REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5209/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Buriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Burić i Ivan Koudela u Šibeniku, Poljana 4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Ilica 1A/III, Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da u roku od 15 dana tužitelju UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.302,91 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedine uplate i to kako slijedi:

od dana: na iznos:

31.7.2006. 0,00 EUR

31.8.2006. 0,36 EUR

30.9.2006. 0,51 EUR

30.11.2006. 0,00 EUR

31.12.2006. 0,00 EUR

31.1.2007. 0,00 EUR

28.2.2007. 0,00 EUR

31.3.2007. 0,00 EUR

30.4.2007. 0,00 EUR

31.5.2007. 0,00 EUR

30.6.2007. 0,00 EUR

31.7.2007. 0,00 EUR

31.8.2007. 0,00 EUR

30.9.2007. 0,00 EUR

31.10.2007. 0,00 EUR

30.11.2007. 9,24 EUR

31.12.2007. 9,09 EUR

31.1.2008. 9,16 EUR

29.2.2008. 9,15 EUR

31.3.2008. 9,20 EUR

30.4.2008. 8,87 EUR

31.5.2008. 13,39 EUR

30.6.2008. 13,41 EUR

31.7.2008. 13,00 EUR

31.8.2008. 12,85 EUR

30.9.2008. 12,84 EUR

31.10.2008. 22,50 EUR

30.11.2008. 12,84 EUR

31.12.2008. 25,09 EUR

31.1.2009. 27,03 EUR

28.2.2009. 27,81 EUR

31.3.2009. 32,95 EUR

30.4.2009. 33,18 EUR

31.5.2009. 28,78 EUR

30.6.2009. 25,46 EUR

31.7.2009. 25,98 EUR

31.8.2009. 27,27 EUR

30.9.2009. 26,82 EUR

31.10.2009. 24,90 EUR

30.11.2009. 27,63 EUR

31.12.2009. 29,73 EUR

31.1.2010. 32,87 EUR

28.2.2010. 31,75 EUR

31.3.2010. 36,11 EUR

30.4.2010. 34,89 EUR

31.5.2010. 36,29 EUR

30.6.2010. 50,95 EUR

31.7.2010. 47,52 EUR

31.8.2010. 56,60 EUR

30.9.2010. 53,00 EUR

31.10.2010. 47,41 EUR

30.11.2010. 58,10 EUR

31.12.2010. 71,81 EUR

31.1.2011. 61,49 EUR

28.2.2011. 64,61 EUR

31.3.2011. 59,81 EUR

30.4.2011. 60,23 EUR

31.5.2011. 78,70 EUR

30.6.2011. 80,15 EUR

31.7.2011. 95,51 EUR

31.8.2011. 87,02 EUR

30.9.2011. 77,79 EUR

31.10.2011. 72,41 EUR

30.11.2011. 71,49 EUR

31.12.2011. 75,42 EUR

31.1.2012. 78,80 EUR

29.2.2012. 79,03 EUR

31.3.2012. 76,23 EUR

30.4.2012. 77,66 EUR

31.5.2012. 78,55 EUR

30.6.2012. 76,32 EUR

31.7.2012. 76,56 EUR

31.8.2012. 74,81 EUR

30.9.2012. 71,34 EUR

31.10.2012. 74,44 EUR

30.11.2012. 578,01 EUR

UKUPNO: 3.302,91 EUR

pa do isplate i to od dana dospijeća pojedinog obroka pa do dana 31. srpnja 2015.godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. g. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 3.580,09 €, sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su dana 23. lipnja 2006.godine zaključili Ugovor o kreditu, broj ugovora: 138-50-353482.

2. Predmetnim ugovorom tuženik je odobrio tužitelju kredit radi kupnje motornog vozila u iznosu od 22.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim Ugovorom. Citirani ugovor je sklopljen na razdoblje od 7 godina odnosno ugovorena je otplata kredita u 84 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate.

3. Prvotno ugovorena redovna kamatna stopa iznosila je 5,20 % godišnje, promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora anuitet je iznosio 320,13 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja za CHF. Predmetni ugovor o kreditu

4. Promjenjiva kamatna stopa

5. Tuženik je u standardiziranom ugovoru u članku 2. Ugovora utvrdio da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukama kreditora, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način ce se ona mijenjati, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je dakle povrijedio potrošačko pravo Tužitelja tako sto je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna.

6. Dakle, tuženik je protupravno, jednostrano, neobrazloženo i na štetu tužitelja vršio promjene kamatne stope a sto je vidljivo iz početnog obročnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope i prijepisa knjigovodstvene kartice.

7. Da je navedeno postupanje tuženika protupravno, a da je odredba kojom je tuženiku dozvoljena jednostrana promjena kamate ništetna nedvojbeno dokazuje pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. 43. Pž- 7129/13-4, donesena dana 16. srpnja 2014. godine, a kojom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od dana 4. srpnja 2013. godine, koje presude su potvrđene i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14, od dana 9. travnja 2015. godine i to, između ostalog, i u dijelu kojim se utvrđuje da je i tuženik(kao tuženi ad.4.) u razdoblju od 1. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i na dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjivana u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je nistetna.

8. Razvidno je da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika zaključen u navedenom razdoblju na koje razdoblje se presuda odnosi u kojem razdoblju je tuženik u odnosu na tužitelja povećavao kamatnu stopu, a što je vidljivo pregledom Ugovora o kreditu s početnim otplatnim planom te prijepisa knjigovodstvene kartice na dan O6.ožujka 2019.godine a iz čega proizlazi protupravnost takvog postupanja tuženika.

9. Posljedica ništetnosti, isplata preplaćenog iznosa

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: nistetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, nistetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke.

11. Ovo stoga što su citirane presude donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08,57/11,148/11,25/13, 89/14). Posebno se naglašava da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi pa je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne.

12. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve stoje na temelju takvih ništetnih odredbi primila.

13. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu, kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

14. U svrhu izračuna preplaćenih sredstava zbog jednostrano povećane kamatne stope a za potrebe ove parnice tužitelj je naručio izračun financijskog vještva, koje vještvo je 28.svibnja 2019. godine izradila Hrvojka Bačić, dipl.oec, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo.

15. Sukladno navedenom vještvu, utvrđeno je da, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 5,20 % godišnje (bez promjene kamatne stope) za otplatu kredita po Ugovoru tužitelj je više (preplatio) iznos od 6.027,21 kn, s dospijećima pojedinih iznosa kako su navedena u tablicama vještva i koja će se specificirati samim tužbenim zahtjevom u nastavku teksta.

16. Usporavanje otplate glavnice

17. Kao posljedica jednostrane i ništetne promjene kamatne stope došlo je i do usporavanja otplate glavnice kredita a sve što je vidljivo iz početnog obročnog plana i knjigovodstvene kartice. Iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić, proizlazi da je tužitelj pretplatio iznos od 106,88 CHF odnosno na dan otplate posljednje rate kredita (30.11.2012.godine) u kunskoj protuvrijednosti od 670.22 kuna.

18. Slijedom navedenog razvidno je kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužitelja, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena.

19. Stoga tužitelj je ustao ovom tužbom i tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 6.6.2024.

20. Tuženik u odgovoru na tužbu uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište.

22. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 138-50-3534842, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.

23. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika.

24. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi, osporava.

25. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

26. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž- 6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga.

27. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“.

28. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.

29. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe.

30. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

31. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Davora Miškovića, pod brojem OU-398/2006, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

32. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina RU, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju.

33. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari.

34. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata.

35. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

36. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi isplate, i to dana 11.06.2019. godine. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi i iz navoda same tužbe, riječ je o zahtjevu za povrat navodno stečenog bez osnove, a na koji zahtjev se primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a što znači da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Naime, člankom 215. ZOO-a je izrijekom propisano kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtjevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

37. Nadalje, člankom 241. ZOO-a je isto tako izrijekom propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužba radi zaštite kolektivnih interesa nije i ne može se smatrati tužbom vjerovnika prema dužniku, već je riječ isključivo o zahtjevu za donošenjem deklarativne odluke da li su određenim postupanjem prava potrošača povrijeđena ili ne, niti se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u kontekstu citirane odredbe ZOO-a.

38. S tim u vezi, tuženik ukazuje kako citirana odredba ZOO-a nije derogirana posebnim zakonom, a da bi se u konkretnom slučaju mogla zanemariti. S obzirom na nepostojanje druge odredbe koja bi regulirala prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, to je očito kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe o zastari iz ZOO-a.

39. Dakle, do prekida zastare u konkretnom slučaju može doći isključivo podnošenjem upravo ove tužbe, i to pod pretpostavkom da zastara već nije nastupila.

40. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.

41. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

42. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spis, provedeno je vještačenje po vještaku Petri Blašković, saslušan je tužitelj.

43. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

44. U ovom postupku sporna je mjesna nenadležnost Općinskog suda u Šibeniku, osnovanost tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja, visina tužbenog zahtjeva i zastara potraživanja.

45. Svojim rješenjem pod brojem P-1633/19 od 1.6.2022.g. Općinski sud u Šibenikuoglasio se mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

46. Po pravomoćnosti Rješenja spis je dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupanje kao stvarno i mjesno nadležnom.

47. Na okolnost aktivne legitimacije i osnovanosti tužbenog zahtjeva saslušavan je tužitelj.

48. Tužitelj je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio 2006.g. radi kupnje automobila. Obzirom ima otvoren račun kod tuženika, ugovor o kreditu sklapao je kod tuženika. U banci mu je ponuđen ugovor o kreditu vezan za valutu u CHF i sa promjenjivom kamatnom stopom kao najpovoljniji, a obzirom je bio tada mladih godina, pristao je na takav ugovor. Ugovor ga je već dočekao pripremljen i napisan te nije bilo posebnih pregovaranja oko pojedinih odredbi ugovora, već je isti mogao ili prihvatiti ili odbiti. Nitko ga od djelatnika u banci nije upozorio na rizike sklapanja takvog ugovora niti mu je rečeno da bi se rata mogla znatno povisiti. Što se tiče promjenjive kamatne stope iz samog naziva bilo je jasno da je stopa promjenjiva, ali u banci mu nisu dodatno obrazložili što znači promjenjiva kamatna stopa, niti kako će se ona mijenjati i u skladu s kojim parametrima. Ugovor je pročitao, ali tada mu je bitan bio jedino iznos kredita jer mu je bio potreban automobil, kojeg je kupio iz sredstava kredita i koristio isključivo u osobne potrebe. Ne sjeća se da li je bio kod javnog bilježnika. Također je dodao da mu banka nije ponudila ugovor u drugim valutama, a nije se raspitivao kod drugih banaka jer je kod tuženika imao već ranije otvoren tekući račun. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao u vlasništvu obrt niti je bio član bilo kakvog trgovačkog društva.

49. Nakon saslušanja tužitelja evidentno je da je tužitelj ugovor o kreditu s tuženikom sklapao u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, a nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Shodno navedenome, nesporna je aktivna legitimacija tužitelja, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Tijekom pregovaranja oko uvjeta ugovora o kreditu ponuđen mu je isključivo ugovor u CHF, a pritom mu nisu pojašnjeni eventualni rizici CHF. Ugovor je čitao i jasno je uočio da je kamatna stopa promjenjiva ali mu nije pojašnjeno u skladu s kakvim parametrima se može mijenjati kamatna stopa tijekom otplate kredita. Ugovor je sastavljala banka i nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Takvim načinom sklapanja ugovora o kreditu banka je iskoristila svoj položaj jače pregovaračke strane u odnosu na tužitelja koji nije imao potrebna financijska znanja, a od banke nije dobio sve potrebne informacije o ugovoru. Time je doveden u neravnopravan položaj s bankom, a banka je time postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

50. Tijekom postupka tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem djelatnika tuženika.

51. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika, obzirom javni bilježnik nije dužan niti ovlašten strankama objašnjavati ugovorne odredbe vezane uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu i eventualne rizike takvog ugovora. Saslušanjem javnog bilježnika ne dokazuje se obaviještenost stranke.

52. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

53. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g. 54. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

55. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

56. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

57. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

58. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

59. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

60. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

61. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

62. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

63. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

64. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

65. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

66. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

67. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

68. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

69. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

70. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

71. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

72. referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa …

73. Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

74. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

75. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

76. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 5,20 %. Iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

77. Predmet ovog spora je i zaštita tužitelja u smislu odredbe Zakona o zaštiti potrošača prema kojima su odredbe Ugovora o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren CHF kao valuta za koju je vezana glavnica.

78. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. u kojima je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a prema kojima je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima ništene i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezna glavnica CHF , a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kredita nisu bili u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima vezanima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti .

79. Ovdje se napominje da se radi o Ugovoru koji je sklapan u spornom razdoblju od 01.01.2004.g. do 31.12.2008.g. u kojem je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03), a od 07.07.2007.g. novi Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) dopunjen i izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona i dopunama zakona o zaštiti potrošača koji je stupio na snagu 16.07.2009.g., a odredbama čl. 81.-88. bilo je uređeno piranje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima tj. kasnije odredbama čl. 96. -102. ZZP-a.

80. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je ista unaprijed formulirana od strane trgovca te potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

81. Člankom 84. ZZP-a/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetnoj cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

82. Odredbama novo ZZP-a i odredbom čl. 96. st. 1. i 2. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

83. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

84. Prema odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su jasne, lako razumljive i uočljive.

85. Međutim, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da banka nije upozorila na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF.

86. Ovaj sud smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jer nije bila razumljiva budući tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF.

87. Sud smatra da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je odredba sastavljena po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru.

88. I konačno primjenom valutne klauzule CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite od rizika, snažnog jačanja valute CHF pa su sve posljedice svaljene na tužitelja, dok je banka dobivala veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

89. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da se tuženik zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima.

90. Zaključno zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovor bi bio ništetan jer ne bi mogao opstati bez odredbe o valutnoj klauzuli.

91. Slijedom navedenog sud smatra da tužiteljici pripada razlika koja je nastala povećanjem tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita, i banka je dužna tužiteljici vratiti ono što je banka stekla po takvom ugovoru u skladu s čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

92. Nakon utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je utvrđivao visinu financijskim vještačenjem.

93. Vještak Petra Blašković, u svom nalazu i mišljenju, na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije dala je mišljenje na postavljene zadatke.

94. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamata u anuitetu ni tečaj:

95. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast kamate u anuitetu te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 3.302,91 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 799,95 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.502,96 EUR.

96. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 146,76 EUR.

97. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 3.156,15 EUR i to:

-

Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 799,95 EUR,

-

Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 2.356,20 EUR.

98. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja ukupno iznose 3.567,03 EUR.

99. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi i specificirao je tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka svojim podneskom od 24.6.2024.

100. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe u specificiranom tužbenom zahtjevu, ali od tužitelja potražuje naknadu troškova prouzročenih tuženiku uslijed djelomičnog povlačenja, te je naveo da bi trebalo od ukupno preplaćenog iznosa umanjiti za manje plaćene iznose anuiteta.

101. Glede uračunavanja tzv. negativne razlike, sud smatra da ne postoji zakonska osnova da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio iz osnove manjeg tečaja, odnosno promjene kamatne stope utvrđeno u vrijeme isplate ugovora o kreditu. Naime, iz stanja predmeta ne proizlazi da je plaćanje manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima tužitelj nije u obvezi tuženiku vratiti iznose koje potražuje s osnove prigovora prijeboja, a koji nisu niti ušli u imovinu tužitelja.

102. Slijedom navedenog, sud smatra da nije bilo zakonske osnove za uračunavanje tzv. negativne razlike.

103. Glede djelomičnog povlačenja tužbe i troškova koje tuženik potražuje valja napomenuti da kod ovakvog djelomičnog povlačenja tužbe sud nije dužan postupiti u smislu odredbe čl. 164. st. 7. ZPP-a budući je riječ o djelomičnom povlačenju koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom već se procesne aktivnosti nastavljaju, tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh u sporu još nisu poznati, a o naknadi parničnih troškova koje se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud odlučuje u odluci o pravnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povlačenje tužbe ostvarivati zajedno s naknadom troškova obračunatih obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev i srazmjerno uspjehu u parnici.

104. Tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.

105. Glede istaknutog prigovora zastare potraživanja valja istaknuti da je ova tužba podnesena 12.6.2019. g. 106. Analizirajući istaknuti prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je neosnovan prigovor zastare.

107. Naime, zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

108. Obzirom da odluka Visokog trgovačkog suda RH potječe od 14. lipnja 2014.g., to se ima smatrati kako tužitelju pravo na zahtjev za isplatu kreće od navedenog datuma.

109. U konkretnom slučaju sud smatra da nema zastare potraživanja niti mjesta primjeni trogodišnjeg zastarnog roka i primjene odredbe čl. 226. ZOO-a jer je potraživanje tuženika usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat kamata.

110. Ovdje valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila.

111. Isto je tako u slučaju ništetnosti odredbe.

112. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

113. Osim toga postoji i novo revidirano shvaćanje Građanskog odjel VSRH Zagreb broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. g. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva,prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 114. Stoga u ovom predmetu je prigovor zastare utvrđen neosnovanim.

115. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku sud je tužitelju dosudio preplatu kredita uslijed promjene kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos od 799,95 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika detaljno iznesenih u nalazu i mišljenju, te preplatu uslijed rasta tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita iznos od 2.502,96 €, odnosno sveukupno 3.302,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika detaljno iznesenih u nalazu i mišljenju, jer je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan vratiti tužitelju preplaćene iznose mjesečnih anuiteta od dana stjecanja (primitka) temeljem odredbe čl. 214. ZOO/91 odnosno, čl. 1115. ZOO/05, sve kako je to specificirao tužitelj u podnesku od 6.6.2024. g prema nalazu vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan u koji sud nema razloga sumnjati.

116. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

117. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 4.437,93 €, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 29.3.2021., 6.9.2023., 3.4.2024., 16.9.2024., 13.1.2025., 25.2.2025. i 16.4.2025. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 1.400,00 €, trošak sastava podnesaka od 27.10.2020., 26.3.2021., 6.6.2024.g. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 600,00 €, što sveukupno iznosi 2.200,00 €, te 25% PDV-a u iznosu od 550,00 EUR, predujam za vještačenje 530,09 €, pristojba na tužbu 300,00 € tako da ukupni trošak iznosi 3.580,09 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika