Broj: Ppž-10681/2024
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. listopada 2024., broj: Pp-684/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog FL kao osnovane i po službenoj dužnosti, preinačuje se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog FL pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a te se okrivljeniku za to djelo, na temelju tog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), a za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisan u točki b) izreke pobijane presude, kao utvrđena se uzima novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) pa se okrivljenom FL temeljem članka 39. stavka 1. ZSPC-a izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 EUR (tisućučetiristopedeset eura) koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljenog FL kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni FL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni FL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a i prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura. Okrivljeniku je također temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.
1.1. Okrivljenik je također obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni FL je, putem branitelja Damira Primorca, odvjetnika iz OD Primorac i partneri d.o.o. u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih navoda. Tako u bitnome u žalbi ističe da je u činjeničnom opisu prekršaja pod točkom a) izreke pobijane presude navedeno da bi okrivljenik prouzročio nesreću s ozlijeđenom osobom dok u nastavku nije navedeno o kojoj ozlijeđenoj osobi se radi, a također sud navodi da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a koji se odnosi na nastanak materijalne štete, dok sukladno toj odredbi nije utvrđena novčana kazna za taj prekršaj. Sud također u obrazloženju obrazlaže primjenu članka 293. stavka 2. ZSPC-a, u čemu se sastoji proturječje. Nadalje, okrivljenik ističe i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer on nije zadobio ozljedu u prometnoj nesreći već nakon nje kad je izašao iz vozila i hodao po mraku po makadamskoj cesti i nagazio na rupu i ozlijedio se, a iz oštećenja na vozilu je jasno da nije mogao takvu ozljedu dobiti u nesreći. Također okrivljenik navodi da sud nije pravilno cijenio olakotne okolnosti te je izrekao prestrogu kaznu, okrivljenik je obiteljski čovjek, otac dvoje djece, te je priznao počinjenje prekršaja i izrazio žaljenje, te je direktor građevinske tvrtke zbog čega mu je potrebna vozačka dozvola.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo pod točkom a) izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.
4.1. Naime, člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.
4.2. Kako u činjeničnom opisu prekršaja iz točke a) izreke pobijane presude nije opisano da bi radnjom okrivljenika koji je uzrokovao prometnu nesreću, odnosno počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a, nastala materijalna šteta, kako to i okrivljenik pravilno navodi u žalbi, ovaj je Sud po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku tog djela na osnovno djelo prekršaja iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a.
4.3. Stoga je, a s obzirom da iz činjeničnog opisa u točki a) izreke pobijane presude ne proizlazi zakonski opis djela (da je nastala materijalna šteta), valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja i za isti utvrditi novčanu kaznu kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude, a povodom toga i preinačiti odluku o ukupnoj novčanoj kazni.
5. Nadalje, razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta i obrane okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koji se tereti, imajući na umu točku I. izreke ove presude, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena i pogodna je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Naime, članak 51. stavak 5. ZSPC-a za taj prekršaj predviđa novčanu kaznu u paušalno određenom iznosu od 130,00 eura, a koju je kaznu ovaj Sud utvrdio okrivljeniku u točki I. izreke ove presude. Za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a ovaj je Sud prihvatio kao utvrđenu novčanu kaznu koju je okrivljeniku za to djelo utvrdio prvostupanjski sud, a koja je utvrđena u zakonom propisanom minimalnom iznosu za taj prekršaj, jer smatra da će se tako izrečenom ukupnom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima u konkretnom slučaju (posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu pod kojom je upravljao vozilom u prometu na cesti) i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o kazni.
7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavku 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
