Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-427/2020-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicama iz ZOU Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 20. siječnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 02. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužitelju RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.024,48 EUR (dvije tisuće dvadeset četiri eura i četrdeset osam centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 07. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 3.398,51 EUR (tri tisuće devetsto osam eura i pedeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 02. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 24. studenog 2020. podnio tužbu navodeći kako je **.**.2020. FR upravljao osobnim vozilom marke Mercedes reg. oz. [registarska oznaka], vlasništvo tužiteljice i kretao se u koloni vozila cestom Rijeka – Klana u pravcu Klane. Dolaskom na raskršće sa cestom za [adresa], vozilo marke Ford Fokus reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač OR, bez zaustavljanja i bez provjere se naglo uključio na glavnu prometnicu i udario u prednji dio vozila Mercedes koje se propisno kretalo desnom stranom kolnika, a vozač FR unatoč naglom kočenju nije uspio izbjeći sraz. Policija je pozvana ali nije došla na mjesto nezgode, već je putem telefona, nakon nekoliko uzastopnih poziva i dugog čekanja, uputila sudionike da mogu napustiti mjesto nezgode, ukoliko nema ozlijeđenih osoba. AR je neposredno nakon nezgode priznao svoju krivnju, sudionici su ispunili Europsko izvješće o nezgodi. Na mjesto nezgode došao je komunalni redar koji je očistio kolnik od otpalih dijelova vozila i vučna služba koja je vozilo tužiteljice odvezla u servis. Na vozilu tužiteljice reg. oznaka [registarska oznaka] nastala su znatna oštećenja koja su pobliže opisana u izvidu štete broj 208410510930. Zbog nerentabilnosti popravka, šteta na vozilu procijenjena je kao „ totalna“ u visini od 30.506,92 HRK. Za vuču vozila tužiteljica je imala izdatak od 750,00 HRK. Tužiteljica se 07. rujna 2020. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete. Dopisom od 15. listopada 2020. tuženik je izvijestio tužiteljicu da priznaje štetu u omjeru od 50%, budući je vozač FR suodgovoran za nastanak predmetne nezgode u tom omjeru, jer je vozio neprilagođenom brzinom. Tužiteljica nije pristala na djelomičnu naknadu štete, jer isključivu krivnju za nastanak predmetne nezgode snosi vozač OR. On se vozilom uključio u promet na glavnu prometnicu bez provjere da to može učiniti na siguran način, te je oduzeo prednost prolaza vozilu tužiteljice, koje se pravilno, primjerenom brzinom kretalo svojom desnom stranom kolnika. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplata iznosa od 31.256,92 HRK sa zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako priznaje nastanak prometne nezgode, no osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak predmetne nezgode, te osporava tvrdnju tužitelja da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode. Prema izjavama sudionika nezgode, europskog, izvješća o prometnoj nesreći, fotografijama mjesta nezgoda i intenzitetu oštećenja vozila, za nastanak predmetne nezgode djelomično je odgovoran vozač FR obzirom nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti. Osnovanost prigovora tuženika da je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran FR potvrđuje i činjenica da je osiguravajuće društvo kod kojeg je bilo osigurano vozilo tužiteljice isplatilo štetu na vozilu osiguranika tuženika marke Ford Focus reg.oznake i broja [registarska oznaka] iz čega slijedi da je i osiguratelj tužiteljice prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva zaključio da je za nastanak predmetne nezgode suodgovoran vozač vozila tužiteljice. Točni su navodi u tužbi da je šteta na vozilu tužiteljice procijenjena kao totalna šteta, no osporava da visina totalne štete iznosi 30.506,92 HRK, te ističe da je visina totalne štete na vozilu tužiteljice procijenjena u iznosu od 29.756,92 HRK, ali bez umanjenja za omjer suodgovornosti tužiteljice. Visinu troškova vučne službe čini nespornim, također bez umanjenja za omjer suodgovornosti tužiteljice. Obzirom je tuženik 14. listopada 2020. godine isplatio tužiteljici iznos od 14.787,46 HRK na ime naknade štete na vozilu, te 23. listopada 2020. godine iznos od 375,00 HRK na ime naknade za troškove vučne službe, tuženik osporava preostali zatraženi iznos. Osporava kao neosnovan i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
3. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u izvid štete (list 5-6, 70-71 spisa), račun vučne službe br. 110-02-2 (list 7 spisa), odštetni zahtjev (list 8-9 spisa), fotografije prometne nezgode i nastalih oštećenja (list 30-43, 72-102 spisa), saslušan je svjedok AR (list 105-107 spisa), FR (list 107-109 spisa), GR (list 134 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 120-126 spisa) te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mag.ing.prom. Marko Lakoviću (list 137-152, 205, 211-213 spisa).
4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
5. U ovom postupku nije sporno da se 03. rujna 2020. na županijskoj cesti Rijeka – Klana, na raskrižju za [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojem su sudjelovali FR kao vozač osobnog vozila marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka] i AR kao vozač osobnog vozila marke Ford Fokus reg. oznaka [registarska oznaka], sa time da se vozilo AR kretalo iz smjera Rijeke prema Klani zadržavajući smjer kretanja u smjeru Klane, dok je vozilo FR skretalo iz smjera Klane prema [adresa].
6. Nije sporna visina nastale štete na vozilu Mercedes pa tako ona iznosi 3.949,42 EUR niti je sporan trošak vučne službe u iznosu od 99,54 EUR. Također nije sporno da je tuženik sa osnove imovinske štete isplatio tužitelju ukupan iznos od 2.024,48 EUR.
7. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, suodgovornost FR u nastanku prometne nezgode, aktivna legitimacija, kao što je sporan osnov tužbenog zahtjeva, visina postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na suodgovornost pri nastanku prometne nezgode, te je sporan tijek zakonskih zateznih kamata.
8. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
9. Saslušan je svjedok AR koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je tog dana upravljao vozilom marke Ford Fokus, a sa njime je u vozilu bila kćer. Kretao se iz smjera Halubljana te je želio skrenuti lijevo i uključiti se na cestu koja vodi prema Plodinama. Na raskrižju gdje se dogodila nezgoda inače nema semafora. U smjeru njegovog kretanja postoje dvije prometne trake, lijeva koja je namijenjena za vozila koja skreću u lijevo, i desna prometna traka gdje se odvajaju vozila koja nastavljaju kretanje u suprotnom smjeru tj. u smjeru Rijeke. Sjeća se da su na toj desnoj prometnoj traci vozila 4 vozila koja su se normalno uključila u promet, normalno skretala desno. Nije vidio vozilo Mercedes budući je pristiglo jako velikom brzinom. Gotovo je završio skretanje, na traci kuda se kretao Mercedes ostao je samo njegov zadnji kraj, a vozilo Mercedes ga je pogodilo u prednji desni kotač vozila. Mercedes se kretao iz smjera Rijeke u smjeru Halubljana. Prije nego što je skrenuo stajao je na raskrižju. Ograničenje brzine bilo je 40 km/h. Njega je to vozilo udarilo bez kočenja, i misli da vozilo oko 100 km/h. Oni su policiju čekali više od 2 sata, te su samo pitali ima li ozlijeđenih osoba. U međuvremenu je došla vučna služba koju je pozvao da otkloni njegov automobil. Popunili su Europsko izvješće o nezgodi jer je pretpostavljao da će po prometnim pravilima on biti kriv, i da uklone automobile s ceste, a da poslije štete prijave svojem osiguranja i jedan i drugi. FR je samo otišao u njegovo osiguranje. Njegova brzina prilikom nesreće je bila možda 10 km/h, tek se počeo kretati, tj. skretao je u lijevo.
10. FR je imao prednost prolaska. Mercedes nije uočio uopće. Bilo je govora o tome da će zajedno ići na njihova osiguranja, a što su i učinili odlaskom samo do Adriatic osiguranja. Na traci kuda se kretao Mercedes u trenutku udarca nalazio snalazio se samo njegov zadnji kotač, odnosno zadnji dio vozila.
11. Saslušan je svjedok FR koji u svome iskazu u bitnome navodi kako se tog dana kretao svojim vozilom marke Mercedes iz Rijeke u smjeru Klana. Vozio je otprilike 40 km/h, možda i manje. Cesta je na tom dijelu pregledna i sigurno je vidio 200 metara unaprijed. Njemu je vozilo Ford Fokus oduzelo prednost, ono je samo izletjelo iz suprotnog smjera i počelo skretati u lijevo. On je kočio, ali ga nije mogao izbjeći. Do nesreće je došlo tako da je vozilo Ford fokus pokušalo skrenuti lijevo koristeći prostor između njegovog vozila i jednog vozila koje je vozilo ispred njega možda nekih 30 metara. Kada je to vozilo prošlo raskrižje automobil Ford jednostavno se ubacilo i počelo skretati. Policija nije dolazila, a vozaču AR koji je vozio automobil Ford Fokus došli su neki njegovi prijatelji i rekli mu neka se dogovori sa njime jer da ako izađe policija platiti će i štetu i kaznu. AR nije tada osporavao da je on kriv za nezgodu. On mu je jasno rekao da mu je oduzeo prednost i da je on kriv. U jednom trenutku je na lice mjesta došla vučna služba. Ispunjeno je i Europsko izvješće o nezgodi, njega su ispunjavali radnici vučne službe a potpisao ga je AR i on. AR mu je predložio da u prijavu štete stave da je svatko od njih za nezgodu kriv 50 % odnosno da je krivica obostrana, pa da tako naknade štetu, na što ja nije pristao i odmah ga je upozorio da je to krivično djelo. Osiguranje mu je naknadilo samo dio štete. U prijavi je AR koja je predana mom osiguranju napisao ono što je pisalo i u Europskom izvješću o nezgodi a to je da je on kriv za nezgodu. Njegov potpis nalazi se na Europskom izvješću o nezgodi.
12. Saslušan je svjedok GR koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je tog dana vozio po cesti koja vodi iz Rijeke u smjeru Klane. Upravljao je svojim vozilom i vozio se dva ili tri vozila iza vozila marke Mercedes. Vozio je brzinom od oko 40 km/h, a toliko je vozio i vozač Mercedesa po prilici, vozili su u koloni. Vidio je da je vozilo marke Ford, bijele boje presjekao put vozilu Mercedes i udarilo u njega u skretanju prema [adresa]. Vozilo Ford je u tom trenutku bilo skroz na pola ceste.
13. Sud je iskaz svjedoka FR i GR u većem dijelu ocijenio istinitim i logičnim budući su njihovi iskazi u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu kao i provedenim prometnim vještačenjem, odnosno nalazom i mišljenjem vještaka, dok nije cijenio istinitim dio iskaza u kojem navode kako su vozili brzinom od 40 km/h budući suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja. Sud je djelomično ocijenio neistinitim iskaz svjedoka AR u kojem navodi kako nije primijetio vozilo Mercedes kao i da se predmetno vozilo kretalo jako velikom brzinom.
14. U postupku je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marko Lakoviću koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina, te sud nije našao da bi bio kontradiktoran obzirom na provedene dokaze, a posebice saslušanim svjedocima. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je došlo do prometne nezgode gdje je vozilo Mercedes ostvarilo kontakt svojim prednjim dijelom vozila, a vozilo Ford svojim prednjim desnim dijelom vozila. U trenutku sraza vozilo Mercedesa kretalo se brzinom od 56,1 km/h, a vozilo Forda brzinom od 22,3 km/h. Brzina izbjegavanja sudara kočenjem vozila Mercedes na raspoloživom putu od maksimalno 15,59 m bi bila svaka brzina niža od 35,14 km/h. U trenutku provjere kretanja vozila vozača Forda vozilo Mercedes se nalazio 92,41 m od mjesta naleta, te je vozač Forda vjerojatno mogao uočiti vozilo Mercedes, te bi vozač Forda izbjegao nesreću ako ne bi poduzeo radnju skretanja u lijevo.
15. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbu samo glede brzine kretanja vozila Mercedesa, dok je tuženik iznio primjedbe glede izračuna brzine kretanja vozila Mercedes, navodeći kako vještak nije naveo elemente temeljem kojih je utvrdio brzinu kretanja vozila. Obzirom na iznijete primjedbe to je vještak dao svoje usmeno očitovanje u kojem navodi kako je radijus kretanja vozila 11 metara i iz toga se može dobiti da mu je potrebno dobiti za četvrtinu kruga 17,27 metara, a ovih 16,50 metara je dobiveno iz računalne simulacije. Brzinu od 56,1 km/h dobio je temeljem izračuna u računalnoj simulaciji. Vezano za oštećenja, ističe da su crash testovi rađeni prilikom 50 km/h. U odnosu na udaljenost između točke kretanja pa sve do točke sudara, a glede puta koji je prešao, vještak ističe kako se radi o putu od 16,5 km/h. U odnosu na pitanje u kojem trenutku vozilo Ford ulazi u suprotnu prometnu traku, odnosno gdje se nalazi Mercedes u tom trenutku, vještak ističe kako se o tome ne može očitovati, već je potrebno da izvrši dodatne izračune. Pri brzini od 51 km/h moguće je da se ne bi mogli vidjeti tragovi kočenja budući se radi o novim vozilima u kojima postoji sustav ABS kočenja, pa je moguće da takvih tragova nema ili da su oni jedva vidljivi. Vozač AR je morao mogao vidjeti vidjeti drugo vozilo.
16. Sud je prihvatio prijedlog tuženika te je određena dopuna nalaza i mišljenja a u kojoj dopuni vještak navodi kako je brzina Ford vozila 6,16 m prije sudara bila 17,64 km/h a vrijeme do sudara je iznosilo 1,11 sekundi. Mercedes vozilo kretalo se brzinom od 56,1 km/h te se 1,11 s prije prometne nezgode nalazilo udaljeno za 17,29 m od mjesta prometne nezgode. Brzina izbjegavanja sudara kočenjem na raspoloživom putu od 17,29 m bila bi svaka brzina niža od 37,73 km/h. Do sudara bi došlo i da se vozilo Mercedes kretalo u granicama dozvoljene brzine.
17. Sud je nadalje odbio prijedlog da se odredi novo prometno vještačenje smatrajući kako je vještak detaljno, jasno i koncizno pojasnio sva dvojbena pitanja, i dao valjane razloge danog mišljenja.
18. Sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te se presumira obična nepažnja, a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti (čl. 1046. ZOO-a).
19. Tuženik navodi kako u konkretnom slučaju postoji suodgovornost na strani FR. Prometna nezgoda dogodila se na način da se FR osobnim vozilom marke Mercedes kretao iz smjera Rijeke prema Klani zadržavajući svoj smjer kretanja u smjeru Klane, dok je AR sa svojim vozilom marke Ford skretao iz smjera Klane prema [adresa] pri čemu je došlo do nezgode odnosno vozilo Mercedes ostvarilo je kontakt svojim prednjim dijelom vozila a Ford svojim prednjim desnim dijelom vozila. Razvidno je kako se prometna nezgoda dogodila u trenutku kada je vozilo Ford vršilo radnju skretanja, kada je naletjelo vozilo Mercedes, sa time da je prednost prolaska bila na strani vozila Mercedes, što znači da vozila koja na toj dionici vrše radnju skretanja trebaju sačekati sve dok ne bude siguran prolazak. U potpunosti je nelogičan navod AR da uopće nije uočio vozilo Mercedes, budući je iz fotografija koje prikazuju mjesto nezgoda razvidno da se radi o preglednom dijelu ceste te je isti zasigurno morao vidjeti vozilo Mercedes. U prilog tome govori i nalaz vještaka gdje se navodi kako je preglednost na toj dionici ceste veća od 150 metara te bi vozilo Mercedes trebao biti vidljiv vozaču Forda. Isto tako iz iskaza FR proizlazi da je AR kao vozač Forda pokušao skrenuti lijevo koristeći prostor između njegovog vozila i jednog vozila koje je vozilo ispred njega kojih 30 metara.
20. Mišljenje je ovoga suda kako AR nije upotrijebio dužnu pažnju koja se od njega očekuje u prometu, a posebice budući se radi o presijecanju puta vozilima koja zadržavaju smjer kretanja i koja imaju prednost prolaska, znajući da bi takvim manevrom mogla nastati nezgoda.
21. Neosnovani su navodi tuženika da bi vozač Mercedesa bio djelomično odgovoran za nastanak prometne nezgode i to svaki u omjeru od 50%. Sukladno čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine br. 67/08, 48/2010, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, te je prije započinjanja radnji iz stavka 1. vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prometnim vještačenjem utvrđeno je kako je u trenutku provjere kretanja vozila Ford, vozač Mercedesa bio udaljen 92,41 m od mjesta naleta, dok se 1,11 s prije nezgode vozilo nalazilo udaljeno za 17,29 m od mjesta prometne nezgode, pa je stoga razvidno da vozač Forda unatoč tome što na dionici kojom se kretalo vozilo Mercedes na kojoj postoji prednost prolaska, nije istoga propustio, već je započeo radnju skretanja brzinom od 22,3 km/h, pa je stoga mišljenje ovoga suda kako je vozač Forda nepropisno i neodgovorno započeo radnju skretanja bez potrebnih provjera a koja se očekuju od svakog vozača osobnog vozila.
22. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako se vozilo marke Mercedes u trenutku sudara kretalo brzinom od 56,1 km/h a vozilo Ford brzinom od 22,3 km/h. Tuženik navodi kako vozač vozila marke Mercedes nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti. Ovakav navod ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, iako je vozač Mercedesa vozio iznad ograničenja koje je u trenutku prometne nezgode bilo 40 km/h, točnije brzinom od 56,1 km/h, ono nije utjecalo na sam nastanaka prometne nezgode. Tako vještak u svojem nalazu i mišljenju ističe da bi brzina izbjegavanja sudara kočenjem vozila Mercedes na raspoloživom putu od maksimalno 15,59 m, bila svaka brzina niža od 35,14 km/h, odnosno na raspoloživom putu od 17,29 m svaka brzina niža od 37,73 km/h, a obzirom je na toj dionici ograničenje od 40 km/h, do sudara bi došlo i da se vozilo Mercedes kretalo u granicama dozvoljene brzine. Neosnovano tuženik navodi kako prema oštećenjima nastalim na vozilu Mercedes proizlazi da se predmetno vozilo prije i u trenutku naleta zasigurno kretalo brzinom većom od 56,1 km/h. Isto tako iz iskaza svjedoka BR proizlazi kako je on zajedno sa vozilom Mercedesa vozio u koloni pa je stoga potpuno nelogično i neživotno da bi vozač Mercedesa vozio brzinom većom od 56,1 km/h obzirom se radi o prometnom dijelu županijske ceste na kojoj su se vozila kretala u koloni.
23. Obzirom na sva utvrđenja u ovom postupku, konačan je stav ovoga suda kako je vozač Forda AR oduzeo prednost vozaču Mercedesa FR na način da je započeo radnju skretanja u lijevo a pritom ne provjeravajući da li isti može izvršiti radnju na siguran način bez ugroze ostalih sudionika u prometu, uslijed čega je došlo do prometne nezgode gdje je nastala imovinska šteta na vozilu marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo se nalazi u vlasništvu tužitelja, u ukupnoj visini od 4.048,96 EUR, a obzirom je tuženik već isplatio tužitelju polovicu tog iznosa u visini od 2.024,48 EUR, to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.024,48 EUR na ime nastale imovinske štete.
24. Neosnovan je prigovor tuženika radi nedostatka aktivne legitimacije budući je vozilo kojim je upravljao FR u vlasništvu tužitelja pa je stoga isti ovlašten na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
25. Nadalje, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući kako je tužitelju isplatio dio imovinske štete i time ispunio svoju zakonsku obvezu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti koja predstavlja nenovčanu imovinsku štetu. Ovakvi navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku protiv odgovornog osiguratelja u odnosu na naknadu imovinske štete. Sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), a koji zakon se primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZOO, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Odštetni zahtjev dostavljen je tuženiku 07. rujna 2020. te se od tog trenutku imaju računati zakonske zatezne kamate. Činjenica da je došlo do nastanka totalne štete ne utječe na tijek zakonskih zateznih kamata a čije stajalište proizlazi iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
26. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,97 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,70 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 4 podneska u ukupnom iznosu od 650,00 EUR (26. ožujka 2021., 05. lipnja 2023. i 14. listopada 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 13. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup 7 ročišta u ukupnom iznosu od 1.400,00 EUR (31. siječnja 2022, 13. lipnja 2022., 27. siječnja 2023., 30. ožujka 2023., 09. svibnja 2024., 19. lipnja 2024. i 20. siječnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 562,50 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 475,34 EUR.
28. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 3.398,51 EUR pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
29. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
30. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.
31. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 02. lipnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
− pun. tužitelja
− pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,70 EUR
