Poslovni broj: UsI-2795/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Lidije Krajević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Global grupa d.o.o. Dubrovnik, Riječka 12a, OIB: 55189519473, zastupanog po opunomoćeniku Aldu Miroševću, odvjetniku u Veloj Luci, Ulica 5 br. 1, i opunomoćenice Ane Birimiša, odvjetnice u Dubrovniku, Riječka 12a, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik, radi određivanja naknade, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. svibnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-03/22-01/34 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-03/22-01/34 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 3. listopada 2024. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove Dubrovačko – neretvanske županije Klasa: UP/I-943-05/21-01/15 Urbroj: 2117-11/17- 22-06 od 10. svibnja 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za određivanje naknade za nekretnine u k. o. [katastarska općina] označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] te čest zem. 577, čest zem. 581, čest zem. 631, čest zem. 12828/189, čest zem. 31173/3 i čest zem. 31173/4.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenih rješenja navodima u kojima u bitnome ističe da je zahtjev podnesen u odnosu na čestice na koje je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben od 22. siječnja 2004. proširena granica pomorskog dobra, čime je ukupna površina kopnenog i morskog dijela lučkog područja utvrđena na 37 142 m[2] . Na predmetnim nekretninama, u naravi zgradama i objektima industrijske namjene, kao vlasnik je bio uknjižen tužiteljev prednik Brodogradilište Greben d.d. u stečaju. U prilog tome ističe da su rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Blato Z.4589/2019 od 19. ožujka 2020. navedene čestice upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tužiteljevog prednika. Prema osporenom rješenju na pravnog prednika tužitelja od strane bivše Općine Korčula preneseno je pravo korištenja koje po "sadržaju i obimu ne odgovara pravu korištenja". Protivno stajalištu tuženika, društvena poduzeća mogla su biti jedini nositelji prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu. Prije predmetne Odluke Vlade Republike Hrvatske obuhvat pomorskog dobra zahvaćao je značajno i nerazmjerno manji dio zemljišta koje je bilo u posjedu tužiteljevog prednika. U spornom dijelu pomorskog dobra nalazila su se zemljišta u vlasništvu fizičkih osoba i 10-tak obiteljskih stambenih zgrada izgrađenih na nacionaliziranom zemljištu na kojima su dotadašnji vlasnici postali nositelji prava korištenja. Društveno poduzeće Brodogradilište Greben Vela Luka nije pretvorbu i privatizaciju društvenog vlasništva dočekalo kao korisnik pomorskog dobra, već kao nositelj prava korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, s tim da je vrijednost tih nekretnina (pod uvjetom da su bile obuhvaćene procjenom društvenog kapitala, o čemu podatke sadrži rešenje Hrvatskog fonda za privatizaciju) uračunata u vrijednost kapitala novoformiranog dioničkog društva i uključena u nominalnu vrijednost svake pojedine dionice društva. To znači da je dioničko društvo nastalo pretvorbom i privatizacijom odmah moglo ishoditi uknjižbu prava vlasništva nekretnina na kojima je prije pretvorbe upisan kao nositelj prava korištenja nekretnine. Ne prihvaća tuženikovu tvrdnju da je Odluka Vlade Republike Hrvatske konstitutivne naravi, kao i stajalište da "o razrješenju imovinskopravnih odnosa nastalih ulaganjem na pomorskom dobru nije moguće odlučivati u pomorskom dobru". Predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Tijekom spora temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a kao zainteresirana osoba uključeno je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje odgovor na tužbu nije dostavilo.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 12. svibnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenica tužitelja priložila je podnesak u kojem inzistira na tvrdnjama da je na nekretninama koje su predmet tužbe (zgrade i drugi građevni objekti industrijske namjene) kao vlasnik bio uknjižen tužiteljev prednik Brodogradilište Greben d.d. Tužitelj je predmetne nekretnine kupio, za iste platio kupoprodajnu cijenu te uložio značajna imovinska sredstva. Za razliku od konkretnog slučaja, postoje brojni primjeri (koje u tužbi pobliže navodi) u kojima je Republika Hrvatska brodogradilištima isplatila naknade radi izvlaštenja ili sklopila sporazume o uređenju imovinsko pravnih odnosa.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo, kao i onu uloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (pribavljanje rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 27. siječnja 1998.), jer isti nije od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome pripada li tužitelju pravo na naknadu za nekretnine pobliže označene pod točkom 2. obrazloženja ove presude.

11. Mimoilaženje u stajalištima proizlazi iz različitog tumačenja za ovaj upravni spor mjerodavnih odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, br. 74/14, 69/17, 98/19, u daljnjem tekstu: Zakona o izvlaštenju). Odredbom članka 58. tog Zakona uređeno je pitanje naknada za nekretnine koje se, po posebnom propisu, smatraju izvlaštenim na način:

(1) U slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom. (2) Obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska.

(3) Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.

12. Prema odredbi članka 118. stavak 3. Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br.158/03, 100/04, 141/06, 389/09, 123/11, 56/16) ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju.

13. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je odredbom članka 1. stavka 1. Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben Klasa: 934-01/04-01/01 Urbroj: 5030116-041 od 22. siječnja 2004. (Narodne novine, br. 11/04) utvrđeno da je istom sukladno članku 65. Zakona o morskim lukama (Narodne novine, br. 108/95, 97/00), mišljenja Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko

– neretvansku županiju o granici lučkog područja luke posebne namjene na dijelu k. o. [katastarska općina] i Nalaza i mišljenja Stručnog tijela za ocjenu koncesija, zamijenjeno pravo korištenja pomorskog dobra brodogradilišta „Greben“ Odlukom o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben. Prema stavku 2. granica pomorskog dobra – lučkog područja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben omeđena je točno navedenim koordinatama, što u naravi obuhvaća čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i akvatorij sjeverozapadno od navedenih čestica, u naravi dio uvale Bobovišće.

14. Tom se Odlukom (članak II. stavak 1) trgovačkom društvu Montmontaža – Greben d.o.o. Vela luka, kao pravnom sljedniku Brodogradilišta Greben brodogradnja d.d. Vela Luka, daje pomorsko dobro – lučko područje postojeće luke posebne namjene – brodogradilišta Greben u svrhu gospodarskog korištenja.

15. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je ovaj dio lučkog područja luke posebne namjene kasnije bio predmet ugovora o prodaji imovine, koji pravni promet se u nastavku ukratko iznosi:

- prema Ugovoru o prodaji stečajnog dužnika Brodogradilište Greben brodogradnja d.d. Vela Luka u stečaju sklopljenog 30. prosinca 2002. s Montažom – inženjering d.o.o. Zagreb, kupac je, između ostalog, preuzeo pravo korištenja nad nekretninama odnosno na njega su prenesena iz ulaganja izvršena u objektima od strane stečajnog dužnika koja se nalaze na javnom pomorskom dobru;

- prema Ugovoru o prodaji stečajnog dužnika sklopljenog 8. svibnja 2003. između Montaže – inženjering d.o.o. Zagreb i trgovačkog društva Montaža Greben d.o.o. Vela Luka kupac ulazi u pravni položaj prodavatelja i stječe onoliko prava koliko je sklapanjem prethodnog Ugovora stekao prodavatelj;

- Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 5. rujna 2018. između Montaže – Greben d.o.o. Vela Luka i tužitelja stranke su u članku 2. suglasno utvrdile da su nekretnine u posjedu prodavatelja oznake čest zem. 631, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] obuhvaćene granicom pomorskog dobra temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske od 22. siječnja 2004.

16. Kod ovakvog činjeničnog stanja, nema osnove za tvrdnju da se ovdje radi o nekretninama na kojima tužitelj polaže vlasnička prava. Takva mogućnost isključena je odredbom članka 2. točka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19) prema kojoj lučko područje luke područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkim djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra.

17. Iz navedenog proizlazi, kako je to pravilno pobijanim rješenjem utvrđeno, da se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, a u kojem slučaju bi se u odnosu na nekretnine na koje je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg vlasnika određivala u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i naknadi. Predmetna granica pomorskog dobra, od vremena utvrđivanja, nije mijenjana, zbog čega nije bilo prostora za donošenje drukčije odluke o zahtjevu tužitelja.

18. Slijedom navedenog, a budući je pravna pretpostavka za primjenu odredaba članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade postojanje odluke o naknadno promijenjenoj granici pomorskog dobra, koja u konkretnom slučaju nije donesena niti su granice naknadno mijenjane, to i ovaj sud smatra da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje naknade u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora (slično u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4680/20-3 od 30. travnja 2021.).

19. Na tragu takvog tumačenja je i stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-887/04 od 10. studenoga 2004., Rev-1381/12 od 22. studenoga 2016., te Rev-2433/15 od 2. veljače 2016., gdje je izraženo pravno stajalište da se naknada za nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti ili u postupku za izvlaštenje sukladno (ranije važećoj) odredbi čl. 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije pokrenut, tada prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište (tako i u presudi Upravnog suda u Rijeci broj 6 UsI- 891/2018-19 od 24. svibnja 2019.).

20. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

21. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 29. svibnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenicima

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis