REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-6255/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice NŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Melihi Okić Buljanović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet iz Zagreba, Horvatovac 102a, OIB: 20863265527, zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Vrdoljaka, odvjetnika i punomoćnice tuženika Ane Hlupić, odvjetnice, dana 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet iz Zagreba, Horvatovac 102a, OIB: 20863265527, isplatiti tužiteljici NŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.157,78 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-na iznos od 87,56 eura od dana 16. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 87,56 eura od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 87,56 eura od dana 16. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 87,89 eura od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. rujna 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. listopada 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. studenoga 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 87,98 eura od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 103,37 eura od dana 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju između siječnja 2016. do prosinca 2016. bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu „I. VRSTE-VIŠI ASISTENT- ZNANSTVENI NOVAK“, a od 1. siječnja 2017. zaposlena je na radnom mjestu „I. VRSTE- DOCENT“. Sindikati javnih i državnih službi su 23. studenog 2006. s Vladom RH sklopili Sporazum o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, a iz kojeg je proizlazilo da će osnovica za izračun plaća rasti za 6% godišnje u 2007., 2008. i 2009. godini. 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu između sindikata i Vlade RH kojim je utvrđeno da se plaće državnih službenika i namještenika, radi duboke recesije, vraćaju na razinu prije 01.01.2009. (prije uvećanja od 6% za 2009. godinu). Istim sporazumom je također utvrđeno da će osnovica rasti za 6% kad se za to ispune uvjeti, odnosno kad BDP bude rastao za 2% ili više u dva uzastopna tromjesečja. 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodataka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i to u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011., kojim su izmjenama korigirani uvjeti i kojima je promijenjena metodologija za povećanje osnovice. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. U odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine, propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. godine, a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku 27. studenog 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna). Budući da u državnim i javnim službama nije povećana osnovica kada su se za to ispunili uvjeti, tj. od prosinca 2015. pa do isteka roka od 5 godina sukladno izmjenama i dopunama dodatka sporazuma od 26. listopada 2011. godine do 26. siječnja 2017., proizlazi da je svim zaposlenicima državnih i javnih službi, pa tako i ovdje tužiteljici, za navedeno razdoblje osnovica za obračun plaće trebala biti 5.415,37, a ne 5.108,84 kuna, kako se obračunavala u navedenom razdoblju. Zaključno, budući da je BDP tijekom 2015. godine rastao za 2% uvjeti za rast osnovice ispunjeni su u studenom 2015. godine, što u konačnici znači da bi osnovica trebala rasti od prosinca 2015. godine s osnovice 5.108,84 na osnovicu 5.415,37 kuna s isplatom u siječnju 2016. godine. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su, dakle, krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Ovim putem se potražuje razlika između osnovice po kojoj je obračunavana plaća od 5.108,84 kuna i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj je trebala biti obračunata plaća od siječnja 2016. godine (s isplatom u veljači 2016. godine) pa do siječnja 2017. godine (s isplatom u veljači 2017. godine). Slijedom navedenog, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznose razlike plaća prema osnovici od 5.415,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to na sve navedene iznose do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Prethodno navedenu osnovu tužbenog zahtjeva potvrđuje više stotina pravomoćnih presuda, odnosno ustaljena sudska praksa. Tužiteljica predlaže presuditi kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je karakteriziranje Izmjene dodatka Sporazumu kao kolektivnog ugovora u potpunosti neutemeljeno i pogrešno. Izmjene dodatka Sporazumu ne predstavljaju kolektivni ugovor. Ističe da je: a) Dana 23. studenog 2006. potpisan je, od strane Vlade Republike Hrvatske i sindikata, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum). Sporazumom se ugovorilo povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 2007., 2008. i 2009. godinu. Također, ugovoreno je formiranje povjerenstva za izradu „Zakona o plaćama“, a u cilju da se sustavno riješi pitanje određivanja iznosa plaće u javnim službama. Ističe se da ovaj Sporazum predstavlja obvezno pravni ugovor između svojih potpisnika, a ne predstavlja kolektivni ugovor što je izrazito bitno zbog prigovora da Izmjena dodatka Sporazumu ne predstavlja kolektivni ugovor. Kao dokaz da Sporazum ne predstavlja kolektivni ugovor ističe se da sa strane sindikata nije bio određen Odbor za kolektivne pregovore, kako je to bilo propisano tada važećim Zakonom o radu, već da su pregovore vodili i potpisali sindikati koji nisu predstavljali Odbor za kolektivne pregovore nego svaki sindikat pojedinačno kao pojedinačnu stranku obvezno pravnog ugovora. b) 2009. godine donesen je Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009) koji je stupio na snagu 1. travnja 2009. U članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama bilo je propisano da osnovicu plaće određuje Vlada posebnom odlukom, što je Vlada i napravila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 1. travnja 2009. u kojoj se osnovica za obračun plaće utvrđuje u visini od 5.108,84 kune