Zakon.hr

Posl. br. P-492/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene ČZ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po pun iz ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika-protutužitelja NZ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po pun Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva i dr, nakon zaključene glavne rasprave održane 15. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla dosjelošću vlasništvo na dijelu nekretnine – prijepora, na skici lica mjesta i izvedenoj identifikaciji prijepora, izrađenoj od strane geodeta Jasmine Jurinčić, ing.geod., stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije, broj:

V082-2022, iz ožujka 2023., označenog crvenom ispunom i slovima A, B, C i D, a koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr. 48, a sjeverno od kuće kbr. 51, u naravi predstavljajući vrt koji je sa tri strane omeđen betonskim zidićima, dok sa sjeveroistočne strane među predstavlja zid kuće tužiteljice kbr. 48, i na kojem dijelu nekretnine - prijepora se nalazi septička jama neposredno uz rub kuće tužiteljice, šahta od vode, ventil za vodu, dva veća stabla smokve, tri stable višnje, jedno stablo trešnje, jedno manje stablo masline te razno povrće, sve u sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, zk. ul. [broj ZK uloška], ukupne površine 115m2.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski, općinskog suda u Crikvenici, da provede ovu presudu u zemljišnim knjigama, odnosno da uknjiži pravo vlasništva tužiteljice ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na dijelu nekretnine – prijepora, na skici lica mjesta i izvedenoj identifikaciji prijepora, izrađenoj od strane geodeta Jasmine Jurinčić, ing.geod., stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije, broj: V082-2022, iz ožujka 2023., označenog crvenom ispunom i slovima A, B, C i D, a koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr. 48, a sjeverno od kuće kbr. 51, u naravi predstavljajući vrt koji je sa tri strane omeđen betonskim zidićima, dok sa sjeveroistočne srane među predstavlja zid kuće tužiteljice kbr. 48, i na kojem dijelu nekretnine - prijepora se nalazi septička jama neposredno uz rub kuće tužiteljice, šahta od vode, ventil za vodu, dva veća stable smokve, tri stabla višnje, jedno stablo trešnje, jedno manje stablo masline te razno povrće, sve u sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, zk. ul. [broj ZK uloška], ukupne površine 115m2.

3. Ovlašćuje se tužiteljica ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po pravomoćnosti predmetne presude bez suglasnosti tuženika zatražiti i ishoditi pred nadležnim uredom za katastar parcelaciju dijela nekretnine – prijepora, na skici lica mjesta i izvedenoj identifikaciji prijepora, izrađenoj od strane geodeta Jasmine Jurinčić, ing.geod., stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije, broj: V082-2022, iz ožujka 2023., označenog crvenom ispunom i slovima A, B, C i D, a koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr. 48, a sjeverno od kuće kbr. 51, u naravi predstavljajući vrt koji je sa tri strane omeđen betonskim zidićima, dok sa sjeveroistočne srane među predstavlja zid kuće tužiteljice kbr. 48, i na kojem dijelu nekretnine - prijepora se nalazi septička jama neposredno uz rub kuće tužiteljice, šahta od vode, ventil za vodu, dva veća stabla smokve, tri stable višnje, jedno stablo trešnje, jedno manje stablo masline te razno povrće, sve u sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, zk. ul. [broj ZK uloška], ukupne površine 115m2, a tuženik je dužan trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata u nadležnom uredu za katastar te zemljišnim knjigama, kao i uknjižbu prava vlasništva na novonastaloj čestici na ime tužiteljice, uz istodobno brisanje sa svog imena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Tužiteljica-protutuženica ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je predati tuženiku-protutužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dio kč. br. [katastarska čestica], na slici lica mjesta i izvedenoj identifikaciji prijepora, izrađenoj po geodetskom vještaku Jasmini Jurinčić iz ožujka 2023., označenog crvenom ispunom i slovima A,B,C,D, a koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr.48, a sjeverno od kuće kbr.51, a u naravi predstavljajući vrt koji je sa tri strane omeđen betonskim zidićima, dok sa sjeveroistočne strane među predstavlja zid kuće kbr.48, i na kojem dijelu nekretnine se nalazi septička jama neposredno uz rub kuće, šahta od vode, ventil za vodu, dva veća stabla smokve, tri stabla višnje, jedno stablo trešnje, jedno manje stablo masline, te razno povrće, sve u sjevernom dijelu kč. br. [katastarska čestica], u ukupnoj površini 115m2, upisane kao kuća i dvor, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u slobodan i nesmetan posjed, od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.125,00 EUR-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 25. svibnja 2020. godine, u bitnome, navodi da je u zemljišnim knjigama tuženik je formalno upisan kao jedini vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor ukupne površine 165 čhv, 593 m². Međutim, u stvarnosti je činjenično stanje potpuno drugačije od upisanog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Naime, tužiteljica je vlasnica nekretnine koja se nalazi pored prijepora te je istu stekla nasljeđivanjem od svog supruga pok. MZ, koji je preminuo **.**.2017., a rješenje o nasljeđivanju je doneseno po javnom bilježniku iz [adresa] Koku Borasu, posl. br. O-1547/17, UPP/OS-48/17 od 30. svibnja 2017. Pok. suprug tužiteljice stekao je istu nekretninu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog **.**.1979. sa HZ iz [adresa], a koja je iste nekretnine stekla nasljeđivanjem iza pok. BZ koji je preminuo **.**.1928. Nadalje, tužiteljica i njezin pok. suprug MZ živjeli su zajedno od 1975. na adresi [adresa] odnosno pored prijepora, a tužiteljica i danas živi na istoj adresi. Dio prijepora u površini od 125 m² je ograđen zidom zajedno s dvorištem nekretnine čija je vlasnica tužiteljica te u naravi taj dio čini vrt tužiteljice na kojem se nalazi septička jama tužiteljice i glavno brojilo za vodu odnosno vodni priključak tužiteljice. Naime, prethodni vlasnik nekretnine odnosno DZ, koji je još uvijek upisan u posjedovni list za predmetnu nekretninu, sagradio je zid koji izdvaja vrt iz preostalog dijela k. č. br. [katastarska čestica], kako bi odvojio vrt površine 125 m² koji pripada tužiteljici i kako bi isti zid predstavljao granicu između nekretnine i vrta tužiteljice te njegove nekretnine odnosno sada nekretnine tuženika. Isto tako, tužiteljica navedeni vrt održava i redovito brine o njemu te tamo sadi salatu, krastavce, rajčicu, zatim ima sadnice višanja, jagoda i malina koje su oduvijek tamo i o kojima samostalno brine. Iz svega navedenog razvidno je da tužiteljica nesmetano samostalno i putem svojih prednika posjeduje dio prijepora više od četrdeset godina pa je stoga dio predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja vrt njezino vlasništvo. Nadalje, unatoč zemljišnoknjižnom stanju, u stvarnosti tužiteljica unatoč višegodišnjem korištenju predmetnog vrta nije nikad od strane tuženika, pa tako niti od strane prednika tuženika koji je i sagradio predmetni zid i dao tužiteljici vrt, ni na koji način bila upozorena da joj ne pripada dio iste nekretnine-vrt, kao niti da isti ne smije koristiti. Također, osim tužiteljice i njezine obitelji, nitko drugi ne koristi predmetni dio nekretnine-vrt, koji predstavlja dio ograđenog dvorišta tužiteljice. Temeljem navedenog, može se zaključiti kako je tužiteljica u savjesnom, istinitom, poštenom i neprekinutom posjedu dijela prijepora, u površini od 125 m² te je isti dio nekretnine vlasništvo tužiteljice. Iz svega prethodno navedenog razvidno je da je tužiteljica jedini vlasnik prijepora u površini od 125 m² koje je stekla dosjelošću u cijelosti. Slijedom svega naprijed navedenog, a radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U svome odgovoru na tužbu tuženik navodi da je upisan kao stvarni vlasnik nekretnine koju predstavlja k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 165 čhv, odnosno 593 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Isprave na koje se poziva tužiteljica, kao što i sama navodi, odnose se na druge nekretnine. Osporava se da bi tužiteljica ČZ i pok. suprug MZ živjeli zajedno od 1975.g. na adresi [adresa], budući da su prema priloženom rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠZ živjeli i u Rijeci. Osporava se da bi dio nekretnine tuženika u površini od 125 m2, predstavljao vlasništvo tužiteljice. Upravo priložena kopija katastarskog plana od 06. svibnja 2020.g., u kojoj se navedeni dio označava slovima A, B, C, D, u površini od 125 m2 od k. č. [katastarska čestica] (dvorište) sačinjena je očito na traženje tužiteljice, a u svrhu ucrtanog prijedloga za otkup zemljišta, kako je to navedeno i na kopiji. Navedeno je upravo u skladu s prethodnim razgovorom vođenim od strane sina tužiteljice FZ s tuženikom i suprugom, u namjeri kupnje od strane tužiteljice navedene površine zemljišta ili ustupa zamjenskog zemljišta. Osporava se da je tužiteljica samostalno i putem svojih prednika u posjedu tuženiku osporenog dijela nekretnine više od 40 godina, te da taj dio nekretnine predstavlja njezino vlasništvo. Korištenje navedene površine od strane tužiteljice zadnjih 10-ak godina, posljedica je odobrenog omogućavanja od strane bivšeg vlasnika DZ. Osporava se stoga da bi tužiteljica bila u „savjesnom, istinitom, poštenom i neprekinutom posjedu dijela nekretnine u površini od 125 m2“ pri čemu već i sam tužbeni navod „da je prednik tuženika dao tužiteljici vrt“ upućuje da se radi o iskonstruiranoj dosjelosti, jer se u protivnom tužiteljica i ne bi trebala pozivati da bi njoj bio dan vrt od strane DZ. Tuženik NZ, predmetne nekretnine kupio je od prodavatelja DZ, shodno zaključenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 21. siječnja 2019.g., i tabularnoj izjavi od 31. siječnja 2019.g., te je zatražio zemljišnoknjižni upis 26. veljače 2019.g. pod br. Z-2512/2019. Tuženik je dakle upisao svoje pravo na nekretnini postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri, te je irelevantno pozivanje tužiteljice na neupisanu dosjelost, kao pravni osnov stjecanja vlasništva temeljem zakona, niti može biti od pravnog značaja u odnosu na tuženikovo vlasništvo i zemljišnoknjižni upis. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže odbijanje istog, uz naknadu troškova postupka na teret tužiteljice. Obzirom tužiteljica-protutuženica ČZ drži bez pravnog osnova dio kč. br. [katastarska čestica] prikazan u izvodu iz katastarskog plana pod A, B, C, D, u površini od 125 m2, tuženik predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će joj naložiti da mu preda dio k. č. br. [katastarska čestica], označen točkama A, B, C, D, u površini od 125 m2, na kopiji katastarskog plana od 06. svibnja 2020.g., u naravi kuća i dvor, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u slobodan i nesmetan posjed, od osoba i stvari, u roku od 15 dana, te da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tužiteljica-protutužena je osporila protutužbu posebno ističući da obzirom da se radi o protutužbenom zahtjevu kojim se traži predaja u slobodan i nesmetan posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je predmet postupka radi utvrđenja prava vlasništva odnosno postoji spor vezano za pravo vlasništva budući da stvarno stanje vlasništva nekretnine ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju, to se ističe prigovor preuranjenosti protutužbe.

4. Po provedenom geodetskom vještačenju pun tužiteljice - protutužene je dana 28. prosinca 2023. godine precizirao tuženi zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude, a podneskom od dana 28. ožujka 2024. godine tuženik- protutužitelj po pun je precizirao protutužbeni zahtjev također pobliže opisan u izreci ove presude.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige (list 6, 7, 46-48, 83-90 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 8 do 12 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 13 do 14 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-149/70 (list 15 spisa), kopiju katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom otkupa zemljišta (list 16 spisa), prijepis posjedovnog lista i izvod iz katastarskog plana (list 17 do 18 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 40 do 43 spisa), tabularnu izjavu (list 44 do 45 spisa), dopis pun tuženika pun tužitelja (list 49 do 50 spisa), fotografije (list 63 do 66 spisa), zk izvadak (list 67 do 72 spisa), transkript snimke razgovora (list 73 do 82 spisa), prijamni list za gruntovnicu (list 91 do 100 spisa), rješenje Općinskog suda u Crikvenici (list 105 do 109 spisa). Sud je tijekom postupka dana 11. listopada 2022. godine proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika ing geodezije Jasmine Jurinčić. Nadalje, tijekom postupka saslušani su svjedoci RZ, KZ, ĐZ, ZZ, LZ, DZ, TZ, ĆZ, UZ, JZ, AZ, IZ i SZ. Sud nije izvodio doka saslušanjem svjedoka EZ obzirom je isti u međuvremenu preminuo.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 6, 7, 46-48, 83-90 spisa) je utvrđeno da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 165 čhv, odnosno 593 m2, te kao vlasnik upisan ovdje tuženik-protutužitelj. Nadalje, utvrđeno je da je ranije kao vlasnik bio upisan GZ, te je ovdje tuženik- protutužitelj upisan pod Z-2512/19, od 26. veljače 2019. godine, a temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. siječnja 2019. godine, te tabularne izjave od 31. siječnja 2019. godine.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Koka Borasa, iz [adresa], posl. br. O-1547/17 od dana 30. svibnja 2017. godine (list 8 do 12 spisa) je utvrđeno da je kao nasljednica iza MZ, preminulog **.**.2017. iz [adresa], utvrđena ovdje tužiteljica- protutužena, supruga ostavitelja za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 13 do 14 spisa) je utvrđeno da je isti dana 28. lipnja 1979. godine, sklopljen između VZ, te ŠZ, oboje iz [adresa]. Čl. 1 predmetnog ugovora je utvrđeno da je VZ vlasnica nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i drugih vanknjižnih nekretnina, te daje u vlasništvo sve onako uživa i posjeduje, zajedno sa svim pokretninama MZ, pod uvjetom da je on uzdržava nastoji i njeguje, sve do smrti, a po smrti primjerno mjesnom običaju pokopa, a sve kako je to opisano u točki 2 ovog ugovora. Predmetni ugovor ovjeren je po sucu Općinskog suda u Crikvenici, CZ, posl. br. R2-164/79 dana 29. lipnja 1979. godine.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. O- 149/70 od dana 20. svibnja 1970. godine (list 15 spisa) je utvrđeno da je nasljednicom iza BZ, iz [adresa], umrlog **.**.1928., utvrđena kao nasljednica HZ, udova Č, domaćica iz [adresa], kućni broj 51 i to za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Uvidom u kopiju katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom otkupa zemljišta (list 16 spisa) je utvrđeno da je isti izrađen po ing geodezije ŽZ, te je na istom vidljiv položaj, oblik i površina prijepora.

11. Uvidom u prijepis posjedovnog lista (list 17 spisa) je utvrđeno da je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], na dan 07. svibnja 2020. godine, upisan GZ, dok je iz izvoda iz katastarskog plana (list 18 spisa) razvidan oblik i položaj prijepora na dan 04. svibnja 2020. godine.

12. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 40 do 43 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između DZ kao prodavatelja, te NZ, kao kupca, dana 21. siječnja 2019. godine. Čl. 1 istoga je utvrđeno da je predmet prodaje nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 165 čhv, (593 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U čl. 2 je utvrđeno da prodavatelj jamči kupcu da je jedini i isključivi vlasnik nekretnine koja je predmet ugovora. Potpis prodavatelja, te kupca ovjereni su po javnom bilježniku, Jeleni Tus, iz Novog Vinodolskog, dana 23. siječnja 2019. godine broj OV-254/19.

13. Uvidom u tabularnu izjavu (list 44 do 45 spisa) je utvrđeno da DZ istom potvrđuje kao prodavatelj da mu je kupoprodajna cijena utvrđena u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine zaključnom i ovjerenom po javnom bilježniku Jeleni Tus, iz Novog Vinodolskog, broj Ov-255/19 dan 23. siječnja 2019. godine za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] isplaćena u cijelosti, slijedom čega dozvoljava da se u zemljišnim knjigama bez svake daljnje suglasnosti i odobrenja na nekretninu koja je predmet kupoprodaje uknjiži pravo vlasništva kupca NZ. Potpis prodavatelja ovjeren je po javnom bilježniku Jeleni Tus, iz Novog Vinodolskog, posl. br. OV-417/19.

14. Uvidom u dopis pun tuženika tužiteljici od dana 13. svibnja 2020. godine (list 49 do 50 spisa) je utvrđeno da se tuženik po pun obraća tužiteljici te navodi da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da ovdje tužiteljica kao vlasnica susjedne nekretnine koristi cca 100 m2 predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika, a bez valjanog pravnog temelja i pristanka istoga, te navodi da će u slučaju daljnjeg neovlaštenog korištenja biti prisiljen pred nadležnim sudom podnijeti vlasničku tužbu protiv iste.

15. Uvidom u zk. izvadak (list 67 do 72 spisa) je utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je dana 19. ožujka 1982. godine, pod Z-431/82, a temeljem presude ovoga suda od dana 07. prosinca 1981. godine otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist PZ.

16. Uvidom u prijamni list za gruntovnicu (list 91 do 95 spisa) je utvrđeno da isti sačinjen po Geoprojekt iz [adresa], te zaprimljen kod ovoga suda pod Z-904/03. Istome prileži i rješenje Komiteta za građevinarstvo, urbanizam i stambeno – komunalne poslove, klasa UP:/I-07-1191/1-1982 od 22. lipnja 1982. godine (list 96- 97) kojoj se PZ odobrava građenje visokoprizemne stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, rješenju prileži i uvjerenje o uvjetima uređenja prostora (list 98-99 spisa), te diobni nacrt (list 100 spisa).

17. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. 25 Psp-18/20, od dana 03. ožujka 2021. godine (list 105 do 109 spisa) je utvrđeno da je ovdje tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu dijela nekretnine upisano u zemljišnim knjigama označen kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor ukupne površine 165 čhv, 593 m2, na način da je 06. svibnja 2020. godine postavljao stup na dio nekretnine u posjedu tužiteljice, te stoga je dužan ubuduće skloniti svakog takvog ili sličnog smetanja tužiteljice, dok se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem se traži da sud naloži tuženiku da u roku od 3 dana uspostavi ranije posjedovno stanje kako je bilo prije čina smetanja na način da ukloni stup koji je postavljen na dio nekretnine u posjedu tužiteljice.

18. Saslušana kao svjedok KZ, sestrična supruga tužiteljice, u svome iskazu navodi da je njezina teta HZ, živjela sama u kući u kojoj sada živi tužiteljica i ona je preživljavala bez ičije pomoći, držala je kravu i nosila mlijeko u Novi Vinodolski. Teta je uvijek govorila da je taj orah njezin, a koji se nalazi kraj kuće tužiteljice i tuženika. Da ne zna kada je preminula, tada nije živjela ovdje nego u Puli. Da je rođena u [adresa] i onda je 1982. godine otišla živjeti u [adresa], da bi se 2007. godine vratila u [adresa]. Da ne zna tko je nakon smrti tete koristio prijeporni vrt, teta je umrla sama, a kasnije su došli tužiteljice i MZ. Da ne zna tko sada koristi predmetni vrt, teta je uvijek govorila da je to njezino, da ne zna što je na prijeporu, zna samo za orah. Da su MZ i ovdje tužiteljica živjeli s pokojnom tetom i oni su naslijedili tetu nakon njezine smrti. Da ne zna tko je naslijedio orah a do vrta se dolazi kroz tetino dvorište. Da ne poznaje ni gospodina koji je danas ovdje, niti je upoznata s time tko bi bio vlasnik kuće tuženika. Da su ČZ i MZ prije nego što su se doselili teti živjeli u selu, samo na drugom mjestu. Da ne zna da li su kada živjeli u [adresa], niti di su radili.

19. Saslušan kao svjedok DZ u svome iskazu navodi da je tamo živio od 2003. godine kada kupio kuću od OZ do 2017. godine, a vrijeme kupnje ista je bila navedena kao gradilište i okoliš je u bio obrasao. 2009. godine, a čega se sjeća zbog ozlijede ramena, radio je na kući i tada je porezao orah koji se naslanjao na istu, koji je grebao po krovu pa je istodobno otpilio dosta grana kako s njega tako i s smokve. Znači u tom razdoblju od 2003. do 2009., dakle 6 godina, njemu nitko nije došao da bi mu rekao to je njegovo, što to radiš, a isto tako samo zemljište nije bilo ograđeno, niti je koga vidio u kući sada u vlasništvu tužiteljice. Tamo su bila jedna vrata koja je mogao vidjeti i vidio bi da je tko dolazio, isto tako taj orah je bio toliko blizu kuće da bi netko tko je tamo bio vidio da reže isti, tj orah nalazi po prilici na pola puta između njihovih kuća, možda koji metar bliže kući tužiteljice. Prilikom kupnje radi realizacije kredita nad kućom i terenom u cijelosti digao hipoteku pa je i to potvrda da su papiri bili uredni. Da je krajem 8. a početkom 9. mjeseca 2009. godine čuo je nekakve glasove na spornoj zemlji i tada je prvi put vidio pokojnog MZ i još dvoje ljudi koji su imali namjeru tamo nešto raditi pa im na to rekao da se tu valjda i njega nešto treba pitati, a na pitanje zašto, im je rekao zato jer je vlasnik te zemlje i neka slobodno pogledaju u zemljišnim knjigama kako bi se uvjerili da govori istinu. Na to je nastupio tajac te su se oni razišli. Nekoliko dana nakon toga došla je kod njega N, kći tužiteljice i pokojnog MZ i rekla da je ona u zemljišnim knjigama provjerila stanje i da je sve točno onako kako je rekao. Isto tako rekla mu je da je ona sada u problemu obzirom bi ona voljela da se njezini roditelji presele u [adresa] iz [adresa] i da je u tu svrhu podigla kredit kako bi njima obnovila tu kuću u [adresa], a da bi ona iz podstanara prešla u njihov stan. Međutim, da se oni neće htjeti preseliti ukoliko nemaju što raditi i da bi njima taj komad zemlje puno značio, pa da li bi njima to mogao ustupiti na korištenje. Kako njemu to nije puno značilo, niti mu je previše trebalo da se nekako sažalio i rekao im neka to koriste. N mu je isto tako rekla kako joj nije jasno kako je to njegovo, ali da je provjerila i da je to stvarno tako a da joj je rekao probajte to riješiti obzirom to pravno gledano nije u redu. Isto tako po prilici 5 minuta kasnije došao je MZ sav sretan, nudio mu je u zamjenu drugo zemljište, međutim da nije došao do te faze da bi gledao da li bi to drugo zemljište više odgovaralo i opet ih je uputio da pravno riješe. Nakon što je on dao dozvolu za korištenje prijepora par dana kasnije je počelo uređenje kuće tužiteljice, dozidan je dio ulaza, hodnika ili predvorja te je stavljena fasada i prozor, a iskreno nije puno niti išao za time što se radi. Da je kuću prodavao 2018. i tada je stanje bilo isto kao i 2003. i 2009. i ništa se pravno nije riješilo, izvadak je bio čist, a on je držao da to nije nešto što bi on trebao riješiti iako je to kao problem spomenuo i novom vlasniku. Da mu je tada tužiteljica rekla hoćeš novce, a on joj na to rekao da nije više vlasnik kuće, isto tako novom vlasniku je prenio ponudu da mu se da zemljište odnosno da se stranke probaju dogovoriti, te je bilo rečeno da će to riješiti i to je bio njegov zadnji kontakt s tom situacijom. Da ne zna što se nalazi u vrtu ispred kuće tužiteljice pogotovo ne sada. Da se taj vrt u početku ulazilo preko njegovog zemljišta koji je služio kao nekakav prečac, a obzirom je to narušavalo njegov mir da je morao staviti neku vrstu paravana odnosno ograde da se tuda ne prolazi a oni su imali onda drugi prolaz. U biti se radi o o konstrukciji sačinjenoj od željeznih cijevi na koji su stavljene usb ploče i to je služio kao neka vrsta zida a napravljen je po prilici 2010. godine. Da sa svoje nekretnine nije ostavio prolaz na taj vrt jer za to nije imao potrebe jer ako je to ustupio na korištenje nije imao što dolaziti na taj vrt. Da je o orahu pričao s MZ i on je rekao da će ga otpiliti pa se skupila ekipa, misli da su bili njegov sin i zet i on, radilo se o velikom stablu, po prilici 50 cm u promjeru pri korijenu i njemu je bilo bitno da se to sruši a da sve prođe u redu, da se nikome ništa ne desi, kako je i bilo. Da kasnije nije vodio računa o tome što su oni napravili s predmetnim orahom nakon što je srušen. Da nije bilo govora da bi on dao suglasnost tužiteljici i MZ da na tom vrtu naprave septičku jamu, niti da se postavi šahta za kanalizaciju i vodu. Da od svih kuća kao i od tužiteljice cijevi prolaze pored kuće u vlasništvu sada tuženika, da ne zna da bi na prijeporu postojala septička jama ali obzirom se radi o povišenom terenu u odnosu na onaj koji je bio njegov moguće je da bi te vode iz iste prelazile na njegov vrt a da to nije primijetio.

20. Saslušan kao svjedok TZ uz svome iskazu navodi da je njegov zaposlenik DZ 2003. godine kupio kuću koja je sada u vlasništvu tuženika zajedno s prijeporom. To zna zbog toga što su 2002. godine selili poslovanje iz Bakra u Novi Vinodolski pa su tražili stambeno rješenje za njega i on je tada kupio tu kuću sa zemljištem, da bi je unazad 4 do 5 godina prodao ovdje tuženiku kojeg poznaje jer se radi o malom mjestu. Da je prije po prilici desetak godina sa susjedima nastao problem za dio te parcele koji je u naravi komad vrta koji su oni prije koristili i onda su prije desetak godina poželjeli ponovno posjedovati i koristiti taj vrt što im je GZ na neki način i dozvolio. Kada je prodavao nekretninu tuženiku da je istoga upozorio na to i da je sve kupljeno kao jedna cjelina. Da ne zna kako se ulazi u predmetni vrt, niti koje voće i povrće raste u vrtu, da sve zna iz pričanja GZ u toku razgovora na poslu. Zna da je tamo bio nekakav veliki orah koji je on pilio i rezao jer mu je bio prolazio do krova a isto tako zna da je on u konačnici i srušio taj orah. Sjeća se da je pričao i da je pao zid koji je zapravo bio kaskadni zid između 2 vrta i on ga je obnavljao a bio je ljut jer je već u to vrijeme dopustio susjedima korištenje vrta a oni se nisu o tome brinuli pa je to palo u dio njegovog vrta koji je koristila u to vrijeme njegova bivša supruga.

21. Saslušan kao svjedok RZ u svome iskazu navodi da je od rođenja do svoje 27. godine živio u tom zaseoku jer su njegovi roditelji tamo imali kuću i zna da je tu parcelu obrađivala žena imena HZ. Da se poslije toga odselio na drugi kraj sela te je otišao raditi za međunarodnu špediciju i nije prečesto bio kod kuće pa što je dalje bilo sa svime time ne zna, niti zna tko to danas koristi, nije bio tamo a zna da je tuženik kupio kuću. Da u kući u kojoj je živjela gospođa HZ živi ovdje tužiteljica sa sinom i kuća ima vrt, kako ne bi imala kad je gospođa HZ obrađivala vrt. Da je HZ naslijedila tužiteljica. Da su vlasnici zemljišta tj. kuće sada u vlasništvu tuženika bili brat koji je bio vojno lice u Splitu te sestra koja je živjela u [adresa] misli prezimena RZ, a tamo je bio dva puta kada je njegov otac prodavao svoju starinu.

22. Saslušana kao svjedok ĐZ u svome iskazu navodi da je inače susjeda stranaka, a pozvana je radi problema tužiteljice sa vrtom i sa tuženikom tj. po njoj više sa prethodnim vlasnikom GZ. Da se tamo rodila i sada ima 71 godinu, te je cijeli život tamo živjela osim jednog kratkog vremena u [adresa] i zna da je prijepor koristila ovdje tužiteljica odnosno, prije nje njezina teta HZ, koju su naslijedili tužiteljica i MZ. Oni su ranije imali nekakvu voltu koju su kasnije srušili i kroz koju se ulazilo prvo u njezin vrt pa kasnije u drugi i oni su se kao djeca tuda prolazili igrati. Također na prijeporu je bio jedan veliki orah koji su u konačnici porezali tužiteljičin sin, zet i jedan prijatelj. Obzirom jedno vrijeme ČZ nije bilo da je osobno brala orah, a njen pokojni brat znao je kositi oko oraha. Da je prvi puta čula od tužiteljice da bi to bilo Bogdanovo a koliko zna on je kupio samo kuću, a ne vrt iako nema ništa protiv nikoga, govori samo ono što zna. Isto tako poznato joj je da je muž od tužiteljice izbetonirao zid koji je ranije bio gromača a isto tako GZ je stavio nekakvu pregradu od stiropora kako bi se ogradio, na isti zid pa su se kao susjedi zezali da se želi ograditi obzirom je imao mlađu ženu. Da se kuća tužiteljice naslanja na njihovu i žena tamo sadi pomidor, krastavce, blitvu i to redovito održava, a u isti se dolazi ispred njezinih vrata i ona ne mora ništa preskakat da bi došla u taj vrt. Da tuženik mora preći preko zida koji dijeli ta dva vrta. Da tužiteljičinom zetu i sinu kada su rezali orah nitko nije prigovarao, odnosno obzirom je to bilo veliko stablo koje je radilo hlad za parkiranje GZ pa je on htio da drvo ostane upravo zbog hlada. Da je tužiteljica otišla živjeti u [adresa] kada su joj djeca krenula u srednju školu, a vratila se prije 20- tak godina. Da je kuću tuženika sagradio jedan njen daljnji rođak koji je napravio kuću za svoju nećakinju i onda je po njezinoj smrti njezin suprug OZ prodao tu kuću GZ s time da mu je prodao samo kuću a što zna jer je to tako OZ pričao. Da je imala ključ kuće tužiteljice pa je znala u istu odlaziti dok su oni bili u Rijeci kako bi se ista malo luftala i zna da kada su se vratili po prilici pred 20 godina dozidali su kupaonu, stavili novi krov te su nešto uređivali unutra, u toj kuću se po njoj i bez da su je uređivali moglo stanovati, to nije bila ruševina.

23. Saslušan kao svjedok ĆZ u svome iskazu navodi da je pozvan zbog vrta od tuženika koji je kupio od GZ i radi se o jednoj čestici od čega jedan dio tužiteljica tvrdi da bi bio njezin. Prijepor izgleda kao vrt, na njemu raste trešnja, višnja starosti po prilici 5,6 godina i smokva koja je starija a drži da je ista sama nikla. Da je svjedočio razgovoru između ovdje stranaka kojom prilikom je tužiteljica nudila da se zamijene, na način da on izabere između dvije njezine parcele, a ona da dobije ovaj vrt, međutim tuženik na to nije pristao, a drži da je to bilo 2020., naime živi u kući do NZ od 2018./2019 godine i dijeli ih samo vrt. Taj razgovor se odvijao u dvorištu tuženika, a bili su prisutni tužiteljica, njezina kći i sin te tuženik i njegova supruga, te on. Da je nakon toga otišao svojoj kući i sa terase je vidio da su išli pogledati parcele o kojima se govorilo. Da se na predmetni vrt pristupa iz dvorišta od tuženika, tj. s njegovog parkinga.

24. Saslušan kao svjedok UZ, punac tuženika, u svome iskazu navodi da se radi o vrtu kojeg su njegova kći i zet kupili sa cijelom česticom i poslije je nastao problem s tužiteljicom koja je tvrdila da je taj vrt njezin pa je u konačnici podnijela tužbu. Da je bio prisutan u kući kada je njezin sin nudio bilo novac bilo zemljište za zamjenu, a kako bi tužiteljica imala vrt obzirom je naveo da će njegova majka umrijeti bez vrta, a na što u konačnici tuženik nije pristao jer je taj vrt po prilici metar od njegovog prozora. To je sve po njihovom useljenju u kuću, čini mu se negdje u ožujku 2019. godine. Tome razgovoru bili su prisutni njegov zet ovdje tuženik i njegova majka, njegova supruga i on. Da se u predmetnom vrtu nalazi jedna samonikla smokva te jedna trešnja, višnja nešto mlado posađeno. Da gospođa pristupa s gornje strane, a tuženik može ući sa strane zida, međutim ne ulazi jer ne smije ući. Da postoje zidovi u vrtu, ali ne zna točno od kada, svakako postoji zid dolje od vrta koji je radio prijašnji vlasnik.

25. Saslušana kao svjedok ZZ u svome iskazu navodi da se radi se o spornom vrtu koji je oduvijek bio u vlasništvu obitelji MZ, njena baka je živjela u kući pored na broju 57, te je sa bakom kao dijete odlazila u tu kuću kod bakine tete, sada pokojne HZ. Da su tamo godinama odlazile i zna da je HZ ostavila kuću MZ, sada pokojnom suprugu tužiteljice i da su oni živjeli sa HZ koja je kasnije preminula, a oni su se odselili u Rijeku. U međuvremenu u kući je stanovao njihov sin ČS, a da se tužiteljica vratila prije kakvih 20 godina. Da se sporni vrt nalazi ispod kuće ČS površine po prilici 100 do 150 m2 na kojem se nalazio veliki orah koji su kao djeca brali a isto tako tu je par trešanja, dvije, tri višnje i smokve, njima je bilo interesantno ulaziti ispod volte od kuće i po njoj se samo tako u isti može ući. Nije joj jasno zašto prijašnji vlasnik nije tvrdio da bi taj vrt bio njegov. Da je tamo viđala tetu da isti obrađuje a kasnije ovdje tužiteljicu i supruga. Da ne zna što je gruntovno i katastarski, međutim zna tko je u posjedu toga vrta. Da nema ništa protiv obitelji NZ, međutim zna tko je koristio taj vrt oduvijek, taj veliki orah kada se osušio srušili su ga od tužiteljice zet i sin prije manje od 10 godina. Da i dalje dolazi povremeno kod tužiteljice i kod ĐZ koja joj je prijateljica i tužiteljica i dalje obrađuje taj vrt. Da stanuje u [adresa], koje je malo mjesto, živi po prilici 50 m od prijepora, cijeli svoj život, a nikada nije čula da bi tko sporio pravo vlasništva nad vrtom i pravo posjeda tužiteljici ili HZ do sada taj vrt se uvijek obrađivao. Da prijašnji vlasnik DZ nikada nije rekao da bi sporni vrt bio njegov, da je dolazila kod svoje bake i donjim putem koji je jedan poljski put i tada bi viđala suprugu od DZ kako obrađuje svoj vrt koji je bio ispred kuće i nešto bočno. Da se drugdje ne može ući u taj vrt, samo od strane kuće ČS, a zid na vrtu napravio je MZ, prije je bio suhozid. Da je vlasnik kuće u vlasništvu tuženika prije DZ, bila osoba iz Rijeke, imena M, kojoj je njezin ujak NS ili MZ koji je bio vojno lice sagradio tu kuću i onda su je kasnije prodali.

26. Saslušana kao svjedok JZ u svome iskazu navodi da su se prije nekih 7,8 godina njena kći i zet odlučili za kupnju nekretnine u [adresa] pa su istu išli pogledati i tada je prijašnji vlasnik DZ pokazao dvorište i kuću. Da su to pogledali i tom prilikom on je pokazao i sporni vrt i naveo je da je dio toga vrta dao tužiteljici da ga može koristiti, da tu sadi salatu i slično. Tada nije bilo kakvih voćki, sve je bilo zaraslo u travu, bila je jedna smokva ali takvih je bilo i dolje ispod i radi se o duljim smokvama bez ploda. Da ih DZ nije uveo u vrt, za to nije bilo potrebe, da ne zna kako se ulazi u taj vrt, nema nekakvog ograđenog puta, ograđen je sa zidićem, kao uostalom i njen vrt. Prije nego što su podigli kredit kći i zet su pozvali vještaka i on im je potvrdio da je s nekretninom sve u redu, da je sve 1/1 i tada su realizirali isti. Nakon kupnje kuće krenulo se sa uređivanjem vrta i tužiteljica je tuda nekada znala šetati s unukom, te bi se normalno pozdravili, sjeća se da je jednom prilikom kada su doveli unuku iz [adresa] koju su čuvali došao u kuću sin tužiteljice i rekao da bi njoj bilo teško bez vrta pa je ponudio da se zamjeni isti za neku parcelu ili za novac. Isto tako zna da su oni išli gledati tu parcelu koja je nuđena u zamjenu na prijepor međutim ista im nije odgovarala i odlučili su zadržati svoje vlasništvo. Da je tužiteljica znala napomenuti kada bi prolazila da koristi taj vrt i nudila drugu parcelu u zamjenu, također nastala je situacija kada su kćer i zet odlučili ograditi dvorište tada je gospođa burnije reagirala, došli su geodeti i rekli "e moji H nije sve vaše".

27. Saslušan kao svjedok LZ u svome iskazu navodi da je rođen u [adresa], prvi je susjed tužiteljice i cijelo je djetinjstvo tamo proveo pa je tako poznavao gospodina MZ i ovdje tužiteljicu, kao i tetu koju su oni dogledali HZ i tako dobili taj objekt u svoje vlasništvo. Na prijeporu su se kao djeca znali igrati i to ne samo on već i njegov brat kao i djeca tužiteljice. Da se može točno sjetiti gdje je na prijeporu rasla salata, gdje paradajz, gdje je septička jama, isto tako tamo su bili višnja i orah. Da je njegov otac bio dobar prijatelj s pokojnim suprugom tužiteljice i da mu je pomagao s obrezivanjem i pobiranjem oraha, znao je doći s njima djecom na prijepor i tada bi uspoređivali što je kome bolje rodilo od paradajza, krastavaca i slično. Objekt koji je danas u vlasništvu tuženika u to vrijeme nije postojao već je bio livada u vlasništvu NS zvanog B koji je bio vojno lice i tu su kao djeca igrali nogomet pa tako i ČS sin tužiteljice. Toga se sjeća jer nam je znala lopta otići u vrt i tada bi dobili jezikovu juhu od tužiteljice. Da živi u [adresa] od 1996. i danas dolazi u [adresa] dva puta mjesečno, obilazi nekretnine koje još ima gore sa svojom djecom a zna posjetiti i tužiteljicu jer su i dalje dobri prijatelji. Da nikada nije čuo da bi tko osporio pravo posjeda toga vrta teti pokojnoj, suprugu ili samoj tužiteljici, kada je čuo za ovo pomislio je da je to totalna nebuloza, naime danas ima 56 godina i bio je uvjeren da to pripada njima obzirom se radi o čestici vezanoj za kuću, do koje se nije moglo doći drugačije nego od njih i tamo su bile nekakve volte kroz koje se prolazilo do prijepora. Da je njima kao djeci taj orah bio svetinja, da su na njemu radili kućice što su im dopuštali i da je čvrstog uvjerenja da je to pripadalo gospođi HZ i kasnije MZ jer ih nitko nije tjerao od tamo. Da je prošlo desetak godina od kad je srušen a ne zna tko ga je srušio. Da je po njemu HZ preminula prije više od 40 godina.

28. Saslušan kao svjedok AZ u svome iskazu navodi da se prijepor nalazi u [adresa], da je DZ vozio tamo nekakav materijal šoder, cement, mrežice, daske i slično prije desetak godina. Da je dolazio odozgora i vozio unatrag i kipao tamo gdje bi mu on rekao, s gornje strane kuće i tu se nalazila nekakva livada, ništa posebno. Da je odlazio 15, 20 puta, da misli da tužiteljicu ne poznaje, čini mu se da jednom pričala s GZ i nije mu ništa rekla. Da prijepor moguće ima nekakvih 300 kvadrata, da na toj livadi nije bilo bilo što posađeno jer mu onda GZ ne bi dao da tamo kipa, moguće da je bila smokva ali nije siguran. Da je tamo GZ znao parkirati, on bi došao kod njega, iskipao, popio piće i otišao, jednom ili dva puta je prošao gumom do zidića tj prešao bi gumom preko zidića i iskipao bi materijal.

29. Saslušana kao svjedok IZ u svome iskazu navodi da su 2019. godine kupili kuću i od tada imaju problem s tužiteljicom oko dijela okućnice odnosno vrta. Da je osobno u više navrata prisustvovala kada je ovdje tužiteljica za taj dio vrta nudila neku livadu ili novac, a čemu su bili prisutna tužiteljica, njezin sin, kćer i zet i radilo se o više razgovora, ne samo jednom. U trenutku kada su kupili prijepor tamo su bile samo samonikle smokve, nije bilo ništa posađeno, a sada unazad par godina posađeno je više voćaka. Da je snimala razgovore sa tužiteljicom međutim tužiteljica nije znala da to snima. Da sa njihove strane uz kuću postoji prolaz preko zida i ovdje tužiteljica je tako preko zida došla i prve godine kada je donijela djetetu poklon za D. Da je predmetni vrt ograđen sa zidom koji je napravio prednik tuženika DZ, koji ih je uvodio u posjed te im je sve pokazao, pri čemu misli na vrt, okućnicu i kuću, sve ih je uputio, pogledali su i sve su znali. Da za veliko stablo oraha na prijeporu zna po pričama, da ga vidjela nije. Da po pričama zna je ovdje tužiteljica živjela u [adresa] i vratila se u [adresa] te molila DZ da joj ustupi vrt na korištenje, di je on popustio i to je po njoj bilo 2010. godine, da je DZ tada imao drugih obaveza i nije mu bilo do toga, a s druge strane tužiteljica je rekla da će umrijeti ako izgubi vrt. Da je od mještana čula da taj vrt HZ nije održavala, da je tamo priključak za vodu od tužiteljice i isti je bio tamo kada su uvedeni u posjed.

30. Saslušana kao svjedok SZ u svome iskazu navodi da postoji spor između ovdje stranaka oko zemlje. Da je jednom prilikom bila kod tuženika, svoga sina i on je išao sijati odnosno saditi u taj vrt i tada se ovdje tužiteljica spustila na cestu uz vrt i on joj je tom prilikom rekao da bi on ove godine sadio vrt na što mu je ona rekla "molim te NZ nemoj mi uzimati taj vrt jer bi ja mogla umrijeti, ja imam dolje dvije livade i možeš izabrati koju ću ti dati a ako treba dati ću i novac", ona je tada otišla u kuću a oni su nastavili pričati da bi po prilici za 10-ak minuta došao sin tužiteljice i molio da joj to ne uzima da će oni platiti koliko god treba jer će mu majka bez te zemlje umrijeti. Da nije ulazila u prijepor kada ga je sin kupio ali tamo je kratak zidić i rasle su dvije podivljale smokve i jedna mlada voćkica. Da nije bila prisutna kada je sin kupovao prijepor, rijetko dolazi u Zagon, obzirom radi i sin radi, možda jednom mjesečno. Da se po prilici metar od kuće nalazi mali zidić preko kojeg se sve vidi.

31. U svome iskazu tužiteljica ČZ navodi da je bila prisutna u vrtu kada je DZ kupovao kuću 2004. godine i prijašnji gazda s kojim su bili jako dobri ali mu se sada ne može sjetiti imena jer je u međuvremenu umro, tom prilikom nije pokazao prijepor. Kada je njihova teta HZ umrla otišla je sa svojom djecom u Rijeku. GZ je došao na prijepor s geodetom a bez da je ih o tome obavijestio i on je tu htio sagraditi ogradu uz njihov zid i pitao je za dopuštenje i njezin muž mu ga je dao, a kada je ovdje tuženik kupio kuću on je skinuo tu ogradu i ostala je samo jedna ploča od iste. Inače na prijeporu je postojao orah star 150 godina i danas se tamo vidi korijen. Da teta nije imala mirovinu i ona je isključivo živjela od toga vrta te ono što je posadila to je i prodavala. Da su 1968. tamo proveli vodu a da je 1973. godine došla živjeti kod tete. Da je taj vrt sadila i nije istina da su smokve bile divlje već ih je osobno posadila, njoj nije jasno ako je to bilo Bogdanovo zašto ju nije pitao šta tu radi, isto tako dok je kopala u vrtu znala je pričati i s njegovom suprugom i ona nikad ništa nije rekla, a onda odjednom da je vrt njegov. Da bi voljela ako je istina što je gospođa rekla da je snimala razgovor da bi voljela čuti što sam je to rekla, isto tako ĆZ ne živi tu nego živi u [adresa]. Jednom prilikom da su ovdje tuženik i njegov šogor počeli graditi ogradu uz njenu kuću i tada ih je pitala što to delamo i oni su rekli da bi stavili ogradu i rekla im je da to nije njihovo i da će zvati policiju. Drži da nije istina da bi oni, ona i njezin sin nudili novac za prijepor, da tolike novce nema a uostalom to je njezin vrt u kojem je sadila i radila. Da GZ a nakon što je ogradio vrt nije mogao pristupiti, te tada nije imao prolaz prema prijeporu, jedino preko zida kod njegove kuće koji je malo veći. Da se danas ulazi u prijepor od strane njene kuće, preko njenog dvorišta. Da je GZ stavio tu ogradu jer je bio ljubomoran na ženu koja je bila jako dobra i koja jadna nikamo nije smjela. Da su orah otpili orah njezin muž, zet i sin, ne zna točno kada, ali nakon što je GZ rekao da je to njegovo, on je još prije molio da neka ne pilile granu koja ide prema njemu, jer mu to stvara hlad ali i jedno vrijeme nisu ali kasnije kako je orah sagnjilio iznutra i nije davao urod su ga otpilili do kraja, odnosno ostao je samo panj. Da je u vrtu bila blitva, paprika, paradajz, grašak, mahune, da je to sve sadila, kao i teta koja je to prodavala, držala je kravu tamo gdje je danas konoba i prodavala je to sve po Novome. Da je teta rođena 1902. i umrla 1990. godine. Da nije vidjela što GZ pokazuje tuženiku što mu prodaje na terenu. Da nije nikada nudila druge parcele u svom vlasništvu za vrt, niti bilo kakav iznos novca, a koliko zna njen sin nije nudio kakve parcele ili iznos novca. Da sada cijelo vrijeme živi u [adresa], a dok je živjela u [adresa] tamo je živio njen sin, on je živio tamo od kad su otišli pa dok nije otišao na ratište i on nije koristio taj vrt obzirom je bio sam i radio je u dipu. Dok ih nije bilo vrt koristio ga je susjed koji je kosio i to obrađivao i njegova supruga, tj taj susjed kosio za nju taj vrt i onda je jednom prilikom kada je imao namjeravao ići kositi vidio GZ u vrtu i onda mu se uopće nije obratio, pretpostavljao je da bere orahe i nije govorio da bi to bio njegov vrt. Da je živjela u [adresa] jedno 20 godina. Da je DZ rekao da bi prijepor bio njegov kada su mijenjali krov, tada je rekao da tko im je dozvolio i onda mu je rekla što ti hoćeš to je moje, nije tvoje, ne može se točno sjetiti kada bi to bilo, da nisu izvodili druge radove obzirom je kuća u istom stanju u kojem je bila i kada je tamo živjela HZ, da su uređivali samo izvana. U pogledu septičke jame da je ona iskopana, nije zidana i tu su najnormalnije puštali vodu i tako je bilo oduvijek, ne zna kamo voda odlazi, jama se nije punila, njih dvoje su bili sami. Da je priključak za vodu udaljen od kuće otprilike 1 metar, a jama je isto tako odmah kraj kuće. Da je njen sin 1975. godište.

32. U svome iskazu tuženik NZ navodi da su se 2019. godine supruga i on odlučili za kupnju nekretnine u [adresa] obzirom su u to vrijeme bili podstanari u Novom i čuli su da GZ prodaje kuću te su 2019. godine nakon realizacije kredita od banke preselili u Zagon. Kada su se preselili počeli su čistiti okućnicu, uređivat donji vrt, rezati grane i sl., te su i posadili taj donji vrt i to salatu i slično. Tuda je prolazila ovdje tužiteljica putem prema crkvi i on joj rekao da će srušiti paravan prema vrtu i da će posaditi vrt koji je kupio i za koji je digao kredit i tu je sve krenulo. Po prilici za 10-15 minuta došao je ČS, sin tužiteljice te su sjeli za stol u kući i tada ga je molio da joj to ne oduzme da je to njoj sve u životu i rekao mu je da imaju dvije livade s lijeve i desne strane puta i da može uzeti koju želi ili ukoliko želi novac da može i novac, ali mu nije nudio neki konkretan novčani iznos. Da je rekao da će razmisliti međutim u konačnici mu to nije pasalo jer mu je više značio vrt uz kuću nego tri livade koje su dalje. Tome su prisustvovale uz njega, njegova majka, tast, punica i supruga. Da je nakon nekog vremena išao skinuti paravan i tada mu je ovdje tužiteljica opet nudila drugu livadu odnosno novac za vrt i to su se da ne zapisuju snimili i on je u konačnici srušio predmetni paravan. Jednom prilikom kada su ĆZ, njegov šogor i on išli ograditi što je njegovo tužiteljica je pozvala policiju zbog smetanja posjeda koja je tada rekla da ne želi probleme ni ekscese što njemu nije bila niti namjera. Isto tako gospođa je samostalno zvala geodeta bez da ih je isti obavijestio i sada su tu. Da mu je DZ rekao da su tužiteljica i suprug došli u [adresa] desetak godina iza tj nakon što je GZ 2004. kupio kuću. Da mu je GZ pričao da su oni došli i pitali ga da bi se oni doselili u [adresa] kada bi im on ustupio vrt obzirom su u penziji pa bi si posadili i malo se zabavili i onda im je GZ obzirom je dobričina što zna jer su zajedno radili to ustupio na korištenje obzirom mu to nije bio problem. U trenutku kada je kupio kuću da su po rubu smokve koje su se dosta razrasle, razgranale po cijelom vrtu i gospođa kaže da je ona to posadila, da to ne zna, ali trešnja je bila mlada po prilici godinu dana stara. U trenutku kada im je GZ pokazivao na terenu što prodaje tamo je bio taj paravan, da se lijeve strane parkinga pristupalo na zidić i tada su išli GZ, procjenitelj i on. Da je pitao zašto je postavio paravan, rekao mu je da je to radi privatnosti obzirom prozor sobe gleda na taj vrt. Da o orahu zna po pričama GZ koji mu je rekao da je on to srušio u prisutnosti tužiteljice i njezina sina.

33. U svome pisanom nalazu i mišljenju vještakinja geodetske struke Jasmina Jurinčić, ing geodezije navodi da je dana 11. listopada 2022. godine sa sudom pristupila na lice mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina. Geodetska izmjera izvedena je GPS/GNSS uređajem STONEX S70G u Hrvatskom terestričkom referentnom sustavu (HTRS96/TM). Obradom terenskih podataka mjerenja dobiven je snimak stvarnog stanja na temelju kojeg je izrađena skica lica mjesta i izvedena identifikacija prijepora koji je označen crvenom ispunom i slovima A, B, C i D. Izrađene su i fotografije s lica mjesta kao prilog nalazu i mišljenju vještaka, koje su prije svega informativnog karaktera. Prilikom uviđaja tužiteljica-protutužena je pokazala prijepor koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr. 48, a sjeverno od kuće kbr. 51. U naravi predstavlja vrt koji je sa tri strane omeđen betonskim zidićima, a sa sjeveroistočne strane među predstavlja zid kuće tužiteljice kbr. 48. Na prijeporu se nalazi septička jama neposredno uz rub kuće tužiteljice, šahta od vode, ventil za vodu, dva veća stabla smokve, tri stabla višnje, jedno stablo trešnje, jedno manje stablo masline te razno povrće. Pokazani prijepor nalazi se u sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 115 m2 , a na skici lica mjesta je prikazan crvenom ispunom i slovima A-B-C-D.

34. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, a protutužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

35. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik-protutužitelj u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari upisan kao vlasnik, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor ukupne površine 165 čhv, 593 m2, te da je tužiteljica-protutužena u posjedu dijela predmetne čestice. Međutim, među strankama je sporno da li je tuženik-protutužitelj stvarni vlasnik prijepora, obzirom tužiteljica-protutužena tvrdi da nesmetano samostalno i putem svojih prednika posjeduje dio predmetne nekretnine više od četrdeset godina, pa je stoga dio predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja vrt cca površine od 125 m2 njezino vlasništvo. Isti tako sporno je da li tužiteljica-protutužena bez pravne osnove drži dio kč. br. [katastarska čestica].

36. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

37. Sud je nalaz vještaka Jasmine Jurinčić prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što je na isti nitko od stranaka nije imao primjedbi.

38. Sud drži da svjedoci KZ i RZ nemaju neposrednih saznanja o činjenicama važnim za presuđenje, odnosno isti ne znaju tko danas koristi prijepor niti što se na njemu nalazi, međutim znaju da ga je ranije koristila HZ, koju je naslijedila tužiteljica, pa su njihovi iskazi samo u tome dijelu prihvaćeni kao istiniti. Korištenje prijepora od strane HZ koju su naslijedili tužiteljica i suprug spominju i svjedoci LZ, MS i ĐZ, koji decidirano navode da prijepor danas obrađuje tužiteljica, te je sud njihove iskaze u tom dijelu prihvatio kao istinite, dok njihovi iskazi u preostalome dijelu sudu nisu prihvatljivi obzirom sud drži da su usmjereni na postizanje uspjeha tužiteljice u ovome sporu. Sud je prihvatio kao životan, uvjerljiv i istinit iskaz svjedoka DZ od kojeg je tuženik kupio kuću obzirom je isti dobro upoznat sa predmetom spora, a njegov iskaz je u potpunosti suglasan sa ostalim izvedenim dokazima. Iz njegova iskaza proizlazi da u razdoblju od 2003. do 2009., njemu nitko nije osporavao pravo na prijepor, samo zemljište nije bilo ograđeno, niti je koga vidio u kući sada u vlasništvu tužiteljice, a rezao je grane orahu. Da je krajem 8. a početkom 9. mjeseca 2009. godine prvi put vidio pokojnog MZ i još dvoje ljudi te im je rekao da je on vlasnik prijepora, a nakon što je razgovarao sa kćeri tužiteljice, dao je dozvolu za korištenje prijepora, te je par dana kasnije počelo uređenje kuće tužiteljice, a 2010. godine napravio je paravan prema prijeporu. Njemu je MZ nudio u zamjenu za prijepor drugo zemljište, a kasnije mu je tužiteljica nudila i novac. Njegov iskaz je potvrđen iskazom TZ koji je sud prihvatio kao istinit jer je uvjerljiv i životan a iz kojeg proizlazi da je GZ prije po prilici desetak godina sa susjedima nastao problem za dio te parcele koji je u naravi komad vrta koji su oni prije koristili i onda su poželjeli ponovno posjedovati i koristiti taj vrt što im je GZ na neki način i dozvolio. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka AZ kao istinit a iz kojeg proizlazi da je GZ prije desetak godina vozio tamo nekakav materijal, da je dolazio odozgora i vozio unatrag i kipao tamo gdje bi mu on rekao, s gornje strane kuće i tu se nalazila nekakva livada, ništa posebno. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka ĆZ, susjeda tuženika, kao logičan i životan a iz njega proizlazi da je svjedočio razgovoru stranaka kojom prilikom je tužiteljica nudila da se zamijene, na način da tuženik izabere između dvije njezine parcele, a ona da dobije ovaj vrt, međutim tuženik na to nije pristao, a bili su prisutni tužiteljica, njezina kći i sin te tuženik i njegova supruga, te on. Da je nakon toga otišao svojoj kući i sa terase je vidio da su išli pogledati parcele o kojima se govorilo. Da je sin tužiteljice nudio bilo novac bilo zemljište za zamjenu, a kako bi tužiteljica imala vrt po tuženikom useljenju u kuću spominju i svjedoci UZ, JZ, te SZ koja navodi da je bila sa sinom u vrtu kada je došla tužiteljica i molila ga da joj ne uzima vrt a onda je došao i sin tužiteljice, a IZ, supruga tuženika navodi da je takvih razgovora sa tužiteljicom bilo više. Sud je prihvatio iskaze ovih svjedoka iako su svi u srodstvu sa tuženikom pa tako i zainteresirani za njegov uspjeh u sporu ali su njihovi iskazi suglasni sa ostalim izvedenim dokazima. Sud je prihvatio iskaze svjedoka LZ, MS i ĐZ u dijelu u kojem navode da je prijepor ranije koristila HZ koju su naslijedili tužiteljica i suprug i da je tužiteljica u posjedu prijepora koji u naravi predstavlja njezin vrt.

39. Što se tiče iskaza tužiteljice protutužene i tuženika-protutužitelja, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženika - protutužitelja u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njegov iskaz uzima vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskaz tužiteljice-protutužene uzima nevjerodostojnim. Iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da je nakon što je rekao tužiteljici-protutuženoj da će srušiti paravan prema vrtu i obrađivati ga, došao njen sin kod njega te ga mu nudio zamjenu zemljišta ili isplatu, a kada ga je skinuo to mu je nudila i tužiteljica. Sud iskaz tužiteljice-protutužene drži kontradiktornim samom sebi u dijelu u kojem navodi da je po smrti tete HZ koja je preminula 1990. otišla u Rijeku radi djece koja su išla u srednju školu, a onda navodi da je u kući živio sin dok nije otišao na ratište a isti je 1975. godište. Nadalje, sudu je neživotan dio njezina iskaza u kojem navodi da je bila u vrtu baš kada je Š kupovao nekretninu od ranijeg vlasnika sa kojim je bila dobra ali mu ne zna ime, te mu prijepor nije pokazan. Isto tako sudu nije prihvatljiv dio iskaza tužiteljice u kojem negira da bi nudila tuženiku novac za prijepor, da tolike novce nema a uostalom to je njezin vrt u kojem je sadila i radila.

40. Polazeći od navoda iz same tužbe podnesene 2020. godine, gdje tužiteljica-protutužena tvrdi da nesmetano samostalno i putem svojih prednika posjeduje dio k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], više od četrdeset godina, pa je stoga dio predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja vrt cca površine od 125 m2 njezino vlasništvo, to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li je tužiteljica-protutužena predmetne nekretnine mogla steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. Nadalje, kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a), na tuženiku je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokaže kako je posjed tužiteljice u relevantnom razdoblju bio nepošten, što je isti po mišljenju ovoga suda uspio i dokazati. Predmet postupka je dio k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. 4557 k. o. [katastarska općina], a koja je sukladno povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi je prijepor kao vrt ranije koristila HZ, koja je preminula 1990. godine. Njezinu imovinu stečenu nasljeđivanjem iza pok supruga BZ a koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po njezinoj smrti temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao je MZ, suprug tužiteljice, a po njegovoj smrti 2017. godine tužiteljica. Tužiteljica-protutužena se sa obitelji po vlastitim navodima po smrti HZ odselila u Rijeku da bi vratila po prilici 20 godina kasnije, dakle oko 2010. godine kada se uzme u obzir da je HZ preminula 1990. godine. Prijepor u tome razdoblju nije nitko obrađivao, odnosno po nalogu tužiteljice bi susjed pokosio travu. Prema dokumentaciji u spisu kuća danas u vlasništvu tuženika sagrađena je nakon 1982. godine. Svjedok DZ kupio ju je od prijašnjeg vlasnika 2003. godine, te do 2009. godine na prijeporu niti u kući tužiteljice nije viđao nikoga, a rezao je grane na orahu koji je u to vrijeme rasao na prijeporu. Tek krajem kolovoza odnosno početkom rujna 2009. godine DZ prvi puta vidi pok MZ na prijeporu, te mu govori da je on vlasnik prijepora. Dakle, tužiteljica- protutužena najkasnije od početka rujna 2009. godine ima saznanja da joj ne pripada pravo na prijepor odnosno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan svjedok DZ, koji nakon razgovora sa njenom kćeri daje dopuštenje tužiteljici i suprugu za korištenje prijepora, a suprug tužiteljice mu nudi drugo zemljište u zamjenu za prijepor, međutim ne dolazi do realizacije. Tužiteljica-protutužena počinje sa adaptacijom kuće, te obrađivanjem prijepora, a svjedok DZ 2010. godine postavlja neku vrstu paravana prema prijeporu. Tuženik dana 23. siječnja 2019. godine kupuje od DZ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako i prijepor koji čini sastavni dio predmetne čestice. Nakon što tuženik kreće sa uređivanjem okućnice, iznosi tužiteljici namjeru da on obrađuje prijepor pa mu se obraća njezin sin sa molbom da joj to ne uzima, te mu nudi drugo zemljište u zamjenu, odnosno novac iako ne i konkretnu svotu. Nakon što krene u rušenje paravana prema prijeporu tužiteljica- protutužena osobno nudi zamjenu zemljišta odnosno novac. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi da prijeporna čestica nije bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je prednik tužiteljice stekao nekretnine HZ koja je u prošlosti obrađivala dio prijepora kao vrt, pa je tužiteljici po mišljenju ovoga suda već tada moralo biti poznato za da joj ne pripada pravo na prijepor. Svakako od rujna 2009. godine tužiteljica-protutužena je upoznata sa činjenicom da je prijepor u vlasništvu DZ koji joj prijepor daje na korištenje, a od 2018. godine u vlasništvu tuženika. Ista tuženiku što osobno što putem sina nudi u zamjenu drugo zemljište odnosno nudi novac za prijepor, pa je po mišljenju ovoga suda tužiteljica- protutužena svakako znala odnosno morala znati da je joj pravo na prijepor ne pripada, pa je posjed tužiteljice nepošten, te je slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev valja reći slijedeće da je odredbom članaka 162 ZV-a određeno da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Dakle, pretpostavke koje tužitelj treba dokazati su njegovo vlasništvo stvari i tuženikov posjed stvari. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik -protutužitelj je dokazao vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dostavom u spis zemljišnoknjižnog izvadaka iz kojeg proizlazi da je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Tužitelj kod vlasničke tužbe, treba dokazati i identitet stvari čiju predaju traži tvrdeći da je njegovo vlasništvo. To znači da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka posebice provedenog mjerničkog vještačenja proizlazi da se nekretnina koja je predmet ovog postupka nalazi u [adresa], jugozapadno od kuće kbr. 48, a sjeverno od kuće kbr. 51, te u naravi predstavlja vrt koji nalazi se u sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 115 m2, a na skici lica mjesta je prikazan crvenom ispunom i slovima A-B-C-D. Nadalje, tuženik-protutužitelj u protutužbi navodi kako je tužiteljica- protutužena u posjedu prijepora a što proizlazi i iskaza samih stranaka, svjedoka, te rješenja ovoga suda posl.br. Psp-18/2020. Obzirom je po mišljenju ovoga suda tuženik-protutužitelj izvan svake razumne dvojbe dokazao da je upravo on vlasnik prijepora i te da je upravo tužiteljica-protutužena u posjedu iste, to je valjalo pozivom na odredbe čl. 162 ZV-a odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

41. Podredno, valja istaći da sud nije posebno obrazlagao sadržaj i cijenio fotografije (list 63 do 66 spisa) i transkipt snimke razgovora (list 73 do 82 spisa), to stoga što iste, stav je ovoga suda, nisu bile od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica, a niti je sud na istima gradio svoju odluku u ovoj parnici. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČS, niti je uzeo u obzir dokumentaciju sa listova 185-197spisa obzirom drži da su predmetni dokazi istaknuti protivno odredbi čl. 299 st. ZPP-a.

42. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak zastupanja tuženika-protutužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu te podnesaka od 21. ožujka 2022. godine i 01. lipnja 2023. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te 28. ožujka 2024. godine u iznosu od 50,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 29. ožujka 2022. godine, 15. lipnja 2022. godine, 29. svibnja 2022. godine, 02. listopada 2024. godine, 29. siječnja 2025. godine i 15. travnja 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, dakle ukupno 2.050,00 EUR- a. Nadalje, tuženiku kao protutužitelju u odnosu na protutužbeni zahtjev priznat je trošak sastava protutužbe te podnesaka od 21. ožujka 2022. godine i 01. lipnja 2023. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te 28. ožujka 2024. godine u iznosu od 50,00 EUR-a, kao i trošak zastupanja na ročištima od dana 29. ožujka 2022. godine, 15. lipnja 2022. godine, 29. svibnja 2022. godine, 02. listopada 2024. godine, 29. siječnja 2025. godine i 15. travnja 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, dakle ukupno 2.050,00 EUR-a. Trošak u ukupnom iznosu od 4.100,00 EUR-a, uvećan za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 1.025,00 EUR-a, ukupno iznosi 5.125,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 29. svibnja 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte