REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3143/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste KB, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 2, protiv tuženika, Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u OD Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske isplati iznos od 998,67 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 39,81 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske isplati iznos od 1.171,35 eura sa zateznim kamatama od 4. rujna 2020. do isplate, u roku od 15 dana."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 24. siječnja 2019. sudjelovala u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a koju prometnu nezgodu je prouzročio vozač osobnog automobila koje je u trenutku štetnog događaja imalo važeću policu osiguranja br. [broj police osiguranja] kod tuženika. Tužiteljica navodi kako je u opisanoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede. Navodi da se prije podnošenja tužbe odštetnim zahtjevom 23. svibnja 2019. obratila tuženiku koji joj je na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete isplato 6.100,00 kuna. Tužiteljica traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.645,76 eura sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2019. do isplate, 132,72 eura na ime naknade štete koju je pretrpjela zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, kao i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 21. svibnja 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 2.170,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2020 2023. do isplate, na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege 39,81 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, te da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti. Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa s naslova neimovinske štete u visini 6.000,00 kuna, te s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 100,00 kuna. Osporava tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu smatrajući da iste ne mogu teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok zatezne kamate s naslova tuđe pomoći i njege prema navodima tuženika mogu teći tek od presuđenja. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. U daljnjem tijeku postupka, a nakon specificiranog tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja tuženik ističe prigovor zastare potraživanja za preinačeni dio tužbenog zahtjeva (za iznos od 431,18 eura), te se protivi učinjenoj preinaci.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, pribavljen je zdravstveni karton tužiteljice, izvornici FSVK snimki, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miroslavu Gjurašinu. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ŠB obzirom je tužitelj od istog odustao (list 33 spisa), kao ni dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice obzirom da tuženik nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka, dok su stranke učinile nespornim da tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani te je stoga dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice sud ocijenio nepotrebnim.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete (neimovinske i imovinske) koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 24. siječnja 2019. u Zagrebu, a u kojoj je tužiteljica sudjelovao kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka].

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu. Nadalje, nije sporno da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio 809,60 eura. Također, stranke su na raspravi održanoj 8. svibnja 2025. učinile nespornim da su tužiteljici njegu i pomoć pružali ukućani.

7. Sporna je visina štete, odnosno je li isplatom navedenog iznosa tužiteljici u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta, kao i tijek zateznih kamata. Nadalje, sporna je preinaka tužbe te zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na prigovor dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica učinila podnesakom od 21. svibnja 2024. valja reći da je tužiteljica navedenim podneskom povećala iznos neimovinske štete, te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP-a. Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužiteljica je tužbu preinačila (povećala postojeće zahtjeve) nakon provedenog nalaza i mišljenja. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Nadalje, sud primjenom članka 190. stavak 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te sud, uzimajući u obzir sve navedeno, takvu preinaku smatra dopuštenom.

9. Također se ističe da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete te se presuda donosi u odnosu na stanje na dan zaključenja rasprave, a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe. Stoga je sud i prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva ocijenio neosnovanim.

10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. Miroslavu Gjurašinu koji je izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju te je pregledao tužiteljicu. U svom nalazu vještak je detaljno opisao tijek liječenja kao i rezultate kliničkog pregleda tužiteljice. Vještak u svom nalazu navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu (istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu), 26. siječnja 2019. je pregledna u hitnoj medicinskoj službi te joj je postavljen Schanzov ovratnik; fizikalnu terapiju je pohađala od 30. travnja 2019. do 14. svibnja 2019. Pregledom tužiteljice vještak je utvrdio kako je 2018. imala trzajnu ozljedu vratne kralježnice, nakon čega je dugo imala bolove u vratu, ali nije pohađala fizikalnu terapiju. U mišljenju je vještak naveo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lakšu ozljedu vratne kralježnice u smislu istegnula mišićno- ligamentarnih struktura putem mehanizma trzajne ozljede. Vještak navodi kako nisu zaostale trajne posljedice, te da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana i slabog 20 dana. Nadalje, tužiteljica je trpjela primarni strah u trenutku štetnog događaja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta je trajao 1 dana, srednjeg 7 dana i manjeg 6 tjedna. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju 10 dana po 2 sata dnevno, radi pomoći oko oblačenja, uobičajenih životnih aktivnosti, pripremanja i uzimanja hrane, vršenja osobne higijene te odlazaka liječniku. Naruženja zbog zadobivenih ozljeda nema.

11. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo, a osim toga, stranke nisu imale prigovora na dani nalaz i mišljenje.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da tužitelju nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO-a.

14. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i manjeg intenziteta 42 dana za što joj pripada naknada štete u iznosu 985,00 eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 20 dana za što joj pripada naknada štete u iznosu 810,00 eura. S obzirom na tako utvrđeni dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova i dob tužitelja, ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 1.795,00 eura.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 2 sata dnevno odnosno ukupno 20 sati. Obzirom da nije sporno da su tužitelji pomoć i njegu pružali ukućani, visinu sata tuđe pomoći i njege primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je utvrdio u iznosu od 4,00 eura po satu tako da tužiteljici po osnovi štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 80,00 eura.

16. Slijedom navedenog određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.795,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 80,00 eura, odnosno ukupno 1.875,00 eura.

17. Budući da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete do sada isplatio 796,33 eura, a na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege 13,27 eura, dužan je tužiteljici isplatiti daljnjih 998,67 eura po osnovi neimovinske štete i 39,81 eura po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (sukladno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. svibnja 2024.) odnosno sveukupno 1.038,48 eura, a zahtjev za isplatu preko navedenog iznosa nije osnovan.

18. S obzirom na to da je tužiteljica 23. svibnja 2019. tuženiku podnijela odštetni zahtjev, temeljem čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) ima pravo i na pripadajuće zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Naime, prema već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. u odlukama broj Rev- 1696/17 od 11. travnja 2018. i broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., zauzeto je pravno shvaćanje da oštećenicima kod primjene članka 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju. Pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja zahtjeva, jer na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezna kamata pripada od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom je tužitelj zatražio zatezne kamate na neimovinsku štetu od 4. rujna 2020. odnosno na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od podnošenja tužbe što je u svakom slučaju nakon podnošenja odštetnog zahtjeva to je sud tako postavljen zahtjev za naknadu zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete ocijenio osnovanim. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a kojim je propisano da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

20. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir visinu konačno postavljenog zahtjeva (2.209,81 eura) i iznos koji je tužiteljici dosuđen (1.038,48 eura). Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u pogledu osnove svog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od približno 50%, ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 75%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 25%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 50%. Slijedom navedenog, temeljem čl. 154. stavak 4. ZPP-a sud je odlučio kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 29. svibnja 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u pet istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

3. spis