bruto. c) Dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu), u kojem se, u članku 2. utvrđuje da su ugovorne strane suglasne da se kao osnovica za izračun plaća za javne službenika uzima iznos od 5.108,84 kune bruto. Također, u članku 6. je ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske predložiti Hrvatskom Saboru izmjene Zakona o osnovici plaće u javnim službama na način da se osnovica određuje pregovorima Vlade Republike Hrvatske i sindikata odnosno da osnovicu određuje Vlada ako ista nije utvrđena pregovorima. Iz odredbe članka 6. Dodatka Sporazumu je u potpunosti razvidno da potpisnici isti ne smatraju kolektivnim ugovorom, već da ugovaraju da će se pitanje osnovice plaće u buduće određivati pregovorima odnosno posljedično kolektivnim ugovorom. d) Nastavno na članak 6. Dodatka Sporazumu, u Hrvatskom Saboru izglasan je Zakon o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/2009), a koji je i danas na snazi. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama izmijenjen je članak 2. na način da je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu osnovicu plaće utvrđuje Vlada svojom posebnom odlukom. Člankom 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu. Ovakvim izričajem u članku 3. vidljivo je da Vlada Republike Hrvatske, kao jedna od stranaka Dodatka sporazumu, ostaje pri svom stajalištu da navedeni Dodatak Sporazumu ne smatra kolektivnim ugovorom. Ovo je u potpunosti vidljivo iz stilizacije članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, iz koje je nepobitno vidljivo da način kako je u tom trenutku određena osnovica plaće (Dodatkom Sporazumu), ne predstavlja način iz članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (kolektivni ugovor). e) Dana 26. listopada 2011. potpisne su Izmjene dodatka Sporazumu. Osnovica koja je bila utvrđena u Dodatku Sporazumu je ostala u istoj visini od 5.108,84 kune bruto. Izbrisan je članak 6. iz razloga što je donošenjem Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ispunjen njegov smisao. Također, izmijenjen je članak 11. te su ugovorne strane suglasno utvrdile da se „Dodatak Sporazumu i ove izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina…“. S obzirom na ovu odredbu članka 11. vidljivo je da ugovorne strane navedeni Dodatak Sporazumu i Izmjene dodatka Sporazumu ne smatraju kolektivnim ugovorom, a kako se neosnovano navodi u tužbi. f) Kako je dana 26. listopada 2016. istekla primjena Izmjena dodatka Sporazumu, a prije donošenja proračuna za slijedeću godinu nije sklopljen kolektivni ugovor između Vlade i sindikata kojim bi se odredila osnovica za obračun plaće u javnoj službi, Vlada je sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Tom odlukom osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kuna bruto. Shodno tome, vidljivo je iz postupanja Vlade kao jedne od strana Dodatka Sporazumu i Izmjena dodatka Sporazumu da isti ne smatra kolektivnim ugovorom s obzirom da je posegnula za zakonskom mogućnošću alternativnog određivanja visine osnovice za obračun plaće u javnim službama. Navodi tužitelja o tome da se u člancima 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) ugovara da se na pitanje visine plaće u javnim službama primjenjuje Dodatak Sporazumu su u potpunosti netočne. U navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorima se utvrđuje postojanje Dodatka Sporazumu te se utvrđuje da se oni primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Na taj način stranke Temeljnog kolektivnog ugovora priznaju postojanje Dodatka Sporazumu kao corpus separatum od Temeljnog kolektivnog ugovora, sa svojim posebnim pravnim životom, koji je samo u temporalnoj koliziji s Temeljim kolektivnim ugovorom te ga ni na koji način ne smatraju sastavnim dijelom Temeljnog kolektivnog Ugovora niti ga smatraju nekim zasebnim kolektivnim ugovorom. Tuženik smatra da je vidljivo da ni same ugovorne stranke niti u jednom dokumentu ne smatraju Dodatak Sporazumu niti Izmjene dodatka Sporazumu, kolektivnim ugovorom kako to tvrdi tužitelj u tužbi. Radi još lakšeg razumijevanja navedenog tuženik ističe da je u sličnoj pravnoj situaciji, kod sklapanja Kolektivnog Ugovora za državne službenike i namještenike u isti unesena odredba da Sporazumi koji se odnose na osnovice za plaće u državnim službama predstavljaju sastavni dio Kolektivnog Ugovora (članak 121. st. 1.). S obzirom na navedeno vidljivo je da stranke Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nisu smatrale da Dodatak Sporazumu ili Izmjene dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor ili sastavni dio Temeljnog kolektivnog ugovora jer bi tako nešto utvrdile u temeljnom kolektivnom ugovoru. S obzirom da je volja ugovornih strana bila da potpišu navedene Temeljne kolektivne ugovore nesumnjivo je da ih se i treba tumačiti u gore navedenom smislu. Tuženik navodi da pobija karakter kolektivnog ugovora Dodatku Sporazumu i Izmjeni dodatka Sporazumu iz razloga što: 1. isti nisu utvrđeni kao sastavni dio temeljnih kolektivnih ugovora, 2. člankom 11. Izmjena dodatka Sporazumu isti su utvrđeni kao Ugovori na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, 3. je Vlada Republike Hrvatske, kao stranka Dodatka Sporazumu i Izmjena dodatka Sporazumu, donijela Odluku o visini za obračun plaće u javnim službama sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, ne smatrajući da Izmjena dodatka sporazumu predstavlja kolektivni ugovor, 4. prilikom sklapanja Sporazuma sindikati nisu formirali Odbor za kolektivne pregovore a što je bio način pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora prema tada važećem Zakonu o radu. Tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja suprotan odredbi članka 9. stavka 3. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR). Citiranom odredbom ZR-a propisano je: Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Nesporno je kako je tužitelj radnik u javnoj službi kojem se plaća uređuje sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i odredbi članka 7. Ugovora o radu. Zakon o plaćama u javnim službama u odredbi članka 4. propisuje:

Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. S obzirom na odredbe članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama te odredbe Zakona o osnovici plaće u javnim službama, nedvojbeno je kako poseban zakon uređuje pitanje osnovice plaće u javnim službama odnosno utvrđenje osnovice plaće u javnim službama. Uzimajući u obzir navedeno, Zakon o osnovici plaće u javnim službama predstavlja iznimku od primjene za radnika najpovoljnijeg prava propisanu odredbom članka 9. stavka 3. ZR-a. U konkretnom primjeru navedeno znači da kada bi se Izmjene dodatka Sporazumu smatrale kolektivnim ugovorom, a što prema mišljenju tuženika nisu, njegove odredbe vezane uz osnovicu plaće nisu primjenjive u ovom slučaju zbog iznimke propisane odredbom članka 9. stavka 3. ZR-a, a koja iznimka se očituje u postojanju i odredbama Zakona o osnovici plaće u javnim službama i načinu određivanja osnovice plaća kako je opisano. Izmjene dodatka Sporazumu ne mogu se primijeniti na odnos tužitelja i tuženika na pitanje utvrđenja iznosa osnovice za plaću u javnim službama s obzirom kako je osnovica utvrđena sukladno odredbama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a ne sukladno Izmjeni dodatka Sporazumu. Uz sve navedeno tuženik ističe činjenicu da uvjet iz odredbe članka 3. Izmjena dodatka Sporazumu nije ispunjen. Naime, člankom 7. Izmjena dodatka Sporazumu dogovoreno je: „Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.“. Pad BDP- a zabilježen je u 12 tromjesečja zaredom i to od 4. tromjesečja 2011. godine do 3. tromjesečja 2014. Imajući u vidu navedeno, uvjet iz članka 3. Izmjena dodatka Sporazumu nije ispunjen iz razloga što je uskladbu trebalo odgoditi za 12 tromjesečja sukladno članku 7. Izmjena dodataka sporazumu. Shodno navedenom tužbeni zahtjev je u suprotnosti činjenicama koje proizlaze iz Izmjena dodatka Sporazumu kao polaznog dokumenta na kojem tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev. S obzirom na sve navedeno tuženik predlaže naslovnom Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan s obvezom naknade parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev gotovo u cijelosti osnovan.

5. U postupku je utvrđeno:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kako iz istog slijedi, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007.,zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine;

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici

Hrvatskoj, sve kako iz istog slijedi;

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna, sve kako iz istog slijedi;

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano;

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu;

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno kako slijedi iz Tablice - tromjesečni obračun bruto domaćeg proizvoda prema rashodnoj metodi, stalne cijene, u cijenama prethodne godine,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015., kako slijedi iz Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku te Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. Međutim, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenih između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu trajala do 26.01.2017., a ista predstavlja za tužitelja povoljnije pravo, to tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

6. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud polazi od pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDDS) predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Prije svega valja reći da su prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti neosnovani. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012. te Gž-13/02), kao i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Također valja navesti da je odredbom čl. 254. st. 2. ZR propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što ukazuje na to da su svi sindikati javnih službi, sukladno čl. 254. st. 2. ZR sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Konačno, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), međutim prema odredbi iz članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

7. Prema sadržaju navedenih IDDS ispunile su se pretpostavke za primjenu odredbe čl. III IDDS kojim je određen način povrata osnovice tako da ona iznosi 5.415,37 kuna bruto budući su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva zadnja tromjesečja uzastopno, a u 2015. Navedeno pravno shvaćanje temelji se na toj odredbi te odredbi čl. VII st. 1. IDDS, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III-IV IDDS. Čl. VII st. 1. IDDS propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, ali iz odredbe čl. III proizlazi da se ona odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Dakle, prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a (koje je objavio Državni zavod za statistiku RH) od IV kvartala 2014., pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego je BDP stalno rastao.

8. Odredba čl. VII st. 1. IDDS ne odnosi se na „povrat“ osnovice iz čl. III, već isključivo na „usklađenje“ osnovice iz čl. IV i V IDDS., jer je namjera Vlade RH bila „povrat“ osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn, dok je „odgoda uskladbe“ (dvanaest neprekidnih kvartala) konzumirana kroz čl. IV st. 5. IDDS i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Odredbom čl. IV st. 5. IDDS je bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013., pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012., ne ispune pretpostavke iz čl. III IDDS.

9. Odredbom čl. IV Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, ona će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Ovaj tekst je sadržan i u Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Prema Vjerodostojnom tumačenju od 28.12.2012. odgođena je primjena čl. IV st.5 do 31.12.2013., međutim Vlada RH je odgađala primjenu tog članka i tijekom 2014. i 2015. (budući je i tijekom tih godina zabilježeno još osam tromjesečja negativnog rasta), pa je sveukupno primjena čl. IV st.5. Izmjena Dodatka Sporazumu mogla trajati do 31.12.2015. imajući u vidu negativni rast BDP-a u 1 kvartalu 2011., 4 kvartala u 2012. i 2013. te 3 kvartala 2014.

10. Odredbom čl. VII b st. 3 i 8 Izmjena Dodatka Sporazumu utvrđeno je da je polazni odnos osnovnih kategorija za usporedbu radi usklađivanja plaća, tj. plaća početnika u javnim službama prema prosječnoj bruto plaći u privredi u RH za 2008., iznosio 87,9:100, te da isto predstavlja razinu s koje započinje proces konvergencije, dok isti završava dostizanjem razine od 95:100. Tužitelj je naveo u tužbi da proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008. Odredba čl. IV. st. 2 Izmjena Dodatka utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. uvećala za daljnjih 1,16% te tužitelj navodi u tužbi da iznosi 5.478,19 kn. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV. st. 3 Izmjena Dodatka, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te sukladno navedenom uvećanju, prema navodu tužitelja iznosi 5.541,74 kn. Međutim, u odnosu na navedene paritete i posljedično tome uvećanje osnovice u ovom predmetu je provedeno financijsko vještačenje.

11. Valja ukazati da je Vrhovni sud RH u odluci posl. br. Rev-1111/20 zauzeo pravno shvaćanje, da kako i izričito stoji u IDDS-a odredba čl. VII st. 1. IDDS-a propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, reguliran u čl. III IDDS-a) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u čl. III do V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Stoga odgovara koja bi to bila razdoblja a opisana u čl. III do VIDDS-a, i da li je u tim razdobljima zabilježen negativan rast BDP-a. Polazeći od sadržaja odredbi IDDS-a iz 2011. proizlazi da su u njima predviđena četiri razdoblja: 1.) razdoblje iz čl. II i čl. IV st. 5., koje teče od sklapanja IDDS-a iz 2011. i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem čl. III 2.) razdoblje iz čl. III koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn, i traje do sljedeće promjene prema čl. IV st. 1. 3.), razdoblje iz čl. IVst. 1. do 3., koje teče od daljnjeg povećanja osnovice po čl. V i 4.) razdoblje iz čl. V koje teče do kraja 2016.Odredba čl. III IDDS-a, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015.

12. Odredba čl. VII određuje da se tim člankom utvrđuju „odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi iz dodatka odnosno izmjena i dopuna“, pa bi se prema sadržaju navedenog teksta dalo zaključiti da se ta odredba odnosi na sve odredbe Dodatka odnosno Izmjena i Dopuna, međutim, u stavku 1. te odredbe pojašnjeno je da se ta odredba odnosi na „uskladbu“ osnovice vezano uz članak IV, a uskladba osnovice se prema toj odredbi odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a trajao, i ta uskladba (prema plaći u privredi) se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena, a kada ta odredba govori o tromjesečnom negativnom rastu BDP- a, odredba čl. III spomenuta je samo kako bi se odredilo razdoblje na koje se odnosi zabilježen negativni rast BDP-a, sve opet vezano samo za ovu „uskladbu“ osnovice prema paritetu plaće u privredi, a ne i na „povrat“ osnovice u smislu članka III IDDS-a. Da je tome tako proizlazi iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je tim tumačenjem u čl. 1. izričito navedeno da se radi o „nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV u svezi sa člankom VII Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti „uskladba“ osnovice plaće dogovorena čl. IV st. 5. u svezi s čl. VII st. 1. IDDS-a. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci ističe da odredba čl. III IDDS-a ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast, te tuženik (umješač) neosnovano tvrdi da bi razdoblje od 2011. do kraja 2014. predstavljalo razdoblje iz čl. III IDDS-a iz 2011., iako se očigledno radi o razdoblju iz čl. II i čl. IV st. 5. Osim toga, ističe se da je odredbom čl. VIIc st. 3. IDDS-a iz 2011. ugovoreno da ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz čl. III, tj. druga faza započela od 1. prosinca 2015. jer su pretpostavke iz čl. III ispunjene u studenom 2015., jer prema statističkim podacima DZS-u od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016., 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz čl. III, koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz čl. VII st. 1. IDDS-a iz 2011. jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u čl. III do V“. Pri tome se ističe da se i u čl. VII b, točkama 2, 3. i 8. IDDS-a pod „metodološkim pretpostavkama“, koristi pojam usklađivanja plaća sukladno čl. IV st. 1. do 3. Negativan rast BDP-a zabilježen je u razdoblju iz čl. II i čl. IV st. 5. (prva faza), tj. u razdoblju od stupanja na snagu IDDS-a iz 2011. do kraja 2014. Taj negativni rast BDP-a (pad) konzumiran je kroz odgodu iz čl. IV st. 5. IDDS-a. Pojam „uskladbe“ iz čl. VII st. 1. IDDS-a odnosi se na usklađivanje osnovice temeljem čl. IV st. 1. do 3. IDDS-a te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) kao i u samom čl. IV st. 1. do 3. IDDS-a.

13. Iz navedenog proizlazi da su IDDS-a, Vlada RH i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

14. Stoga, je logično da je smisao navedenog teksta (iz citirane odredbe čl. VII st. 1.) isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja IDDS-a od 26. listopada 2011. jer je u razdoblju između svibnja 2009. i listopada 2011. zbog gospodarske krize ostvaren negativan rast BDP-a pa se, stoga navedeni tekst može protumačiti samo na način da se na IDDS-a ne primjenjuje negativan rast BDP-a koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. Odredbom čl. IV st. 5. IDDS-a Vlada RH se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013., ako se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III, na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati javnih službi izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je u čl. 1. st. 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi čl.IV u svezi čl. VII dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u čl. 1. st. 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz čl. VII st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV st. 5. IDDS-a, dok je čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena čl. IV st. 5. odgađa do 31.12.2013., (tj. 4 tromjesečja), a Vlada RH nije sukladno čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja i čl. IV st. 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgađala primjenu čl. IV st. 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježeno još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta.

15. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena čl. IV st. 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. 12. 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. IDDS-a. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III IDDS-a ispunili 27. studenoga 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III IDDS-a povećala 27. studenoga 2015., tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, s tim da se naglašava da odredbama IDDS-a nije ugovoreno da bi se činjenica negativnog rasta BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014., nakon što je pad BDP-a već korišten radi odgode iz čl. IV st. 5. mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći, tek krajem 2015., i u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a.

16. Slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV st. 5. IDDS-a i to sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja, i da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III IDDS-a, jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a, i što je čl. VII st. 1. IDDS-a relevantan samo za primjenu čl. IV st. 5. IDDS-a, tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice, dogovoreno u čl. III IDDS-a.

17. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci izražava slijedeća pravna shvaćanja: da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja) i da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009.,vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).

18. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci, čija visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije sporna, te je tužiteljica tužbeni zahtjev uredila prema izračunu kojeg je dostavio tuženik.

19. Tužiteljica osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. ZR-a.

20. Bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.157,78 eura temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 19.09.2024., 17.04.2025., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 09.03.2023., 14.01.2025., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 187,50 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 937,50 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika