REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5510/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupanog po punomoćniku Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinovć d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 08. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Galoši Comisso, odvjetnice i punomoćnika tuženika Maria Puškara, odvjetnika, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 011-335/2007 sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 02.10.2007.g. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, kao i odredbe o naknadi troškova za obradu kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

- članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ”Iznos, namjena i korištenje kredita: Banka odobrava Korisniku kredita devizni kredit u iznosu od 226.000,00 CHF …”

- članak 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ”... Anuiteti se podmiruju u CHF ili u kunama po prodajnom tečaju tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF važeći na dan plaćanja.

- članak 5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: “Troškovi: .. Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % od iznosa kredita… ”

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB: 14036333877, kao pravnom slijedniku iza Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., isplatiti tužitelju GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 46.690,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za razdoblje od 04.12.2007. godine do 31.12.2007.g. temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN broj 153/2004), za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 38,16 eura od 04.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 57,03 eura od 04.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 80,24 eura od 07.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 113,98 eura od 04.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 118,23 eura od 07.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 53,04 eura od 07.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 62,28 eura od 03.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 79,81 eura od 02.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 37,74 eura od 07.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 66,67 eura od 08.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 116,19 eura od 07.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 262,83 eura od 10.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 184,15 eura od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 310,04 eura od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 324,74 eura od 02.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 331,78 eura od 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 299,89 eura od 03.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 338,45 eura od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 274,70 eura od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 275,14 eura od 24.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 258,20 eura od 28.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 518,56 eura od 21.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 485,26 eura od 21.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 471,28 eura od 09.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 498,00 eura od 17.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 523,94 eura od 24.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 550,56 eura od 11.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 539,58 eura od 23.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 590,75 eura od 26.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 571,52 eura od 29.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 592,45 eura od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 734,18 eura od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 689,01 eura od 23.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 811,36 eura od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 745,50 eura od 27.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 688,45 eura od 25.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 840,53 eura od 29.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 920,44 eura od 30.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 854,64 eura od 26.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 856,91 eura od 21.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 817,22 eura od 28.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 826,95 eura od 27.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 973,28 eura od 30.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 980,23 eura od 30.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 1.189,80 eura od 22.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 1.154,86 eura od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 894,09 eura od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 898,29 eura od 04.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 880,66 eura od 02.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 913,12 eura od 02.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 952,73 eura od 07.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 837,68 eura od 29.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 925,16 eura od 02.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 925,99 eura od 27.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 947,06 eura od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 924,13 eura od 02.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 924,95 eura od 23.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 908,84 eura od 03.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 884,92 eura od 09.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 909,85 eura od 02.