Poslovni broj Gž Ob-32/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljica 1. mlt. ČJ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., a ova zastupana po punomoćnici Edvigi Sušanj Janjatović odvjetnici iz Rijeke, 2. EJ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Edvigi Sušanj Janjatović odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika BJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Arsenu Stipinoviću odvjetniku iz Rijeke, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ob 143/2022 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika BJ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ob 143/2022 od 13. siječnja 2025. i to:

- u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da je tuženik dužan za uzdržavanje 1. mlt. i 2. tužiteljice umjesto iznosa od 245,53 eur, doprinositi iznos od 700,00 eur mjesečno počam od 21. travnja 2022. do 1. veljače 2023., za razdoblje od 1. veljače do 1. travnja 2023. mjesečno iznos od po 50,00 eur, za travanj 2023. iznos od po 700,00 eur, za svibanj 2023. iznos od po 50,00 eur, za razdoblje od 1. lipnja do 1. listopada 2023. u iznosu od po 700,00 eur, za razdoblje od 1. listopada 2023. do 2. travnja 2024. u iznosu od po 50,00 eur za svaku od tužiteljica, a za 1. mlt. tužiteljicu počam od 3. travnja 2024. iznos od po 700,00 eur mjesečno dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije svakog tridesetog u mjesecu na kojeg se uzdržavanje odnosi, s time da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini iznos uzdržavanja teče od dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],

- u točki II. izreke u dijelu u kojem je određeno da je tuženik dužan za uzdržavanje 2. tužiteljice umjesto iznosa od 245,53 eur, doprinositi iznos od po 700,00 eur mjesečno počam od 3. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog tridesetog u mjesecu, u periodu od 3. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom na njezin račun, kojeg se ista obvezuje dostaviti, s time da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini iznos uzdržavanja teče od dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu i sudi:

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi mlt. 1. tužiteljica ČJ i 2. EJ koji glase:

„ Povećava se uzdržavanje određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni br. P-2165/2014 od 16. prosinca 2015. na način da je tuženik BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 245,53 € doprinositi za uzdržavanje maloljetne ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosom od 190,00 € mjesečno za svaku od tužiteljica počevši od dana 21. travnja 2022. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, a za EJ do 2. travnja 2024., najkasnije svakog tridesetog u mjesecu na kojeg se uzdržavanje odnosi, s time da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini iznos uzdržavanja teče od dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku ŽJ, OIB [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 90,00 € mjesečno, najkasnije do svakog tridesetog u mjesecu, u periodu od 3. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom na njezin račun, kojeg se ista obvezuje dostaviti, s time da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini iznos uzdržavanja teče od dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke povećano je uzdržavanje određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 2165/2014 od 16. prosinca 2015. na način da je tuženik dužan za uzdržavanje 1. mlt. i 2. tužiteljice umjesto iznosa od 245,53 eur, doprinositi iznos od 890,00 eur mjesečno za svaku od tužiteljica počam od 21. travnja 2022. dok budu za to postojali zakonski uvjeti, a za 2. tužiteljicu do 2. travnja 2024., najkasnije svakog 30. -og u mjesecu, a da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje 2. tužiteljice za razdoblje od 3. travnja 2024. pa dok za to budu postojali uvjeti doprinosi mjesečno 790,00 eur najkasnije svakog 30. -og u mjesecu, a da je razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih obroka do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi 1. i 2. tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 550,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Protiv prethodno citirane presude, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Djelomično su osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz majke 1. i 2. tužiteljica kao vjerodostojan, utvrđuje da su potrebe 2. tužiteljice EJ kako do, ali isto tako i nakon njene punoljetnosti obuhvaćale potrebe školovanja, te po slobodnoj ocjeni smatra da su troškovi za jednu školsku godinu iznosili 350,00 eur za nabavku knjiga, bilježnica i školskog pribora, troškovi instrukcija 450,00 eur, školskih izleta 400,00 eur godišnje, odnosno ukupno 1.200,00 eur godišnje ili po 100,00 eur mjesečno.

Prema uvjerenju suda prvog stupnja, mjesečni troškovi svode se i na trošak prehrane koje je sud po svojoj slobodnoj ocjeni utvrdio u visini od 300,00 eur, trošak marende u školi u visini od 50,00 eur, trošak higijene u iznosu od 50,00 eur, kozmetičkih preparata u iznosu od 50,00 eur, odijevanja u iznosu od 100,00 eur, džeparca u iznosu od 80,00 eur, te izvanškolskih aktivnosti u iznosu od 60,00 eur, što iznosi ukupno 790,00 eur.

7.2.Za 1. mlt. tužiteljicu ČJ, prvostupanjski sud utvrđuje da je ista sada u dobi od 17 godina, da također pohađa Prvu riječku hrvatsku gimnaziju i ima potrebe kao i druga djeca njene dobi, od izvanškolskih aktivnosti, ide na izviđače (100,00 eur godišnje, trošak izleta s izviđačima u iznosu od 120,00 eur godišnje), trošak plesa u iznosu od 73,00 eur mjesečno, trošak terenske nastave tijekom školske godine da iznosi 400,00 eur (jednom u trajanju od tri dana u visini od 330,00 eur i dva puta po jedan dan u iznosu od 70,00 eur).

Sukladno iskazu majke tužiteljica, sud ocjenjuje da Tarine potrebe obuhvaćaju potrebe školovanja, koji trošak po slobodnoj ocjeni suda za jednu školsku godinu utvrđuje u visini od 300,00 eur za nabavku knjiga, bilježnica i školskog pribora, školskih izleta u visini od 470,00 eur, odnosno ukupno 700,00 eur godišnje ili 60,00 eur mjesečno.

Osim toga da se mjesečni troškovi svode i na trošak prehrane u visini od 300,00 eur, marende u školi u visini od 50,00 eur, higijene u visini od 50,00 eur, kozmetičkih preparata u visini od 50,00 eur, džeparca u visini od 80,00 eur, odijevanja u visini od 100,00 eur i izvanškolskih aktivnosti 100,00 eur, uključujući troškove održavanja natjecanja u plesu, što iznosi ukupno 790,00 eur mjesečno.

7.3.Nadalje, sud prvog stupnja, utvrđuje da su se zdravlje majke 1. i 2. tužiteljica, kao i njene materijalne prilike promijenile od srpnja 2022.

Ovo iz razloga jer da jer je na trajnom bolovanju zbog ozljede koju je zadobila prilikom pada kada je ozlijedila kralježnicu. Ima trajno oštećenje kralježnice i leđnu moždinu, te je operirala vratnu kralježnicu, da je izgledna još jedna operacija u budućnosti, da treba odlaziti na rehabilitaciju, da je obavljala poslove radnog mjesta operatera na šalteru u Hrvatskoj pošti, sa mjesečnim primanjima od po 683,52 eur, od srpnja 2022. da je na bolovanju, prima naknadu koja varira od 411,00 do 530,00 eur, te od ožujka 2024. da je izgledno da će ista iznositi 330,00 eur. Nadalje da je vlasnica livada i stana u [adresa], taj stan da ne iznajmljuje, jer ga mora prethodno adaptirati, za što nema novčanih sredstava. Vlasnica je osobnog vozila marke Hyundai, nema kreditnih obveza, niti drugih obveza uzdržavanja. U periodu od podnošenja tužbe njezina majka da joj je pomagala u podmirenju njenih potreba i potreba djevojčica te su živjele u zajedničkom kućanstvu sve do njene smrti u studenom 2023., a potom je naslijedila majčin stan u kojem je nastavila živjeti s djecom.

7.4.Sukladno prethodno iznesenom, prvostupanjski sud zaključuje da su mjesečne potrebe 1. i 2. tužiteljica iznosile po 760,00 eur pojedinačno, a da je u taj iznos potrebno uračunati i dodatni trošak stanovanja koji je za iste iznosio 100,00 eur mjesečno po svakoj, pa nastavno tome da ukupne mjesečne potrebe za tužiteljice iznosile po 890,00 eur.

Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da nakon punoljetnosti 2. tužiteljice, se ovaj iznos uračunava se kao majčin doprinos njenom uzdržavanju u smislu čl. 316 st. 2 ObZ-a, zbog čega da je tuženik nakon njene punoljetnosti obvezan na plaćanje preostalog iznosa od 790,00 eur.

8.1.U odnosu na imovinske prilike tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje u bitnome:

- da je ostvario plovidbenu službu u Promarine Crew Manning Limited iz Dublina kao drugi časnik stroja i upravitelj stroja preko 20 godina; da mu dnevnica iznosi 340,00 eur, da u prosjeku radi 6 mjeseci u godini, da zaključuje ugovore o radu u trajanju od 70 dana; da nikada nije razmišljao da preostalo vrijeme kad ne plovi radi nešto drugo, iako da bi mogao; da je u periodu kada je donesena prethodna sudska odluka imao godišnja prosječna primanja u visini od 60.000,00 eur, odnosno po 5.500,00 eur mjesečno; u tijeku 2023. da su mu prosječna mjesečna primanja iznosila 5.000,00 eur, a u 2023. po 2.132,00 eur mjesečno; da su godišnja primanja tuženika prema podacima Porezne uprave, za 2020. iznosila 74.299,77 eur (6.191,64 eur mjesečno), u 2021. 79.904,38 eur (6.658, 70 eur mjesečno), u 2022. ukupno

101.002,59 eur (8.416, 88 eur mjesečno),

-da tuženik ima obrt za iznajmljivanje električnih bicikli i romobila od 2018., sa svojim partnerom MJ; u 2022. i 2023. da je ostvario je dobit od 4.200,00 eur godišnje, da je 2. tužiteljica radila u tom obrtu 21 dan, za što da joj je isplatio iznos od 2.521,73 eur, 1. tužiteljica da je radila 6 dana, te joj je isplatio iznos od 400,00 eur i osim toga da nema drugih prihoda,

-od nekretnina, da je vlasnik je stana u [adresa] u vrijednosti od 65.000,00 eur, osobnog vozila u vrijednosti od oko 14.000,00 eur, da je vlasnik skutera na Tajlandu, a u Hrvatskoj osobnog automobila Hyudai I30 tržišne vrijednosti od 2.000,00 do 3.000,00 eur, te skutera Piaggio od 2.000,00 eur; da živi sa svojom partnericom u Tajlandu s kojom se ima namjeru vjenčati; u Hrvatsku dolazi povremeno jer ima mamu i brata, kojima povremeno pomaže, jer da oni imaju primanja zajedno u visini od 400,00 eur, iako da ga nisu pitali pomoć; da je vlasnik računa u banci Sao Paolo Intessa na kojem je u veljači 2024. ima ušteđevinu u visini od 26.287,38 eur,

-da je tuženik do podnošenja predmetne tužbe, redovito doprinosio za uzdržavanje sukladno postojećoj sudskoj odluci u iznosu od po 245,54 eur, a od listopada 2023. da je počeo doprinositi iznosom od 1.300,00 eur za obje kćeri; da je osim toga sudjelovao u izvanrednim troškovima i to u polovini troškova Elinog skijanja i za Tarino putovanje London – Pariz u siječnju 2023.; da je izvršio i četiri uplate na ime uzdržavanja za obje kćeri i zaostataka u visini od 1.300,00 eur 30. siječnja 2024. za veljaču 2024. i zaostatak za svibanj 2023., 1. ožujka 2024. za ožujak 2024., 2. travnja 2024. za travanj 2024. i zaostatak za ožujak 2023. i 3. svibnja 2024. za svibanj 2024. i zaostatka za veljaču 2023., te iznosa od 1.507,78 eur 16. travnja 2024. za troškove avionske karte.

8.2.Slijedom prednjih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik, prema svojim prihodima, troškovima i uvjetima života u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljica iznosom od po 890,00 eur za svako dijete, a da istodobno neće bit ugrožena egzistencija tuženika, uz napomenu da se EJ još uvijek školuje razdoblju od podnošenja tužbe 21. travnja 2022., te pri tome vodi računa o podacima sadržanim u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/2024).

Isto tako cijeni i to da je tuženik, kao radno sposobna osoba, u mogućnosti ostvariti i dodatnu zaradu, pored primanja koja redovito ostvaruje, u periodu dok ne radi. Sa druge strane uvažava to da je majka 1. i 2. tužiteljica, za njihovo uzdržavanje doprinosila svakodnevnom brigom, skrbi i pažnjom koja je ulagala u njihov odgoj, a koja se u smislu čl. 310 st. 1 i 2 ObZ-a, smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, kao i to da pored ovog doprinosa, nije dužna i novčano doprinositi za uzdržavanje djece.

U kontekstu pogoršanja zdravstvenog stanja majke 1. i 2. tužiteljica, prvostupanjski sud je mišljenja da ista nije u mogućnosti doprinositi novčano, te da je u ovoj situaciji njen doprinos za uzdržavanje EJ nakon njene punoljetnosti sveden na podmirenje režijskih troškova od 100,00 eur mjesečno, koji je iznos uzet kao iznos kojeg je majka u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje punoljetne kćeri koja se redovito školuje.

8.3.U odnosu na navode tuženika u dijelu u kojem je iskazao da pomaže majci i bratu te da je tužiteljicama isplatio plaću za rad u njihovom obrtu, sud zaključuje da isti ne mijenjaju i ne utječu na visinu uzdržavanja, a da istodobno tuženik nije dokazao da je dužan uzdržavati majku i brata i u kojem iznosu.

Također sud drži da primanja 1. i 2. tužiteljica koje su one potrošile za svoje potrebe, ne utječu na visinu doprinosa tuženika za njihove redovne potrebe niti se mogu uračunati u njegov doprinos. Isto tako, prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojne tvrdnje tuženika da je dobio otkaz, da je trenutno nezaposlen, te da nadalje živi na Tajlandu, jer da te navode nije potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom.

Shodno svemu prednje iznesenom, sud odlučuje kao u točkama I. i II. izreke, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 366. st.1. ObZ-a.

9.Ponajprije valja napomenuti da neutemeljenim smatra i ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ukazuje na to da sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri nije cijenio određene navode vezano za njegovu obiteljsku situaciju, kao što je financijsko pomaganje majci i bratu, zasnivanje nove zajednice s partnericom na Tajlandu.

Ovo iz razloga jer kao što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, kad se radi o obvezi uzdržavanja djece, bilo malodobne ili one koja su postala punoljetna, ali se redovito školuju, tada i ovaj sud drži da je tuženik taj koji je ponajprije u obvezi osigurati dovoljna financijska sredstva za to uzdržavanje, odnosno da ta vrsta uzdržavanja ni u kom slučaju ne može imati prednost pred financijskim pomaganjem brata i majke. To napose u kontekstu nedvojbene činjenice da je upravo majka tuženika, prema raspoložim podacima, u razdoblju koje je prethodilo ovoj parnici ostvarila značajna financijska sredstva od prodaje svojih nekretnina, posljedično čemu ne bi trebala biti upitna njena materijalna situacija.

Također, činjenica da je tuženik u međuvremenu na Tajlandu zasnovao novu zajednicu, a u kontekstu navoda samog tuženika da je njegova partnerica zaposlena, da su tamo troškovi života prilično niski, ni prema ocjeni ovog suda, ne može biti od utjecaja na visinu uzdržavanja za 1. i 2. tužiteljice.

10.Na žalbene navode tuženika da sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio ni činjenicu da su njegovi prihodi sada manji nego ranije, valja reći da iako isti u žalbi u svezi sa time upire i na svoju životnu dob, za napomenuti je da je već iz njegova iskaza razvidno da ima mogućnost ostvarenja zarade, da je to mogao i dok je radio na brodu, te da osim što u žalbi tvrdi da je nezaposlen, da se temeljem provedenog dokaznog postupka ne može zaključiti da postoji objektivan razlog zbog kojeg tuženik još uvijek ne bi mogao ostvarivati prihode od rada (npr. bolest i sl.).

11.Nadalje, na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja o njegovim materijalnim prilikama, treba reći da iste nisu pravno utemeljene.

Ovo iz razloga, jer je suprotno ocjeni tuženika, sud prvog stupnja uvažio njegove cjelokupne materijalne prilike, između ostalog i u kontekstu eventualne obveze uzdržavanja drugih osoba osim 1. i 2. tužiteljica, te u svezi sa time pravila o teretu dokazivanja, ispravno zaključivši da tuženik svoje navode o tome da pomaže u uzdržavanje majke i brata, ni po stavu ovog suda, isti ni na koji način nije potkrijepio pravno relevantnim dokazima.

Nastavno navedenom, svakako treba naglasiti da unatoč nespornoj činjenici da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da iako su primanja tuženika u razdoblju od 2020.-2023., tijekom vremena manja, kao i ušteđevina istog, da su i prema uvjerenju ovog suda, u odnosu na ponajprije potrebe 1. i 2. tužiteljica, ali također i primanja majke istih, ipak znatno veća.

12.1.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem pobija pravilnost zaključka prvostupanjskog suda glede materijalnih prilika majke 1. i 2. tužiteljica, a time i mogućnosti da doprinosi u većem opsegu za uzdržavanje istih, ovaj sud je imao u vidu da iz rezultata dokaznog postupka (izuzev iskaza same majke 1. i 2. tužiteljica), nije nedvojbeno razvidno kolika su točno sada primanja majke 1. i 2. tužiteljica, niti kako je njeno točno zdravstveno stanje.

No, neovisno o tome, skreće se pažnja na to da je i tuženik u samoj žalbi učinio nespornim da se zdravstveno stanje iste pogoršalo, što po uvjerenju ovog suda ipak govori u prilog stajalištu da su navodi majke 1. i 2. tužiteljica u tom dijelu vjerodostojni, slijedom čega je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je prihvatio iskaz iste u tome dijelu, a onda podredno i vezano za visinu naknade koju prima.

Osim toga tuženik tijekom trajanja parnice, nije doveo u dvojbu navode iste ni glede visine njenih primanja za vrijeme dok je radila, slijedom čega slijedi zaključak da ni naknada koju prima za vrijeme bolovanja ne može biti znatno veća od onog što je iskazala, odnosno kada se stavi u razmjer s visinom pune plaće dok je radila.

13.Ne manje bitno je i to da iako se i prema uvjerenju ovog suda, a što je pravilno uvažio prvostupanjski sud kao doprinos za uzdržavanje na strane majke 1. i 2. tužiteljica, svakako uzima svakodnevna briga, skrb, pažnja koju je ulagala u odgoj djece u smislu čl. 310. st.1. i 2. ObZ-a, razvidno je iz obrazloženja pobijane presude, da sud odlučujući o visini iznosa kojeg tuženik treba doprinositi za uzdržavanje 1. i 2. tužiteljica, nije uzeo u obzir neprijepornu činjenicu da je ista vlasnica nekretnine – stana u [adresa], koji se ekonomski ne iskorištava, a koja nekretnina također potencijalno može predstavljati izvor prihoda u određenoj mjeri.

14.Unatoč, prethodno iznesenom, ovaj sud drži djelomično osnovanim navode tuženika i to ponajprije u dijelu u kojem iznose utvrđene od strane prvostupanjskog suda kao potrebe 1. i 2. tužiteljica, u određenoj mjeri drži previsokim.

Naime, stajalište je ovog suda da su sukladno rezultatima postupka, ukupne mjesečne potrebe 1. mlt. tužiteljice, te potrebe 2. tužiteljice, iznose po 750,00 eur, uz uvećanje za iznos od po 100,00 eur na ime troškova prehrane, što iznosi ukupno po 850,00 eur mjesečno, od čega je obveza tuženika da sukladno svojim materijalnim prilikama za uzdržavanje iste doprinosi iznos od po 700,00 eur mjesečno počam od

21. travnja 2022. pa nadalje.

Shodno prethodno navedenom, kao i činjenicom, da je za vrijeme trajanja ove parnice, odnosno od listopada 2023., tuženik samoinicijativno visinu doprinosa za uzdržavanje 1. i 2. tužiteljica povećao na ukupni iznos od 1.300,00 eur mjesečno, da je pored toga, podmirivao izvanredne troškove za iste (skijanja, putovanja i sl.), prosudba je ovog suda da je u konkretnoj pravnoj situaciji ipak valjalo u manjoj mjeri uvažiti žalbu tuženika na način da se istog obveže da za uzdržavanje mlt. 1. tužiteljice i 2. tužiteljice doprinosi mjesečno po 700,00 eur, odnosno ukupno po 1.400,00 eur mjesečno.

15.1.Pored toga, osnovano tuženik ukazuje i na to da sud prvog stupnja donoseći odluke sadržane u točkama I. i II. izreke nije izvršio uračunavanja nesporno plaćenih iznosa na ime zaostataka doprinosa za uzdržavanje.

Naime, polazeći od dosadašnjih utvrđenja u dijelu koji se odnosi na plaćanje doprinosa za uzdržavanje do donošenja pobijane presude, odnosno kada se izvrši uračunavanje svih nesporno plaćenih iznosa, po uvjerenju ovog suda proizlazi da postoji dugovanje tuženika:

-za razdoblje od 21. travnja 2022. do 1. veljače 2023. u iznosu od po 700,00 eur za svaku od tužiteljica,

-za veljaču i ožujak 2023. dug u iznosu od po 50,00 eur za svaku tužiteljica,

-za travanj 2023. dug u iznosu od po 700,00 eur za svaku od tužiteljica,

-za svibanj 2023. dug u iznosu od po 50,00 eur za svaku tužiteljica,

-za razdoblje od lipnja do 1. listopada 2023. u iznosu od po 700,00 eur za svaku od tužiteljica,

-za razdoblje od 1. listopada 2023. do 1. veljače 2024. u iznosu od po 50,00 eur za svaku od tužiteljica,

-za veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2024. u iznosu od po 50,00 eur za svaku od tužiteljica,

-za razdoblje od 1. lipnja 2024. pa nadalje po 700,00 eur za svaku od tužiteljica dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.

15.2.Sukladno do sada iznesenim razlozima, stajalište je i ovog suda da su u konkretnim okolnostima bile ispunjene pretpostavke da se iznosi uzdržavanja koje je sud točkom I. i II. izreke utvrdio kao obvezu tuženika u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja presude, umanje za nesporno plaćene iznose uzdržavanja od strane tuženika, a za prethodno navedene mjesece.

Stoga je pravilnom primjenom prava, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, na način da se odbije dio tužbenih zahtjeva 1. mlt. tužiteljice i 2. tužiteljice, kako glede ukupne visine iznosa koje je tuženik u obvezi mjesečno doprinositi za uzdržavanje istih, a preko dosuđenih iznosa od po 700,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tako i na ime nesporno plaćenih zaostataka na ime doprinosa za uzdržavanje u prethodno navedenim iznosima (koje uplate nisu osporene od strane 1. i 2. tužiteljica),

16.Obzirom na prethodno navedeno, pravilnom ovaj sud drži odluku o parničnom trošku.

17.Zbog svih izloženih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u dosuđujućem dijelu u iznosima pobliže navedenim u točki I. izreke ove presude, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačiti točku I. i II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, na način pobliže naveden u točki I. i II. izreke, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a.

18.Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke u preostalom odbijajućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 29.svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković