Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1401/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 499/2023-7 od 16. srpnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-499/2023-7 od 16. srpnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate i to:

- na iznos od 64,74 EUR tekućom od 24. kolovoza 2007.

- na iznos od 63,81 EUR tekućom od 24. rujna 2007.

- na iznos od 63,53 EUR tekućom od 24. listopada 2007.

- na iznos od 64,56 EUR tekućom od 24. studenog 2007.

- na iznos od 63,38 EUR tekućom od 24. prosinca 2007.

- na iznos od 65,92 EUR tekućom od 24. siječnja 2008.

- na iznos od 116,56 EUR tekućom od 22. ožujka 2008.

- na iznos od 113,70 EUR tekućom od 23. travnja 2008.

- na iznos od 111,73 EUR tekućom od 21. svibnja 2008.

- na iznos od 112,30 EUR tekućom od 24. svibnja 2008.

- na iznos od 111,77 EUR tekućom od 24. rujna 2008.

- na iznos od 121,02 EUR tekućom od 24. listopada 2008.

- na iznos od 116,31 EUR tekućom od 24. studenog 2008.

- na iznos od 118,23 EUR tekućom od 24. prosinca 2008.

- na iznos od 127,51 EUR tekućom od 24. siječnja 2009.

- na iznos od 129,03 EUR tekućom od 24. veljače 2009.

- na iznos od 125,71 EUR tekućom od 24. ožujka 2009.

- na iznos od 126,41 EUR tekućom od 24. travnja 2009.

- na iznos od 124,03 EUR tekućom od 24. svibnja 2009.

- na iznos od 124,01 EUR tekućom od 24. lipnja 2009.

- na iznos od 124,44 EUR tekućom od 24. srpnja 2009.

- na iznos od 124,24 EUR tekućom od 24. kolovoza 2009.

- na iznos od 123,60 EUR tekućom od 24. rujna 2009.

- na iznos od 122,92 EUR tekućom od 24. listopada 2009.

- na iznos od 124,50 EUR tekućom od 24. studenog 2009.

- na iznos od 127,49 EUR tekućom od 23. siječnja 2010.

- na iznos od 127,62 EUR tekućom od 24. siječnja 2010.

- na iznos od 127,92 EUR tekućom od 24. veljače 2010.

- na iznos od 129,97 EUR tekućom od 24. ožujka 2010.

- na iznos od 130,15 EUR tekućom od 24. travnja 2010.

- na iznos od 129,87 EUR tekućom od 24. svibnja 2010.

- na iznos od 134,45 EUR tekućom od 24. lipnja 2010.

- na iznos od 139,08 EUR tekućom od 24. srpnja 2010.

- na iznos od 141,97 EUR tekućom od 24. kolovoza 2010.

- na iznos od 141,17 EUR tekućom od 24. rujna 2010.

- na iznos od 138,90 EUR tekućom od 24. listopada 2010.

- na iznos od 139,98 EUR tekućom od 24. studenog 2010.

- na iznos od 122,94 EUR tekućom od 24. prosinca 2010.

- na iznos od 117,97 EUR tekućom od 24. siječnja 2011.

- na iznos od 119,86 EUR tekućom od 24. veljače 2011.

- na iznos od 119,34 EUR tekućom od 24. ožujka 2011.

- na iznos od 103,77 EUR tekućom od 24. travnja 2011.

- na iznos od 111,32 EUR tekućom od 24. svibnja 2011.

- na iznos od 96,56 EUR tekućom od 24. lipnja 2011.

- na iznos od 108,14 EUR tekućom od 24. kolovoza 2011.

- na iznos od 82,12 EUR tekućom od 23. veljače 2014.

- na iznos od 6,47 EUR tekućom od 22. ožujka 2014.

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. travnja 2014.

- na iznos od 6,39 EUR tekućom od 24. svibnja 2014.

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 27. lipnja 2014.

- na iznos od 6,35 EUR tekućom od 27. lipnja 2014.

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. kolovoza 2014.

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. rujna 2014.

- na iznos od 6,44 EUR tekućom od 24. listopada 2014.

- na iznos od 6,43 EUR tekućom od 23. studenog 2014.

- na iznos od 6,43 EUR tekućom od 16. prosinca 2014.

- na iznos od 6,40 EUR tekućom od 24. prosinca 2014.

- na iznos od 6,40 EUR tekućom od 24. siječnja 2015.

- na iznos od 6,39 EUR tekućom od 24. veljače 2015.

- na iznos od 6,37 EUR tekućom od 24. ožujka 0215.

- na iznos od 6,35 EUR tekućom od 24. travnja 2015.

- na iznos od 6,33 EUR tekućom od 24. svibnja 2015.

- na iznos od 6,31 EUR tekućom od 24. lipnja 2015.

- na iznos od 6,30 EUR tekućom od 24. srpnja 2015.

- na iznos od 6,28 EUR tekućom od 24. kolovoza 2015.

- na iznos od 6,27 EUR tekućom od 24. rujna 2015.

pa sve do 29. rujna 2015., po stopi koja u razdoblju od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. iznosi 15 % godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate i to:

- na iznos od 35,67 EUR tekućom od 24. veljače 2009.

- na iznos od 40,13 EUR tekućom od 24. ožujka 2010.

- na iznos od 40,83 EUR tekućom od 24. travnja 2010.

- na iznos od 40,05 EUR tekućom od 24. svibnja 2010.

- na iznos od 55,49 EUR tekućom od 24. lipnja 2010.

- na iznos od 71,11 EUR tekućom od 24. srpnja 2010.

- na iznos od 80,95 EUR tekućom od 24. kolovoza 2010.

- na iznos od 78,42 EUR tekućom od 24. rujna 2010.

- na iznos od 70,95 EUR tekućom od 24. listopada 2010.

- na iznos od 74,75 EUR tekućom od 24. studenog 2010.

- na iznos od 112,93 EUR tekućom od 24. prosinca 2010.

- na iznos od 92,65 EUR tekućom od 24. siječnja 2011.

- na iznos od 100,66 EUR tekućom od 24. veljače 2011.

- na iznos od 98,71 EUR tekućom od 24. ožujka 2011.

- na iznos od 100,81 EUR tekućom od 24. svibnja 2011.

- na iznos od 117,87 EUR tekućom od 24. lipnja 2011.

- na iznos od 135,22 EUR tekućom od 24. srpnja 2011.

- na iznos od 155,41 EUR tekućom od 24. kolovoza 2011.

- na iznos od 115,66 EUR tekućom od 24. rujna 2011.

- na iznos od 116,36 EUR tekućom od 24. listopada 2011.

- na iznos od 114,37 EUR tekućom od 24. studenog 2011.

- na iznos od 120,88 EUR tekućom od 24. prosinca 2011.

- na iznos od 129,63 EUR tekućom od 24. siječnja 2012.

- na iznos od 131,61 EUR tekućom od 24. veljače 2012.

- na iznos od 128,94 EUR tekućom od 24. ožujka 2012.

- na iznos od 128,79 EUR tekućom od 24. travnja 2012.

- na iznos od 131,96 EUR tekućom od 24. svibnja 2012.

- na iznos od 130,64 EUR tekućom od 24. lipnja 2012.

- na iznos od 128,62 EUR tekućom od 24. srpnja 2012.

- na iznos od 127,00 EUR tekućom od 24. kolovoza 2012.

- na iznos od 117,90 EUR tekućom od 24. rujna 2012.

- na iznos od 128,18 EUR tekućom od 24. listopada 2012.

- na iznos od 131,27 EUR tekućom od 24. studenog 2012.

- na iznos od 128,54 EUR tekućom od 24. prosinca 2012.

- na iznos od 118,36 EUR tekućom od 24. siječnja 2013.

- na iznos od 124,08 EUR tekućom od 24. veljače 2013.

- na iznos od 126,34 EUR tekućom od 24. ožujka 2013.

- na iznos od 127,91 EUR tekućom od 24. travnja 2013.

- na iznos od 115,47 EUR tekućom od 22. lipnja 2013.

- na iznos od 114,85 EUR tekućom od 24. srpnja 2013.

- na iznos od 117,85 EUR tekućom od 24. kolovoza 2013.

- na iznos od 123,09 EUR tekućom od 24. rujna 2013.

- na iznos od 122,78 EUR tekućom od 24. listopada 2013.

- na iznos od 126,05 EUR tekućom od 23. studenog 2013.

- na iznos od 127,59 EUR tekućom od 21. prosinca 2013.

- na iznos od 124,33 EUR tekućom od 24. siječnja 2013.

- na iznos od 131,84 EUR tekućom od 23. veljače 2014.

- na iznos od 119,27 EUR tekućom od 22. ožujka 2014.

- na iznos od 116,28 EUR tekućom od 24. travnja 2014.

- na iznos od 115,50 EUR tekućom od 24. svibnja 2014.

- na iznos od 115,06 EUR tekućom od 27. lipnja 2014.

- na iznos od 115,06 EUR tekućom od 27. lipnja 2014.

- na iznos od 120,25 EUR tekućom od 24. kolovoza 2014.

- na iznos od 121,39 EUR tekućom od 24. rujna 2014.

- na iznos od 124,29 EUR tekućom od 24. listopada 2014.

- na iznos od 125,92 EUR tekućom od 23. studenog 2014.

- na iznos od 126,60 EUR tekućom od 16. prosinca 2014.

- na iznos od 125,17 EUR tekućom od 24. prosinca 2014.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. siječnja 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. veljače 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. ožujka 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. travnja 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. svibnja 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. lipnja 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. srpnja 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. kolovoza 2015.

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. rujna 2015.

pa sve do 29. rujna 2015., po stopi koja u razdoblju od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. iznosi 15 % godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 5.402,05 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose glavnog duga u razdoblju od 30. rujna 2015. do isplate kao i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 7.579,31 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose glavnog duga u razdoblju od 30. rujna 2015. do isplate na način da se taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbija u cijelosti

- preinačuje u točki III. izreke na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 671,76 EUR (šesto sedamdeset jedan euro i sedamdeset šest centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju BZ, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos u visini od 5.402,05 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 64,74 EUR tekućom od 24. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 63,81 EUR tekućom od 24. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 63,53 EUR tekućom od 24. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 64,56 EUR tekućom od 24. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 63,38 EUR tekućom od 24. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 65,92 EUR tekućom od 24. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 116,56 EUR tekućom od 22. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 113,70 EUR tekućom od 23. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 111,73 EUR tekućom od 21. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 112,30 EUR tekućom od 24. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 111,77 EUR tekućom od 24. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 121,02 EUR tekućom od 24. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 116,31 EUR tekućom od 24. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,23 EUR tekućom od 24. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 127,51 EUR tekućom od 24. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 129,03 EUR tekućom od 24. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 125,71 EUR tekućom od 24. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 126,41 EUR tekućom od 24. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 124,03 EUR tekućom od 24. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 124,01 EUR tekućom od 24. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 124,44 EUR tekućom od 24. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 124,24 EUR tekućom od 24. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 123,60 EUR tekućom od 24. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 122,92 EUR tekućom od 24. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 124,50 EUR tekućom od 24. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 127,49 EUR tekućom od 23. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 127,62 EUR tekućom od 24. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 127,92 EUR tekućom od 24. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 129,97 EUR tekućom od 24. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 130,15 EUR tekućom od 24. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 129,87 EUR tekućom od 24. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 134,45 EUR tekućom od 24. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 139,08 EUR tekućom od 24. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 141,97 EUR tekućom od 24. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 141,17 EUR tekućom od 24. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 138,90 EUR tekućom od 24. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 139,98 EUR tekućom od 24. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 122,94 EUR tekućom od 24. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 117,97 EUR tekućom od 24. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 119,86 EUR tekućom od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 119,34 EUR tekućom od 24. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 103,77 EUR tekućom od 24. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 111,32 EUR tekućom od 24. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 96,56 EUR tekućom od 24. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 108,14 EUR tekućom od 24. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 82,12 EUR tekućom od 23. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,47 EUR tekućom od 22. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR tekućom od 24. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,36 EUR tekućom od 27. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,35 EUR tekućom od 27. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR tekućom od 24. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR tekućom od 24. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR tekućom od 23. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR tekućom od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,40 EUR tekućom od 24. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,40 EUR tekućom od 24. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR tekućom od 24. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,37 EUR tekućom od 24. ožujka 0215. godine do isplate,

- na iznos od 6,35 EUR tekućom od 24. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,33 EUR tekućom od 24. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR tekućom od 24. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR tekućom od 24. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,28 EUR tekućom od 24. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR tekućom od 24. rujna 2015. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. , Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju BZ, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos u visini od 7.579,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 35,67 EUR tekućom od 24. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 40,13 EUR tekućom od 24. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 40,83 EUR tekućom od 24. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 40,05 EUR tekućom od 24. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 55,49 EUR tekućom od 24. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 71,11 EUR tekućom od 24. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 80,95 EUR tekućom od 24. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 78,42 EUR tekućom od 24. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,95 EUR tekućom od 24. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 74,75 EUR tekućom od 24. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 112,93 EUR tekućom od 24. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 92,65 EUR tekućom od 24. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,66 EUR tekućom od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 98,71 EUR tekućom od 24. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,81 EUR tekućom od 24. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 117,87 EUR tekućom od 24. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 135,22 EUR tekućom od 24. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 155,41 EUR tekućom od 24. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 115,66 EUR tekućom od 24. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 116,36 EUR tekućom od 24. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 114,37 EUR tekućom od 24. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 120,88 EUR tekućom od 24. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 129,63 EUR tekućom od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 131,61 EUR tekućom od 24. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 128,94 EUR tekućom od 24. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 128,79 EUR tekućom od 24. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 131,96 EUR tekućom od 24. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 130,64 EUR tekućom od 24. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 128,62 EUR tekućom od 24. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 127,00 EUR tekućom od 24. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 117,90 EUR tekućom od 24. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 128,18 EUR tekućom od 24. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 131,27 EUR tekućom od 24. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 128,54 EUR tekućom od 24. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 118,36 EUR tekućom od 24. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 124,08 EUR tekućom od 24. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 126,34 EUR tekućom od 24. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 127,91 EUR tekućom od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 115,47 EUR tekućom od 22. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 114,85 EUR tekućom od 24. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 117,85 EUR tekućom od 24. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 123,09 EUR tekućom od 24. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 122,78 EUR tekućom od 24. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 126,05 EUR tekućom od 23. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 127,59 EUR tekućom od 21. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 124,33 EUR tekućom od 24. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 131,84 EUR tekućom od 23. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 119,27 EUR tekućom od 22. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 116,28 EUR tekućom od 24. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 115,50 EUR tekućom od 24. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 115,06 EUR tekućom od 27. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 115,06 EUR tekućom od 27. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 120,25 EUR tekućom od 24. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 121,39 EUR tekućom od 24. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 124,29 EUR tekućom od 24. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 125,92 EUR tekućom od 23. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 126,60 EUR tekućom od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 125,17 EUR tekućom od 24. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 126,78 EUR tekućom od 24. rujna 2015. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, naknaditi tužitelju BZ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 4.070,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 27. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 9012124575 za iznos od 131.604,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita

- da su stranke ugovorile redovne kamate s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,25 % godišnje

- da su se stranke odredbom članka 4. Ugovora o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva i to sukladno Odluci banke o kreditiranju građana

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene

- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF

- su tužitelj i tuženik 11. prosinca 2015. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu broj 9012124575 kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).

6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne na temelju članka 87. stavak. 1. toga zakona.

7. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio ukupno 5.402,05 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 7.579,31 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedene iznose tužitelju plati na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.070,02 eura.

8. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive stope redovnih kamata i na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

8.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud pošao od utvrđenja iz presude i rješenja VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.3. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Ovdje treba reći da je u gore navedenim postupcima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mjerodavan bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, tuženik je u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu imao mogućnost dokazivati da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi Ugovora o kreditu, no prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik to nije dokazao. Stoga navedeni žalbeni razlog nije osnovan. Nadalje, sama činjenica da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF ne znači da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Stoga žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u tom dijelu nije osnovan.

8.4. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. VSRH je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je VSRH zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope je počeo teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o promjeni kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 13. lipnja 2014. Zastara za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 14. lipnja 2018. i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine budući da je njegova tužba podnesena 30. svibnja 2019. čime je prekinut tijek zastare.

8.5. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je nalazu i mišljenju sudskog vještaka prigovorio obzirom na to da je iz priloženih tablica izračuna vidljivo da sudski vještak plan otplate s početno ugovorenom kamatnom stopom prilagođava dijelu kamatne stope od siječnja 2014. što je pogrešno. Međutim, iz otplatnog plana za predmetni kredit kojeg je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju je vidljivo da su prema tom otplatnom planu redovne kamate od 23. veljače 2014. iznosile 3,23 %, dakle manje nego što je početno ugovoreno, a što je vještak uzeo u obzir pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

8.6. Tuženik se nadalje žali navodeći da tužitelj nema pravo na nikakav povrat obzirom da su stranke sklopile Dodatak osnovnom ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak) kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno ZID ZPK/15.

9. Taj žalbeni razlog je djelomično osnovan.

9.1. Stupanjem na snagu ZID ZPK/15 dodana je Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 78/15) glava IV.a naziva Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te članci 19.a do 19.k. Člankom 19.a. određeno je da se tom glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača:

- u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

- u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

- u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR (stavak 1.),

a prema stavku 2. istog članka odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

9.2. Članak 19.b. ZID ZPK/15 sadrži načelo konverzije (da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR). Člankom 19.c ZID ZPK/15 stavkom 1. propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

9.3. Stavkom 2. tog članka određeno je da se stavak 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu. Daljnjim odredbama ZID ZPK/15 propisano je što sve mora sadržavati izračun konverzije radi informiranja potrošača, učinci konverzije za vjerovnika i za potrošača.

9.4. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15; dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

9.5. Nije sporno da su stranke Dodatak Ugovoru o konverziji sklopile u skladu s odredbama ZID ZPK/15 kojim je propisana konverzija kredita. Tijekom postupka nije bila upitna njegova valjanost, te isti, protivno shvaćanju prvostupanjskom suda, izaziva pravne učinke kako to pravilno tvrdi žalba tuženika.

9.6. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

9.7. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

9.8. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.

10. Stranke su Dodatkom Ugovoru o kreditu izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.

10.1. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Dodataka, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Dodatkom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Dodatak Ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka kako je to i ugovoreno Dodatkom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZPK/15.

10.2. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Dodatka tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog ugovora do sklapanja ugovora o konverziji unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na osnovi ništetnih odredbi.

10.3. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Dodatkom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.

10.4. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 5.402,05 eura, kao i u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 7.579,31 euro i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

10.5. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

10.6. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud je djelomično prihvatio žalbu tuženika te je na temelju članka 373. točke 3. ZPP djelomično preinačio točke I. i II. izreke na način da je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženik primio preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženika nepoštenim stjecateljem budući se on kao autor nepoštenih odredbi koristio tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima.

10.7. Obzirom na način na koji je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti i o troškovima prvostupanjskog postupka.

11. Imajući u vidu da su obje stranke djelomično uspjele u sporu ovaj sud je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Isto vrijedi i za troškove tuženikove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Koprivnica, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić