REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-14/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja FILIP –GREEN d.o.o. Zagreb, Županići 6, OIB 21156116704, zastupan po punomoćniku Mići Ljubenko odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bori Rajiću odvjetniku iz Splita, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 08. svibnja 2025. godine, u nazočnosti stranaka i opunomoćenika stranaka, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FILIP- GREEN d.o.o. kojim zahtjeva da mu tuženik OI plati 108.911,97 eura s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate te naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

II Nalaže se tužitelju FILIP –GREEN d.o.o. naknaditi tuženiku OI trošak parničnog postupka u svoti od 12.645,00 eura s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženikom 01. siječnja 2018. godine sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmnici te mu isplatio 820.597,25 kn, no kako tuženik nije vratio istu svotu to zahtjeva isplatu 108.911,97 eura s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i naknadu troška parničnog postupka s istim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara nedostatku pasivne legitimacije, jer nije potpisao ugovor, poriče da i primio utuženu svotu po bilo kojoj osnovi, prigovara mjesnoj nenadležnosti ovog suda, smatra da tužbu treba odbiti u cijelosti kao neosnovanu, dakle prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva, podneskom od 06. prosinca 2022. godine navodi da ne poriče kako mu je tužitelj prije ovog ugovora isplatio određene svote, ali ne i onu iz predmetnog ugovora, prigovara zastari, osnovi i visini tužbenog zahtjeva , prigovara i stvarnoj nenadležnosti ovog suda, a na ročištu 08. svibnja 2025. godine opet prigovara zastari i visini tužbenog zahtjeva.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u opomenu od 23. studenog 2021. godine, ugovor o kratkoročnoj pozajmnici od 01. siječnja 2018. godine, bankovne izvatke na listovima 57-101, priloženu uz podnesak od 21. listopada 2022. godine, preslušao stranke te svjedoka FI, i ĐI, nije proveo grafološko vještačenje, a taj dokaz nije proveden jer tuženik nije predujmio trošak vještačenja te je sud primjenom odredbe čl. 153 st. 3 Zakona o parničnom postupku odustao od tog dokaza.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda nije osnovan. Naime, ovdje treba primijeniti odredbu čl. 17 st. 2 Zakona o parničnom postupku te kako je taj prigovor tuženik iznio u podnesku od 06. prosinca 2022. godine nakon što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dostavom odgovora na tubu 15. rujna 2022. godine to nisu ispunjenje navedene zakonske pretpostavke ( Rev 2175/2019-2 od 19. svibnja 2021).

5. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan.

Točno je da tuženik ima prebivalište u [adresa] te bi primjenom odredbe čl. 47 st. 1 Zakona o parničnom postupku bio mjesno nadležan Općinski sud u Splitu, kao što je točno da je predmetnim ugovorom o kratkoročnoj pozajmnici ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu o pravovaljanosti kojeg ugovora će bit i obrazloženo naknadno. No s obzirom na provedeni postupak ta se mjesna nadležnost ustalila ( Gr1 470/2020 od 05. ožujka 2021. VSRH).

6. Nadalje je prijeporno je li ugovor o kratkoročnoj pozajmnici potpisao tuženik.

7. Uvidom u navedeni ugovor je utvrđeno da je na mjestu korisnika pozajmnice stavljen pečat tuženikova obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva, a potpis očito nije njegov jer piše " O", dočim i sam svjedok O iskazuje da je to njegov potpis.

8. No, sud ne prihvaća iskaz tog svjedoka kao ni svjedoka FI i tužitelja da je svjedok O imao punomoć za potpisivanje predmetnog ugovora u tuženikovo ime i za njegov račun po odredbi čl. 313, st. 1. i čl. 315. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05 -155/23). Naime, sam svjedok O iskazuje da je dugo vremena od 2011. do 2013. godine vodio tuženikove poslovne knjige te da je imao njegovu pisanu punomoć za vođenje poslovnih knjiga i za računovodstvo, a ne zna jel bio opunomoćen potpisivati ugovore u njegovo ime i za njegov račun.

9. Po ocjeni ovoga suda je nelogično i neuvjerljivo da svjedok koji toliko dugo vodi tuženikove poslovne knjige ne zna sadržaj punomoći. Isto tako je neuvjerljivo da bi ovaj svjedok bio ovlašten potpisati predmetni ugovor na osnovi neke pisane punomoći, ako prije i poslije toga nije činio takvo što kako sam ovaj svjedok iskazuje. Također nije uvjerljiv ni logičan dio iskaza ovog svjedoka da je bio ovlašten potpisati predmetni ugovor u tuženikovo ime i za njegov račun na osnovi telefonskog razgovora s tuženim. Naime, sam ovaj svjedok iskazuje da mu je tuženik kazao neka sredi poslovne knjige te na svjedokov navod da će potpisati ugovor, tuženik nije rekao ništa,. Takvo tuženikovo izražavanje u telefonskom razgovoru, kao i šutnja na svjedokov navod da će potpisati ugovor, uzevši u obzir da je ovaj svjedok obavijestio tuženika elektroničnom porukom o ugovoru, koji je dostavljen i tuženik ga je trebao potpisati i vratiti, a to nije učinio, po ocjeni ovog suda ne predstavlja opunomoćivanje svjedoka O da potpiše predmetni ugovor u tuženikovo ime i za njegov račun, već to treba biti izričita ovlast, pisana ili usmena, s obzirom da za zajam nije propisan pisani oblik kao obvezatan pa tako ne treba biti ni punomoć pisana sukladno odredbi čl. 314. istog Zakona.

10. Izjava da svjedok O vodi tuženikove knjige, uz prethodno objašnjenje o poslovanju tužiteljem, ne znači i ne predstavlja punomoć za potpisivanje tj sklapanje pravnog posla u tuženikovo ime i za njegov račun. Također, ni tuženikova šutnja nakon izjave svjedoka O da će potajni potpisati ugovor ne znači da je tuženik opunomoćio ovog svjedoka za taj čin, unatoč dugogodišnjoj suradnji, jer je ovaj svjedok vodio tuženikove poslovne knjige, a ne i poslove, a k tomu nikad nije ni poslije nije učinio takvo što, tim više što tuženik nije vratio potpisan ugovor elektroničnom poštom, kako mu je i dostavljen.

11. Slijedom toga sud ne prihvaća iskaz svjedoka FI i tužitelja u tom dijelu da je svjedok O imao punomoć tuženikovu za potpisivanje predmetnog ugovora kao neuvjerljive, jer ne iskazuju okolnostno o postojanju te punomoći tj. svjedok FI ne iskazuje da je vidio pisanu punomoć i pročitao njen sadržaj ili da je možda bila usmena i kako je znao da postoji takva punomoć, tj. tko mu je rekao da postoji, dočim tužitelj iskazuje da je nije vidio niti dokazuje da je nakon 2018. godine svjedok O potpisivao ugovore s tužiteljem, a iskazuje da je prije toga to činio tuženik. K tomu je nelogično da unatoč dugogodišnjoj neprijepornoj poslovnoj suradnji s tuženikom tužitelj ne postupa po odredbi čl. 10. st. 2 Zakona o obveznim odnosima tj. da točno zna s kim potpisuje ugovor na koliku svotu.

12. Stoga sud prihvaća tuženikov iskaz u tom dijelu., jer je uvjerljivo da svjedok F koji vodi njegove poslovne knjige ima punomoć radi zastupanja pred tijelima javne vlasti glede tuženikova poslovanja tj. njegova obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva, dočim nema dokaza da bi tuženik izdao punomoć svjedoku za potpisivanje predmetnog ugovora ili općenitu punomoć za potpisivanje ugovora u tuženikovo ime i za njegov račun , kako je obrazloženo prethodno

13. Kako odredba čl. 499, st. 1. Zakona o obveznim odnosima ne propisuje pisani oblik ugovora o zajmu, što je po sadržaju predmetna isprava onda očito po odredbi čl. 292, st. 1. istog Zakona ugovor nije sklopljen jer ga nije potpisao tuženik kao zajmoprimac niti je opunomoćio svjedoka O da to učini niti je po odredbi čl,. 249. istog Zakona izjavio volju da to učini na bilo koji način iz kojeg sa sigurnošću može zaključiti da je htio potpisati ovaj ugovor ili opunomoćio ovog svjedoka da to učini, a to što je svjedok F očito posjedovao pečat tuženikova poljoprivrednog gospodarstva radi obavljanja drugih poslova pred tijelima javne vlasti ne utječe na činjenicu je li ugovor sklopljen.

14. Također sud ne prihvaća iskaz svjedoka FI da su ovim ugovorom obuhvaćeni svi zajmovi trgovačkih društava u vlasništvu obitelji FI prema tuženiku jer svi izvodi iz bankovnih računa koje je tuženik priložio potječu s tuženikovih računa, samo oni na listovima 57, 59, 99, 100 i 101 tj. izvadak broj 9 od 1. ožujka 2017. broj 11, od 08. ožujka 2017, broj 13. od 14. ožujka 2017, broj 14 od 24. ožujka 2017 i broj 15 od 30. ožujka 2017, se odnose na zajmove, a svi ostali na uplate, dočim tužitelj iskazuje samo o prethodnim ugovorima, a ne i o takvima tj. jel je riječ o zajmu ili kojem drugom pravnom poslu, te je uvjerljiviji tuženikov iskaz da je kod tih drugih uplata riječ o ulaganju u njegovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo radi proizvodnje, a tako ga je tužitelj i utužio tj. kao nositelja toga gospodarstva, koje ulaganje očito nije predmet spora to činjeničnim navodima u tužbi, kojima je sud vezan.

15. Osim toga, logično bi bilo da stranke pisano ugovore prethodne zajmove i to posebice tužitelj primjenom načela pomnje dobrog gospodarstvenika kao dokaz za svoje poslovanje i porezne tj. računovodstvene obveze kao što je to pokušao učiniti predmetnim ugovorom premda pisani oblik za zajmove nije propisan.

16. Slijedom toga je sud odbio tužbeni zahtjev jer ugovor o kratkoročnoj pozajmnici na kojem tužitelj zasniva tužbu u činjeničnom dijelu po ocjeni ovog suda nije sklopljen te prigovor visine tužbenog zahtjeva i zastare i ostali dokazi nisu posebice obrazlagani kao nepotrebni.

17.Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, sva tri ročišta i podneske 06. 12. 2022. godine i 21. 10. 2024. godine po 1.686,00 eura što je 10.116,00 eura uz PDV od 2.529,00 eura, što je 12.645,00 eura, zatezne kamate teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od 3 postotna boda jer nije dokazano da je riječ o trgovačkom ugovoru.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- punomoćnicima stranaka