REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5896/2018-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tafra, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Borne Tafre, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Roka Perića, odvjetnika, u Zagrebu, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina i to zk.č. 8484/116 voćnjak Zrinskogorska površine 667 m2, zk.č. 8484/201 voćnjak Jandrićeva površine 138 m2 i zk.č. 8484/202 vinograd Jandrićeva površine 329 m2, sve k.o. 999901 Grad Zagreb upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slijedom čega je tužitelj ZH ovlašten zatražiti i ishoditi upisa stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju ZH parnični trošak u iznosu od 9.518,06 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev Grada Zagreba za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.817,44 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ZH povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva radi izdavanja isprave podobne za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. studenoga 2018. navodi kako je tuženik upisan kao vlasnik zk.č. br. 8484/116 Voćnjak Zrinskoga, površine 667 m2, zkč. br. [katastarska čestica] Voćnjak Jandrićeva, površine 138 m2 i zkč. br. [katastarska čestica] Vinograd, Jandrićeva, površine 329 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb. Tuženik je upisan kao vlasnik nekadašnje zkč. br. [katastarska čestica] (koja se kasnije cijepala u čestice 8484/201 i 8484/202) nakon provedbe rješenja Skupštine općine Maksimir od 4. listopada 1976., Klasa UP/I-05/3-600/8-1976, rješenja Grada Zagreba Klasa UP/I-944- 05/90-01/100 te niza prijavnih listova, na način da je izvršen pripis u AI čestica: 8484/108, 8484/114, 8484/115, 8484/116 i 8484/117 otpisanih iz zk. ul [broj ZK uloška]. Ističe kako je 23. travnja 1997. sklopio Ugovor o prodaji nekretnina kojim je kao kupac kupio nekretnine, tada navedene u posjedovnom listu br. 1173 k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od prodavatelja MH. Predmetne katastarske čestice identificiraju se sa zemljišnoknjižnim na način da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 8484/116, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 8484/116 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 8484/116 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 6/1, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 3/1 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 6/1 k. o. [katastarska općina]. Zemljišnoknjižna čestica br. 8484/116 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je imala tada površinu od 1134 m2. Kao posjednik predmetnih nekretnina još od 3. lipnja 1981. evidentiran je ĐH i to temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. DH koja je prije bila upisana kao posjednik, a sada je tužitelj upisan kao posjednik. Navodi kako je kupio i stupio u posjed zemljišnoknjižnih čestica 8484/116, 8484/201 i 8484/202 sve k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Navodi kako je katastarsko i zemljišnoknjižno stanje bilo vrlo nejasno i stalno su rađeni parcelacijski elaborati, te su se katastarske i zemljišnoknjižne čestice stalno dijelile, spajale i "prekrajale" te nije nikako mogao točno identificirati u zemljišnim knjigama što je točno kupio prethodno navedenim kupoprodajnim ugovorom, ali je na terenu od prvog dana koristio ograđeno zemljište na isti način kako su ga koristili i njegovi pravni prednici. Smatra kako je stekao pravo vlasništva nad zk.č. br. 8484/116, 8484/201 i 8484/202 sve k. o. [katastarska općina], na originarni način – dosjelošću. Tužiteljev posjed nad predmetnim zemljišnoknjižnim česticama je samostalan, budući da se tužitelj neometano kao vlasnik, odnosno pošteni, zakonit i istinit posjednik koristi predmetnim česticama još od 1997., kao i njegovi pravni prednici pok. DH i pok. ĐH. Posjed je istinit iz razloga, jer nije stečen silom, potajno ili prijevarom, već na temelju pravnog posla Ugovora o kupoprodaji od prodavatelja MH, a koji je bio upisan u katastarski operat kao posjednik još od 3. lipnja 1981. Posjed je i zakonit, budući da tužitelj ima valjani pravni osnov posjedovanja predmetnih čestica. Tužiteljev posjed je i pošten. Kupio je ograđeno zemljište koje su koristili njegovi pravni prednici preko 25 godina bez ometanja, kao samostalni posjednici te su kao takvi bili i upisani u katastarske operate. Činjenica da je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama nad predmetnim česticama, ne može isključivo utjecati na poštenje tužitelja. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnina pobliže naznačenih u izreci presude te kojom se nalaže tuženiku izdati tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze o posjedu nekretnina iz tužbenog zahtjeva, da nije dostavio dokaze da bi s osobama koje bi imala stvarna prava sklopio ugovore o kupoprodaji i da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik nekretnina temeljem upisa provedenog pod posl. brojem Z-8698/90 na temelju Rješenja Skupštine općine Medveščak Klasa UP/I-05/3-600/8-1976 od 04. listopada 1976. te rješenja Grada Zagreba, Komiteta za građevinarstvo i stambene poslove Klasa: UP/I-944-05/90- 01/100 od 23. srpnja 1990. S obzirom na navedena rješenja, kojima su predmetne nekretnine prenesene u vlasništvo tuženika, navodnim prednicima tužitelja su prestala sva stvarna prava ili prava korištenja na nekretninama. Nitko ne može prenijeti više prava na drugoga nego što ga sam ima pa time ne može doći niti do nasljeđivanja takvih prava niti prijenosa i prodaje prava na treće osobe. Osporava da su ĐH i ŽH iste osobe. Ističe kako je iz čl. 5. Ugovora o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. razvidno da prodavatelj nije upisan kao vlasnik nekretnina koje prodaje, a time je tužitelj bio upoznat da ne kupuje od zemljišnoknjižnog vlasnika, dok je u posjedovnom listu također bila upisana druga osoba, a ne prodavatelj. Stoga nema poštenja niti zakonitosti posjeda na strani tužitelja. Navodi kako je tužitelj prilikom eventualnog preuzimanja posjeda znao da ga preuzima od osoba koje nisu vlasnici, iz čega proizlazi da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da nema pravo na posjed jer nekretninu nije preuzeo od osoba koje su legitimirane da mu ga predaju. Također, tužitelj je u trenutku navodnog preuzimanja posjeda, pa i kasnije morao znati da mu ne pripada pravo na posjed jer s tuženikom nije imao nikakav pravni posao koji bi mu davao pravo na posjed. Smatra da tužitelj nije niti pošten, niti zakonit posjednik predmetne nekretnine slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Okolnost da tužitelj možda nije provjeravao stanje zemljišnih knjiga i nije znao tko je vlasnik predmetne nekretnine nije dostatna za zaključak da je tužitelj pošten i samostalan posjednik. Kod nekretnina u vlasništvu države, županija, gradova i općina primjenjuju se dvostruki rokovi za dosjelost prema članku 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa ako bi navodni posjed tužitelja i bio pošten, trebalo bi proteći 40 godina, računajući od 8. listopada 1991. (ako je nekretnina bila u društvenom vlasništvu), a taj rok nije protekao. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 5. travnja 2019. tužitelj je izmijenio tužbeni zahtjev na način da je uz zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predložio utvrditi i da je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz brisanje tog prava s imena tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tom podnesku tužitelj više ne predlaže naložiti tuženiku izdavanje tabularne isprave.

4. Prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Sud smatra da tužitelj, time što je uz svoj već postavljeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva dodao zahtjev da se utvrdi kako je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz brisanje tog prava s imena tuženika, nije promijenio istovjetnost zahtjeva, povećao svoj zahtjev niti je istaknuo drugi zahtjev uz postojeći. Tužiteljev zahtjev u točki I. zahtjeva iz tužbe nije izmijenjen tim dodatkom kojim se utvrđuje da je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis svog prava, uz istodobno brisanje imena tuženika jer bi tužitelj na to bio ovlašten i bez da to stoji u tužbenom zahtjevu samim time što bi ishodio pravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je vlasnik.

5. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva iz tužbe kojim je predlagao naložiti tuženiku da mu izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a koji dio zahtjeva je tužitelj "ispustio" u svom podnesku od 5. travnja 2019., sud smatra da je takvom dispozicijom tužitelj djelomično povukao tužbu u tom dijelu. Naime, zahtjev za izdavanje tabularne isprave je obveznopravni zahtjev i kao takav je predmet samostalnog odlučivanja, jer nije u vezi sa stvarnopravnim zahtjevom kojim tužitelj predlaže utvrditi da je pravo vlasništva stekao dosjelošću. Stoga, a kako tužitelj nakon što je svoj zahtjev konačno postavio u podnesku od 5. travnja 2019., više ne traži izdavanje tabularne isprave, to proizlazi da je tužbu u tom dijelu povukao pa je stoga, a sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, budući da se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, odlučeno kao u izreci rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk.uk.br. 25588 k. o. [katastarska općina] (list 7), izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-12), Ugovor o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. (list 13-16), Uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15. svibnja 2013. (list 17-19), prijepis posjedovnog lista 4614 k. o. [katastarska općina] s kartom (list 20-21), prijepis posjedovnog lista 4612 k. o. [katastarska općina] s kartama (list 22- 24), rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 19. lipnja 2018. (list 35-36), uvjerenje o prebivalištu za ŽH (list 37), povijest promjena na katastarskim česticama od 31. listopada 2018. (list 38-41), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČH (list 59-60), NH (list 60-61) i OH (list 62), očevidom na licu mjesta (list 68-71), geodetskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. geod. Vladivoju Reliću (list 75-84), saslušanjem vještaka dipl. ing. Vladivoja Relića (list 94-95), svjedoka EH (list 95-96) i tužitelja (list 96-98), izvršen je uvid u Prijavni list za zemljišnu knjigu broj R.N. 2176/2014 (list 113- 119), rješenje Skupštine Općine Medveščak od 4. listopada 1976. (list 120-129), rješenje Općine Medveščak od 23. srpnja 1990. (list 130-132), izvršen je uvid u predmet Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-14174/2004, ranije Z-2596/99, Z-8698/90 (list 171-257).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza i to ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude, a koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika.

9. Među strankama je sporno je li tuženik u posjedu predmetnih nekretnina, je li prednik tužitelja bio vlasnik tih nekretnina, sporna je kvaliteta posjeda tužitelja, odnosno je li tužiteljev posjed pošten, zakonit i istinit te slijedom toga jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i je li preteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, Zrinskogorska, k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, Jandrićeva, k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, Jandrićeva, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, a kako je to razvidno i iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige.

11. Iz dostavljenog izvatka ručno vođene knjige za predmetni zemljišnoknjižni uložak proizlazi da je tuženik kao vlasnik upisan na temelju rješenja Skupštine općine Medveščak Klasa UP/I-05/3-600/8-1976 od 4. listopada 1976., rješenja Grada Zagreba, Komiteta za građevinske, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko prave i stambene poslove Klasa UP/I-944-05/90-01/100 od 23. srpnja 1990., te niza prijavnih listova, na način da je izvršen pripis na AI čestica br. 8484/108, 8484/114, 8484/115, 8484/116 (površine 1134 m2) i 8484/117 otpisanih iz zk. ul. [broj ZK uloška], što među strankama također nije sporno.

12. Uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. sud je utvrdio da je isti sklopljen između ŽH kao prodavatelja i tuženika kao kupca, a predmet prodaje su nekretnine iz posjedovnog lista 1173 k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], obilježen crvenom bojom na kopiji katastarskog plana br. 46. k. o. [katastarska općina]. Ugovorena je kupoprodajna cijena od 10.000,00 DEM, a utvrđeno je da je ista isplaćena prodavatelju. Nadalje je ugovoreno kako prodavatelj dozvoljava kupcu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama odmah kad se za to steknu zakonom predviđeni uvjeti, bez ikakve daljnje suglasnosti prodavatelja. U posjed kupac stupa odmah po potpisu ugovora. Ugovorom se utvrđuje da prodavatelj nije prenio pravo korištenja, odnosno pravo vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-509/80 od 11. rujna 1980. s čime je kupac upoznat. Također, prodavatelj jamči da su nekretnine njegovo isključivo vlasništvo i da nisu opterećene nikakvim uknjiženim i neuknjiženim teretima. Potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren je po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba, po brojem OV-3142/97 od 23. travnja 1997.

13. Uvidom u uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15. svibnja 2013. utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju dijelovima z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je rješenjem istog ureda od 3. lipnja 1981. temeljem rješenja o nasljeđivanju od 11. rujna 1980. kao korisnik navedenih katastarskih čestica u katastarskom operatu bio evidentiran ĐH iz [adresa].

14. Nadalje, iz navedenog uvjerenja, dostavljenih prijepisa posjedovnih listova broj 4614 i 4612 te povijesti promjena na katastarskim česticama od 31. listopada 2018. proizlazi kako je na temelju rješenja tog ureda, a sve temeljem ugovora o kupoprodaji koje je s raznim kupcima kao prodavatelj zaključio ĐH (Aleksandar) ĐH (između ostalih i ugovora koji zaključen s tužiteljem kao kupcem od 23. travnja 1997.), parcelacijskog i geodetskog elaborata, tužitelj u katastru upisan kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Z površine 667 m2, k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak M površine 138 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak M površine 329 m2, sve upisano u k. o. [katastarska općina].

15. Iz rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 19. lipnja 2018. razvidno je da je prije upisa tužitelja kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] bio upisan ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

16. Sud je izvršio uvid u predmet Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-14174/2004. Sud je utvrdio kako su rješenjem Skupštine Općine Medveščak od 4. listopada 1976. OSIZ-u za izgradnju i dodjelu stanova borcima NOR-a i vojnim invalidima radi izgradnje stambeno-zdravstvenog centra, dane na korištenje neke katastarske čestice te je određeno da prijašnji vlasnici odnosno korisnici predaju čestice u posjed Općini Medveščak, između ostalih i nekih čestica koje su bile u posjedu prednice tužitelja dr. DH.

17. U svojim iskazima svjedoci ČH, NH i OH suglasno navode kako poznaju tužitelja, jer je njihov susjed (ČH je bio susjed jer je odselila 2001.). Svjedoci su različito iskazivali o tome kad su uselili u svoju kuću, ali proizlazi da je to bilo u razdoblju od 1993. -1995., kako su iskazivali ČH i NH. Otac NH i OH, a bivši suprug ČH je kupio njihov dio, a tužitelj svoj dio, negdje prije 2000. te su to kupili od istog čovjeka. Predmetna nekretnina graniči s nekretninom u kojoj žive svjedoci NH i OH, dijeli ih zelena ograda. U drugom dijelu predmetna nekretnina je ograđena prema drugim susjedima. Tužitelja doživljavaju kao vlasnika nekretnine, navode da na nekretninu dolazi od kad ju je kupio, nešto prije 2000. godine. Prije njega je nekretnina bila neobrađena, obrasla, zapuštena. Predmetna nekretnina je zelena površina, uglavnom livada na kosini na kojoj se nalazi trešnja, višnja, neke voćkice i slično. Viđaju tužitelja i njegovog sina kako dolaze na nekretninu, kose travu, održavaju je, a osim njih nisu vidjeli nikog drugog kako kosi travu. Nije im poznato da bi netko za predmetnu nekretninu tvrdio da nije tužiteljeva, niti su ikada primijetili da bi netko drugi polagao bilo kakvo pravo na tu nekretninu. Nema puta do te nekretnine odnosno prilaza, već joj može pristupiti isključivo tužitelj sa svoje nekretnine. Nekretnina je uredna i održavana, u cijelosti ograđena prema drugim susjedima.

18. U svom iskazu svjedok EH navodi kako poznaje tužitelja, susjedi su. Poznaje ga od kad je tužitelj doselio, a doselio je prije 2000. godine. Svjedok na istom mjestu živi od 1963. Njegova nekretnina je k. č. br. [katastarska čestica]. Kada mu se pokazuju k. č. br. [katastarska čestica] koje su predmet spora i kada mu sud ukazuje da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama, navodi da on nikad nije bio na tim nekretninama, ne zna što se na njima nalazi, pretpostavlja da je livada, jer on to vidi sa svog balkona. Navodi kako je vidio tužitelja da kosi travu na tim nekretninama, ima lijepi vrt, lijepo cvijeće, obrezano drveće. Na spornim nekretninama znao je vidjeti i neke druge osobe, suprugu tužitelja i njegove sinove. Spornim nekretninama se može pristupiti iz dvorišta tužitelja. Ne zna može li se pristupiti i na neki drugi način, Prije tužitelja vlasnik tih nekretnina je bio DH koji je bio odvjetnik, a poslije njega novinar ĐH. On je možda naslijedio nekretninu, ali nije siguran. Na spornim nekretninama vidio je radnike koje je tužitelj angažirao za neke poslove koje nije mogao obaviti sam. Tužitelj mu je rekao da je on kupio te nekretnine. ĐH je prodao Đ dio čestice i to onoliki dio koliki je ograđen ogradom. Taj ĐH je svima koji graniče sa spornim nekretninama nudio na prodaju nekretnine, i svjedoku je nudio, ali nije bio zainteresiran. Nekretnine su bile ograđene i kada ih je g. ĐH nudio na prodaju.

19. U svom iskazu tužitelj navodi kako je predmetne nekretnine kupio od Aleksandra Ivančevića 1997. ili 1998. Predmet prodaje su bile nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica]. Ugovorena je cijena od 10.000,00 DEM. Prije kupoprodaje bio je na nekretnini. Sve je bilo ograđeno. Kasnije je mijenjao ogradu. Umjesto rijetke željezne ograde stavljao je gušću plastificiranu ogradu, a mijenjao je ogradu jer su mu ulazile mačke. Nekretnina je sa svih strana bila ograđena, osim s one strane gdje su kuće od susjeda i to ne u cijeloj dužini nego u dužini od 5-6 m. ŽH mu je rekao da je on vlasnik nekretnine i predao mu je posjed. O svemu tome interesirao se i kod susjeda. ŽH je nasljednik dr. DH. Nakon što je stupio u posjed, počeo je obrezivati stabla, saditi nova stabla. Od prije su već bili posađeni orah i šljiva, a posadio je marelice, kruške, jabuke i neke druge voćke. Nikad mu nitko nije rekao da ne bi imao pravo na posjed. Ni susjedi mu nikad nisu osporavali njegovo pravo. Prodavatelja ŽH susjedi i prijatelji zvali su ĐH. Radio je na televiziji, bio je voditelj. Od ŠH kupio je nekretninu na kojoj je izgrađena kuća na adresi [adresa]. Ona mu je rekla da ŽH prodaje predmetnu nekretninu, a htio je povećati svoju parcelu. ĐH se predstavljao kao jedini vlasnik i rekao je da je to samo njegovo. Nikad ga nitko iz Grada Zagreba nije kontaktirao u vezi predmetne nekretnine. Površina zemlje koju je kupio iznosila je oko 1.070 ili 1.080 m2. Nije poduzeo nikakve pravne radnje u svezi s upisom tuženika kao vlasnika. Ne sjeća se točno kad je saznao da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik, možda 2018. ili 2019. kada je provodio legalizaciju svoje kuće pa mu je geodet rekao da nešto nije u redu. Tada je angažirao odvjetnicu. Nije bio obaviješten da se Grad Zagreb uknjižio kao vlasnik nekretnine.

20. Na očevidu održanom 22. veljače 2021. utvrđeno je da su predmetne nekretnine sa zapadne, južne strane i dijela istočne strane omeđena žičanom i kamenom ogradom. Sa sjeverne strane prema susjedima nalazi se živa ograda (zelena ograda). Također je utvrđeno kako predmetnim nekretninama nije moguće pristupiti s javne površine već isključivo s nekretnine u vlasništvu tužitelja.

21. U svom nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. geod. Vladivoj Relić navodi kako predmetna površina koju je na terenu pokazao tužitelj kao predmet spora nema neposredan pristup s javne prometne površine nego se na nju pristupa kroz dvorište kuće br. 43, južno od nje pa prema zapadu do zelenila koje sa zapadne strane ograđuje dvorište tužitelja pa zatim prema jugu prolazom kroz dvorište tužitelja do predmetne površine. Ista u naravi predstavlja travnatu površinu s drvećem čiji se teren "uspinje" prema zapadu, odnosno prema Nemetovoj ulici. Prikazana površina sa svih je strana određena postojećim žičanim, betonskim i zelenim ogradama. U svom mišljenju vještak navodi kako predmetna nekretnina, a kako ju je na očevidu pokazao tužitelj i koja je označena na skici mjesta prijepora koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, prema stanju u katastru u k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. [katastarska čestica] površine 667 m2, k. č. [katastarska čestica] površine 138 m2 i k. č. [katastarska čestica] površine 329 m2, dok prema stanju u zemljišnoj knjizi u k. o. [katastarska općina] odgovara zk.č. 8484/116 površine 667 m2, zk.č. 8484/201 površine 138 m2 i zk.č. 8484/202 površine 329 m2. Vještak također u svom nalazu i mišljenju navodi kako je u katastarskom operatu kao korisnik naznačenih katastarskih čestica upisan tužitelj, dok je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik naznačenih zemljišnoknjižnih čestica upisan tuženik.

22. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, dok je tuženik prigovorio da vještak nije ucrtao ograde prema česticama 3322, 3320/1 i 3312 k. o. [katastarska općina]. S obzirom na prigovore tuženika vještak je saslušan na ročištu održanom 9. lipnja 2022. Vještak tako navodi da su sporne nekretnine kako ih je tužitelj pokazao na očevidu prema k. č. [katastarska čestica] djelomično ograđene žičanom ogradom, a dijelom se na granici nalazi strmi pokos prema zgradi izgrađenoj na toj čestici. U odnosu na ogradu prema k. č. [katastarska čestica] navodi da je na skici mjesta prijepora ucrtano postojanje žičane ograde. U odnosu na granicu prema k. č. [katastarska čestica] navodi kako je na skici izmjere naznačeno postojanje žive ograde, odnosno ograde koju čini zelenilo, a eventualno postojanje žičane ograde nije utvrđeno Moguće je da je ista obrasla u zelenilo, odnosno živu ogradu, kako to navodi tužitelj. Živa ograda se nalazi poglavito na granici između čestica s time da vještaku nije poznato kolika je njezina širina i dubina, ne zna koje su to bile biljke i koje su starosti, nije mu poznato da bi postojao pravilnik koji propisuje od kojeg se materijala može izraditi ograda, dok utvrđivanje međe nije bilo predmet ovog postupka.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je jasan, neproturječan kako sam sebi tako i drugim dokazima, osobito dokumentaciji u spisu (dokumentacija Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove i zemljišnoknjižni izvadci) i utvrđenjima s obavljenog očevida. Vještak je prigovore tuženika otklonio u svojem usmenom saslušanju. Sud ne smatra odlučnim daljnje prigovore tuženika, a nakon usmenog očitovanja vještaka, u pogledu stručnosti vještaka za procjenu što točno predstavlja živa ili zelena ograda. Za odluku u ovoj pravnoj stvari nisu odlučni ti navodi tuženika niti je odlučno utvrditi na čijoj međi je takva zelena ograda zasađena, a niti tko se od koga i kada ograđivao. S tim u vezi treba reći da je svjedok NH iskazao da je njegov otac posadio čemprese, a koji su dio žive ograde između nekretnine u kojoj žive svjedoci NH i OH i predmetne nekretnine te da su svi svjedoci suglasno iskazivali o tome da je predmetna nekretnina ograđena prema susjedima, a svjedok EH je iskazao da je tako bilo i prije nego je nekretninu kupio tužitelj.

24. Sud je povjerovao iskazima svjedoka ČH, NH i OH, jer su isti iskazivali iskreno i uvjerljivo te u bitnim okolnostima suglasno. Sud je njihove iskaze cijenio vjerodostojnima, jer se radi o susjedima tužitelja koji su na neposredna način saznali o činjenicama o kojima su iskazivali, a isti nisu zainteresirani za ishod postupka. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka EH, jer je i njegov iskaz za sud bio iskren i uvjerljiv, također se radi o susjedu tužitelja koji ima određena neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini i njezinim vlasnicima i posjednicima, koji je nepristran i nezainteresiran za ishod spora. Njegov je iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu u dijelu u kojem je iskazivao da je vlasnik nekretnine prije tužitelja bio ĐH, a prije njega DH. Sud je povjerovao i iskazu tužitelja jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo, a njegov je iskaz suglasan iskazima saslušanih svjedoka te nije protivan drugim izvedenim dokazima.

25. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao od koga je kupio predmetnu nekretninu, jer nije dokazao da bi ĐH i ŽH bile iste osobe valja reći da sud taj prigovor tuženika ne nalazi osnovanim. Iz ugovora o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. proizlazi da je prodavatelj ŽH iz [adresa]. Iz uvjerenja o prebivalištu za ŽH iz [adresa] proizlazi da je njegov OIB: [osobni identifikacijski broj]. Iz dokumentacije Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove koju je u spis dostavio tužitelj proizlazi da je raniji korisnik predmetnih nekretnina, a prije tužitelja, bio ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Stoga se zaključuje da su ĐH, a kako je prednik tužitelja bio upisan u katastarskom operatu i ŽH, kako je prednik tužitelja naznačen u kupoprodajnom ugovoru, ista osoba. Uostalom, Gradski ured za katastar i geodetske poslove upravo je na temelju ugovora o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. donio rješenje br. UP/I-932- 07/1998-01/1919 od 12. lipnja 1998., a na temelju kojeg je, uz druga rješenja istog tijela i drugu dokumentaciju, u konačnici izvršen upis tužitelja kao korisnika predmetnih nekretnina u katastarskom operatu, kako to proizlazi iz Uvjerenja od 15. svibnja 2013.

26. Uz sve navedeno treba reći da je i svjedok EH iskazao da je ĐH bio vlasnik predmetnih nekretnina, a da je prije njega vlasnik bio DH što također odgovara dokumentaciji u spisu i činjenici da je prije MH kao korisnica bila upisana ZHJ što je razvidno iz dostavljenih povijesti promjena na katastarskim česticama. Slijedom svega navedenog sud smatra da je tužitelj dokazao da su ĐH i ŽH ista osoba.

27. Nadalje, a s obzirom na predmet Ugovora o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997., dostavljenu identifikaciju katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica, nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. geod. Vladivoja Relića te iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj od ŽH kupio upravo nekretnine koje su predmet ovog postupka, a koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao zk.č. 8484/116, zk.č. 8484/201 i zk.č. 8484/202 k. o. [katastarska općina] te je odmah po sklapanju navedenog ugovora stupio u posjed predmetnih nekretnina. Da je tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina te je i u trenutku podnošenja tužbe bio u posjedu istih nekretnina, potvrdili su saslušani svjedoci i tužitelj čijim iskazima je sud povjerovao, a kako je to već obrazloženo, dok s druge strane, tuženik tijekom postupka nije dokazao drugačije.

28. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. istog članka.

29. Premda odredbi čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik saznao da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

30. S obzirom na sklopljeni Ugovor o prodaji nekretnina od 23. travnja 1997. sud zaključuje da je tužiteljev posjed zakonit, jer navedeni ugovor predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja. Naime, iako u trenutku zaključenja navedenog ugovora prednik tužitelja ŽH nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, isti je nedvojbeno bio posjednik navedenih nekretnina, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i sve dokumentacije Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove. Također, tuženik u trenutku zaključenja navedenog ugovora još uvijek nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, jer se kao vlasnik upisao tek 1999.

31. Sud utvrđuje da je tužiteljev posjed istinit, jer nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Kako je već navedeno, tužitelj je u posjed stupio na način da ga je u posjed uveo raniji posjednik ŽH koji se ujedno legitimirao kao vlasnik nekretnine.

32. Tužitelj je pošteni posjednik, jer kad je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. O tome je sud također zaključio na temelju dostavljene dokumentacije iz podataka katastarskog operata za predmetne nekretnine iz koje dokumentacije je razvidno da je upravo prednik tužitelja ŽH, a prije njega njegovi prednici, bio upisan kao posjednik predmetnih nekretnina. Također, da je ŽH bio vlasnik i posjednik iskazivali su i svjedoci pa su tako i susjedi Borić dio svoje kupili od ŽH, a svjedok EH je potvrdio da je ŽH nudio predmetne nekretnine na prodaju susjedima.

33. Sud je zaključio da je tužiteljev posjed pošten i na temelju činjenice da je nekretnina ograđena prema susjednim nekretninama (a bila je ograđena i u trenutku kupnje, kako su iskazivali tužitelj i svjedok EH), kao i da nema pristup s javnog puta ili bilo koje druge nekretnine osim tužiteljeve pa i iz tog razloga tužitelj nije imao razloga posumnjati da ne bi stekao pravo na posjed kupnjom te nekretnine i njezinim samostalnim posjedovanjem kroz sve ove godine.

34. Činjenica da je tuženik svoje pravo vlasništva upisao 1999. ne utječe na poštenje posjednika. Naime, okolnost da se zemljišnoknjižno stanje izmijenilo sama po sebi ne uzrokuje prestanak poštenja. S obzirom da je u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine zemljišnoknjižno stanje bilo nesređeno, jer se vodio postupak provedbe parcelacionog elaborata prema prijedlogu Osnovne samoupravne interesne zajednice (OSIZ) za izgradnju i dodjelu stanova borcima NOR-a i vojnim invalidima od 29. svibnja 1990., a što je sud utvrdio uvidom u predmet zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-14174/2004.

35. S tim u vezi treba reći da stambeno-zdravstveni centar boraca NOR-a i ratnih vojnih invalida, u svrhu izgradnje kojeg centra su neke nekretnine rješenjem Skupštine Općine Medveščak od 4. listopada 1976. bile dane OSIZ-u na korištenje, nikad nije izgrađen, niti proizlazi da je predaja u posjed od strane ranijih vlasnika, korisnika i posjednika ikad izvršena. Valja reći još i to da se samim čitanjem rješenja Skupštine Općine Medveščak od 4. listopada 1976. ne može utvrditi da su baš čestice koje su predmet ovog postupka dane na korištenje OSIZ-u i da je baš u odnosu na ove čestice naloženo dr. DH predati ih u posjed, a sve imajući na umu sadržaj točke V.a) i b) navedenog rješenja u kojem se navode dijelovi čestica kojih je kao posjednica u katastru bila upisana dr. DH i koje je prema tom rješenju bila dužna predati u posjed, a nije razvidno o kojim se dijelovima čestica radi i odgovaraju li ti dijelovi česticama koje su predmet ovog postupka. Navedeno imajući na umu da se u katastru do današnjeg dana nije evidentirala promjena posjednika, a u smislu tog rješenja, već su kao posjednici bili upisivani prednici tužitelja i sada tužitelj.

36. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj znao da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, odnosno da je morao znati za navedenu okolnost s obzirom da je činjenična vođenja zemljišnoknjižnog postupka bila vidljiva u trenutku kupnje nekretnine, a da je svakako za to morao saznati 2013. kad je pribavio prijavni list za potrebe legalizacije, valja reći da okolnost što je netko drugi u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik nekretnine, čak i da je tužitelj za to znao, ne čini, sama za sebe taj njegov posjed nepoštenim. Naime, a kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, tužitelj je po kupnji predmetnih nekretnina stupio u posjed istih, u posjedu je i dan danas, nitko nikad nije osporavao njegovo pravo na posjed, nitko nije svojatao posjed niti je tuženik ikad iskazao bilo kakvu vlasničku ovlast na tim nekretnina, a što su u svojim iskazima potvrdili i svjedoci. Iz navedenog, a osobito držanja tuženika sve do trenutka pokretanja ovog postupka od strane tužitelja, sud zaključuje da je tužitelj imao osnovano pravo vjerovati da posjed vrši kao vlasnik (tako i VSRH u odluci broj Rev-494/2021 od 11. svibnja 2021.).

37. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je tužitelj kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina duže od 20 godina, a imajući na umu vrijeme od zaključenja Ugovora o prodaji nekretnina 23. travnja 1997. pa do dana podnošenja tužbe 30. studenoga 2018. to sud nalazi da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a, jer se radi o nekretninama koje su bile društveno vlasništvo, a potom u postupku sređivanja zemljišnoknjižnog stanja upisane kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

38. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik zk.č. 8484/116, zk.č. 8484/201 i zk.č. 8484/202 k. o. [katastarska općina] koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod zemljišnoknjižnog odjela ovog suda.

39. Temeljem čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa) tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka i to za sastav tužbe u visini 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 5. travnja 2019., 1. listopada 2019. i 5. srpnja 2021. u visini 250 bodova svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za pristup na ročišta održana 2. prosinca 2019. i 8. listopada 2020. u visini 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na očevidu održanom 22. veljače 2021. u visini 250 bodova (Tbr. 9. t. 7. Tarife), odnosno 1.750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (3.500,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (875,00 EUR) iznosi 4.375,00 EUR. Tužitelju nadalje pripada i trošak zastupanje na ročištima održanim 18. siječnja 2022., 9. lipnja 2022., 20. listopada 2022., 9. prosinca 2022., 3. ožujka 2023. i 24. ožujka 2025. u visini 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 3. studenoga 2022. u visini 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife, što predstavlja četiri obrazložena podneska), za sastav podnesaka od 6. prosinca 2022., 21. prosinca 2022. i 4. siječnja 2023. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 2.050 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznos 4.100,00 EUR, bez PDV-a. Dakle, troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku su 8.475,00 EUR, što uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 318,53 EUR, na presudu u iznosu od 318,53 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 381,28 EUR i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 24,72 EUR, ukupno iznosi 9.518,06 EUR.

40. Iako je tužba utvrđena povučenom u dijelu zahtjeva radi izdavanja tabularne isprave, sud smatra da u vezi s odlučivanjem o tom dijelu zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa je troškove postupka tužitelju tuženik dužan naknaditi u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

41. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.817,44 EUR, kako je to odlučeno u točki III. izreke (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika