Posl.br. P-864/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1, 53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna Služba u Senju po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punom. Marku Krpanu odvj. iz Zagreba, protiv tužene VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punom. Jeleni Košutić odvj. iz Sesveta, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, na raspravi dana 27. svibnja 2025.g. u prisutnosti punom. stranaka, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 29. svibnja 2025.g., javno objavivši

p r e s u d i o  j e:

I. Tuženik, i to VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to UU s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 26.500,38 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe 17.02.2017. godine do 31.12.2022. godine, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to: 12. Suvlasnički dio: 979/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), dijela zk.č.br. 2555/1 u naravi KUĆA I DVOR, površine 108 čhv, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine - naravi stan oznake S1 koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom neto korisne površine od 39,32 m2 (u nacrtu označeno crvenom bojom i oznakom Stan S1), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.: 302619, SV. JELENA, kod Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinskog suda u Crikvenici, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.862,85 eur, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi tužitelj tvrdi da je tužena dana 13. 3. 2012.g. sklopila ugovor o zajmu broj: 120313 MBMZ, sa zajmodavcem UUŠ iz [adresa], koji ugovor je ovjeren od strane Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba pod br. Ov-1245/12. Predmetno potraživanje zajmodavca otkupio je tužitelj dana 21. lipnja 2016.g. temeljem ugovora o ustupu tražbine. U zemljišnim knjigama upisana je hipoteka na nekretninama tužene iz izreke ove presude u korist zajmodavca, a u visini od 18.347,41 eura u kunskoj protuvrijednosti od 138.500,00 kuna sa godišnjim kamatama od 6,8 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Temeljem ugovora o ustupu tražbine , hipoteka je prenesena u korist tužitelja. Člankom 11 Ugovora o zajmu ugovoreno je da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od 8 dana. Tužena nije ispunila svoju obvezu prema zajmodavcu, pa tužitelj predlaže da svoje potraživanje namiri sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tužene te da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena se protivi istoj u cijelosti. Točno je da je predmet tužbenog zahtjeva namirenje tražbine tužitelja koju je ovaj otkupio ugovorom o ustupu tražbine. Međutim predmetni ugovor zaključen između tužene kao zajmoprimca i VUŠ od 13. ožujka 2012.g. je ništetan. Naime, tužena je temeljem tog Ugovora o zajmu vratila pozajmljeni iznos. Prethodno je tužena sa osobom HUŠ dana 29. travnja 2011.g. zaključila ugovor o zajmu na iznos od 58.500,00 kuna ( na ruke je primila 40.000,00 kuna) dok je ostatak uzet na ime troška kredita. Taj dug otplaćivao se u 29 mjesečnih rata po 299,00 eura. Tuženica je uredno plaćala rate kredita ali su ona i njen suprug zapali u financijske teškoće pa je zatražila da joj se smanji rata kredita. Dugovanje tužene je zatvoreno novim ugovorom koji je tužena potpisala sa zajmodavcem izvjesnim HU, koji ugovor je zaključen dana 29. rujna 2011.g. te soleminiziran kod Javnog bilježnika Lade Draškić pod br. Ov-6735/11 dana 29. 9. 2011.g. Međutim taj ugovor je fiktivan budući je ugovoren novi iznos od 99.900,00 kuna koji se ima isplaćivati u 79 rata po 199,00 eura. Tužena taj iznos nikada nije dobila. Nakon toga tužena je pozvana na potpisivanje nagodbe sa izvjesnim HU pa je tuženoj izdana fingirana isprava da je podmirila dugovanje zajma. No, dana 13. 3. 2011.g. tužena je bila prisiljena na potpisivanjem novog ugovora o zajmu sa UUŠ koji je također ovjeren kod Javnog bilježnika Lade Draškić u kojem tužena duguje iznos od 18. 347,41 eur, protuvrijednost u kunama, a temeljem kojeg ugovora je upisano pravo zaloga na nekretninama tužene. Tužena tvrdi da su svi ti ugovori fiktivni i nepostojeći budući se njima prenosi nepostojeće potraživanje. Ovo iz razloga što tužena nikada nije primila navedeni novčani iznos pa se osporava da bi tužena sada tužitelju bila dužna po osnovi navedenog ugovora. Tvrdi tužena da tim ugovorom nije zatvoren nikakav njezin dug, da je tužena prevarena te da je vratila dvostruko više novca nego što je primila. Dakle, predmetni ugovor je ništetan i ne proizvodi pravne učinke budući je sklopljen suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osim toga radi se o prividnom ugovoru jer se ne radi o ugovoru o zajmu već o naplati nepostojećeg duga. Ugovor je ništetan i iz razloga što zajmodavac nije kreditni posrednik u Republici Hrvatskoj budući to može biti isključivo tvrtka koja je licencirana od strane Ministarstva financija, pa je navedeni Ugovor suprotan i Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Naime, tužena nikada nije vidjela tužitelja niti druge osobe sa kojima su sklapani ugovori niti je sa njima pregovarala o odredbama tih ugovora. Osim toga njen slučaj nije usamljen, budući se i pred drugim sudovima u RH vodi cijeli niz sličnih postupaka, budući su i Državno odvjetništvo i Uskok podigli optužnice protiv više osoba zbog udruživanja za počinjenje kaznenih dijela sklapanja lihvarskih ugovora. Ističe se i prigovor zastare navedenog potraživanja, budući se radi o povremenim tražbinama, jer je iz navedenog ugovora razvidno da se radi o kreditu i otplati kredita u anuitetima. Kako pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, vidljivo je da su tražbine tužitelja zastarjele. Slijedom izloženog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zajmu broj: 120313 MBMZ od 13. ožujka 2012.g. zaključen između VUŠ kao zajmodavca i tužene VU kao zajmoprimca ( str. 5 spisa), uvid u potvrdu Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba Ov-1245/12 od 13. ožujka 2012.g. ( str. 11 spisa), uvid u ugovor o ustupu tražbine od 13. lipnja 2016.g. između VUŠ i tužitelja PU ( str. 14 spisa), uvid u rješenje ovog suda zk. odjel Crikvenica posl. br. Z-26/17 od 3. siječnja 2017.g. ( str. 21 spisa), uvid u vlasnički list broj: 1199 k. o. [katastarska općina] ( str. 23 spisa), uvid u ugovor o zajmu broj: MM1104MBMŽ29 od 29. travnja 2011.g. između PUŠ kao zajmodavca i VU kao zajmoprimca ( str. 35 spisa), uvid u ovjeru Lade Draškić od 29. travnja 2011.g. pod brojem Ov-2933/11 ( str. 41 spisa), uvid u izvansudsku nagodbu od 26. rujna 2011.g. ( str. 43 spisa), uvid u ugovor o zajmu 110929BŽM od 29. rujna 2011.g. između HU kao zajmodavca i VU kao zajmoprimca ( str. 45 spisa), uvid u ovjeru Javnog bilježnika Lade Draškić od 29. rujna 2011.g. pod brojem Ov-6735/11 ( str. 51 spisa), uvid u isplatnicu broj: 120313 MBMZ od 13. 3. 2012.g. ( str. 72 spisa), uvid u izjavu korisnika zajma od 13. 3. 2012.g. ( str.76 spisa), uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu XIV Kov-US-38/14 od 29. travnja 2014.g. ( str. 110 spisa) te saslušao tuženu kao stranku.

4. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu te iskaz same tužene sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan pa je istom valjalo udovoljiti.

5. Nesporno je da je tužena kao zajmoprimac zaključila ugovor o zajmu broj: 120313MBMZ dana 13. ožujka 2012.g. sa zajmodavcem VUŠ, koji ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba dana 13. ožujka 2012.g. pod br. Ov-1245/12. Navedenim ugovorom zajmodavac daje korisniku zajma iznos od 18.347,41 eura, protuvrijednost u kunama od 138.500,00 kuna, na vremensko razdoblje od 169 mjeseci. Vraćanje zajma osigurano je zalaganjem suvlasničkog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor površine 108 čhv. upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini je tužena upisana kao suvlasnica sa posebnim dijelom nekretnine - etažno vlasništvo.

6. Nesporno je da je ovdje tužitelj kao cesionar zaključio ugovor o ustupu tražbine dana **.**.2016. sa VUŠ kao cedentom. Radi se o ustupu tražbine po Ugovoru o zajmu kojeg su zaključili tužena i LUŠ dana 13. 3. 2012.g.

7. Nesporno je da je zemljišnoknjižni odjel ovog suda pod brojem: Z-26/17 od 3. siječnja 2017.g. donio rješenje kojim se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušta upis o ustupu tražbine u korist UU ( ovdje tužitelj).

8. Također je sud nesporno utvrdio da je tužena upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 108 čhv. i to suvlasnički dio 979/10000 etažno vlasništvo ( E-12) u naravi stan oznake S1 koje se sastoje od hodnika, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom neto korisne površine od 39,32 m2 ( u nacrtu označeno crvenom bojom i oznakom Stan S1). U teretovnici " list C" na predmetnom suvlasničkom dijelu uknjiženo je navedeno pravo zaloga radi osiguranja tražbine od 18.347,41 eur u korist UU iz [adresa].

9. Nesporno je sud utvrdio da je tužena zaključila prvi ugovor dana 29. travnja 2011.g. sa izvjesnim OUŠ kao zajmodavcem. Radi se o ugovoru o zajmu broj: MM1104MBMŽ29 na iznos od 7.961,98 eur, protuvrijednost u kunama 58.500,00 kuna, na vremensko razdoblje od 29 mjeseci sa ratom od 299,00 eura, a kao sredstvo osiguranja određena je nekretnina tužene iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Taj ugovor o zajmu ovjeren je kod Javnog bilježnika Lade Draškić dana 29. travnja 2011.g. pod brojem: Ov-2933/11.

10. Nesporno je da je tužena zaključila izvansudsku nagodbu dana **.**.2011. sa OUŠ kojom je utvrđeno da je u cijelosti isplaćen prethodno navedeni ugovor o zajmu.

11. Nadalje je sud utvrdio da je tužena zaključila drugi ugovor o zajmu dana 29. 9. 2011.g. pod brojem: 110929BŽM sa izvjesnim HU iz [adresa], kao zajmodavcem za iznos zajma od 13.342,14 eura, protuvrijednost u kunama od 99.900,00 kuna, a sredstvo osiguranja vraćanja zajma je već navedena nekretnina tužene. Ugovor je zaključen za razdoblje od 79 mjeseci sa mjesečnom ratom od 199,00 eura. Taj ugovor je također ovjeren od strane Javnog bilježnika Lade Draškić dana 29. rujna 2011.g. pod brojem: Ov-6735/11.

12. Nesporno je iz isplatnice broj: 120313MBMZ od 13. ožujka 2012.g. da je tuženoj VU isplaćen iznos od 138.500,00 kuna a temeljem ugovora 120313MBMZ ( vidi str. 72 spisa).

13. Sporno je u ovom predmetu da li tužitelj ima pravo tražiti namirenje svoje tražbine iz ugovora o zajmu broj; 120313MBMZ, čiju tražbinu je tužitelj preuzeo, sudskom prodajom založene nekretnine koja je nesporno u vlasništvu tužene i to suvlasnički dio 979/10000 etažno vlasništvo, u naravi sporni stan od 39,32 m2 upisan u k. o. [katastarska općina].

14. Iz iskaza tužene proizlazi da joj je u periodu 2011.g. hitno trebao određeni novac te je na tržištu pronašla firme koje se bave posudbom novca. U novinama je našla firmu pod imenom " Nova karika" te su joj isti rekli da će joj posuditi određenu svotu novca pod uvjetom da im donese vlasnički list svoje nekretnine iz koje bi se oni mogli osigurati. Zaključila je sa istima ugovor i od njih posudila 40,000,00 kuna, a u ugovor je stavljen iznos od 58.000,00 kuna budući je zaračunata kamata. Taj ugovor je ta firma ovjerila kod Javnog bilježnika, a njoj je isplaćen novac. Sjeća se da je dug trebala vratiti u roku od 3 godine, a mjesečna rata je iznosila 299,00 eura. U rujnu mjesecu 2011.g. dobila je obavijest od te firme da im isplati kompletan preostali iznos jer da će joj u suprotnom plijeniti nekretninu. Nakon što je kod istih obavila razgovor priopćeno joj je da bi trebala zaključiti novi ugovor, pri čemu je na mjesto zajmodavca stavljeno ime druge osobe koja se zvala HU, a povećan je iznos zajma na iznos od 99.000,00 kuna. Iako se tome u prvi mah protivila, potpisala je taj ugovor jer su joj priprijetili da će u suprotnom plijeniti njen apartman. Sama je otišla kod Javnog bilježnika i taj ugovor ovjerila. Ističe kako je svaki mjesečni iznos na ime rate osobno donosila u tu firmu budući nije plaćala preko njihovog računa. Negdje u ožujku 2012.g. ponovno su je pozvali da bi trebala u cijelosti platiti posuđeni iznos, a nakon što im je rekla da nema novaca da su joj ponudili zaključenje još jednog ugovora pri čemu se mijenjala visina zajma na iznos od 138.500,00 kuna. U tom ugovoru umjesto zajmodavca HU navedena je osoba VUŠ. Ona je taj ugovor potpisala, a kao jamac u ugovor je stavljen njen suprug LU. Nastavila je plaćati sa navedenim ratama te zadnju platila 14. siječnja 2014.g., ali je znala da po novim uvjetima i sa mjesečnom ratom od 199,00 eura ne može vratiti cijeli dug i to dug koji je stavljen u posljednji ugovor. Iz same firme joj je rečeno kako ne mora brinuti te da će sve biti u redu kada u cijelosti vrati iznos iz prvog ugovora tj. iznos od 58.000,00 kuna. Prestala je sa plaćanjem kada joj je istekao ugovorni rok od 3 godine, a to je bilo u ožujku 2014.g. Negdje nakon 2 godine i to u listopadu 2016.g,. telefonom ju je nazvala osoba koja se predstavila kao UU te joj je on iskazao kako je preuzeo tražbinu iz ugovora od 13. ožujka 2012.g. koji je ona zaključila sa AUŠ te da bi mu trebala isplatiti navedeni iznos koji je utvrđen u tom ugovoru. Ostala je iznenađena te joj nije bilo jasno zbog čega bi trebala postupati po tom trećem ugovoru, kada je bila uvjerena da je svoj dug u cijelosti podmirila i to iz prvobitnog ugovora iz 2011.g. koji je glasio na ime OUŠ kao zajmodavcem. Nadodaje da je ostala firmi " Nova karika" dužna još dvije rate ( veljača i ožujak 2014.), pa nije smatrala za potrebitim da od te firme traži posebnu potvrdu iz koje bi proizlazilo da je svoj dug u cijelosti podmirila. Smatra da nije u obvezi platiti iznos iz posljednjeg trećeg ugovora. Također nadodaje kada je dolazila u tu firmu i predavala novac na ruke na ime mjesečne rate, da su joj u toj firmi izdavali uplatnicu sa tim iznosom kao znak da je novac primljen. Međutim, ona nema nikakav primjerak tih priznanica iz kojih bi bilo vidljivo da je te iznose redovno isplaćivala. Ne sjeća se koja je mjesečna rata bila stavljena u drugi ugovorom sa HU, ali da je taj ugovor osobno odnijela na ovjeru kod Javnog bilježnika zajedno sa svojim suprugom. Ističe da je i kod ovjere trećeg ugovora kod Javnog bilježnika Lade Draškić osobno bila prisutna, da ga je sama nosila na ovjeru te se ne sjeća da li ga je predala na ovjeru sa potpisom zajmodavca. Tom prilikom s njom je bio njen suprug te se i on potpisao kao jamac. Ne zna tko je VUŠ budući tu osobu nikada nije upoznala. Također nikada nije upoznala osobu koja se navodi kao zajmodavac u prvom ugovoru o zajmu a koja se zove CUŠ. Ističe da je tražila priznanice kao potvrdu da je plaćala mjesečne anuitete ali da iste nije mogla pronaći, te ih ne posjeduje.

15. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tužene da joj ne bi bio isplaćen iznos od 138.500,00 kuna ( ugovor o zajmu broj: 120313MBMZ od 13. 3. 2012.g.) budući je razvidno da u spisu prileži preslika isplatnice iz koje je razvidno da je tuženoj VU isplaćen taj iznos dana 13. 3. 2012.g. ( vidi str. 72 spisa). Nadalje u tom Ugovoru o zajmu razvidno je da postoji navedeno potraživanje tužitelja, a što je nesporno potvrdila i tužena, pa je sasvim razumljivo da su ugovorne strane izrealizirale svoje ugovorne obveze. Naime, sasvim je razvidno da su se ugovorne strane suglasile o svim bitnim sastojcima ugovora odnosno da ugovor odgovara njihovoj stvarnoj volji, pored nesporne činjenice da je predmetni ugovor ovjeren i soleminiziran od strane Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba pod brojem: Ov-1245/12 od 13. ožujka 2012.g. Prema tome sasvim je razvidno da temeljem odredaba Zakona o Javnom bilježništvu potvrđena isprava – ugovor o zajmu broj: 120313MBMZ ima snagu Javnobilježničkog akta, dakle ima pravnu snagu javne isprave, pa javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

16. Nadalje sud nije utvrdio da bi bio osnovan prigovor tužene glede ništetnosti navedenog ugovora o zajmu. Naime temeljem čl. 322 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05 i dr.) propisano je da su ništetni oni ugovori koji su protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sud je utvrdio da navod tužene da joj navodno ne bi bio isplaćen cjelokupni iznos temeljem ugovora o zajmu još uvijek ne bi bio razlog za ništetnost tog ugovora. Ukoliko tužena smatra da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu kao ugovorna strana, tužena bi imala pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze ili eventualni raskid predmetnog ugovora. Također u tijeku postupka sud nije utvrdio da bi tužena iznosila navode koji bi se eventualno odnosili na pobojnost citiranog ugovora zbog mana volje i sl., pa ukoliko tužena drži da bi ugovor imao biti raskinut iz čl. 330 ZOO-a, tada bi zbog pobojnosti ugovora tužena bila u poziciji u posebnoj parnici dokazivati da postoje razlozi za poništaj tog ugovora. No, očigledno je da tužena u tijeku trajanja ovog postupka to nije učinila.

17. Također sud nije prihvatio navod tužene da bi predmetni ugovor bio simuliran ili fiktivan tj. da se radilo o prividnom ugovoru. Ovo stoga što kod utanačenja fiktivnih ugovora po odredbama ZOO-a mora postojati suglasnost i volja obiju ugovornih strana, a kako bi se stvorio privid o sklapanju ugovora. Kako takove suglasnosti očigledno nema, nije vidljivo temeljem čega bi se Ugovor o zajmu imao smatrati prividnim, pored nespornog utvrđenja da je isti zaključen, soleminiziran, da je iznos pozajmljen, a zajmodavac uknjižen kao hipotekarni vjerovnik u zemljinim knjigama. Isto tako sud nije prihvatio navod tužene da kod zaključenja ovog ugovora " nije vidjela tužitelja", odnosno zajmodavca, a iz razloga što je sasvim razvidno da se kod ovog ugovora radi o tzv. jednostranoj solemnizaciji, kod koje prisutnost zajmodavca nije potrebna, a sama tužena ističe kako je predmetni ugovor osobno odnijela kod Javnog bilježnika na ovjeru, čime je praktički manifestirala volju da u cijelosti preuzme sve obveze koje su utanačene u citiranom ugovoru, tim više što je zajmodavac u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu, te je očigledno nedvojbeno naknadno i odobrio sklapanje predmetnog ugovora.

18. Utvrdio je sud da je tužitelj ugovorom sklopljenim s trećom osobom, sa ovoga prenio njegovu tražbinu na svoje ime pa su se stvorile pretpostavke iz čl. 80 ZOO o tzv. ustupu tražbine ( cesija). Naime, zajmodavac VUŠ kao ustupitelj ( cedent) prenio je svoje potraživanje iz ugovora zajmu broj: 120313MBMZ od 13. ožujka 2012.g. na tužitelja kao primatelja ( cesionar), pa je tužitelj postao aktivno legitimiran u ovom predmetu. Valja istaći da temeljem čl. 82 ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prihvatio je stoga sud navod tužitelja da je tužitelj pokrenuvši ovaj parnični postupak protiv tužene, a radi prisilne naplate predmetnog potraživanja praktički obavijestio dužnicu o ustupu tražbine ( predmetna praksa potvrđena presudom VSRH, Rev- 36/03). Stoga je u cijelosti valjan Ugovor o ustupanju potraživanja od 21. lipnja 2016.g. zaključen između cedenta i cesionara.

19. Sud nije prihvatio navod tužene da bi protiv zajmodavca VUŠ bio vođen kazneni postupak. Ovo iz razloga što iz priložene presude Županijskog suda u Zagrebu 14 Kov-US-38/14 od 29. travnja 2014.g. nije razvidno da bi bilo koji od zajmodavaca bio obuhvaćen navedenim kaznenim dijelom, pa je pozivanje tužene na navedeni kazneni postupak u cijelosti irelevantno. Isto tako sud je utvrdio da se u ovom predmetu radi o ugovoru koji je sklopljen između dvije fizičke osobe od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno čl. 2 Zakona o potrošačkom kreditiranju, što znači da nisu fizičke ili pravne osobe koje na području RH obećavaju odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Stoga je neosnovan navod tužene da bi se na odredbe Ugovora o zajmu imale primjenjivati odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju. Naime, zajmodavcu u ovom predmetu nije bilo potrebno bilo kakovo odobrenje Hrvatske narodne banke za rad, a temeljem čl. 2 Zakona o kreditnim institucijama, kojim je propisano da je kreditna institucija pravna osoba koja je od nadležnog tijela dobila odobrenje za rad. Dakle, zajmodavcu nije bilo potrebno bilo kakvo odobrenje pa se tužena neosnovano poziva na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju tj. da najmodavac nije imao pravo na zaključenje ugovora o zajmu budući bi samo kreditne institucije mogle kreditirati građane.

20. Također je sud utvrdio da je neosnovan prigovor tužbe glede zastare potraživanja. Naime, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Dakle, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze ali ne i samo pravo. Ovakvo stajalište izraženo je u odluci Visokog Trgovačkog suda RH Pž-4378/05 iz koje proizlazi da vjerovnik čije je pravo osigurano hipotekom može svoju tražbinu namiriti iz opterećene nekretnine čak i u slučaju kada je njegova tražbina zbog proteka vremena zastarjela. Upisom založnog prava u zemljišnoj knjizi hipotekarni vjerovnik stekao je pravo da putem suda traži namirenje i svoje zastarjele tražbine, pa se u ovom slučaju ima primijeniti odredbe čl. 222 st. 1 ZOO-a.

21. Konačno, sud je utvrdio da se tužena neosnovano poziva na prethodna dva ugovora o zajmu ( jedan zaključen sa OUŠ i drugi zaključen sa HU), a koji bi prethodili konačnom ugovoru o zajmu broj: 120313MBMZ od 13. ožujka 2012.g. kojeg je zaključila sa VUŠ. Ovo stoga što je razvidno da je tužena u cijelosti prihvatila odredbe ovog posljednjeg ugovora o zajmu, da je taj ugovor soleminiziran te kao takav u cijelosti proizvodi pravne učinke između ugovornih strana ( pacta sunt servanda), da je nesporno da iznose iz tog ugovora nije platila a da je upisano založno pravo na njenoj nekretnini kao sredstvom osiguranja dužnog iznosa od 18.347,41 euro.

22. Valja istaći da tužena u spis nije uložila niti jedan primjerak priznanice iz koje bi bilo vidljivo da je vršila redovnu uplatu po prethodna dva ugovora o zajmu, iako sama ističe da joj je zajmodavac uredno davao potvrđeni primjerak priznanice da su navedene mjesečne rate uplaćene. Isto tako indikativna je činjenica da je tužena u dva navrata pristupila zaključenju novih Ugovora o zajmu, svaki put pod drugačijim kondicijama što upućuje na činjenicu da je tužena vrlo dobro znala kakove ugovore i pod kojim uvjetima potpisuje, da je te ugovore osobno nosila na ovjeru kod Javnog bilježnika pa se ne može prihvatiti njen navod da o osobama koje su navedene kao zajmodavci nije imala nikakvog osobnog saznanja, već joj je bilo dovoljno da od firme "Nova karika" preuzima nove uvjete za zaključenje novih ugovora o zajmu, sa različitim rokom otplate i različitim mjesečnim ratama. Međutim, iz svih novo zaključenih ugovora, razvidno je da je tužena prihvaćala nove uvjete iz ugovora o zajmu pa se ne može prihvatiti njena tvrdnja da je isplatom iznosa prvog ugovora o zajmu od 29. travnja 2011.g. u cijelosti isplatila dužni iznos, a ostala dva ugovora da bi bili samo fiktivni i simulirani ugovori.

23. Dakle, sud je utvrdio da je ugovor o zajmu broj: 120313MBMZ od 13. 3. 2012.g. u cijelosti samostalni ugovor, zaključen voljom stranaka, pod novim uvjetima, sa novom mjesečnom ratom, novim rokom vraćanja i utvrđenim iznosom jednakih mjesečnih rata, da je po tom ugovoru tužena temeljem isplatnice broj: 120313MBMZ primila iznos od 138.500,00 kuna, pa je u tom kontekstu u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži sudska prodaja založne nekretnine u vlasništvu tužene i namirenje tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene, pored nespornog utvrđenja da tužena nije ispunila svoju obvezu prema zajmodavcu, držeći, a kako je već istaknuto da je isplatom iznosa po ugovoru o zajmu broj: MM1104MBMŽ29 od 29. travnja 2011.g. sklopljenim sa OUŠ, podmirila svoju cjelokupnu obvezu i iz ugovora koji je predmet ove tužbe, kako to želi prikazati tužena.

24. Neosnovan je navod tužene da u ovom predmetu postoji takozvana negativna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, budući tužitelj ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ili prijepisom ovršne isprave, pa dakle ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog spora niti postoje zakonski uvjeti za upis hipotekarne tužbe na nekretnini u vlasništvu tužitelja, a iz razloga koji su prethodno navedeni. Ovo iz razloga kako nema spora da tužitelj ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu, a temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tužene. Međutim ispunjeni su svi uvjeti za podnošenje takozvane hipotekarne tužbe, budući je tužba podnesena i temelji se na Ugovoru o zajmu potvrđen od strane javnog bilježnika, a koji ugovor predstavlja ovršni javnobilježnički akt sukladno odredbi čl. 54 st. 1 ZJB-a te čl. 23 st. 1 t. 4 Ovršnog zakona (N.N. 112/12 i dr.). U tom kontekstu, opetovano se navodi kako nema spora da je tuženoj bio isplaćen iznos od ondašnjih 138.500,00 kuna, budući je razvidno da u spisu prileži preslika isplatnice iz koje je razvidno da je tuženoj isplaćen iznos dana 13. ožujka 2012.g. Prema tome sasvim je razvidno, a u skladu sa pravnom praksom da je za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik, u ovom slučaju tužena. Iz tog razloga ne može se prihvatiti prijedlog tužene da je ispunjena pretpostavka za odbačaj tužbe zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice.

25. Također je sud utvrdio da su neosnovani dokazni prijedlozi stranaka koje bi sud imao izvesti u ovom predmetu. Neosnovan je prijedlog tužitelja da se sasluša javnobilježnički zamjenik OU koja je soleminizirala predmetni ugovor o zajmu, a na okolnost da je zajmoprimcu ugovor pročitan i protumačen. Ovo iz razloga što je od zaključenja ugovora proteklo više od 13 godina pa bi navedena svjedokinja eventualno samo mogla potvrditi nesporne navode iz Ugovora. Također je neosnovan prijedlog tužitelja da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje, budući sud drži da je isto nepotrebno obzirom na činjenice i dokaze koji su izvedeni u spisu te po načelu ekonomičnosti postupanja. Također je neosnovan dokazni prijedlog tužene glede izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem njenog potpisa na isplatnici, budući nema spora da tužena za cijelo vrijeme trajanja ovog postupka nije ustala sa posebnom tužbom radi utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti tog ugovora, pa se takav dokaz u ovom predmetu ukazuje izlišnim i nepotrebnim. Isto se odnosi i na prijedlog saslušanja svjedoka LU, supruga tužene, budući je sud utvrdio da iz iskaza tog svjedoka ne bi došlo do bitne promjene činjeničnog supstrata i dokaza temeljem kojeg bi se sudska odluka promijenila te što je realno za očekivati da bi taj svjedok zbog rodbinskih odnosa iskazivao činjenice koje bi išle u prilog tuženoj, budući je sasvim izvjesno da je zainteresiran za ishod ovog spora, a na strani tužene.

26. Tužena je izgubila spor te je u obvezi tužitelju naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tužitelja i to sastav tužbe u iznosu od 331,81 eur, pristup na ročište u iznosu od 331,81 eur, plus PDV-e od 25% u iznosu od 82,95 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 311,50 eur trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 311,50 eur, trošak pristupa na posljednja dva ročišta (27. ožujka i 27. svibnja 2025.g.), svako po 331,81 eur, sastav posljednjeg podneska od 11. travnja 2025.g. u iznosu od 331,81 eur, plus PDV od 25% na iste od 249,00 eur, ukupno 1.244,43 eur, pa taj iznos zajedno sa dosadašnjim iznosom u postupku od 1.618,42 eur, daje sveukupni iznos od 2.862,85 eur.

27. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr.).

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a (N.N. 80/22).

U Senju, dana 29. svibnja 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava nadležni županijski sud.