Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10336/2023-57

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Jug odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Toni Smrček odvjetniku iz Zagreba, poradi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 12. svibnja 2025. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. platiti tužitelju BK iznos od 5.610,54 EUR, zajedno s zateznim kamatama tekućim na iznos od:

2,25 EUR od dana 30.11.2007. do isplate

1,05 EUR od dana 31.12.2007. do isplate

5,24 EUR od dana 31.1.2008. do isplate

7,56 EUR od dana 29.2.2008. do isplate

11,51 EUR od dana 31.3.2008. do isplate

5,56 EUR od dana 30.4.2008. do isplate

3,21 EUR od dana 31.5.2008. do isplate

6,11 EUR od dana 30.6.2008. do isplate

1,86 EUR od dana 31.7.2008. do isplate

2,07 EUR od dana 31.8.2008. do isplate

4,59 EUR od dana 30.9.2008. do isplate

23,68 EUR od dana 31.10.2008. do isplate

10,89 EUR od dana 30.11.2008. do isplate

27,14 EUR od dana 31.12.2008. do isplate

29,64 EUR od dana 31.1.2009. do isplate

30,77 EUR od dana 28.2.2009. do isplate

27,66 EUR od dana 31.3.2009. do isplate

28,25 EUR od dana 30.4.2009. do isplate

23,50 EUR od dana 1.6.2009. do isplate

22,77 EUR od dana 31.8.2009. do isplate

22,61 EUR od dana 30.9.2009. do isplate

24,25 EUR od dana 30.11.2009. do isplate

30,13 EUR od dana 1.3.2010. do isplate

35,56 EUR od dana 31.3.2010. do isplate

34,53 EUR od dana 30.4.2010. do isplate

63,74 EUR od dana 30.8.2010. do isplate

69,49 EUR od dana 18.2.2011. do isplate

111,20EUR od dana 19.8.2011. do isplate

99,77 EUR od dana 30.8.2011. do isplate

101,93EUR od dana 31.8.2011. do isplate

91,32 EUR od dana 2.11.2011. do isplate

98,57 EUR od dana 30.1.2012. do isplate

96,52 EUR od dana 21.3.2012. do isplate

96,57 EUR od dana 2.4.2012. do isplate

98,56 EUR od dana 30.4.2012. do isplate

99,14 EUR od dana 1.6.2012. do isplate

97,63 EUR od dana 2.7.2012. do isplate

98,23 EUR od dana 31.7.2012. do isplate

96,51 EUR od dana 31.8.2012. do isplate

92,86 EUR od dana 1.10.2012. do isplate

96,81 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

98,71 EUR od dana 30.11.2012. do isplate

97,33 EUR od dana 31.12.2012. do isplate

91,45 EUR od dana 4.2.2013. do isplate

96,20 EUR od dana 28.2.2013. do isplate

96,76 EUR od dana 2.4.2013. do isplate

94,58 EUR od dana 2.5.2013. do isplate

86,55 EUR od dana 31.5.2013. do isplate

86,36 EUR od dana 1.7.2013. do isplate

87,21 EUR od dana 6.8.2013. do isplate

93,65 EUR od dana 7.11.2013. do isplate

98,17 EUR od dana 20.2.2014. do isplate

95,34 EUR od dana 21.5.2014. do isplate

95,89 EUR od dana 2.6.2014. do isplate

96,26 EUR od dana 30.6.2014. do isplate

99,14 EUR od dana 31.7.2014. do isplate

101,56EUR od dana 1.9.2014. do isplate

101,06EUR od dana 30.9.2014. do isplate

103,15EUR od dana 31.10.2014. do isplate

103,08EUR od dana 31.10.2014. do isplate

te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.223.02 eur s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 016- 723/2007 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 27.304,00 CHF u kunskoj po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,60% godišnje koja je kamatna stopa mijenjana jednostranim odlukama tuženika, a također je i ugovorena ništetna i nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima bez upozorenja tužitelja kao potrošača na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva što ih čini teško predvidivim na rok duži od 10 godina. Kredit je prijevremeno otplaćen. Dana 13. lipnja 2014. godine Visoki trgovački sud RH je donio presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je savez udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Pravomoćnom presudom je utvrđeno da se "… potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu točke … 3 … izreke, kojim se utvrđuje da su …. u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. g. a koje povrede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je valuta isplate vezana uz švicarski franak". U točki IV. predmetne presude je utvrđeno i slijedeće: "… potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke 9 i točke 10 izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima …. nalaže prekinuti s korištenjem odredaba o kojima nije pregovarano.“ Temeljem članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 17.10.2007. g. presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 obvezuje i u ovom postupku. Tužitelj i tuženik nesporno su sklopili Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Ugovor o kreditu nije sadržavao niti jedan kriterij na temelju kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti. Tužitelj ističe da nije kao potrošač bio informiran o: općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone potpuno izvjestan i o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tužitelj je u tužbi s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu potraživao preplatu kredita u visini od 43.356,13 kuna, da bi nakon što je primio nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka podneskom od 29. travnja 2025. godine zahtijevao:

"I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.610,54 EUR / 42.272,60 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

2,25 EUR /16,95 HRK od dana 30.11.2007. do isplate

1,05 EUR/7,91 HRK od dana 31.12.2007. do isplate

5,24 EUR /39,49 HRK od dana 31.1.2008. do isplate

7,56 EUR /56,93 HRK od dana 29.2.2008. do isplate

11,51 EUR /86,70 HRK od dana 31.3.2008. do isplate

5,56 EUR /41,91 HRK od dana 30.4.2008. do isplate

3,21 EUR /24,21 HRK od dana 31.5.2008. do isplate

6,11 EUR /46,02 HRK od dana 30.6.2008. do isplate

1,86 EUR /13,98 HRK od dana 31.7.2008. do isplate

2,07 EUR /15,57 HRK od dana 31.8.2008. do isplate

4,59 EUR /34,57 HRK od dana 30.9.2008. do isplate

23,68 EUR /178,41HRK od dana 31.10.2008. do isplate

10,89 EUR /82,03 HRK od dana 30.11.2008. do isplate

27,14 EUR /204,51HRK od dana 31.12.2008. do isplate

29,64 EUR /223,34HRK od dana 31.1.2009. do isplate

30,77 EUR /231,84HRK od dana 28.2.2009. do isplate

27,66 EUR /208,39HRK od dana 31.3.2009. do isplate

28,25 EUR /212,88HRK od dana 30.4.2009. do isplate

23,50 EUR /177,03HRK od dana 1.6.2009. do isplate

22,77 EUR /171,56HRK od dana 31.8.2009. do isplate

22,61 EUR /170,36HRK od dana 30.9.2009. do isplate

24,25 EUR /182,68HRK od dana 30.11.2009. do isplate

30,13 EUR /227,04HRK od dana 1.3.2010. do isplate

35,56 EUR /267,91HRK od dana 31.3.2010. do isplate

34,53 EUR /260,15HRK od dana 30.4.2010. do isplate

63,74 EUR /480,27HRK od dana 30.8.2010. do isplate

69,49 EUR /523,57HRK od dana 18.2.2011. do isplate

111,20EUR /837,82HRK od dana 19.8.2011. do isplate

99,77 EUR /751,69HRK od dana 30.8.2011. do isplate

101,93EUR /767,96HRK od dana 31.8.2011. do isplate

91,32 EUR /688,06HRK od dana 2.11.2011. do isplate

98,57 EUR /742,68HRK od dana 30.1.2012. do isplate

96,52 EUR 1121,22,HRK od dana 21.3.2012. do isplate

96,57 EUR 1121,52HRK od dana 2.4.2012. do isplate

98,56 EUR 1142,51HRK od dana 30.4.2012. do isplate

99,14 EUR /746,94HRK od dana 1.6.2012. do isplate

97,63 EUR /735,58HRK od dana 2.7.2012. do isplate

98,23 EUR /740.11HRK od dana 31.7.2012. do isplate

96,51 EUR /727.18HRK od dana 31.8.2012. do isplate

92,86 EUR /699,65HRK od dana 1.10.2012. do isplate

96,81 EUR /729,42 HRK od dana 31.10.2012. do isplate 98,71 EUR /743.71 HRK od dana 30.11.2012. do isplate 97,33 EUR /733.30 HRK od dana 31.12.2012. do isplate 91,45 EUR /689.01 HRK od dana 4.2.2013. do isplate 96,20 EUR /724,85 HRK od dana 28.2.2013. do isplate 96,76 EUR /729.02 HRK od dana 2.4.2013. do isplate 94,58 EUR /712.58 HRK od dana 2.5.2013. do isplate 86,55 EUR /652.14 HRK od dana 31.5.2013. do isplate 86,36 EUR /650.67 HRK od dana 1.7.2013. do isplate 87,21 EUR /657.08 HRK od dana 6.8.2013. do isplate 93,65 EUR /705.62 HRK od dana 7.11.2013. do isplate 93,65 EUR /705.62 HRK od dana 7.11.2013. do isplate 93,65 EUR /705.62 HRK od dana 7.11.2013. do isplate 98,17 EUR /739,69 HRK od dana 20.2.2014. do isplate 98,17 EUR /739,69 HRK od dana 20.2.2014. do isplate 98,17 EUR /739,69 HRK od dana 20.2.2014. do isplate 95,34 EUR /718.32 HRK od dana 21.5.2014. do isplate 95,34 EUR /718.32 HRK od dana 21.5.2014. do isplate 95,89 EUR /722,49 HRK od dana 2.6.2014. do isplate 96,26 EUR /725,26 HRK od dana 30.6.2014. do isplate 99,14 EUR /746,95 HRK od dana 31.7.2014. do isplate 101,56EUR /765,22 HRK od dana 1.9.2014. do isplate 101,06EUR /761.43 HRK od dana 30.9.2014. do isplate 103,15EUR 1111,22 HRK od dana 31.10.2014. do isplate 103,08EUR 7776,64 HRK od dana 31.10.2014. do isplate sve u visini stope sukladno cl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015.g. odreduje, za svako polugodiste, uvecanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodista koje je prethodilo tekucem polugodistu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. se odreduje, za svako polugodiste, uvecanjem prosjecne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovackim drustvima izracunate za referentno razdoblje koje prethodi tekucem polugodistu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023.g. do isplate se odreduje, za svako polugodiste, uvecanjem kamatne stope koju je Europska sredisnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuceg polugodista za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se odreduje za svako polugodiste uvecanjem referentne stope za tri postotna poena, pri cemu se za prvo polugodiste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. sijecnja, a za drugo polugodiste referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i da naknadi tuzitelju prouzroceni trosak ovog parnicnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donosenja ove presude do isplate u visini stope sukladno cl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se odreduje, za svako polugodiste, uvecanjem referentne stope za tri postotna poena, pri cemu se za prvo polugodiste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. sijecnja, a za drugo polugodiste referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik je mišljenja da tužitelj pogrešno tumači Zakon o zaštiti potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13. Tuženik je mišljenja da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, valjane te stoga njihova primjena nije uzrokovala nikakvu štetu tužitelju jer rizik povišenja tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu, nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nesavjesnosti nego objektivnih tržišnih okolnosti. U odnosu na valutnu klauzulu ističe da je odredba o valutnoj klauzuli lako uočljiva, jasna i lako razumljiva. U odnosu na stjecanje bez pravne osnove ističe da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedenog instituta a također osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužiteljicu i izveo dokaz pribavom nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za financije Darka Prpića iz Darfin d.o.o.(list 310-320), a sud je izveo i uvid u pregled prometa za klijenta (List 8-10 spisa), ugovor o kreditu (list 11-17), potvrdu tuženika od 23.10.2018. (List 18), pregled prometa za klijenta (List 19-28), tuženik je odustao od preslušanja svjedok ĐK podneskom od 22. svibnja 2024. godine, a svjedok BKP, javni bilježnik nije preslušan primjenom stajališta Vrhovnog sud Republike Hrvatske, poslovni broj Revd 321/2023 od 31. siječnja 2023. godine. .

8. Predmet spora u ovom predmetu

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu broj: dne 17. listopada 2007. godine na 27.304,00 CHF u kunskoj po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,60% godišnje koja je kamatna stopa mijenjana jednostranim odlukama tuženika koji se otplaćuje u jednakima mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovu srednjem tečaju CHF na dan dospjelosti, s rokom otplate 7 godina radi kupnje novoga motornoga vozila te da je ugovor prijevremeno otplaćen, što je i utvrđeno uvidom u taj ugovor.

7. Prijeporni su ništetnost ugovornih odredaba. u dijelu ugovaranja valutne klauzule u CHF, osnova i visina tužbenog zahtjeva i zastara.

8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.96-102. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 79/07, 125/07 i 79709), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula iz čl.1. i 4. Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, kao prethodno pitanje, a ugovor o kreditu može opstati bez ovih ugovornih odredaba, sve primjenom odredbe čl.102, .st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/22), pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena valutna klauzula nije bila uvjet ugovora, a niti ima dokaza da je bila odlučna pobuda na tužiteljevoj strani, već je kupovao osobno vozilo kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.102,.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

11. Sada je prijeporno pitanje zastare.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/22), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama je utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je ugovor otplaćen, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.241. i čl.225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/22), budući je tužba podnesena 22. siječnja 2020. godine.

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim oplatnim planom po tečaju CHF na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svoga nepoštenog i nesavjesnog postupanja.

14.Računovodstvenim vještačenjem od 30. kolovoza 2021. godine je utvrđeno da je ta razlika kao u točki 1. mišljenja tj. 42.272,60 kn, s nadnevcima uplata i mjesečnim svotama kao u toj tablici, a tuženik prigovara sadržajno kao u podnesku od 7. siječnja 2022. godine te ih vještak otklanja na ročištu ¸12. svibnja 2025. godine, zaključujući da je tuženik računao po tečaju na dan ugovorene dospjelosti pojedinoga mjesečnog obroka, a ne po nadnevku plaćanja istih, kako je računao vješta. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu i načinjenom po sudskom zadatku, što je jedina pravilna metoda izračuna, kao i što je pravilno računao tečaj na dan plaćanja mjesečnih obroka s zakašnjenjem, a ne na dan ugovorene dospjelosti.

15.Na osnovi odredbe čl. 3, st. 1, t. 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač u vrijeme sklapanja ovog ugovora, jer je po zanimanju profesor, a vozilo mu je trebalo za osobne potrebe, kao i ugovorenu namjenu kredita, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je dokazni teret na njemu.

16. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev za glavnicu, a zatezne kamate teku od dana plaćanja mjesečnih obroka od dana dospjelosti sve po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i odredbom čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

17. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, svih pet ročišta i podneske od 26.6.2020. 13-.1. 2021, 12.9.2021, 19.1.2022. po 200,00 eru, za podneske od 29.4.2024. i 29. 5.2024. po 100,00 eur, ili ukupno 2.200,00 eur, uz PDV od 550,00 eur i vještačenje od 265.45 eur te sudsku pristojbu na tužbu od 104,05 eur i presudu 103,52, što je konačno 3.223.02 eur.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- Punomoćnicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte