REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 775/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv I. tuženika RA pok. D, [adresa], nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu, Matija Vlačić 2, i II. tuženice Općine Gračišće, Gračišće, Loža 1, OIB 54846336787, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika te punomoćnika II. tuženice Općine Gračišće, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa je I. tuženik JA dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja.

II. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je II. tuženica Općina Gračišće dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 1.170,31 eura (tisuću sto sedamdeset eura i trideset jedan cent) u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se zahtjev II. tuženice Općine Gračišće za naknadu troškova postupka u cijelosti.

VI. Privremenoj zastupnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, Matije Vlačića 2, OIB [osobni identifikacijski broj], odobrava se naknada za zastupanje I. tuženika RA u iznosu 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) te se nalaže tužitelju da privremenoj zastupnici Marini Cvitko Tomić isplati navedeni iznos u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv I. tuženika RA radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] te protiv II. tuženice Općine [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], te upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi što su tuženici dužni trpjeti.

1. 1. U tužbi je naveo da u zemljišnoj knjizi I. tuženik JA dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. zkl. ul. 985 k. o. [katastarska općina], dok II. tuženica Općina Gračišće dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine predstavljaju njegovo vlasništvo u cijelosti, a stekao ih je nasljeđivanjem iza pok. oca ŠA ([adresa]) Širol. Njegov otac ih je stekao nasljeđivanjem iza svog pok oca NA, njegovog djeda. Njegovi pravni prednici (otac i djed) su s članovima obitelji te nekretnine držali desetljećima u samostalnom posjedu. Koristili su ih za svoje potrebe. Nakon njihove smrti, on je nastavio njihov posjed. Nitko njega ni njegove prednike nije ometao u posjedu. Uvijek se na tim nekretninama vršio posjed na miran i pošten način, pa se po ničemu nije moglo zaključiti da te nekretnine ne bi bile njihovo knjižno vlasništvo. On je nastavio pošten posjed svog pravnog prednika što potvrđuje i ĉinjenica da je njegov pok. otac R (Emilio) Širol upisan kao posjednik u posjedovnom listu broj 345, k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi upisana u posjedovnom listu broj 277 k. o. [katastarska općina] na posjednika Republiku Hrvatsku, no bez obzira na tu činjenicu nije imao razloga sumnjati da ta nekretnina ne bi bila njegovo vlasništvo. Kako je zajedno s pravnim prednicima kvalificirano posjedovao utužene nekretnine kroz razdoblje od preko 50 godina, to su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona.

2. II. tuženica Općina Gračišće je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na nju. Prema povijesnom stanju zemljišne knjige i rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je predmetna nekretnina ranije bila vlasništvo ZA, koju je 2016. naslijedila u cijelosti.

3. Kako je I. tuženik JA osoba nepoznata boravišta koja nema punomoćnika, u skladu s čl. 84. st. 1. i 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) rješenjem ovog suda posl. br. P 775/2024-8 od 11. rujna 2024. postavljen mu je privremeni zastupnik u osobi Marine Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu.

4. I. tuženik JA se po privremenoj zastupnici u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, u cijelosti. Osporio je da bi se tužitelj sam ili preko prednika nalazio u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu nekretnine, pa da bi stekao vlasništvo na temelju zakona – dosjelošću.

5. U dokaznom postupku pročitani su izvadci iz zemljišne knjige (str. 4-5), posjedovni listovi (str. 6-28, 85-86), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZA (str. 40-41), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] zgr. (str. 42-45), ortofoto snimak (str. 83) i izvod iz katastarskog plana (str. 84). Izvedeni su i dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku Sonji Mikulić te su saslušani svjedoci TA, KA i VA (str. 77-79) i tužitelj (str. 80-81).

6. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

7. U zemljišnoj knjizi I. tuženik JA dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. zkl. ul. 985 k. o. [katastarska općina], dok II. tuženica Općina Gračišće dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] dolazila je upisana MA i to od 8. lipnja 1915. Na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Blečić, kao povjerenika ovog suda, posl. br. O 413/2014 od 14. srpnja 2016. utvrđeno je da je imovina (uključujući i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) preminule ZA prešla u vlasništvo Općine [adresa] kao ošasna imovina.

9. K. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi upisana u posjedovnom listu 277 na ime posjednika:

Republika Hrvatska, dok k. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi upisana u posjedovnom listu 345 na ime UA, [adresa].

10. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja Sonje Mikulić, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi u katastru upisana kao štala i dvorište, povšine 255 m2. Na terenu se radi o čestici u selu [adresa], na kojoj je izgrađen gospodarski objekt. Danas su na terenu samo ruševine i to zidovi u visini od dva do četiri metra. Građevina je bez krova, obrasla u bršljan. Pripada joj dvorište prema zapadu koje je uredno pokošeno. Uz česticu prolazi makadamski put (k. č. [katastarska čestica]). K. č. [katastarska čestica] zgr. u katastru je upisana kao ruševina površine 79 m2, Predmetna katastarska čestica nalazi se na ulazu u selo [adresa], s istočne strane. Na istoj je izgrađen gospodarski objekt koji je danas u ruševnom stanju bez krova, a visina zidova je od dva do tri metra. Također je zarašten u bršljan. Predmetnoj čestici pripada i dvorište na kojemu su danas drva za ogrjev. Ona je dio kompleksa građevina gospodarske namjene, koje su u lošem stanju, a neke su i ruševine, u vlasništvu tužitelja. Pristup na predmetnu katastarsku česticu je preko k. č. [katastarska čestica], a preko koje također prolazi makadamski put.

11. Na okolnosti posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci TA, KA i VA te tužitelj.

11. 1. Svjedok TA je iskazao da cijeli život stanuje selu Runki, u blizini sela [adresa]. Kao dijete je pješke odlazio u školu u [adresa] po putu koji ide kroz mjesto [adresa]. Ruševina na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] izgleda gotovo uvijek kao i danas, s time da je ranije bio krov na zgradi, koji se urušio. Nije nikog vidio da bi to koristio pa tako ni tužitelja ni njegove roditelje, oca ČA i majku J. Čuo je da je to bilo od neke obitelji Š. Osobno nije vidio nikoga iz obitelji Š, samo je čuo od starijih da bi oni to bili koristili prije nego što se rodio. Nije mu poznato da bi na bilo koji način bile povezane obitelj tužitelja i obitelj Š. Otkad prolazi kroz [adresa] taj objekt je prazan. Do danas nije vidio da bi bilo pokošeno oko te ruševine. Kada bi tuda prolazio vidio bi da bi bilo zarašteno. Nije vidio tužitelja da bi to koristio. K. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] je također otkad pamti u lošem stanju. Nije vidio tužitelja, kao ni članove njegove obitelji da bi to koristili. Vidio je samo da su koristili dio objekta koji nije predmet spora na način da su tamo držali domaće životinje. Za I. tuženika RA nije čuo.

11. 2. Također i svjedok KA cijeli život stanuje u susjednom selu Runki. Zadnje dvije godine vidio je tužitelja i njegovog sina N kako kose i održavaju površinu oko objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Ranije ih nije vidio da bi na tom dijelu nešto radili, odnosno nekako koristili taj objekt. Nije vidio ni nekog drugog da bi tu dolazio i nešto radio. Otkad pamti taj objekt je u ruševnom stanju, obrastao u bršljan. Tužitelja i njegovog sina, kao ranije i njegovog oca ČA vidio je kako koriste objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. To koriste i danas. Od djetinjstva pamti da su u tom objektu držali životinje, kao i alate za obavljanja poljoprivrednih poslova. Objekt je bio natkriven s daskama i bitumenskom trakom. Tužitelj je odselio iz [adresa] negdje u razdoblju 2008. -2010. Otac tužitelja UA je stanovao u [adresa] gotovo do svoje smrti, možda par mjeseci prije smrti ga je tužitelj uzeo živjeti kod sebe. Navedeno mu je poznato jer je često prolazio kroz [adresa] kada bi išao u [adresa], a dolazio je i u posjete kod tužitelja i njegove obitelji. Njegova obitelj i obitelj tužitelja su kumovi i uvijek su si međusobno pomagali u poljoprivrednim poslovima. Nije čuo da bi tužitelj bio u svađi s bilo kime vezano za predmetne nekretnine. Nije čuo za FA (RA), kao ni za obitelj s nadimkom Z (Š).

11. 3. Svjedokinja VA je iskazala da otkad pamtim objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] izgleda u bitnome kao i danas. Nije vidjela da bi netko koristio objekt primjerice da bi držao stvari u njemu. Tužitelj i njegov otac UA (Milan) Širol su to održavali na način da bi pokosili koji puta oko zgrade. To bi vidjela kada bi prolazila po stazi kroz [adresa] u školu u [adresa]. Otac tužitelja AA joj je ispričao da je njemu i tužitelju tu nekretninu prepisala druga obitelj neposredno prije svoje smrti. Ne zna o kojoj se obitelji radi, nije joj drugo poznato ništa o tome. Pokojna baka joj je pričala da je u [adresa] stanovala obitelj Š, ali joj nije spominjala da bi bili u kakvoj vezi s obitelji tužitelja. Otkad pamti obitelj Š ne stanuje u [adresa]. Nikad nije upoznala nekoga iz te obitelji. Objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] izgleda gotovo isto otkad pamti s time da je danas više obrastao nego ranije. Ne pamti da je taj objekt imao krov, već je bio natkriven samo s nekom gumom-linoleum. Do toga objekta u nastavku, bliže putu, je otac tužitelja držao krave. DA je u [adresa] stanovao negdje do 2010. Do svoje smrti tu je stanovao i njegov otac UA. Rođena je u Runkima, susjednom selu gdje je stanovala do 1974. Po udaji je odselila u Škrbane koji su također u blizini (iznad Runki). Otkad je odselila prolazi rijetko po putu kroz [adresa], zadnji put je tu bila negdje prije pet - šest godina. Nije čula za I. tuženika RA (Franju) Širola, kao ni za ZA (Fošku) Širol. Nije čula da bi bilo kakvih sporova vezano za predmetne nekretnine. Osim tužitelja i njegovog oca nije vidjela da bi netko drugi koristio k. č. [katastarska čestica] zgr. Njezini roditelji i roditelji tužitelja bili su dupli kumovi te su si dolazili u posjete i pomagali si u obavljanju poljoprivrednih poslova. To je činila i ona do udaje.

11. 4. Tužitelj je iskazao da njegova obitelj koristi k. č 166 zgr. otkad pamti na način da su kosili i čistili. Nikad nije došlo do toga da bi to počeli obnavljati jer su imali problema sa susjedima – obitelji T, koji su ih stalno provocirali, zbog čega su bili i odselili iz [adresa]. S njima nisu bili u sporu za nekretnine koje su predmet postupka. Također nije se obnavljalo zbog nedostatka novaca. Zgrada otkad pamti izgleda kao i danas. Otac mu je pričao da je to bilo od neke obitelji Š koja mu je po smrti to sve pustila. Nije našao u papirima da bi postojao neki ugovor. Vjeruje da su napravili nekakav papir jer se njegov otac upisao kao posjednik u katastru te je za to plaćao porez. To nisu nikad formalno proveli u zemljišnoj knjizi, vjerojatno jer za to nije bilo novaca. To je sve bilo prije nego se on rodio. Nije vidio nikoga iz obitelji Š, nitko od njih nije nije dolazio u [adresa]. Njegovom ocu ČA, a ni njemu, nitko nije osporio korištenje prijepora. Otac mu je dolazio upisan u evidencijama i kao R i kao UA (ČA). Na taj način je stekao i vlasništvo k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Otkad pamti je tamo njegov otac držao svinje. Na toj zgradi nije bilo krova, već je bila natkrivena s nekom gumom. Vlasnici su svih ostalih nekretnina u nizu k. č. [katastarska čestica] zgr. koje zajedno čine cjelinu. Tako su drugom dijelu te cjeline držali krave. Nikad njemu ni njegovoj obitelji nitko nije osporio pravo korištenja prijepornih nekretnina. U [adresa] je stanovao od rođenja do 1992., kad je odselio. Međutim, nastavio je redovito dolaziti u posjete kod roditelja. Roditelji su stanovali u [adresa] do svoje smrti. Ima jednu sestru, koja je invalid. Sada stanuje s njime u [adresa]. U [adresa] sada stanuje njegov sin N. Za EA nije čuo. Prije nekih deset godina saznao je da ne dolazi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Mislio je ih je stekao nasljeđivanjem iza smrti oca UA, koji je preminuo 2010.

11. 5. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao istinit jer je on iskazivao logično, životno i uvjerljivo. Jedino nije prihvaćen kao istinit njegov navod da mu otac dolazi upisan kao posjednik i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] jer je to protivno sadržaju posjedovnog lista broj 277. Također i iskaze svjedoka GA, IA i VA sud je prihvatio kao vjerodostojne s obzirom na to da su oni na sporne okolnosti kazivali uvjerljivo i nepristrano, na temelju neposrednih saznanja. TA, rođen 1946., i LA, rođen 1968., od rođenja stanuju u susjednom selu Runki. U Runkima je od rođenja 1956. do udaje 1974. stanovala i VA, a nakon udaje u drugom obližnjem selu. Svi oni su u djetinjstvu prolazili kroz [adresa], uz predmetne nekretnine, na putu do škole u [adresa].

11. 6. Svjedoci LA i VA su međusobno podudarno naveli da su k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koristili tužitelj i njegovi roditelji kao štalu za potrebe držanja domaćih životinja. Ujedno su podudarno iskazali čime je taj objekt bio natkriven za potrebe držanja životinja s obzirom na to da na zgradi dulji niz godina ne postoji krov. Okolnost da svjedok TA nije vidio da bi obitelj tužitelja držala životinje u tom dijelu objekta, odnosno da bi ga koristila na drugi način, nije od utjecaja na ocjenu iskaza ostalih svjedoka i tužitelja. Naime, usporedbom iskaza GA te IA i VA utvrđeno je da su LA i VA znatno više vremena provodili u [adresa]. Oboje se iskazivali kako su si njihove obitelji međusobno pomagale u poljoprivrednim poslovima te međusobno se posjećivali, za razliku od svjedoka GA, iz čijeg iskaza ne proizlazi da bi provodio više vremena u [adresa]. Također iz iskaza tužitelja, utvrđeno je da su on i njegovi prednici koristili prijepornu česticu. K. č. [katastarska čestica] zgr. je dio kompleksa građevina gospodarske namjene, a koji kompleks je, izuzev ovog spornog dijela, u vlasništvu tužitelja. Iz iskaza tužitelja vidljivo je da su on i njegova obitelj koristili sve građevine kao jednu cjelinu, uključujući i prijepornu k. č. [katastarska čestica] zgr. To posebice proizlazi iz njegovih navoda da je AA zazidao ulaz u k. č. [katastarska čestica] zgr. kada je odlučio u tom dijelu držati svinje, pa se otada u štalu sa svinjama ulazilo kroz štalu gdje su držali krave. Ovaj sud prihvaća kao životno i uvjerljivo da su tužitelj i njegova obitelj koristili cijeli kompleks nekretnina kao jednu cjelinu s obzirom da je i na terenu vidljivo da se radi o nekretninama u gotovo istovjetnom stanju.

11. 7. Glede korištenja k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] svjedoci TA i KA su suglasno iskazivali da nisu nikog vidjeli da bi koristio tu nekretninu, jedino je LA iskazao da zadnjih dvije godine vidio tužitelja i njegovog sina da to održavaju, odnosno da kose oko ruševine. Također ni VA nije vidjela da bi netko koristio samu zgradu, vidjela je samo kako bi tužitelj i njegov otac UA pokosili koji puta oko zgrade. Tužitelj je životno i logično obrazložio zašto njegov otac i on nisu nikada pristupili obnovi predmetne zgrade (loši odnosi sa susjedima, nedostatak novčanih sredstava), koja je otkad pamte svi saslušani svjedoci, kao i tužitelj, u ruševnom stanju. Prihvaćeni su kao vjerodostojni navodi tužitelja da su s obzirom na stanje objekta (ruševina) on i njegovi prednici koristili predmetnu k. č. na način da bi samo pokosili oko ostataka objekta. Pritom je kod ocjene iskaza tužitelja i svjedoka uzeta u obzir i činjenica da otac tužitelja dolazi upisan kao posjednik k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu.

12. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima više od sedamdeset godina u samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina. Utvrđeno je se radi o razdoblju neprekidnog posjeda od više od sedamdeset godina s obzirom na to da je otac tužitelja stekao te nekretnine nasljeđivanjem obitelji Z (Š), a svjedok TA rođen 1946. ne pamti da bi ta obitelj živjela u [adresa], odnosno poznato mu je samo po pričanju njegovog oca da je ta obitelj živjela u [adresa] prije njegovog rođenja. Tako da je otac tužitelja te nekretnine stekao prije rođenja svjedoka GA. Ujedno i svjedokinja VA pamti od djetinjstva (rođena 1956.) da bi te nekretnine koristio otac tužitelja. Otac tužitelja UA bio je u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu spornih nekretnina od kada ih je naslijedio od obitelji Z (Š). Po smrti oca, tužitelj je nastavio samostalan, istinit i pošten posjed tih nekretnina. Da su tužitelj, a ranije i njegov otac, bili pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici nekretnina. Nitko im se nikada nije protivio da koriste prijeporne nekretnine niti im je osporio pravo vlasništva. Stoga oni nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Tužitelj je tek unazad deset godina saznao da ne dolazi upisan kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnim knjigama.

13. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva tužbene zahtjeve. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužitelj i njegovi pravni prednici više od 70 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ- a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

13. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO-a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

13. 2. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99). S obzirom na to da se ovom odlukom ne može zadirati u stečena prava, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu. Ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 14. prosinca 1999. navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske se ne može negirati tako stečeno pravo. Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

13. 3. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. godine u kojoj je navedeno i da „podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška”. Kako se radi o stečenim pravima, ovaj sud je zauzeo pravni stav da se navedeno tumačenje treba primijeniti i u predmetima koji su pokrenuti nakon 20. prosinca 2001. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 114/2001.) kojim je u čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dodan st. 4. u kojem je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

14. Pravni prednik tužitelja (otac AA (Milan) Širol) bio je u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od sredine 1940.-tih godina, pa do svoje smrti 2010. Prema tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo I. tuženika RA, ispunile su se najkasnije sredinom 1960.-tih godina u korist oca tužitelja ŠA kada je protekao 20-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo II. tuženice Općine Gračišće, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile su se prije 14. prosinca 1999., protekom 40-godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist ŠA. ŠA u cijelosti je naslijedio tužitelj, koji je nastavio samostalan, miran i nesmetan posjed prijepora. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina kao stečeno pravo nasljeđivanjem iza pok. oca Emila Širola 2010.

15. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa je I. tuženik JA dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja, kao i da je vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je II. tuženica Općina Gračišće dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja (t. I. i II. izreke).

16. Tužitelj i II. tuženica Općina Gračišće su zatražili naknadu troškova postupka.

16. 1. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, tuženici su mu u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni naknaditi opravdane troškove postupka.

16. 2. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava tužbe 200,00 eura, kod pristupa ročištima 13. veljače 2025. i 30. travnja 2025. po 200,00 eura, sve uvećano za PDV 25 % 150,00 eura, troškove uviđaja i mjerničnog vještačenja u predujmljenom iznosu 350,00 eura, trošak objave oglasa 59,73 eura te sudske pristojbe na tužbu i presudu po 53,09 eura.

16. 3. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 13. veljače 2025. i 30. travnja 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25 % (tbr. 46. OT) što iznosi 150,00 eura. Priznati su mu i troškovi uviđaja i mjerničnog vještačenja u iznosu 307,48 eura, dok će mu ostatak neutrošenog predujma u iznosu 42,52 eura biti vraćen. Odmjereni su mu i troškovi postavljanja privremenog zastupnika na ime objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu 59,73 eura, kao i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u podmirenom iznosu 26,55 eura (tar. br. 1. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.)) te presudu u iznosu 26,55 eura (tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.). Ukupno priznati troškovi postupka iznose 1.170,31 eura.

16. 4. Slijedom navedenog naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 1.170,31 eura, dok su zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu i zahtjev II. tuženice Općine Gračišće u cijelosti odbijeni (III.-V. izreke).

17. Privremeni zastupnik tuženika odvjetnica Marina Cvitko Tomić je u odgovoru na tužbu zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu u iznosu 250,00 eura s PDV-om.

17. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan.

17. 2. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT). Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 169/2021 od 11. siječnja 2023.

17. 3. U skladu s OT-om i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku Marini Cvitko Tomić pripada naknada za zastupanje I. tuženika RA kod sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e) uvećano za PDV 25 % 50,00 eura (Tbr. 46. OT-e), ukupno 250,00 eura.

17. 4. Slijedom navedenog na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a privremenom zastupniku tuženika Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, odmjerena je naknada na ime troškova zastupanja I. tuženika RA u iznosu 250,00 eura te je naloženo tužitelju da joj naknadi priznati trošak postupka (t. VI. izreke).

U Pazinu 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. I. tuženik JA p. p. z.,

3. II. tuženica Općina Gračišće p. p.