REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-42/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Laziću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZG i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, da tužitelju MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.560,31 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- na iznos od 58,15 eura od dana 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 133,75 eura od dana 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 159,96 eura od dana 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 163,36 eura od dana 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 181,88 eura od dana 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 222,64 eura od dana 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 175,26 eura od dana 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 238,27 eura od dana 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 256,05 eura od dana 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 90,92 eura od dana 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 192,43 eura od dana 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 125,77 eura od dana 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 228,30 eura od dana 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 235,27 eura od dana 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 44,82 eura od dana 16.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 44,46 eura od dana 16.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 5,41 eura od dana 16.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 3,61 eura od dana 16.08.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.141,99 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist kirurg s užom specijalizacijom iz digestivne kirurgije, a rad mu je zbog prirode posla organiziran između ostalog u smjenama, dvokratno, noću, vikendima-subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 83/13, KU NN 143/13, NN 96/15, NN 29/18, NN 35/19,), Dodatka Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, NN 35/19), Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), izmjenama Dodataka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, NN 128/17, NN 47/18, NN 2/19). Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije ispoštivao i to počevši 01. siječnja 2019. misli se prvenstveno na to da tuženik nije evidentirao, pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka prema čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9.,10. i 11. KU odnosno čl. 49. st. 9., 10., i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate (odnosno i u prekovremenom radu), u iznosu utvrđenom čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Nadalje, tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu) a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Tuženik, tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja, za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 54. st. 2 TKU- a, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio kao doktor znanosti. Nadalje, Zakonom o radu (NN 93/14) i to odredbom čl. 81. (čl. 60 Zakona o radu NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako "za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)". Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije", te je čl. 34 KU 29/18 ( u skladu sa čl. 13. Dodatak II KU) propisano da se "za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to za radnika povoljnije". Budući da su za naknade plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu to je tuženik tužitelju počev od 1. siječnja 2021.do dana podnošenja tužbe, pogrešno obračunao i naknadu za godišnji odmor. Čl. 59 TKU/12 odnosno odredbom čl. 58 TKU/17, propisano je ako je zaposlenik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje odnosno u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili privremene nesposobnosti za rad. Budući da su za naknadu plaće za vrijeme bolovanja uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju počevši od 01. siječnja 2019. do dana podnošenja tužbe, pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za vrijeme bolovanja. Slijedom svega gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno ( u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću odnosno naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme bolovanja uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati a nije. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana dana 09. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je objavio slijedeće priopćenje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu…". Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 28.02.2025., tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati na ime razlike plaće i naknade plaće, iznos od 2.560,31 euro bruto, sve sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Netočan je navod u tužbi da prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koje ne ulaze dani blagdana. U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) nigdje se ne nalazi da u mjesečni fond radnih sati ne ulaze blagdani. Čl. 49 KU 29/18 definira: "Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati." Od ponedjeljka do petka je pet radnih dana u tjednu, bez obzira pada li blagdan na radni dan. Blagdan koji pada u radni dan dio je umnoška radnih dana s 8 sati i dio je redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Za blagdan koji pada u radni dan, radnicima koji taj dan ne radi isplaćuje se naknada s 8 sati i tih 8 sati zbrojeno s ostalim ostvarenim satima rada čini ukupno ostvarene mjesečne sate radnika. Blagdan koji pada u subotu ili nedjelju, nije dio umnoška koji čini mjesečni fond radnih sati, te se radnicima koji taj dan ne rade ne evidentira u evidenciji radnog vremena, niti isplaćuje naknada plaće za blagdan. Pitanje blagdana i mjesečnog fonda radnih sati precizno je pojašnjeno Zaključkom 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održane 21. prosinca 2015. Sukladno KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odrediti u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvom smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radni u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima plaću od 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen Zakonom ili na dan Uskrsa, a koji pad u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Broj prekovremenih sati mjesečno se utvrđuje u odnosu na redovni mjesečni fond sati kako je prethodno citirano u odredbama KU 29/18 te u Zaključku 153.Tuženik je tužitelju obračunavao i isplatio sve ostvarene prekovremene sate u skladu sa citiranim odredbama koje se odnose na primjenu KU 143/13 i 29/18 za cijelo utuženo razdoblje. Čl. 47 KU-a definirani su pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovu plaću, tako isti propisuje da "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Navedena definicija osnovne plaće potpuno je jasna i ne daje mogućnosti za različite interpretacije. Dakle: osnovna plaća=koeficijent radnog mjesta x osnovica za izračun + 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovna plaća je dakle mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovna plaća svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati jer po definiciji nije vezana za sate. Slijedom navedenog osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati. Na svom radnom mjestu tužitelj ima pravo sukladno čl. 57 KU, pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada Kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Slijedom navedenog netočna je tvrdnja tužitelja da ima pravo na uvećanje po ovoj osovi za sve efektivne sate rada jer se dodatak za posebne uvjete rada ne obračunava po satu rada već se sukladno odredbama KU-a obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 45 st. 2 KU-a i čl. 49. st. 2 TKU-a, dakle, u redovnom mjesečnom fondu radni sati, bez sati prekovremenog rada. Dodatak za posebne uvjete rada obračunat je na osnovnu plaću, te nije obračunat na prekovremena sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Kako je navedeno, plaće tužitelja isplaćivane su u skladu s odredbama Kolektivnih ugovora i neosnovan je navod u tužbi da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje obračunavao prema umanjim plaćam. Predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme, obračunske liste plaće tužitelja, sudsku praksu, obračunske liste i Evidenciju rada na CD-u, proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. i Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

7. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

8. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

9. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

10. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

11. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

12. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

13. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) u čl. 54.st.2., propisan je i dodatak za znanstveni stupanj u visini od 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Identično je propisano i u čl. 53.st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17).

14. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13- a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

15. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

16. Tužitelj ostvaruje i dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti, kako za redovni a tako i za prekovremeni rad, sve kako je propisano Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) u čl. 54.st.2., u visini od 15% odnosno u čl. 53.st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17), u istom tom postotku.

17. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

19. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema nalazu i mišljenju vještaka Lidije Tkalec Gradinščak. Iz nalaza i mišljenja slijedi da ukoliko prekovremeni rad tužitelja treba obračunati primjenom fonda radnih sati sukladno tumačenju iz Zaključka br. 17. (ranije 153. za KU iz 2013. godine), tada je tužitelju u razdoblju od 01.01.2019. do 31.07.2020., prekovremeni rad ispravno obračunat i tužitelj nema potraživanja s te osnove. Neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj za razdoblje od 01.01.2019. do 31.07.2020. godine, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, iznose ukupno 2.560,31 EUR bruto. Pri preračunu kunskih iznosa u iznose u EUR primijenjen je propisani fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,5345 kn.

20. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka valja prihvatiti jer vještak primjenjuje važeće Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a. Naime, Zaključkom br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2015. zaključeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Međutim, Zaključkom br. 153. od 21. prosinca 2015. određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Nadalje, prema Zaključku br. 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. proizlazi da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Dakle, vještak uzima u obzir navedeni Zaključak br. 17, koji se odnosi na utuženo razdoblje, te prekovremene sate obračunava primjenom fonda radnih sati sukladno tumačenju iz Zaključka br. 17. (ranije 153. za KU iz 2013. godine), pa nalazi da je tužitelju, prekovremeni rad ispravno obračunat i tužitelj nema potraživanja s te osnove.

21. Tužitelj je tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio s izračunom vještaka iz nalaza i mišljenja, slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti. Za ukazati je i da tuženik nije iznosio nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak.

22. Tuženik se poziva na Zaključke sa sjednica zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji zaključci 58. i 95. se odnose na primjenu položajnog dodatka, a što nije predmet ovog sudskog postupka, niti je bio predmet vještačenja. Navodi se i zaključak br. 106. navedenog Povjerenstva kojim je dano očitovanje o osnovici za izračun plaće u smislu da je to osnovna plaća bez dodataka na plaću, što je nesporno i nije bilo predmetom izračuna.

23. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja postavljeno za siječanj 2019., sa dospijećem 16.02.2019., a tužba je podnesena 31.01.2020., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

24. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

25. U odnosu na odluku o visini stope zatezne kamate u utuženom razdoblju ista je određena prisilnim normama i to odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15, 114/22, 156/22, 155/23), u utuženom razdoblju mijenjana je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, a time i stopa zatezne kamate.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, temeljem VPS od 2.560,31 eura, a temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 11.09.2020., 15.02.2021., 12.04.2021., 20.12.2024., 17.04.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 18.08.2020., 12.11.2020., 28.02.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za pristup na ročište za objave odluke 30.04.2021. i 29.05.2025., za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 1.000 bodova, odnosno 2.000,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati PDV u visini od 500,00 eura, i troškove financijskog vještačenja u ukupnoj visini od 641,99 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 3.141,99 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 12.11.2020. i 24.12.2024., budući istim dostavlja dokaze o uplati predujma za financijsko vještačenje, što nije bilo potrebno jer su uplate sudu vidljive u sustavu kojim raspolaže.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku