Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-118/2024-10

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽT, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. i člankom 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog ŽT podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-406/2019 od 16. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice državne odvjetnice,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŽT kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj: K-406/2019 od 16. siječnja 2024. Općinski kazneni sud u Zagrebu je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 u vezi člankom 52. KZ/11. optuženog ŽT osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev oštećenoj AT u cijelosti u iznosu 530,89 eura / 4.000,00 kuna, koji iznos je optuženi dužan naknaditi oštećenoj u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom ŽT je naloženo platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi ŽT.

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, a predlaže Županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da optuženom ŽT izrekne strožu kaznu.

4. Optuženi ŽT žali se osobno kao i po branitelju Tihomiru Mišiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 3. ZKP/08), s prijedlogom da Županijski sud žalbu prihvati i pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. S obzirom da se ove žalbe sadržajno ponavljaju i dopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba.

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08. („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-142/2024 od 15. travnja 2024. vratio spis.

5. Na zahtjev optuženika, stranke su obaviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu vijeća je pristupila zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Sanda Pavlović Lučić, dok nisu pristupili uredno izviješteni optuženik i njegov branitelj. Slijedom navedenog sjednica vijeća je u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08. održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. U odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da iščitavanjem žalbe proizlazi da žalitelj navedenu povredu vidi u nedostatno obrazloženom odbijanju dokaznih prijedloga obrane, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

7.1. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima.

7.2. Žalitelj u žalbi navodi kako je sud na raspravi održanoj dana 29. ožujka 2023. prihvatio dokazni prijedlog obrane da se ispita svjedok TT, koji svjedok da nije ispitan, niti je sud obrazložio razloge zbog kojih je odustao od tog dokaznog prijedloga. Iako je točno da je obrana na raspravi 29. ožujka 2023. predložila da se u postupku ispita svjedok NT, a koji dokazni prijedlog je sud i prihvatio, sud nije bio u obvezi odlučivati o navedenom dokaznom prijedlogu na raspravi održanoj 16. siječnja 2024. Naime, rasprava je započela iznova, jer je odgoda trajala dulje od tri mjeseca, a na toj raspravi dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka BT nije ponovljen, jer na raspravu nije pristupio optuženik kao niti njegov branitelj, stoga sud nije bio u obvezi o tom dokaznom prijedlogu odlučivati, niti od njega odustajati kako to pogrešno navodi žalitelj.

7.3. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi optuženika kako je rasprava 16. siječnja 2024. održana bez njegove prisutnosti, iako je on na vrijeme obavijestio sud o nemogućnosti dolaska na raspravu i o tome dostavio liječničku potvrdu, a što se sve nalazi u spisu na listovima (483-485). Naime, iz prijemnog štambilja na navedenoj dokumentaciji, kao i iz same dokumentacije proizlazi da je optuženik opravdanje kao i medicinsku dokumentaciju sudu dostavio nakon rasprave koja je održana 16. siječnja 2024., pa je tako iz e-maila (l.s. 483) razvidno da je isti poslan 17. siječnja 2024., dok iz e-maila (l.s. 484) proizlazi da je isti poslan 18. siječnja 2024., kao i medicinska dokumentacija u prilogu. Dakle, iz svega proizlazi da je optuženik opravdanje, kao i liječničku dokumentaciju dostavio nakon što je rasprava održana.

7.4. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude i iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza izvlačeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda.

8.1. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, sud drugog stupnja nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga niti uz žalbu priložena "izjava" UT kao ni ostala dokumentacija, ni na koji način ne može utjecati na ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda, pri čemu treba naglasiti da se dokazi izvode na raspravi, te se u žalbi ne mogu iznositi novi dokazi, osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave, što ovdje nije slučaj.

8.2. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je jedini osnov za osuđujuću presudu zapravo činjenica što je od njega i to više od tri mjeseca nakon počinjenja djela oduzeto prijenosno računalo i TV. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud nespornu činjenicu da su kod optuženika pretragom njegovog doma i drugih pokretnih stvari pronađena dva predmeta koja su u vezi sa izvršenjem kaznenih djela, radi se o LCD televizoru marke „LG“ vlasništvo oštećenog ČT, te prijenosnom računalu marke „ASUS“ tip G771 vlasništvo VT, doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, zapisnikom o očevidu, zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostorija osumnjičenika, potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, kao i potvrdama o vraćanju tih predmeta, te činjenicom da su ova dva kaznena djela počinjena u vrlo kratkom vremenskom razmaku, dakle 3. i 8. lipnja 2016. godine, da je modus operandi kod ova dva kaznena djela jednak, kao i da su kod optuženika pretragom pronađeni predmeti i sredstva kojima su počinjena kaznena djela (pajser, razna kliješta i kapa sa prorezom za oči).

8.3. Slijedom navedenog, protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, personalnih dokaza, te isprava u spisu i njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni po žalbenoj osnovi iz članka 471. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, državni odvjetnik navodi kako je sud izrekao preblagu sankciju zbog čega se njome neće ispuniti svrha generalne i specijalne prevencije.

9.1. Državni odvjetnik smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kažnjavanost, optuženika, budući je isti u kontinuitetu kazneno osuđivan od 2002., između ostalog i na bezuvjetne kazne zatvora. Optuženik je isto tako prekršajno procesuiran, ponajprije zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što ukazuje na njegov problematičan karakter i sklonost protupravnom ponašanju. Iz navedenog proizlazi da prethodno izricane sankcije očito nisu pozitivno utjecale na optuženika, a potrebno je uzeti u obzir da se radilo o bezuvjetnim kaznama zatvora u dužem trajanju od one koja je optuženiku izrečena pobijanom presudom.

9. 2. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio pravilno utvrđenu okolnost ranije osuđivanosti, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne adekvatno cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika kao otegotnu okolnost, a što se ogleda i u činjenici da je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, uz napomenu da samo takva kazna može utjecati na optuženika da ga se odvrati od činjenja kaznenih djela, a ista će utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela, a svakako izrazit će i primjerenu društvenu osobu zbog počinjenog kaznenog djela.

9. 3. Stoga, suprotno stavu državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice važne za odmjeravanje kazne u smislu članka 47. KZ/11. te osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i o tome iznio razloge (točka 15. – 16.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Radi svega navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. iste odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 29. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac