REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pn-96/2024-56

(ranije spis broj: Pn-45/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević Žak, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević Žak i Boška Žaka, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ĆK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 04. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 3.361,84 Eura sa zateznom kamatom, koja se u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, određuje:

– na iznos od 672,90 Eura, od 26. ožujka 2022. godine, do isplate,

– na iznos od 929,05 Eura, od 26. ožujka 2022. godine, do isplate,

– na iznos od 1.493,13 Eura, od 26. ožujka 2022. godine, do isplate,

– na iznos od 107,50 Eura, od 26. ožujka 2022. godine, do isplate,

– na iznos od 159,26 Eura, od 29. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.999,18 Eura, sa zateznom kamatom od dana 29. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana. (ranije spis broj: Pn-45/2022)

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 2.999,18 Eura, do zatraženog iznosa od 3.336,20 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 337,02 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 29. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2022. godine, podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tvrdi da je tuženik ĆK, dana 23. lipnja 2018. godine, na terasi ugostiteljskog objekta "H2" koji se nalazi u sklopu benzinske postaje "Hodak", na adresi u [adresa] , u nakani da teško tjelesno ozlijedi tužitelja, prišao tužitelju i zatvorenom ga šakom nekoliko puta udario u predjelu glave, a zatim ga s leđa rukama obuhvatio oko prsa i bacio na pod, te ga je nastavio udarati zatvorenom šakom po glavi i tijelu, kojom prilikom je tužitelj zadobio iščašenje desnog ramenog zgloba, prijelom velikog grebena desne ramene kosti, prijelom nosne kosti bez pomaka, te razderno nagnječnu ranu desne podlaktice, a koje ozljede su teške naravi. Tužitelj je istakao kako je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, zbog toga podignulo optužnicu broj KO-DO-928/2020-1 od 23.siječnja 2019. godine, sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, te je Općinski sud u Bjelovaru, prihvatio navedeni zahtjev i dana 05. veljače 2020. godine, izdao kazneni nalog broj K-24/2020-3 kojim je tuženik iz ove parnice, tamo okrivljenik - ĆK, oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118.st.1. Kaznenog zakona, na štetu tužitelja CK. Taj kazneni nalog je postao pravomoćan, te je za navedeno kazneno djelo tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i određeno je da se ista neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 godine, ne počini novo kazneno djelo.

3. Uslijed gore navedenog štetnog događaja, tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je boravio u Općoj bolnici u Bjelovaru od dana 24. lipnja 2018. godine, do 26. lipnja 2018. godine, te je isti kako za vrijeme navedene hospitalizacije, tako i nakon otpuštanja na kućnu njegu, trpio znatne fizičke bolove. Na ime navedenih fizičkih bolova, tužitelj od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna. Nadalje, tužitelj tvrdi da je prilikom samog štetnog događaja, te boravka u bolnici, ali i nakon otpuštanja na kućnu njegu, a sve do ozdravljenja, trpio popriličan strah, posebice strah zbog eventualnih trajnih posljedica nastalih ozljeda, a koje su bile kako teške, tako i mnogobrojne, te je taj strah time bio i veći iz razloga što je tužitelj osoba u srednjim godinama i sam oporavak je znatno duži nego kod mlađih osoba. Na ime navedenog pretrpljenog straha, tužitelj od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 kuna. Također, tužitelju je bila i trajno smanjena životna aktivnost, te na ime pravične novčane naknade za trajno smanjenje životne aktivnosti, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 5.000,00 kuna. Pored toga, tužitelju je zbog mnogobrojnih ozljeda koje mu je nanio tuženik, nakon puštanja na kućnu njegu, bila potrebna tuđa pomoć i njega, te na ime pravične novčane naknade za istu, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 3.000,00 kuna. Napokon, tužitelju su nakon štetnog događaja i uslijed ozljeda koje su nastale prilikom istoga, nastali i (ranije spis broj: Pn-45/2022)

troškovi liječenja, te isti potražuje od tuženika i iznos od 810,00 kuna, na ime tih nastalih materijalnih troškova.

4. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. S obzirom da se u ovom slučaju radi o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jednom od prava osobnosti koje se jamče svim fizičkim osobama, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu u gore navedenim iznosima, dakle, tužitelj potražuje od tuženika na ime neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 30.000,00 kuna (iako je tužitelj iz razloga poznatih samo njegovoj odvjetnici ovom zahtjevu u vezi naknade neimovinske štete, pribrojio zahtjev po osnovi tuđe pomoći i njege, koja po svom karakteru predstavlja svakako isključivo imovinsku štetu, a ne neimovinsku – opaska suca).

5. Kako je člankom 1095. ZOO, propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, pa sukladno toj odredbi, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 810,00 kuna na ime troškova liječenja koje je tužitelj imao radi saniranja ozljeda koje mu je nanio tuženik u opisanom štetnom događaju (premda je u smislu te odredbe trebao biti istaknut i zahtjev u vezi naknade štete zbog tuđe pomoći i njege – opaska suca).

6. Očitujući se o tuženikovom odgovoru na tužbu, tužitelj je u podnesku od 25. svibnja 2022. godine, u kontekstu činjenice da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao da je navedenim kaznenim nalogom proglašen krivim za navedeno kazneno djelo i da protiv tog naloga nije podnio prigovor, kao što nije osporavao da je došlo do opisanog štetnog događaja, a osporio je svoju odgovornost i dinamiku opisanog štetnog događaja, naveo da je sukladno čl. 12. st.3. Zakona o parničnom postupku, navedeno da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda, kojom se optuženik oglašava krivim. Ujedno je tužitelj naglasio kako je u navedenom kaznenom postupku, tuženik pravomoćno osuđen zbog toga što je na terasi ugostiteljskog objekta "H2" koji se nalazi u sklopu benzinske postaje " C", na adresi [adresa], u nakani da teško tjelesno ozlijedi tužitelja CK, prišao istome i zatvorenom ga šakom nekoliko puta udario u predjelu glave, a zatim ga s leđa rukama obuhvatio oko prsa i bacio na pod, te ga je nastavio udarati zatvorenom šakom po glavi i tijelu. Dakle sama dinamika predmetnog događaja je već pravomoćno utvrđena, te su opisi tuženika vezani za istu irelevantni, a da su se zaista odvijali na način kako navodi tuženik, Općinsko državno odvjetništvo ne bi niti pokretalo kazneni postupak protiv njega, a posebno nakon što bi pregledali snimke nadzornih kamera iz lokala gdje se predmetni događa dogodio. Sama okolnost da tuženik nije podnosio prigovor protiv navedenog kaznenog naloga, nije relevantna i ne može utjecati na činjenicu pravomoćnosti presude koja obvezuje kako tuženika, tako i naslovni sud. Osim toga, tužitelj je naveo u tom podnesku, kako tvrdnju tuženika o tome da je tužitelj bio u " vidno pijanom stanju", te da je "navedenom ozljeđivanju tužitelja očigledno doprineslo i njegovo stanje", tuženik ne može ničim dokazati, posebno s obzirom da u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, bilo kakva činjenica alkoholiziranosti tužitelja, nije evidentirana, s obzirom da ista nije niti postojala. (ranije spis broj: Pn-45/2022)

7. Nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, odnosno nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja vještaka VK, tužitelj je podneskom od 27. listopada 2023. godine, uskladio visinu svog potraživanja na ukupan iznos od 3.361,84 Eura / 25.329,78 kuna, od čega je 672,90 Eura potraživao po kriteriju fizičkih bolova, 929,05 Eura po kriteriju straha, 1.493,13 Eura po kriteriju trajnog smanjenja životne aktivnosti, 159,26 Eura u vezi tuđe pomoći i njege, a 107,50 Eura u vezi naknade imovinske štete u pogledu troškova liječenja.

8. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako „ne osporava predmetni događaj no osporava odgovornost, dinamiku predmetnog događaja kako je opisano u kaznenom nalogu te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva“. Istakao je da je točno da je navedenim kaznenim nalogom proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118.st.1. KZRH, no da je propustio podnijeti prigovor protiv tog naloga.

9. Opisujući svoju verziju kritičnog događaja, naveo je da navratio u taj ugostiteljski objekt u kojem su već bili OK i EK, pa je došao do njih i nije konzumirao nikakva alkoholna pića, a nakon nekih pola sata su došli CK i AK, koje inače nikada nije vidio, vidno alkoholizirani, te su stali do tuženika i njegovih prijatelja i bez ikakvog razloga i povoda počeli koješta im dobacivati, pri čemu su nekoliko puta tuženika pitali kako se zove, te mu je tužitelj „govorio da je četnik, da će ga ubiti, da će ga zaklati i da mu j…mater četničku i slično“. Tvrdi da nije želio nikakav sukob, te da je obojicu u vidno pijanom stanju odgurao izvan lokala na terasu gdje su pali i tada je počeo sukob izvan lokala. Naveo je da je AK unutar lokala napao tuženikovog brata RK, pa je tuženik ušao u lokal pomoći bratu gdje ga je netko udario bocom u glavu te je sukob nastavljen unutar lokala, time da je tuženik rekao djelatnici u lokalu, ĐK da hitno zove policiju, što je ona i učinila, no prije dolaska policije AK i CK su pobjegli, a tuženik i njegov brat su ostali u lokalu sačekati policiju. Naknadno je tuženik saznao da su navedeni Ć prije njegovog dolaska u alkoholiziranom stanju maltretirali druge goste na terasi, te da su zbog toga gosti napustili lokal. Tuženik je istakao i da je čitav događaj snimljen na kameri lokala, da je policija uzela snimku, te da se iz snimke može vidjeti da su navodi tuženika točni. Dakle, tuženik tvrdi ukoliko se nekome nešto dogodilo, da on nije odgovoran za to jer je branio sebe i brata od napada i bezrazložnog maltretiranja tužitelja i njegovog brata. Shodno tome, smatra kako nema njegovog ni doprinosa u navedenom ozljeđivanju jer je postupao u nužnoj obrani.

10. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-24/2020-3 od 04. veljače 2020. g. (list 6-9), medicinsku dokumentaciju tužitelja, te račune Opće bolnice Bjelovar od 26.06.2018.g., te od 02 i 10.07.2018.g., kao i 23.07.2018.g. (list 14-17), zapisnike s ročišta održanih dana 26.04. i 20.06.2022.g. u parnici daruvarske službe ovoga suda, pod brojem Pn- 105/2021 (list 32-34,35-36), elektronski ispis osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 73), medicinskim vještačenjem (list 76-77), odnosno uvidom u pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka VK (list 79-81), kao i u snimku štetnog događaja (list 149).

11. Izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja (list 46-48) i tuženika (list 48-49) u svojstvu stranaka, te saslušanjem svjedoka ĐK (list 53-54), Dejana (ranije spis broj: Pn-45/2022)

CK (list 54-55), AK (list 55-56), RK (list 56-57), DK (list 67-68), te EK (list 68-69).

12. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja koji je bio istaknut u podnesku od 27. listopada 2023. godine je osnovan.

14. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik proglašen krivim na temelju presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-24/2020-3 od 04. veljače 2020. godine, kojom je izdan kazneni nalog koji je postao pravomoćan, a kojim kaznenim nalogom je činjenično konkretizirano u okviru kaznenog djela, počinjenog na štetu tužitelja, za koje je osuđen, zbog čega je tuženik proglašen krivim i zbog čega mu je izrečena kazna

– uvjetna osuda. Nije sporno niti da je ovaj sud već udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, presudom broj Pn-45/2022-34 od 22. veljače 2024. godine, kojom je dosudio tužitelju konačno zatraženi iznos od 3.361,84 Eura, te kojom je samo djelomično bio odbijen zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška u iznosu od 203,31 Eura, dok je tužitelju na ime naknade parničnog troška dosuđen iznos od 2.464,76 Eura tom presudom. Također, nesporno je da je povodom žalbe koju je tuženik podnio protiv navedene predmetne presude od 22. veljače 2024. godine, Županijski sud u Zadru, rješenjem broj Gž-435/2024-2 od 03. srpnja 2024. godine, ukinuo ovosudnu presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke i vratio predmet ovome sudu radi održavanja nove glavne rasprave, a time i radi donošenja nove odluke. Iz sadržaja obrazloženja navedene drugostupanjske odluke je razvidno da je predmetna presuda bila ukinuta jer ovaj sud nije pribavio spis ovoga suda broj K-24/2020, radi prilaganja snimke sukoba koja snimka je sastavni dio tog kaznenog spisa, a na temelju koje se mogla vidjeti dinamika sukoba i odlučiti o bitnim činjenicama u ovome predmetu. Drugostupanjski sud smatra da je na taj način tuženiku onemogućeno raspravljanje (ovaj sud uopće ne dijeli taj pravni stav, no to je u ovome slučaju najmanje bitno), te da je time ovaj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Između stranaka je sporno je li u pogledu pravne osnove, ali i visine osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te da li je tuženik kritičnog dana, 23. lipnja 2018. godine, postupao u nužnoj obrani, pa da bi ga se zbog toga eventualno moglo osloboditi od odgovornosti za štetu nanesenu tužitelju ili bi se odgovornost tuženika, možda moglo bar umanjiti za doprinos tužitelja (ukoliko ga je bilo).

16. Člankom 12.st.3. ZPP je izričito propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, kako je to uostalom i tužitelj posredstvom odvjetnice naveo u podnesku od 25. svibnja 2022. godine, pa nije bilo nikako moguće da se za potrebe ove parnice zanemari činjenica kako je tuženik upravo pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-24/2020-3 od 04. veljače 2020. godine, kojom je izdan kazneni nalog protiv ĆK, stoga što je ĆK:

„23. lipnja 2018. u vremenu od 22,42 sati, u [adresa], na terasi ugostiteljskog objekta „H2“ koji se nalazi u sklopu benzinske postaje „Hodak“, tijekom fizičkog sukoba između I. okrivljenika AK i CK te II. okrivljenika ĆK i RK, u nakani da teško tjelesno ozlijedi CK, prišao CK i zatvorenom ga šakom nekoliko puta udario u predjelu glave, a zatim ga s (ranije spis broj: Pn-45/2022)

leđa rukama obuhvatio oko prsa i bacio na pod te ga nastavio udarati zatvorenom šakom po glavi i tijelu, kojom prilikom je CK zadobio iščašenje desnog ramenog zgloba, prijelom velikog grebena desene ramene kosti, prijelom nosne kosti bez pomaka te razderno nagnječnu ranu desne podlaktice, koje su ozljede teške naravi, dakle, drugoga je teško ozlijedio…, a čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz čl. 118.st.1. KZ/11“, za koje počinjenje kaznenog djela je ĆK osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci, uz izrečenu uvjetnu osudu po kojoj se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

17. Okolnost da je tom kaznenom presudom od 04. veljače 2020. godine, proglašen krivim i AK za kazneno djelo počinjeno na štetu RK, tijekom istog štetnog događaja, nije ni od kakvog značaja za vezanost ovoga suda za navedenu kaznenu presudu, donesenu protiv okrivljenika ĆK u pogledu postojanja navedenog kaznenog djela počinjenog na štetu tužitelja iz ove parnice i u pogledu kaznene odgovornosti tuženika za kazneno djelo koje je učinio na štetu tužitelja. Pri tome, činjenica da tuženik nije podnio prigovor protiv te kaznene odluke, također nije ni od kakvog značaja za primjenu čl. 12.st.3. ZPP, na ovu parnicu, a činjenica da ĆK nije osjetio potrebnim prigovoriti na navedenu kaznenu odluku, indirektno govori samo da nije imao nikakvih primjedbi ili prigovora na tu odluku.

18. Da je tužitelj u navedenom kaznenom postupku koji se vodio pod brojem K- 24/2020, kod Općinskog suda u Bjelovaru, makar podnošenjem prigovora protiv navedenog kaznenog naloga, dokazao da je u konkretnom slučaju postupao u nužnoj obrani (neovisno o tome da li ju je prekoračio ili bi ga takvo postupanje eskulpiralo od kaznene odgovornosti), te da je tužitelj kritične zgode doprinio štetnom događaju na neki konkretan način, sud smatra da ne bi bila donesena kaznena odluka kakva je bila donesena, pa bi se zbog toga u ovoj parnici utvrđivalo u kojem je to opsegu tužitelj doprinio, ako je doprinio, štetnom događaju.

19. Međutim, nekakvo tuženikovo prekoračenje nužne obrane u odnosu na tužitelja u vezi štetnog događaja, ne proizlazi iz navedene kaznene odluke datirane s 04. veljače 2020. godine, a niti iz iskaza svih saslušanih osoba u ovoj parnici, te nije dokazano u ovoj parnici da bi tuženik prilikom nanošenja teških tjelesnih ozljeda tužitelju, postupao u nužnoj obrani ili da bi tužitelj svojim radnjama prouzročio da mu tuženik nanese teške tjelesne ozljede kritične večeri. Pri tome, valja imati na umu da bilo kakva verbalna prepirka ili verbalni sukob o kojem su kazivale saslušane osobe u ovoj parnici, a koji je vidljiv iz snimke štetnog događaja, niti opravdava tjelesno nasilje i nanošenje tjelesnih ozljeda tužitelju od strane tuženika, niti po uvjerenju ovoga suda može predstavljati razlog za oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu nanesenu tužitelju ili dovesti do zaključka da bi zbog verbalnog sukoba trebalo umanjiti doprinos šteti koja je nastala tužitelju, a koju mu je prouzročio tuženik.

20. Iskaz po uvjerenju ovoga suda, nepristrane svjedokinje ĐK je bio praktički krajnje neutralan u pogledu bitnih činjenica jer je dotična samo potvrdila početni verbalni sukob između stranaka, ali i osoba s kojima su stranke bile u društvu, a potom da je taj verbalni sukob prerastao u fizički, tijekom kojeg nije vidjela tko je koga udario, mada se iz iskaza ove svjedokinje može primijetiti kako dotična nije potvrdila navod tuženika (kojeg je ovaj iznio prilikom saslušanja u svojstvu stranke) o tome da (ranije spis broj: Pn-45/2022)

je ona osobno nazvala policiju kritične večeri na prijedlog tuženika i da je tužitelj zajedno sa svojim sinom AK, stvarao nekakav nered na terasi ugostiteljskog objekta na kojoj se nalazio, prije nego li je u objekt došao tuženik.

21. Svjedok LK je potvrdio da je kritične večeri primijetio da je došlo prvo do verbalnog sukoba između njegovog strica (tužitelja) i bratića (AK), te tuženika i tuženikovog brata, te da je taj verbalni sukob prerastao u fizički kada su tuženik i njegov brat izgurali bratića i strica svjedoka na terasu lokala, prilikom kojeg fizičkog sukoba je uočio da je njegov stric dobio i šakom udarac u glavu, ali i da je bio udaren sa stolicom.

22. Svjedok AK je naveo da je kritične večeri bio u lokalu sa svojim ocem (tužiteljem) i bratićem, te su sjedili na terasi lokala i da su dosta popili pive, a kako im je bilo hladno, premjestili su se u jednom trenutku u unutrašnjost lokala i kada su došli do šanka, primijetili su da se tamo nalazi ĆK sa svojim bratom, a uz njih nije bilo drugih osoba na tom šanku. Iako su namjeravali sjesti uz šank, svjedok tvrdi da je ĆK rekao njegovom ocu da je tu zauzeto i tada su se otac svjedoka (tužitelja) i tuženik počeli prepirati, a iako se svjedok udaljio sa svojim bratićem malo dalje od njih, primijetio je gledajući ih da se njegov otac i dalje prepire sa ĆK, a zbog pokušaja da smiri situaciju je prišao do njih, no ubrzo su i svjedoka i tužitelja, ĆK i njegov brat izgurali van iz lokala i na terasi je došlo do fizičkog sukoba. Svjedok tvrdi da je pao i da je zadobio jedan udarac od tuženika ili njegovog brata, a kada se okrenuo primijetio je ĆK, kako udara oca svjedoka – tužitelja i to u više navrata uzastopno, šakom, te mu je pritom zadao 15-ak udaraca i u predjelu glave, ali i svagdje po tijelu, pri čemu je tužitelj određeno vrijeme kada je dobivao udarce od tuženika bio i na tlu, te je primijetio da mu je otac krvario uslijed toga. Tvrdi da je tada doista, impulzivno reagirao i da je uzeo stolicu i sa stolicom zahvatio tuženikovog brata, nakon čega je brat tuženika pao i pri tom padu mu je pukla noga, a nakon toga je ĆK, prišao svjedoku i uhvatio ga je, no u tom trenutku je došla jedna osoba za koju misli da se preziva V i on ih je rastavio, tako da više nije bilo fizičkog sukoba.

23. Svjedok RK, brat tuženika je opisao kritičnu večer, navevši da je tu večer provodio u društvu svog brata (tuženika), EK i sada pokojnog OK, te su se njih četvorica nalazila za šankom unutar objekta, pri čemu je svjedok bio zadnji gledajući od lijeva na desno, a prvi s lijeve strane se nalazio tuženik. Svjedok je naveo da su u jednom trenutku ušli u lokal tužitelj i njegov sin AK i još jedna osoba, te su oni došli do šanka, a tužitelj je stao do svjedoka, time da su se ubrzo tužitelj i tuženik počeli nešto prepirati, pri čemu je tužitelj vrijeđao tuženika. Kako ta verbalna prepirka nije prestajala, stranke su se počele povlačiti međusobno u smjeru terase lokala, a svjedok tvrdi da je tužitelj tuženika povlačio van. Nakon što su stranke na navedeni način izašle van iz lokala, svjedok tvrdi da je pokušao smiriti njihov verbalni sukob i kako su se stranke nagurivale ispred lokala, krenuvši da ih razdvoji, dobio je od strane sina tužitelja, s leđa, jedan udarac sa stolicom u glavu i pri tome je pao, a ujedno mu je bila tada ozlijeđena i noga. Kada je došao k sebi već je bio završen fizički sukob i ne zna druge detalje o tome, što se dogodilo.

24. Svjedok ŠK, koji je kritične večeri sjedio sa svojim društvom na terasi navedenog lokala, je naveo kako je primjetio da su stranke iz unutrašnjosti kafića izašle van, da se međusobno naguravaju i tuku, te je primijetio da je CK (ranije spis broj: Pn-45/2022)

prethodno obilazio od stola do stola u unutrašnjosti kafića, no nije čuo o čemu je tada dotični pričao sa gostima lokala, dok je za to vrijeme ĆK sjedio sa još 3-4 osobe uz šank (svjedok je kasnije naveo da je inače osobno poznavao te osobe koje su sjedile sa tuženikom uz šank, navevši da se radilo o bratu tuženika, ali i EK, te OK), te svjedok ne zna koji je bio razlog sukoba između stranaka. Svjedok je primijetio osim fizičkog sukoba između stranaka i da su neke osobe pokušale njih dvojicu razdvojiti ili primiriti.

25. Svjedok EK je istakao da je kritične večeri bio za šankom uz sada pokojnog OK, te DK, time da su se u to vrijeme na terasi lokala nalazili RK (brat tuženika), CK (tužitelj) i sin tužitelja, pri čemu je kasnije došao za šank do svjedoka i njegovog društva ĆK. Svjedok je naveo kako su u jednom trenutku ova trojica sa terase (RK i CK, te sin tužitelja ušli u unutrašnjost lokala i prišli do šanka i tada su se počeli nešto verbalno prepirati tužitelj i tuženik, a RK je tada da smiri situaciju rekao da mu je ĆK brat, te da se prestanu prepirati, međutim RK su na terasi objekta „gurnuli i zbog toga mu je prilikom pada otišla noga“, po tvrdnji svjedoka. Svjedok tvrdi da je tada ĆK priskočio njemu u pomoć i nije do na sebe, time da se taj verbalni sukob i naguravanje nastavio izvan objekta, te svjedok zapravo nije vidio neke ozbiljnije udarce ili ozbiljniji tjelesni sukob, već je vidio uglavnom naguravanje. Svjedok tvrdi da je primijetio po dolasku u lokal da su sva trojica koji su vani sjedili (tužitelj i sin tužitelja, te RK) bili vidno pod utjecajem alkohola, a naglasio je da je verbalni sukob kulminirao kada je tužitelj počeo vrijeđati tuženika po nacionalnoj osnovi.

26. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke, opisao kritičnu večer, navevši da je zajedno sa svojim sinom AK i sinom od svog brata, LK došao u taj ugostiteljski objekt na piće, te je sa sinom naručio pivu, te je nakon što mu je sin u jednom trenutku otišao do wc-a, tužitelj otišao do šanka da si kupi cigarete i kada je sjeo na jednu stolicu uz šank, obratio mu se tuženik i rekao mu da je ta stolica zauzeta, nakon čega je tužitelj ustao i sjeo na stolicu pored prethodne na koju je sjeo, no tuženik mu je rekao da je i ta stolica zauzeta. Ubrzo je došlo do verbalne prepirke između stranaka, povod koje je bilo po izjavi tužitelja što je tuženik mahao rukama i beljio se prema sinu tužitelja i što je brat tuženika, koji je do tada sam sjedio za stolom, ustao i prišao njima pitajući tužitelja, šta on ima s njegovim bratom. Tužitelj tvrdi da je tuženik u jednom trenutku rekao da izađu van i njih četvorica (misleći na sebe i sina, te tuženika i brata tuženika) su tada krenuli van, pri čemu je prvi iz lokala izlazio sin tužitelja, a iza njega tuženik, pa tužitelj i na kraju brat tuženika, time da je tužitelj primijetio kako je tuženik odmah po izlasku iz lokala udario šakom sina tužitelja u predjelu sljepoočnice, nakon čega je tužitelj krenuo u smjeru tuženika, no tužitelj tvrdi da je tuženik tada podigao stolicu i da je tužitelj kasnije zadobio više udaraca, kako to proizlazi iz kaznene presude koju je dostavio u prilogu tužbe u spis. Tužitelj je osporio da bi kritične večeri govorio bilo što tuženiku u vezi njegove majke ili četnika i nekih drugih prostih riječi. Tvrdi da je nakon štetnog događaja otišao kući jer je bio sav krvav, razbijenog nosa s namjerom da ga sin odveze u bolnicu.

27. Tuženik je saslušan u svojstvu stranke naveo da ništa od onoga kako je opisao događaj tužitelj, nije istina, te je istakao da kritične večeri nije sjedio, nego je stajao uz šank u društvu dvojice prijatelja s kojima je dogovorio da se tamo nađu, pri čemu je stao pored svog prijatelja EK, kada je došao u lokal u kojem su već bili njegovi prijatelji, EK i OK. Tuženik je primijetio po dolasku u lokal, da ispred lokala, na (ranije spis broj: Pn-45/2022)

terasi sjedi tužitelj sa svojim sinom i još jednom osobom, a primijetio je i da je tužitelj vidno umoran, te misli da je to bilo od alkohola koji je konzumirao. Tuženik je naglasio da je kao vozač došao u taj objekt trijezan i da iako je naručio pivo, da je otpio sam dva gutljaja, prije kritičnog događaja. Tvrdi da je primijetio kako tužitelj provocira neke goste koji su se nalazili na terasi ispred objekta, te tvrdi da je DK također sjedio na terasi kritične večeri i da je sigurno morao vidjeti i čuti te provokacije od strane tužitelja. Vezano za povod sukoba između stranaka je naveo kako je njegov brat koji je također došao u taj lokal, prišao tuženiku i tuženikovim prijateljima i tako su njih četvorica bili neposredno ispred šanka unutar objekta, dok u jednom trenutku nije došao tužitelj sa još dvije osobe, od kojih se radilo o sinu tužitelja i LK, pa kako su njih trojica svoja pića s terase lokala donijeli unutra i smjestili ih na šank, smjestivši se tik do tuženika i osoba s kojima je tuženik bio u društvu, a pri tome nije bilo nikakvog razgovora oko nekakvih zauzetih stolica. Naime, tuženik tvrdi da mu se tužitelj obratio, upitavši ga kako se zove, pa nakon što mu je tuženik rekao da se zove ĆK, da mu je tužitelj rekao „ O“, pri čemu ga je počeo vrijeđati da je četnik, te je koristio i druge pogrdne riječi koje je tuženik iznio u svom iskazu prilikom saslušanja u Daruvaru na raspravi 20. lipnja 2022. godine, bez ikakvog povoda i razloga. Tada je došlo do verbalne prepirke između stranaka i tuženik tvrdi da je pokušao smiriti situaciju, te je naveo i da je konobarica MK, sigurno vidjela i čula, tko je što kome tada rekao, a kako nije došlo do smirivanja verbalnog sukoba, tuženik je prilikom naguravanja unutar kafića jer je došlo i do fizičkog sukoba u objektu, zapravo sa tužiteljem i ovom dvojicom koji su bili s tužiteljem u društvu, izašao iz lokala na terasu lokala, pri čemu je do tog izlaska na terasu došlo uslijed naguravanja, a ne zato što je to predložio tuženik. Na terasi je došlo do fizičkog sukoba, pri čemu je tuženik priznao da je doista bio fizički u kontaktu sa svom trojicom i da je udario svu trojicu, no tvrdi da je svatko od njih udario i njega, navodeći da se vidi po kameri koja je u kafiću snimila štetni događaj da je tuženika ta treća osoba (za koju je tužitelj naveo da je samo sjedio za stolom) udarila tuženika, sa bocom u glavu. Tuženik je isto naveo da je OK, samo pokušao smiriti situaciju.

28. Vezano za kameru koja je bila unutar lokala i koja je snimila kritični sukob stranaka, valja napomenuti da je tuženik u odgovoru na tužbu, samo iznio činjenicu „da je policija uzela snimku te da se iz snimke može vidjeti da su navodi tuženika točni“, no tuženik posredstvom odvjetnika nije predložio da se za potrebe ove parnice zatraži od policije, ta snimka kritične večeri iz koje bi možda bilo bar vizualno vidljivo što se dogodilo te večeri. Prijedlogu tužitelja i tuženika u smislu prilaganja kaznenog spisa broj K-24/00, ovoj parnici je sud pokušao udovoljiti prije donošenja prve presude u ovome predmetu, no taj spis nije mogao biti priložen do okončanja ovoga postupka jer se isti nalazio priložen kod daruvarske službe ovoga suda pod brojem Pn-105/2021 (a i taj spis Pn-105/2021 i priloženi spis K-24/2020 je trebalo odmah vratiti u Daruvar – list 43 spisa), pa je na pripremnom ročištu održanom dana 04. studenog 202. godine, predmetni sudac predočio odvjetnicima stranaka da dostave ovome sudu, ukoliko to smatraju potrebnim, određene materijalne dokaze iz spisa K-24/2020, a niti jedna stranka nije dostavila ovome sudu navedenu snimku događaja od kritične večeri, pa je sud raniju presudu donio bez izvođenja dokaza uvidom u tu snimku, čime prema stajalištu ovoga suda nije počinio baš nikakvu povredu postupka. Međutim, nakon ukidanja navedene ovosudne presude, ovaj sud je poštujući uputu drugostupanjskog suda o tome koje dokaze treba još izvesti, dobio na uvid ovosudni spis daruvarske službe suda u okviru kojeg je bio priložen navedeni kazneni spis i navedena sporna snimka štetnog događaja na CD memorijskom uređaju, pa je po umnožavanju te dvije (ranije spis broj: Pn-45/2022)

snimke štetnog događaja (od kojih jedna prikazuje snimljen kritični događaj iz unutrašnjosti lokala, a druga snimljen sa terase lokala) izvršen uvid u sadržaj te snimke na raspravi održanoj dana 04. travnja 2025. godine, nakon čega stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

29. Ako se analiziraju iskazi samo tuženika i njemu pristranih svjedoka, iz tih dokaza ne proizlazi, po uvjerenju suda, da bi tuženik kritične večeri kada je nanio teške tjelesne ozlijede tužitelju postupao u nužnoj obrani, tim više što je tužitelj u kritičnom događaju bio tjelesno ozlijeđen i to uslijed više izuzetno snažnih i jakih udaraca koje mu je nanio tuženik šakom, a što je uostalom jasno vidljivo iz snimke štetnog događaja kada se gleda snimka snimljena sa terase lokala.

30. Iz snimki štetnog događaja je jasno vidljivo da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola kritične večeri (pa je bila netočna tvrdnja o tome istaknuta od strane tužitelja u podnesku kojim se očitovao o odgovoru na tužbu, kada je tužitelj tvrdio da se to ne može ničime dokazati), što sud zaključuje na temelju činjenica vidljivih na snimaka štetnog događaja i to da je tužitelj u više navrata prije nego li je tjelesno napadnut od strane tuženika, prilazio osobno tuženiku, mlatarajući rukama i šireći ih, ponekad histerično i nekoordinirano hodajući, često se verbalno obraćajući baš tuženiku, te se unosio tuženiku u lice i na snimci je također vidljiva duža verbalna prepirka između stranaka (sadržaj izgovorenih riječi na snimci nije moguće čuti međutim po uvjerenju ovoga suda, ta činjenica nije od bitnog značaja za ovu parnicu) koja se s vremena na vrijeme prekidala i nastavljala, a sud smatra da nije od bitnog značaja za ishod parnice niti činjenica da je tužitelj vidljivo bio pod utjecajem alkohola kritične večeri, tim više što tuženik tvrdi da je popio te večeri u tom lokalu samo dva gutljaja piva (a iz snimke štetnog događaja se doista ne može niti naslutiti da bi tuženik bio pod utjecajem alkohola) i da nije bio pod utjecajem alkohola, pa kada je tome tako, bilo kakve izgovorene riječi od strane tužitelja koji je očito bio pod utjecajem alkohola, neovisno o tome, da li se istima vrijeđao tuženik po nacionalnoj osnovi ili se pogrdno govori o majci tuženika ili su uvrede izrečene na neki drugi način, ne predstavljaju alibi ili opravdan povod trijeznoj, dakle trezvenoj, osobi, kakva je bio tuženik, da tužitelja u situaciji kada su ga tuženik i njegov brat izgurali na terasu (što je također vidljivo na snimkama šetnog događaja) lokala u [adresa], tuženik tako brutalno izudara šakama po glavi i da ga s leđa, obujmi rukama i baci na tlo, na kojem ga je nastavio udarati šakom po glavi i po tijelu jer se u tom slučaju ne može nikako raditi o nekakvoj nužnoj obrani, koju nužnu obranu se očito odvjetnik tuženika sjetio sugerirati tuženiku, kada je trebalo sastaviti odgovor na tužbu u ovome predmetu. Naime, da je tome tako potvrđuje činjenica da takva vrsta nazovi „nužne obrane“, tuženiku nije pala ni na pamet kada je imao mogućnost podnijeti prigovor, protiv kaznene odluke od 04. veljače 2020. godine, kojom je u formi kaznenog naloga proglašen krivim za brutalan čin tjelesnog nasilja nad tužiteljem, prilikom kojeg je tužitelj zadobio iščašenje desnog ramenog zgloba, prijelom velikog grebena desne ramene kosti, prijelom nosne kosti bez pomaka, te razderno nagnječnu ranu desne podlaktice, a koje ozlijede su bile teške naravi. Osim toga, iz snimke štetnog događaja je vidljivo da se nije radilo o nužnoj obrani od strane tuženika, te da je upravo tuženik prvi započeo sa fizičkim nasiljem nad tužiteljem, a što se dalje dešavalo, nakon što je tužitelj već bio izudaran od strane tuženika, posve je nebitno.

31. Napokon, niti iz svih izvedenih dokaza, pogotovo kada se iskazi svih saslušanih osoba dovedu u vezu sa sadržajem navedene kaznene odluke od 04. veljače 2020. (ranije spis broj: Pn-45/2022)

godine, ali i sa snimkama štetnog događaja iz unutrašnjosti lokala, te sa terase, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju postupao u tzv. nužnoj obrani jer dotični prije nego li je nanio ozbiljnije tjelesne ozljede tuženiku, nije bio izložen fizičkom napadu od strane tužitelja, sina tužitelja ili neke treće osobe (samo i jedino tuženik na dosta površan i paušalan način navodi da je svako od te trojica – misleći na tužitelja, sina tužitelja i nećaka tužitelja – udario i njega tijekom fizičkog sukoba, a iz snimki štetnog događaja proizlazi da je tužitelj nakon što je pretrpio ozbiljnije tjelesne ozljede koje mu je nanio tuženik, pokušao u više navrata uzvratiti tuženiku, te da ga je ponekad i zahvatio rukama u tom naumu nakon štetnog događaja, pri čemu su tuženika i neke druge osobe zahvatile nakon što je ovaj izudarao tužitelja, poput sina tužitelja), da bi uopće trebao bar jedanput udariti tužitelja da ga primjerice odvrati od nekog nepostojećeg fizičkog napada i nije trebao uopće izlaziti s tužiteljem izvan lokala i izgurivati tužitelja i sina tužitelja, zajedno sa bratom izvan lokala, gdje je očito namjeravao primijeniti i fizičku silu prema tužitelju, odnosno fizički nasrnuti na tužitelja, a što je doista i učinio, što se sve vidi na snimkama, a da mu je upravo to bila namjera, a ne nekakvo navodno smirivanje situacije kako on to pokušava prikazati, dokazuje i činjenica da je tužitelj ispred lokala završio pretučen, isključivo od strane tuženika, a za što je tuženik i pravomoćnom odlukom suda, već kazneno osuđen.

32. Na opisani način je sud utvrdio da je upravo tuženik odgovoran tuženiku i za štetu koju mu je nanio i za naknadu te imovinske i neimovinske štete, time da je o vrsti štete, činjenici da li je ista nastala, pa i u vezi čega je sve došlo do štete tužitelju, moglo raspravljati i odlučivati, tek nakon provedenog dokaza, medicinskim vještačenjem.

33. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. VK, dr. med., datiranog s 10. listopada 2023. godine, a koji nalaz je vještak dao na temelju raspoložive u spisu medicinske dokumentacije tužitelja, na temelju dostupnih podataka bolnice iz liste pacijenata o danima kada je tužitelj dolazio na kontrole, ali i na temelju osobnog pregleda tužitelja izvršenog dana 27. rujna 2023. godine, proizlazi da je tužitelj bio nakon fizičkog obračuna, dana 24. lipnja 2018. godine, hospitaliziran na odjelu Opće kirurgije – traume i da su pri tome ustanovljene slijedeće ozljede: iščašenje desnog ramenog zgloba, prijelom velikog tuberkula desne nadlaktične kosti s pomakom ulomaka, prijelom nosne kosti bez pomaka, te razderotina u području distalnog dijela desne podlaktice. Vještak je opisao što proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja u vezi medicinskog tretmana i stručnih medicinskih zahvata koji su učinjeni, pri čemu je naveo da je tužitelj dana 26. lipnja 2018. godine, otpušten iz bolnice uz upute da miruje i uzima lijekove protiv bolova.

34. Nadalje, na temelju kliničkog pregleda tužitelja, vještak je utvrdio da su kod tužitelja abdukcija i antefleksija u desnom ramenu terminalno reducirane, te da su kod tužitelja bolne i terminalno reducirane rotacije desnog ramena.

35. Vještak je mišljenja da tešku tjelesnu ozljedu predstavlja iščašenje desnog ramenog zgloba sa prijelomom velikog tuberkula desne nadlaktične kosti, sa pomakom, dok prijelom nosne kosti, bez pomaka i navedena razderotina predstavljaju samo lakše tjelesne ozlijede. Na temelju kliničkog nalaza tužitelja i na temelju medicinske dokumentacije tužitelja, vještak je utvrdio da je nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 5% zbog umanjene pokretljivosti desnog ramenog zgloba lakog stupnja, naglasivši da će tužitelj morati ulagati pojačane napore pri povećanim fizičkim poslovima koji iziskuju uporabu desne (ranije spis broj: Pn-45/2022)

ruke (podizanje i nošenje tereta, obavljanje poslova koji zahtijevaju povišen položaj desne ruke). Vještak tvrdi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja trpio bolove koji su ukupno gledajući bili:

- jakog intenziteta u trajanju od 24 sata,

- srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan (7) dana,

- slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna.

36. Tijekom liječenja, tužitelj je bio izložen nelagodi kada je nosio imobilizaciju na desnom ramenu (Desault), te mu je tom prilikom desna ruka bila prislonjena na tijelo i omotana zavojem, a tuđa pomoć i njega ne medicinskog osoblja je bila potrebna tužitelju po 4 sata dnevno nakon otpusta iz bolnice 26. lipnja 2018. godine, kada je nosio imobilizaciju na desnom ramenu (mirovanje kada nije mogao koristiti desnu ruku, provođenje osobne higijene, spremanje i uzimanje hrane, odlazak u nabavku, svakodnevni kućni poslovi i sl.). U vezi straha je vještak zaključio da je tužitelj pretrpio primarni strah jakoga intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta potrajao je tijekom 3 dana, a sekundarni strah slabog intenziteta koji se manifestirao kao zabrinutost za ishod liječenja potrajao je tijekom 10 dana.

37. Kako niti jedna stranka nije imala bilo kakav prigovor na pisani nalaz i mišljenje vještaka VK, niti je bilo predloženo njegovo usmeno saslušanje, sud iz ekonomičnih razloga nije usmeno niti saslušavao medicinskog vještake, te je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan vještački nalaz i mišljenje.

38. Shodno tome, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka VK, sud je prije svega utvrdio kako je tužitelj tijekom ove parnice, dokazao da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, ali i da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći koja mu je trebala u razdoblju u kojem je to medicinski vještak utvrdio. Osim toga, sud smatra, a imajući u vidu opisane po vještaku posljedice povrede tužitelja u kritičnom štetnom događaju, ali i navedenu težinu povreda tužitelja, da opisane okolnosti slučaja svakako, bez ikakve dileme, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, tužitelju u smislu čl. 1100. ZOO ( i po kriteriju bolova i po kriteriju straha, ali i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti), neovisno od naknade imovinske štete, koji zahtjev za naknadu imovinske štete je u pogledu pravne osnove, također osnovan zbog opisanih okolnosti konkretnog slučaja.

39. Nadalje, prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva tužitelja, te eventualnoj dosudi opravdano zatraženih novčanih iznosa, sud je svakako morao imati u vidu činjenicu da je Vrhovni sud RH na sjednicama održanim dana 05. ožujka i 15. lipnja 2020. godine (dakle, prije pokretanja ove parnice od strane tužitelja), donio pravno shvaćanje (koje je objavljeno na službenim stranicama toga suda), slijedećeg sadržaja:

" Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", (ranije spis broj: Pn-45/2022)

broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

40. Dakle, imajući u vidu već opisano i prihvaćeno mišljenje medicinskog vještaka VK, sud je temeljem čl. 1100. ZOO i primjenom navedenog pravnog shvaćanja VSRH u vezi povećanja Orijentacijskih kriterija, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, po kriteriju fizičkih bolova, tužitelju priznao ukupan zatraženi iznos od 672,90 Eura (jer tu svotu opravdava čisto matematički pristup povećanim Orijentacijskim kriterijima, imajući u vidu broj dana tijekom kojih je tužitelj trpio tjelesne bolove temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenje, ne ulazeći dakle u detalje u vezi okolnosti konkretnog slučaja, odnosno neugode i nelagode koje je tužitelj trpio, kao u vezi operativnih zahvata i nošenja gipsa, što je dovelo do imobilizacije desnog ramena ruke, te RTG snimanje) po ovom kriteriju.

41. Analogno tome, na temelju prihvaćenog vještačkog nalaza i mišljenja je tužitelju po kriteriju straha, priznat isto zatraženi iznos od 929,05 Eura, imajući u vidu sve opisane okolnosti slučaja jer strah ipak, po ocjeni ovoga suda, kod tužitelja nije trajao prekratko, da zbog toga ne bi eventualno opravdavao dosudu pravične novčane naknade, već je trajao puna dva tjedna.

42. Nadalje, kako je kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti koje je vještak procijenio sa 5%, a sud prihvatio taj postotak trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, uz sva navedena ograničenja tužitelja u daljnjem životu na koja je ukazao vještak, a što je istaknuto u točci 35. ovoga obrazloženja, tužitelju je po ovom kriteriju dosuđen također zatraženi iznos od 1.493,13 Eura jer osim što se radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti, nedvojbeno je da će tužitelj zbog umanjene pokretljivosti desnog ramenog zgloba morati ulagati pojačane napore pri povećanim fizičkim poslovima koji iziskuju uporabu desne ruke, dakle pri svakom podizanju i nošenju tereta, ali i bilo kakvom obavljanju poslova koji zahtijevaju povišen položaj desne ruke, pa u tim okolnostima slučaju, sud smatra da svota od 1.493,13 Eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

43. U vezi tuđe pomoći (za koju je sasvim izvjesno i logično da mu ju je pružao sin i snaha – koji žive oko 1200 metara dalje od kuće u kojoj živi tužitelj, kako je sam naveo prilikom saslušanja) ovome tužitelju je priznat i iznos od 159,26 Eura (koliko je tužitelj i potraživao konačnim zahtjevom iz podneska od 27. listopada 2023. godine, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva) u smislu čl. 1095. ZOO.

44. Pored tog dosuđenog iznosa od 159,26 Eura u vezi naknade imovinske štete, tužitelju je priznat i dosuđen zatraženi iznos od 107,50 Eura (koja svota predstavlja zbroj troškova koje je tužitelj imao u vezi plaćanja 1 računa na iznos od 735,00 kuna, te 3 računa na iznose od po 25,00 kuna, a koji računi se nalaze u spisu na listovima 14-17) jer se i u tom slučaju radilo o imovinskoj šteti za naknadu koje je tuženik odgovoran tužitelju u smislu čl. 1095. ZOO.

45. Valja naglasiti da je sud kod odlučivanja o visini navedene dosuđene novčane naknade neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti, imao u vidu ne samo jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli tužitelja, duševnih boli i straha, već i (ranije spis broj: Pn-45/2022)

cilj kojem služi ta naknada i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, vodeći računa i o svim okolnostima slučaja, odnosno o nelagodama koje je ovaj tužitelj trpio i koje i dalje trpi, a koje je stalni sudski vještak opisao u svom nalazu i mišljenju, prihvaćenom od strane suda u smislu navedenih ograničenja, zbog čega su uostalom i trajnima procijenjene posljedice u vezi smanjenja životne aktivnosti tužitelja.

46. Shodno tome, zbog toga je ocijenjen osnovanim u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u vezi isplate zatraženog iznosa od 3.361,84 Eura, na ime naknade neimovinske i imovinske štete, koja svota je tužitelju i dosuđena zajedno s pripadajućom, ali i zatraženom zateznom kamatom, odlučujući u granicama istaknutih zahtjeva u vezi zatezne kamate.

47. Naime, zatezna kamata je tužitelju u pogledu naknade neimovinske štete dosuđena u smislu čl. 1103. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući u granicama istaknutog zahtjeva, odnosno od 26. ožujka 2022. godine, premda je tužitelj svoju predmetnu tužbu podnio ovome sudu dana 16. ožujka 2022. godine, pa je imao pravo potraživati zateznu kamatu u vezi ukupne svote od 3.095,08 Eura, upravo od toga dana, kada je podnio predmetnu tužbu sudu.

48. U vezi odluke koja se odnosi na zateznu kamatu u vezi preostalog iznosa od 266,76 Eura, koja svota je tužitelju dosuđena u pogledu naknade imovinske štete, valja naglasiti da svota od 810,00 kuna predstavlja novčanu materijalnu štetu tužitelju (a koja svota je adekvatna iznosu od 107,50 Eura u sadašnjoj valuti), sukladno računima s lista 14-17 spisa, koje račune je tužitelj platio u 4 navrata za tzv. učešće u vezi medicinskog tretmana, u vezi koje novčane materijalne štete tužitelju pripada zatezna kamata računajući od dana kada mu je nastala, tj. kada je tužitelj podmirio te račune, sud smatra da potraživana zatezna kamata od dana 26. ožujka 2022. godine, bez ikakve dileme predstavlja potraživanje manje nego li ga je tužitelj s uspjehom mogao istaći na taj ukupni iznos jer je logično po uvjerenju suda da je tužitelj platio navedene račune onoga dana kada su mu i uručeni tijekom 2018. godine, pa je i u tom dijelu udovoljeno potraživanju tužitelja u vezi zatezne kamate.

49. Preostala svota od 159,26 Eura, koja je dosuđena tužitelju na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći, predstavlja nenovčanu materijalnu štetu, dakle onu vrstu štete koja nije reparirana, zbog čega je na taj dosuđeni iznos valjalo dosuditi tužitelju, također zatraženu zateznu kamatu od dana donošenja ove presude u smislu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, a sukladno uobičajenoj sudskoj praksi jer je tek s danom donošenja ove odluke, postao poznat iznos koji tužitelju pripada po ovom osnovu.

50. Odluka o parničnim troškovima je donesena na temelju čl. 154.st.1. ZPP.

51. Parnični trošak tužitelja je utvrđen prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora od 3.361,84 Eura (koju svotu predstavlja konačno istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja, nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem) za sve parnične radnje, sukladno troškovniku odvjetnika tužitelja od 04. travnja 2025. godine, a primjenom važeće Odvjetničke tarife.

(ranije spis broj: Pn-45/2022)

52. Naime, za sastav tužbe je tužitelju priznat iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska od 25. svibnja 2022. godine (kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu) je priznat iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska od 23. rujna 2022. godine, priznat je iznos od 50,00 Eura u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, za sastav podneska od 27. listopada 2023. godine (kojim se tužitelj očitovao o vještačkom nalazu i mišljenju), priznat je iznos od 200,00 Eura, za zastupanja na ročištima održanim dana 09. rujna i 04. studenog 2022. godine, 23. siječnja i 11. travnja 2023. godine, te 19. siječnja i 11. listopada 2024. godine, odnosno 04. travnja 2025. godine, priznat je iznos od 200,00 Eura, za svako od navedenih ročišta, dok je na ove ukupne opravdane troškove u iznosu od 2.050,00 Eura, priznat pripadajući porez na dodanu vrijednost od 512,50 Eura.

53. Osim toga, tužitelju je priznat kao opravdan trošak iznos od 316,00 Eura, sa kojom svotom (koja je inače utrošena na medicinskog vještaka VK) je tužitelj financirao predmetno medicinsko vještačenje, a tužitelju je priznat i opravdan trošak u vezi plaćene polovice sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,23 Eura, te iznos od 80,45 Eura u vezi sudske pristojbe na presudu.

54. Shodno tome, matematički je utvrđen opravdan parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 2.999,18 Eura, koju svotu je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29. ZOO, dok je preko dosuđenog iznosa do zatraženog odbijen zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška.

55. U odnosu na vrijeme izrade ove odluke, buduća je neizvjesna činjenica hoće li se punomoćnik tužitelja uopće pojaviti na ročištu na kojem će predmetna presuda biti objavljena po drugi put, pa ova odluka ne sadrži odluku o zahtjevu koji se odnosi na zastupanje na tom ročištu i na pripadajući porez u vezi tog troška. O tom zahtjevu će se odlučiti u formi posebnog rješenja ako punomoćnik tužitelja pristupi na to ročište.

56. Valja naglasiti da je tužitelju rješenjem broj Pn-45/2022-39 od 12. ožujka 2024. godine, već dosuđena naknada troška u iznosu od 125,00 Eura sa zateznom kamatom u vezi zastupanja tužitelja na ranije održanom ročištu na kojem je objavljena prva predmetna presuda koja je bila ukinuta, a kako je to rješenje postalo pravomoćno i ovršno, nije bilo opravdanog razloga da se ponovo udovolji zahtjevu tužitelja iz troškovnika odvjetnika tužitelja datiranog sa 04. travnjem 2025. godine u vezi naknade troška i za zastupanje na tom istom ročištu.

U Bjelovaru, 29. svibnja 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 30. svibnja 2025. godine, a putem ovoga suda.