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 896,35 eura od 05.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 914,15 eura od 03.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 850,65 eura od 29.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 891,98 eura od 26.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 899,62 eura od 26.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 873,17 eura od 15.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 828,17 eura od 24.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 808,06 eura od 17.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 823,08 eura od 22.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 847,31 eura od 22.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 875,11 eura od 04.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 856,40 eura od 04.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 868,28 eura od 04.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 864,94 eura od 24.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 884,57 eura od 07.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 893,20 eura od 11.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 879,95 eura od 11.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 866,52 eura od 02.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 855,83 eura od 09.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 864,55 eura od 07.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 882,97 eura od 13.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 877,67 eura od 03.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 886,36 eura od 29.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 902,25 eura od 23.10.2014. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB: 14036333877, kao pravnom slijedniku iza Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., isplatiti tužitelju GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za obradu kredita iznos od 1.971,10 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.10.2007.g. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007.g. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV U preostalom dijelu, u iznosu od 9.036,98 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.563,93 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su dana 02. listopada 2007. godine stranke sklopile Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je kreditor - tuženik, korisniku kredita, odnosno tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 226.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te je ugovoren rok otplate do 01. studenog 2014. godine. Tuženik odnosno prednik tuženika ugovorio je promjenjivu kamatnu stopu, koja će se mijenjati jednostranom odlukom tuženika, a osim toga obvezao je tužitelja i na uplatu troškova obrade kredita u iznosu od 1,5 % od iznosa cjelokupnog kredita. Tužitelj navodi da je tuženik sklapanjem ovog ugovora povrijedio prava korisnika kredita, na način da je ugovorio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom kreditora, te ugovarajući valutnu klauzulu u CHF bez upozorenja tužitelja, kao slabije ugovorne strane na brojne faktore koji utječu na kretanje tečajeva i ujedno prikazujući tužitelju svoju ponudu kredita u CHF, kao najpovoljniju moguću. Tužitelj navodi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik i da se radi o tipskom ugovoru te da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i na čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a te navodi da je tuženik radi ništetnosti dijela ugovornih odredbi dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. siječnja 2025. godine tužitelj traži donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu čl. 2. i čl. 4. koji se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za CHF, te ništetnost dijela odredbe čl. 5. kojim je ugovorena naknada troškova obrade kredita u iznosu od 1,50 % od iznosa kredita. Nadalje se predlaže presudom naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 55.727,16 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do konačne isplate, te isplatu iznosa od 1.971,10 eura (na ime naknade za obradu kredita) sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2007. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe. Navodi da je tuženik sklopio ugovor s tužiteljem kao odvjetnikom u svrhu kupovine poslovnog prostora i parkirnog mjesta, iz čega proizlazi da se radi o nepotrošačkom ugovoru. Ističe da je tužitelj kao odvjetnik trebao postupati s povećanom pažnjom pa stoga osporava da bi pojedine odredbe iz ugovora o kreditu bile ništetne. Tuženik ističe da je ugovaranje valutne klauzule u CHF odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana, te da je tuženik pri sklapanju ugovora postupao sukladno važećim prisilnim propisima. Stoga, tuženik tvrdi da ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, te da tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. U pogledu odredbe o naknadi za obradu kredita, tuženik navodi da se radi o naknadi koja nije zabranjena niti jednim propisom, već da je uobičajena u bankarskom poslovanju. Ističe prigovor zastare, jer da se primjenjuje zastarni rok od pet godina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, specifikacije uplata, financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću, dipl.oec. iz društva DARFIN d.o.o., saslušanjem tužitelja osobno.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 27. siječnja 2025. godine djelomično osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (odnosno pravni prednik tuženika) kao kreditor dana 02. listopada 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 226.0000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate do 01. studenog 2014. godine.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao. Nije sporno da je tužitelj platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,5 % od iznosa kredita.

8. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pitanje svojstva tužitelja s obzirom da tuženik tvrdi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao nepotrošač za kupovinu poslovnog prostora i parkirnog mjesta. Sporna je ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa u postupku vođenom na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

10. Takav stav zauzeo je i ovaj sud. Naime, tužitelj je sklopio Ugovor o kreditu radi kupnje stana u kojem je namjeravao voditi određene poslovne sastanke i za obavljanje odvjetničke djelatnosti, iako je sjedište njegovog odvjetničkog ureda na drugoj adresi, u [adresa]. Međutim s obzirom na namjenu kredita kojim je financirao kupnju stana radi obavljanja profesionalne djelatnosti, tužitelja ne možemo smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

11. Međutim, unatoč tome, tužitelj ima pravo dokazivati da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne, temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08,125711, 78715, 29/18, 126721, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 (dalje ZOO-a), što i čini u ovom predmetu. Tužitelj tvrdi da mu je kredit u valuti CHF ponuđen kao najpovoljniji i naglašava da ga zaposlenici banke nisu upozorili na rizik sklapanja ugovora kreditu u valuti CHF, niti na vjerojatnost skorašnjeg rasta valute CHF u odnosu na kunu.

12. Naime, prilikom saslušanja na ročištu dana 04. prosinca 2024., godine tužitelj je naveo da je namjena kredita bila kupnja stana koji mu je trebao za potrebe odvjetničkog ureda, odnosno za obavljanje odvjetničke djelatnosti i povremene sastanke u okviru te djelatnosti. Naglasio je da je sjedište njegovog ureda cijelo vrijeme, kao i danas u [adresa]. Naveo je da se u vrijeme sklapanja ovog ugovora, odvijala velika promidžba kredita u valuti CHF. Objasnio je da se obratio upravo tuženiku s namjerom uzimanja kredita, jer je kod tuženika tj. njegovog pravnog prednika imao otvoren žiro - račun. Naglasio je da su mu zaposlenici tuženika ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji navodeći da u toj valuti odobravaju kredite najvećem broju građana, jer su najmanje kamate a time i najniži anuiteti. Tužitelj tvrdi da mu nitko od zaposlenika banke nije rekao da postoji rizik uzimanja kredita u valuti CHF, niti su ga upozorili da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Tvrdi da je pročitao ugovor i da se radilo o tipiziranom ugovoru sastavljenom prema špranci tuženika, tako da su ga klijenti mogli prihvatiti ili ostaviti. Smatrao je da ništa nije spono, ali ponavlja da nije ništa mogao mijenjati u ugovoru niti utjecati na sastavljanje ugovora, osim u pogledu iznosa kredita i dužine trajanja otplate. Izjavio je da je po struci odvjetnik i da mu je poznato značenje pojma valutne klauzule, ali da mu nije bila poznata mogućnost eskalacije tečaja CHF u odnosu na kunu, koja pojava se dogodila tijekom otplate ovog kredita. Tvrdi da su tijekom otplate anuiteti porasli za 40 - 50 %, naročito tijekom drugog dijela otplate kredita. Radi toga je razmišljao o prijevremenoj otplati kredita, ali se nije upustio u to jer je i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita bila visoka. Tužitelj je izjavio da je platio i naknadu za obradu kredita, te da mu zaposlenici tuženika nisu objasnili niti konkretizirali na što se odnosi spomenuta naknada.

13. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti jer je djelovao iskreno i uvjerljivo, a osim toga, u skladu je s pisanom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

14. Utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i vezivanje glavnice uz valutu CHF, jer zaposlenici tuženika nisu upozorili tužitelja kao korisnika kredita i slabiju ugovornu stranu, na rizik sklapanja ugovora o kreditu u toj valuti, Naime, nisu ga upozorili da je CHF "valuta utočišta" i da se sav rizik prilikom kreditiranja prebacuje na korisnika kredita. Nadalje, tužitelja nisu upozorili da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj CHF u odnosu kunu, kao što je bio slučaj u odnosu na valutu eura. Sud je prihvatio izjavu tužitelja da je kao odvjetnik upoznat sa značenjem valutne klauzule ali da nije mogao očekivati eskalaciju tečaja CHF koja se dogodila tijekom otplate kredita, što je posljedično dovelo do toga da su anuiteti koje je otplaćivao porasti za 40 - 50 %, od anuiteta koji je plaćao u samom početku otplate kredita.

15. Utvrđeno je u ovom postupku da se nije pojedinačno pregovaralo o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu (a također niti o odredbi koja se odnosi na naknadu za obradu kredita), već da je ugovor u valuti CHF prezentiran tužitelju kao najpovoljniji, a kako se radi o tipskom, unaprijed sastavljenom ugovoru od strane banke, u kojem korisnik kredita nije mogao utjecati na pojedine odredbe niti ih mijenjati (osim visine iznosa kredita i vremena otplate), to je značajno narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu korisnika kredita, kao ekonomski slabije strane.

16. U pravu je tužitelj kada navodi da neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi i iz činjenice da konačna cijena usluge koju pruža kreditor, kao činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a to tužitelju u trenutku sklapanja ugovora nije bilo poznato niti su mu bili prezentirani bilo kakvi ekonomski parametri o kojima ovisi buduće kretanje tečaja CHF, temeljem kojih parametara i kriterija je mogao donijeti valjanu odluku utemeljenu na spoznaji svih pravnih i ekonomskih posljedica sklapanja takvog ugovora.

17. Prikrivajući rizike ugovaranja kredita u valuti CHF, kojih rizika je tuženik kao financijska institucija bio svjestan, te prezentirajući takav ugovor kao najpovoljniji za korisnika kredita, tuženik je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

18. S obzirom na navedeno, predmetne ugovorne odredbe čl. 2., 4. Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF, su ništetne sukladno čl. 269. st. 1. i čl. 322. i 324. ZOO-a.

19. Kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takve odredbe, ( čl. 323. ZOO-a), prema pravilima stjecanja bez osnove.

20. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

21. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje zaposlenice tuženika, pa se taj dokaz nije provodio.

22. Prema tome, nije u pravu tuženik koji prilaže odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama. Naime, priložena sudska praksa nije primjenjiva na ovaj slučaj, jer tužitelj iako po struci diplomirani pravnik i odvjetnik i uz primjenu dužne pažnje, nije imao saznanja o riziku valute CHF i o tome nije dobio potrebne informacije od strane tuženika, a nije imao razloga ne vjerovati tuženiku kao bankarskoj instituciji, koja je u obvezi djelovati u interesu svojih klijenata.

23. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću dipl. oecc. iz društva Darfin d.o.o. Kako se vještaku dogodila pogreška, vještak je svoj nalaz i mišljenje ispravio, pa se primjenjuje nalaz i mišljenje na listu 310 do 314 spisa. Vještak je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio da ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 351.787,14 kn, odnosno protuvrijednost iznosi 46.690,18 eura. Pri tome je vještak umanjio izračunate iznose preplate, za već dosuđenu svotu preplate u ovosudnom predmetu P-5438/14, koja preplata se odnosila na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu.

24. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, a tuženik je istaknuo samo prigovore pravne naravi, te je naveo da ne predlaže da se vještak pozove na ročište radi usmenog očitovanja.

25. Utvrđeno je da je ništetna i odredba čl. 5. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, jer se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelj nije imao saznanja na što se odnosi i koje troškove obuhvaća spomenuta naknada koju je bio obvezan platiti ukoliko je htio sklopiti s tuženikom ugovor o kreditu. Radi se o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi za obradu kredita, pa je takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna, sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Osim toga, visina naknade od 1,5 % od iznosa kredita, predstavljala je tužitelju veliku svotu koju je morao platiti, te je dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, kao ekonomski slabije ugovorne strane.

26. Nije osnovan tuženikov prigovor presuđene stvari, jer je u ovosudnom postupku poslovni broj P-5438/14 tužitelj podnio tužbu protiv tuženika, tražeći utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tražeći isplatu preplaćenog iznosa, upravo s te osnove.

27. Tuženik je tražio da vještak izračuna tzv. negativne razlike, tvrdeći da je tuženiku tijekom otplate kredita nastao "manjak" u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži negoli u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Vještak je naveo da tijekom otplate kredita nije bilo manje plaćenih anuiteta s osnove tečajne razlike. Neovisno o takvom utvrđenju vještaka, treba naglasiti da je u sudskoj praksi zauzet stav da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije s osnova negativnih tečajnih razlika, ako u postupku tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ako nije podnesena protutužba. U ovom slučaju, tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja, niti je ponio protutužbu, pa nema pretpostavki za odlučivanje o tuženikovom prigovoru.

28. Tuženik se protivio preinaci tužbe, učinjenoj u podnesku od 23. rujna 2024.g., u točki II tužbenog zahtjeva, nakon financijskog vještačenja. Međutim, sud je na ročištu dana 04. prosinca 2024. godine dopustio preinaku tužbe, koju je tužitelj učinio nakon provođenja financijskog vještačenja, jer prije vještačenja tužitelj nije mogao sa sigurnošću i u potpuno točnom iznosu postaviti tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu preplaćenih iznosa. Stoga je sud primijenio odredbu čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, dopustivši tužitelju da iznimno preinači tužbu u toj fazi postupka, jer je, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, unatoč protivljenju tuženika, preinaka je dopuštena, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

29. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, jer da se u ovom slučaju ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnih presuda, pa da nije došlo do prekida zastare. Također ističe i prigovor zastare preinačenih iznosa (ukoliko sud dopusti preinaku). Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, primjenjuje se petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a taj rok teče od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe. Naime, radi se o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. godine, kojim je izražen stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva i čl. 323. t. 1. ZOO.a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost dijelova ugovornih odredbi koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF i ništetnost odredbe ugovora koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, utvrđena tek ovom presudom, to zastarni rok nije još ni počeo teći, već će početi teći tek od pravomoćnosti ove presude. Stoga je neosnovan prigovor zastare.

30. Čak i kada bi se zastarni rok računao od pravomoćnosti odluke donesene u postupku vođenom povodom kolektivnog spora potrošača (presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine), i u tom slučaju je predmetna tužba koja je podnesena dana 07. lipnja 2023. godine, podnesena u roku, s obzirom da bi rok u tom slučaju, tekao od 14. lipnja 2018.g.

31. U pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, treba navesti da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, pa za zastarni rok nije odlučno kada je došlo do preinake tužbe.

32. Tuženik je u podnesku od 20. veljače 2025.g. naveo da je tužitelj djelomično povukao tužbu jer je nakon vještačenja, smanjio iznos potraživanja iz točke II tužbenog zahtjeva, sa 55.837,54 eura, na iznos od 55.727,16 eura. Navodi da se ne protivi Što se tiče djelomičnog povlačenja tužbe, na koje upire tuženik, navodi da pristaje na djelomično povlačenje tužbe, ali traži donošenje rješenja da je tužba povučena i naknadu troška tuženiku.

33. Okolnost da je tužitelj nakon vještačenja i dopune vještačenja, snizio tužbeni zahtjev u jednoj od točaka tužbenog zahtjeva (točki II), ne predstavlja povlačenje tužbe. Naime, tužitelj ima pravo disponirati tužbenim zahtjevom tijekom postupka, pa tako ima pravo i uskladiti tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka. Smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra se niti preinakom tužbe, što je propisano čl. 191. st. 3. ZPP-a, tako da za sniženje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.

34. Još je za navesti da je pisani nalaz i mišljenje vještaka (te dopunski nalaz) izrađen po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, pa ga je sud u cijelosti prihvatio.

35. S obzirom na izloženo, prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku od dana 27. siječnja 2025.g., te je utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2, čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu. Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 46.690,18 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te daljnji iznos od 1.971,10 eura s osnova naknade za obradu kredita, sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2007.g. do isplate. U preostalom dijelu u iznosu od 9.036,98 eura, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

36. Kamatna stopa teče dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da za razdoblje od 04.12.2007. godine do 31.12.2007.g. teče po stopi određenoj temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN broj 153/2004), za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023.g. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a u pogledu tog djela, nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

38. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 500 bodova, sastav podneska od 09. siječnja 2024.g. - 500 bodova, sastav podneska od 28.02.2024.g. - 500 bodova, podnesak od 04. travnja 2024.g. - 500 bodova, sastava podneska od 23. svibnja 2024.g. - 50 bodova, pristup na ročište dana 07. lipnja 2024. g. – 500 bodova, sastav podneska od 23. rujna 2024.g. - 500 bodova, sastav podneska od dana 03. listopada 2024.g. - 500 bodova, pristup na ročište dana 04. prosinca 2024.g. - 500 bodova, sastav podneska od 27. siječnja 2025.g. - 500 bodova, sastav podneska od 19. ožujka 2025.g. - 500 bodova i pristup na ročište 08. svibnja 2025.g.

-500 bodova, što je ukupno 5550 bodova, odnosno 11.100,00 eura. Uzevši u obzir visinu postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom postupku, tužitelj je uspio sa 84%, ali je u pogledu osnovanost tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, što je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja parničnog troška, pa se cjelokupni uspjeh tužitelja u ovom postupku odmjerava sa oko 94%, dakle, gotovo u cijelosti, radi čega se primjenjuje odredba čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

39. Dosuđen je PDV u iznosu od 2.775,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 88,93 eura i pristojba na presudu u iznosu od 250,00 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 14.563,93 eura.

40. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. svibnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

41. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku