/I-363-03/2013-80/4344, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1. Zbog razloga apsolutne zastare jer je proteklo više od šest godina od utvrđivanja porezne obveze a sve sukladno čl. 94. st. 4. Općeg poreznog zakona, predlaže proglasiti nedopuštenim gore opisanu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti kako osnovanost tako i visinu. Predlaže odbaciti tužbu jer se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate pred Finom, nego se radi o postupku ovrhe koji provodi nadležno upravno tijelo koje je u tom postupku ujedno i ovrhovoditelj, a koje je donijelo rješenje o ovrsi i dostavilo ga Fini na provedbu, slijedom čega dostava rješenja o ovrsi Fini ne predstavlja radnju iz članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona, već se radi o jednoj od radnji koju je nadležno upravno tijelo poduzelo u svrhu provedbe postupka ovrhe koji navedeno tijelo vodi. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva iz članka 210. Ovršnog zakona nego pravna sredstva koja su u odnosu na postupak prisilnog namirenja propisana Zakonom o komunalnom gospodarstvu i Općim poreznim zakonom. Osporava da je nastupila apsolutna zastara te predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. Prije svega valja reći da je tužitelj zaključkom ovog suda posl. br. Ovr- 487/2023-5 od 27. rujna 2023. (list 20-22 spisa) upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovršnom postupku pokrenutom kod Financijske agencije na temelju Rješenja o ovrsi izdanom od strane Grada Zagreba, ovdje tuženika, od dana 17. lipnja 2013., KLASA: UP/I-363-03/2013-80/4344, URBROJ: 251- 13-01/1-2013-1., a što među strankama nije bilo sporno. Slijedom navedenog tužitelj je bio ovlašten podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari.

4. Ukazuje se da čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) određuje da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, a st. 2. istog čl. određuje da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

5. Tužitelj nije osporio da je tuženik FINA-i dostavio rješenje izdano od strane Grada Zagreba, ovdje tuženika, od dana 17. lipnja 2013., KLASA: UP/I-363-03/2013- 80/4344, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 (list 7-9 spisa), a u svrhu provedbe ovrhe. Valja naglasiti da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, nego je, u svrhu provedbe postupka ovrhe kojeg vodi, dostavio rješenje Financijskoj agenciji, a što u procesno pravnom smislu nisu istovjetne radnje.

6. Naime, bitno je naglasiti da nije svako dostavljanje rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji radnja kojom se pokreće postupak izravne naplate u smislu članka 209. stavak 1. OZ-a budući se u određenim situacijama tom radnjom ne pokreće postupak izravne naplate nego se samo provodi postupak koji je već pokrenut pred drugim tijelom (sudom ili upravnim tijelom).

7. Dakle, postupak prisilnog namirenja pred Financijskom agencijom se može provoditi kao 1) postupak izravne naplate koji pokreće ovrhovoditelj podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu na propisanom obrascu i isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a kojom je utvrđena tražbina i kao 2) postupak u kojem tijelo koje vodi ovršni postupak (sud ili upravno tijelo), nakon donošenja određenog rješenja (rješenje o ovrsi, rješenje o sudskoj pristojbi i slično), dostavlja to rješenje Financijskoj agenciji kako bi ista poduzela radnje u svrhu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.

8. U konkretnom slučaju, prisilno namirenje se provodi na temelju rješenja ovrhovoditelja (ovdje tuženika) kojim je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) naložio ovršeniku (ovdje tužitelju) da namiri tražbinu u roku osam dana (točka I. i II. izreke) te, ako isti ne namiri tražbinu u određenom mu roku, odredio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava i naložio Financijskoj agenciji izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika (ovdje tužitelju), (točka III. i IV. izreke).

9. Navedeno rješenje je doneseno primjenom odredaba tada važećeg Općeg poreznog zakona, Zakona o komunalnom gospodarstvu te dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu.

10. Člankom 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje u tekstu: ZKG) je propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dakle na temelju odredaba Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje u tekstu: OPZ).

11. Sukladno odredbi čl. 136. OPZ-a ovršni postupak u smislu toga Zakona dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava Odredbama OPZ-a je propisano da rješenje o ovrsi donosi porezno tijelo (članak 146. stavak 3. OPZ-a) i da porezno tijelo provodi ovrhu (članak 146. stavak 1. OPZ-a).

12. Nadalje čl. 152. st. 1. i st. 3. toč. 1. OPZ-a određeno je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika te da je pljenidba ovršna radnja koja se poduzima u postupku ovrhe na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, kao i da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima obavlja dostavom osnove za plaćanje FINI sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 153. st. 1. OPZ-a).

13. Dakle, odgovarajućom primjenom odredaba OPZ-a koje se primjenjuju i u postupku ovrhe radi namirenja komunalne naknade (članak 100. stavak 3. ZKG-a), upravno tijelo, u ovom postupku ovrhovoditelj (ovdje tuženik), donosi rješenje o ovrsi i provodi ovrhu te u svrhu provedbe ovrhe dostavlja rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji.

14. Slijedom navedenog, u ovom postupku se ne vodi postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, nego se radi o postupku ovrhe koji provodi nadležno upravno tijelo koje je u tom postupku ujedno i ovrhovoditelj, a koje je donijelo rješenje o ovrsi i dostavilo ga Financijskoj agenciji na provedbu. Dakle, u predmetnom postupku dostava rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji ne predstavlja radnju iz članka 209. stavak 1. OZ-a (radnju pokretanja postupka izravne naplate) niti predmetno rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave u upravnom postupku predstavlja neku od isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, (ovršenik uz prijedlog nije ni dostavio dokaz da je ovrhovoditelj podnio upravo prijedlog za izravnu naplatu), već se radi o jednoj od radnji koju je nadležno upravno tijelo poduzelo u svrhu provedbe postupka ovrhe koji navedeno tijelo vodi.

15. Stoga se u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe čl. 210. OZ- a, odnosno ne može se putem suda tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer je zaštita ovršenika protiv takvog rješenja o ovrsi osigurana u upravnom postupku. Slijedom navedenog, a obzirom se u ovom postupku ne vodi postupak izravne naplate, ovršenik ne može koristiti pravna sredstva propisana člankom 210. stavak 1. OZ-a, nego pravna sredstva koja su u odnosu na postupak prisilnog namirenja propisana odredbama ZKG-a odnosno OPZ-a.

16. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-266/20 od 3. lipnja 2020. i u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-267/20 od 1. lipnja 2020. te u istovrsnoj pravnoj stvari između istih stranaka i Županijski sud u Varaždinu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-287/2023-2 od 4. svibnja 2023. te Županijski ud u Osijeku u rješenju poslovni broj Gž-672/2024-3 od 31. svibnja 2024.

17. Zbog svega navedenog razvidno je da ne postoji sudska nadležnost u ovoj pravnoj stvari.

18. Valja reći da je takav stav zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. broj Pž 5639/2021-4 od 12.12.2022, Ustavni sud Republike Hrvatske, predmet poslovni broj U-IV-7939/2014 od 20. listopada 2015., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 353/2018-3 od 12. prosinca 2018. i zaključak sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018.

19. Osobito se ukazuje da se (pogrešnim) donošenjem zaključka ovog suda posl. br. Ovr-488/2023 od 31. svibnja 2023. ne može uspostaviti sudska nadležnost. Naime, protiv navedenog zaključka nije dopušten pravni lijek te je ovaj sud dužan sankcionirati nepravilnosti koje su posljedica donošenja pogrešnog zaključka odnosno zaključka s pogrešnim pravnim stavom. Tuženik nije imao mogućnost osporavati ispravnost i zakonitost predmetnog zaključka u postupku kod ovog suda posl. broj Ovr- 487/2023 stoga je jedino logično i zakonito da može osporavati zakonitost i ispravnost navedenog zaključka u ovom postupku. U suprotnom bi bilo povrijeđeno pravo tuženika na pristup sudu zajamčeno čl. 6. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

20. Zbog svega navedenog sud temeljem čl. 16. ZPP odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA

- tužitelju po pun.

- tuženiku