REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-7547/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ČŽ, dipl. iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev:
"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 821,87 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 4. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d troškove postupka u iznosu od 656,25 eur, sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je osiguranica tužitelja SŽ stradala u prometnoj nesreći koju je 15. svibnja 1989. skrivio osiguranik tuženika HŽ upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena presudom Pn-4359/92 od 14. svibnja 1993. i presudom Pn-2142/89 od 6. prosinca 1990. Rješenjem tužitelja, broj 609798 od 11. svibnja 2010. osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog invalidnosti uzrokovane predmetnim štetnim događajem u omjeru 20%. Za razdoblje do 31. listopada 2013. tuženik je tužitelju naknadio štetu, za razdoblje do 30. travnja 206. tuženik je platio po presudi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P- 1590/2016, dok je za razdoblje do 31. siječnja 2019, platio u mirnom postupku, Za razdoblje do 31. prosinca 2021, tužitelj je povukao tužbu u predmetu ovoga suda P- 832/22 nakon što je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2023. tužitelj je s naslova invalidske mirovine svojoj osiguranici isplatio 4.109,06 eura, od čega 20% s naslova povrede izvan rada iznosi 821,81 eura koji iznos predstavlja za tužitelja štetu. Osiguranica je preminula **.**.2023., tako da tužitelj više ne trpi štetu. Stoga zahtijeva naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete iznos od 821,81 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. travnja 2024. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika, dok osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj se razmjerni iznos mirovine, koju je društvo za osiguranje obvezno naknaditi tužitelju kao stvarnu štetu, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Time su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama u ovome postupku, s obzirom da je tuženik priznao odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj pa su dokazi na tu okolnost nepotrebni.
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a ina temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici stradaloj u prometnoj nesreći koju je 15. svibnja 1989. skrivio osiguranik tuženika, u visini dijela invalidske mirovine koji se odnosi na štetu iz toga događaja (20%), priznate rješenjem HZMO-a od 11. svibnja 2010., za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2023.
7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.
8. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom invalidskih mirovina svojoj osiguranici, kao i u kojoj visini.
9. Dakle, pored izričitog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, pritom imajući u vidu da je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a ZPP-a na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev-5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa prema tome u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).
10.1. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).
10.2. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
10.3. U ovome postupku sporno je postoji li takva razlika, dok tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud tu činjenicu utvrdio. Stoga, sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023.).
11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 821,81 eur i vrijednosti boda od 2,00 eur (Tbr. 52. u svezi 54. OT).
13. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 150,00 eur, sastava obrazloženog podneska od 24.4.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 150,00 eur, zastupanja na ročištu 19.5.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) 150,00 eur i pristupa ročištu za objavu 75,00 Eur, što ukupno iznosi 525,00 eur, a uz PDV iznosi 656,25 eur.
14. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 29. svibnja 2025. do isplate u skladu s odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.
Zagreb, 29. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. Pun tuženika
