K-1290/2020-35
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
S p l i t
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Mrass, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŽP zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. i čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19), nakon održane rasprave, dana 29. svibnja 2025.g. u nazočnosti okrivljene osobno, branitelja okrivljene Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu te savjetnika ODO-a Split, UP,
p r e s u d i o j e :
OKRIVLJENIK: ŽP, zvana „ Ž“, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći UP i IP rođene U, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom školom, nezaposlena, sa sezonskim zaposlenjem, neudana, majke jednog malodobnog djeteta, neosuđivana
k r i v a j e
I.što je tijekom 2019. u Splitu, u nakani da izazove osjećaj ugroženosti kod RP, s kojim ima zajedničko malodobno dijete M.M. rođeno 2012. godine, te da izazove osjećaj ugroženosti i kod njegove supruge OP, s RP redovito nastojala ostvariti i ostvarivala neželjeni kontakt traženjem razgovora s njim po pozivanju njegovog broja mobilnog uređaja kao i slanjem tekstualnih poruka na isti broj mobilnog uređaja, te je učestalo nastojala uspostaviti i uspostavljala neželjeni kontakt neposredno s RP i s OP prilikom primopredaje svojeg djeteta na adresi [adresa] u [adresa] a po okončanju njezinog pojedinog viđanja i druženja s djetetom, pritom ne predajući pravovremeno svoje dijete te potom se po predaji djeteta i dalje nalazeći u neposrednoj blizini kuće obitelji OP odnosno odbijajući se odmah odatle udaljiti, dok je u razdoblju od rujna 2019. do ožujka 2020. RP i njegovu suprugu OP redovito pratila u prigodama kada bi netko od njih dvoje vozio dijete M.M. u Osnovnu školu "Manuš", a u istom periodu je samoinicijativno ostvarivala susrete s OP kada je ista preuzimala dijete M.M. iz iste škole i tim prigodama ju je verbalno napadala zašto je ona došla po njezino dijete umjesto oca djeteta RP, a ujedno je u razdoblju od 2019. do **.**.2020. OP u više navrata prilikom njihovih neposrednih susreta verbalno napadala i oslovljavala pogrdnim riječima te pljuvala u njezinom smjeru, a čime je sve kod RP i kod OP izazvala osjećaj ugroženosti i nespokoja,
dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratila i uhodila osobu s kojom je bila u intimnoj vezi te s istom osobom nastojala uspostaviti i uspostavljala neželjeni kontakt i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, te je ustrajno i kroz dulje vrijeme pratila i uhodila drugu osobu te s istom osobom nastojala uspostaviti i uspostavljala neželjeni kontakt i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,
II. čime je počinila u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode – nametljiva ponašanja – jedno djelo opisano u članku 140. stavak 1. i stavak 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. Kaznenog zakona, te jedno djelo opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19).
III. Stoga se okrivljenoj ŽP prethodno utvrđuju kazne zatvora za djela počinjena u stjecaju i to:
- za kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljiva ponašanja iz čl. 140. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
- za kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljiva ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
Potom se okrivljena ŽP temeljem odredbe čl. 140. st. 2. i čl. 140. st.1. st. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona (KZ/11) osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te joj se potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče
UVJETNA OSUDA
s time da joj se prethodno izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.
IV. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je dužna naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u vidu sudsko psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i sudskog paušala u iznosu od 100,00 eura.
Obrazloženje:
1.ODO Split ovom sudu podnijelo je optužnicu br. KO-DO-4358/20 od 06. srpnja 2020. protiv okrivljene ŽP zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. i čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19), a koja djela da bi navedena počinila na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.
2. Pozvana da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljena ŽP je izjavila kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivom da bi potom u svojoj obrani pred ovim sudom navela kako je SP upoznala kada je radila u centru "Guliver" i tako je počela njihova veza koja je trajala 3 godine. U jednom periodu su počeli živjeti zajedno, međutim, kako je vrijeme prolazilo ona je uočavala sve više Milanovih mana a primarno neiskrenost a sumnjala je i na konzumaciju opojnih droga. To je ujedno i razlog što je prekinula vezu s SP da bi nakon nekog vremena doznala da je trudna o čemu ga je i obavijestila a on nije pokazao nikakav interes te je ona sama iznijela trudnoću, rodila te dalje brinula o djetetu, s tim da su im Milanovi roditelji misli kada je SP imala tri godine ustupili na korištenje jedan stan u [adresa] gdje su ona i SP zajedno živjele do trenutka kada su se nakon privremenog boravaka kod njenih roditelja, možda godinu i pol nakon useljenja, došli u taj stan i naišli na zaključana vrata sa svim njihovim stvarima unutra, koje stvari su im dali nakon tri tjedna. Nakon toga počela je borba da se SP dodijeli SP te da živi s njim i bude pod njegovim skrbništvom, osobno nije sigurna je li tada bio u vezi ili braku s OP, u svakom slučaju SP se tu nekorektno ponašao, pokušavao je preko veza u CZSS nju prikazati kao lošu majku a svemu je presudilo psihijatrijsko vještvo dr. LP koja je de facto preporučila njeno psihijatrijsko liječenje te dala SP u skrbništvo s tim da su određeni dani kada ju ona može viđati. Istina je da ja tu odluku nije mirno primila pogotovo što se i dijete tužilo da nije sretno u toj kući, međutim, nije se moglo ići protiv sudske odluke, dapače, u jednom trenutku dobila je i zabranu približavanja SP i OP pod optužbom da ih slijedi, da im se stalno približava te im govori pogrdne riječi što izričito tvrdi da nije istina. U svakom slučaju ona se pridržavala ove zabrane približavanja. Prilikom primopredaje djeteta koje bi obično predavala njena majka bio je prisutan djelatnik CZSS te je točno kako on navodi da se znalo dogoditi da kasni s primopredajom kao i da je jedne prigode stupila u kuću iz razloga što su I ispale stvari koje je nosila iz ruke, međutim, te prigode ona nije vrijeđala OP nego upravo obrnuto, ona je njoj govorila kako je SP nepoželjna, kako je opet došla, a ona joj je rekla da se ne obraća tako djetetu i ne ponaša na takav način prema njoj. Istina je također da bi ona iskoristila priliku da preko odmora dođe pred Martinu školu kako bi vidjela dijete kao i da ju je neko vrijeme znala dočekati i pratiti u školu dok je nisu počeli slati taxi službom u školu, a također je točno da je znala dijete uzeti ranije iz škole na dane kada bi je trebala vidjeti jer su eventualno imali neki dogovoreni pregled pa je tamo trebalo otići. U svakom slučaju SP je živjela u jednoj vrlo nezdravoj sredini, jako se bojala za nju, u njihovoj kući je često slušala loše stvari o njoj i konačno cijela ova priča je završila na način da je ona SP dobila nazad te da SP sada živi s njom. Izričito negira da je ikada pratila i OP ili SP i obraćala im se pogrdno, dapače ona OP nije ni upoznala, a kada ju se podsjeća da su razgovarale između ostalog i kad se zbio ovaj događaj koji je opisao NP, navodi da su razgovarale tada ali inače ne. Činjenica je da je ona u par navrata OP prijavila policiji kako za zlostavljanje male R tako i zbog otmice. Naime, OP je često znala I ružno govoriti o njoj i njoj se obraćati na ružan način, što bi SP povrijedilo te bi se potužila njoj, te je ona u namjeri da joj pomogne OP prijavila policiji. Istina je da ju je prijavila i za otmicu djeteta, kada su otišli u Francusku, bez da je ona imala detaljnu informaciju o tome, odnosno SP je I obećao da će on i ona zajedno otići u Francusku, čemu se dijete jako obradovalo, osobno joj je napravila putovnicu da bi dan prije puta doznala da neće ići samo SP i SP već i OP i njihovo zajedničko dijete kao i prijateljica od OP, što je SP jako rastužilo jer se radovala putovanju samo s tatom, a i ona se osjetila prevarenom, jer joj je predočeno potpuno drugačije stanje od onog koje se dogodilo te je to razlog zbog čega je OP prijavila zbog otmice djeteta. Za vrijeme dok je bila u [adresa] SP joj se nije javljala, a po povratku je ipak bila zadovoljna jer je sve prošlo u redu. Činjenica je i da joj je ona dala mobitel nakon što su joj ga OP i SP uzeli na tri mjeseca i to čak po savjetu psihologa kako bi dijete moglo komunicirati i s njom kao i sa svojim prijateljima, međutim, OP je pronašla ovaj mobitel oduzela ga, pregledala i preslušala poruke u kojima je ona stvarno djetetu, da ga umiri, rekla da može ona prijaviti OP i da se ničega ne treba bojati, međutim, ona tim porukama nije ni na koji način prijetila dok su OP i SP bili jako ljuti zbog toga, optužili SP da im laže i slično. U vezi Marinine izjave da bi ona uvijek kada bi ona izašla na piće sa prijateljicama van došla i sjela preko puta nje i gledala je i dobacivala nešto, navodi da je to potpuno neistina jer ona uopće ne izlazi, pogotovo sada otkada je bolesna, a kada bi slučajno negdje u gradu vidjela SP s njima, ona bi se sklonila jer nije htjela da dijete ima problema. Također joj nikada nije vikala "jadnice" niti bi pljunula kada bi je vidjela i to nipošto ne odgovara istini. U svakom slučaju SP živi s njom. Inače, SP je još kada su bili u postupku pred CZSS izjavio da želi potpuno skrbništvo za SP ili da ga ona uopće ne zanima što je i pokazao jer u ovih godinu i pol dana dijete je vidio samo pet puta i to u nekom od "kafića" možda i po pola sata a i neredovito plaća alimentaciju, a kada vidi SP pokušava na nju negativno utjecati.
2.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe je li joj poznat razlog zbog kojeg se RP odselio iz Tršćanske ulice, okrivljena iskazuje da joj nije bilo ni poznato da se on odselio. Na posebno pitanje branitelja okrivljene u vezi čega je ona kontaktirala RP bilo putem poziva ili poruka, okrivljena odgovara da je njihov međusobni kontakt bio isključivo u odnosu na mlt. dijete te da bi ga ona znala pozvati ili poslati poruku kada su bile neke iznimne situacije pa se trebala dogovoriti s njim. Na poseban upit suda koliko je to često bilo, okrivljena odgovara da je to bilo isključivo kada bi bio neki problem, a na daljnje pitanje je li imala običaj slati poruke ili zvati samo zato da pita kako je SP s obzirom da je živjela u njihovoj kući koliko je često to radila, okrivljena iskazuje da ona to nije radila i da smatra da nije dosađivala.
3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka suglasnošću stranaka pročitan i pregledan je zapisnik II. Policijske postaje Split o zaprimanju kaznene prijave OP od 21. siječnja 2019. (list 2 spisa), optički medij sa snimkom nadzornih kamera uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00083495 i popratnom dokumentacijom trgovačkog društva "Laplacian" d.o.o. (list 5 do 9), izvadak iz kaznene evidencije za ŽP (list 12), izvadak iz prekršajne evidencije za ŽP (list 13), podnesak OP od 28. lipnja 2019. (list 14 do 15), podnesak OP od 25. ožujka 2019. (list 18), podnesak OP od 06. svibnja 2019. (list 21), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika- žrtve OP (list 26 do 27), zapisnik o ispitivanju svjedoka NP (list 28 do 29), izvješće Centra za socijalnu skrb Split od 13. prosinca 2019. (list 31), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika-žrtve RP (list 36 do 41), podnesak RP od 22. siječnja 2020. s ispisom poziva upućenih na njegov mobilni uređaj te prijepisom komunikacije putem poruka s ŽP (list 48 do 90), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ŽP od 06. veljače 2020. (list 91 do 94), snimka prvog ispitivanja okrivljenika ŽP od 06. veljače 2020. (list 95), podnesak RP od 24. veljače 2020. s optičkim medijem koji sadrži snimke nadzorne kamere i snimku mobilnim uređajem (list 98 do 99), podnesak OP od 05. ožujka 2020. (list 100), ispis komunikacije putem poruka između ŽP i RP (list 102 do 142), podnesak OP sa snimkom nadzorne kamere (list 143 do 144), očitovanje Osnovne škole "Manuš" od 25. svibnja 2020. s prilozima (list 148 do 150), sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Sanje Batina (list 151 do 158), elektronski zapis Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu vozila na ime ŽP (list 161), iskaz svjedokinje žrtve – oštećene OP sa rasprave od 18. travnja 2024., iskaza svjedoka žrtve – oštećenog RP sa rasprave od 10. listopada 2024., iskaz svjedokinje IP od 06. veljače 2025., iskaz svjedoka NP sa rasprave od 2. travnja 2025., te izvadak iz KE na ime okrivljene.
4. Obzirom da se okrivljena prilikom izjašnjavanja o krivnji očitovala kako se ne smatra krivom da bi potom u svojoj obrani kako na raspravi tako i ranije pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu negirala počinjenje predmetnog kaznenog djela valjalo je tijekom ovog dokaznog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljena svojim postupanjem inkriminirane prigode počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret optužnim aktom a radi se o kaznenim djelima protiv osobne slobode – nametljiva ponašanja – jedno djelo opisano u članku 140. stavak 1. i stavak 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. Kaznenog zakona, te jedno djelo opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
5. Utvrđujući najvažnije činjenice u ovom postupku sud se u konkretnom slučaju rukovodio iskazom svjedoka oštećenika, ujedno neposrednih očevidca inkriminiranih događaja RP i OP. RP je u svom svjedočkom iskazu naveo da ostaje u cijelosti pri svom iskazu kojeg je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu dana 9. siječnja 2020. te između ostalog naveo da je vezi s okrivljenom bio tri godine u izvanbračnoj zajednici koju su prekinuli prije nego što je on doznao da je ona trudna. Ta činjenica ga nije pokolebala u namjeri da se s njom pomiri ali je odlučio preuzeti svu odgovornost u odnosu na dijete smatrajući to i svojom moralnom obvezom. Od samog početka je nailazio na prepreke gdje je iako je on svoj dio obveza uredno izvršavao okrivljena mu nije dozvolila kontakt s djetetom te se morao obratiti CZSS. Problemi su se posebno intenzivirali nakon što se on oženio i dobio drugo dijete, gdje bi rekao da se okrivljena još više fokusirala na njegovu suprugu nego na njega samog. Pravomoćnom sudskom presudom a s obzirom na njeno odbijanje da mu dozvoljava viđenje djeteta on je dobio skrbništvo nad djetetom na način da je SP došla živjeti s njim dok je njena majka dobila određena prava po pitanju viđenja, koja se nikada nisu uspjela normalno ostvariti, te su više puta to prijavljivali CZSS koji je na kraju morao angažirati i djelatnika CZSS NP da bude prisutan prilikom primopredaje djeteta. ŽP je u više navrata odbijala vratiti dijete, ili bi kasnila s povratom djeteta, nije se nakon toga htjela udaljiti od kuće već bi stajala ispred vrata, neko vrijeme je bila stalno parkirana ispred njihove kuće, kada bi susrela njegovu suprugu istu bi verbalno napadala, oslovljavala ju je pogrdnim riječima, te pljuvala u njenom smjeru. Oni su se pokušali prilagoditi takvom njenom ponašanju, njegova supruga nije više odvodila dijete u školu niti dolazila po nju, jer je okrivljena inzistirala da to radi on. Imali su probleme u školi gdje je okrivljena napala jednu učiteljicu koja je temeljem zabrane prilaska pokušala spriječiti dolazak a što je ona odbila. U svakom slučaju oni su se na kraju odlučili preseliti s adrese na kojoj su tada živjeli jer je prijašnja adresa bila 200 m udaljena od prebivališta okrivljene, pa bi ona uvijek govorila kako slučajno prolazi pa su odlučili izbjeći i takvu slučajnost. Promijenili su brojeve mobitela jer ih je konstanto uznemiravala, promijenili su i e-mail, a sve kako bi pobjegli od ove situacije. U jednom trenutku su pokušali dobiti potpuno skrbništvo nad djetetom, međutim, zbog cijele ove situacije koja je samo eskalirala na kraju su povukli tužbu i SP od rujna mjeseca prošle godine živi s okrivljenom koja im onemogućava kontakte na način da uvijek dan prije predviđenog kontakta SP javi da zbog nekog razloga nije u mogućnosti doći na predviđeni susret. Isto se dogodilo i kada su trebali ići sedam dana na put kako je to i bilo i predviđeno sudskom odlukom. Ne može tvrditi je li to Martina želja ili je riječ o manipulacije njene majke, želi li SP udovoljiti majci koja je možda verbalno i nagovara na susrete s njima a ona misli da bi to mami teško palo pa ne želi, u svakom slučaju on nije psiholog. SP ima 13 godina i on na to ne može utjecati. Otkada je počeo postupak a pogotovo otkad dijete živi s majkom ovakvi kontakti su se prorijedili. Otkada SP živi s majkom, okrivljena se više ne ponaša na način opisan u optužnom aktu a između ostaloga jer su im brojevi blokirani i nemaju fizičkog kontakata. Također, dok je prije stalno pratila njihove kretanje i pojavljivala se na mjestima gdje bi se oni nalazili, u posljednje vrijeme to se ne događa iako do njih dolaze priče koje ona priča i nisu niti malo ugodne.
5.1. Na poseban upit zastupnika optužbe je li on u kontaktu sa okrivljenom a u periodu koji je opisan u optužnom aktu, pokušavao sa istom iskomunicirati da mu to smeta i da to ne radi, svjedok navodi da je i to više puta, ali je na kraju shvatio da se sa psihičkim bolesnikom, a što okrivljena jest, ne može komunicirati niti na jedan način. Na poseban upit braniteljice okrivljene, je su li te 2019. i 2020. oni imali zajedničku skrb nad djetetom, svjedok navodi da jesu, da dijete je živjelo kod njega, međutim, njoj nije bila niti oduzeta niti smanjena odnosno u presudi u kojoj im je dodijeljena zajednička skrb postojao je uvjet da se okrivljena podvrgne psihijatrijskom liječenju što je ona odbijala napraviti, međutim, oni su bez obzira poštivali dio odluke suda u kojem su joj davali dijete sukladno ovoj presudi. Informacije o djetetu on joj je pokušao osobno u više navrata dati, međutim, nažalost to nije funkcioniralo a što je razlog da su morali kontaktirati CZSS koji je onda odredio mjeru nadzora kako bi se kontakti uopće mogli odvijati. Činjenica je da kad god je ona njega kontaktirala njihov razgovor bi uvijek započeo s pitanjima o I, ali vrlo brzo bi s tih pitanja okrivljena prešla na vrijeđanje njegove obitelji i njih općenito. Nije ga kontaktirala telefonski za nešto što nije vezano za dijete iako napominje kako je gore rekao inicijalno bi bilo pitanje za dijete, a nakon toga uvrede i ružne riječi. Činjenica je da je ona i u više navrata susrela kako njegovu suprugu tako i njega gdje bi odmah počela s vrijeđanjem ne spominjući dijete govoreći im da su smrdljivi, da će ih dočekati sudbina, da će ona nekog angažirati i pljuvanjem u njihovom smjeru kao znak nekakvog ponižavanja i prezira. Prije nego su se preselili znali bi sresti okrivljenu dalje u blizini njihove kuće, puno rjeđe nego ranije, a otkada su sada pred ljeto preselili više je nisu viđali. U svakom slučaju ovakvo njeno ponašanje im je potpuno preokrenulo živote, preko promjene stana pa do promjene mobitela i mailova, uz njihovu svakodnevnu nervozu i strah što bi se moglo dogoditi da oni to više jednostavno nisu mogli izdržati i zbog toga su povukli tužbu da se njima dodijeli puna skrb i na neki način odustali od svega. Na poseban upit braniteljice okrivljene je li SP 2019. ili 2020. imala svoj mobitel, oštećeni iskazuje kako joj oni nisu htjeli dati mobitel upravo iz razloga da bi spriječili komunikaciju kakvu su oni imali s okrivljenom, međutim, u jednom trenutku su pronašli mobitel od R u njihovoj kući koji joj je očito dala majka gdje su našli niz poruka više-manje sadržaja kojeg je i opisao. Na poseban upit okrivljene tko je najviše provodio vremena s SP dok je živjela s njim, navodi da su provodili on i njegova supruga i njegovo dijete, a na pitanje suda je li bila prisutna njegova sestra isti je odgovorio kako njegova sestra živi u [adresa]. Na daljnje pitanje okrivljene prema nalogu CZSS tko je trebao biti taj tko će biti prisutan pri primopredaji djeteta isti odgovara da je trebao biti prisutan on, a ukoliko on ne može njegova majka koja je živjela kat iznad, međutim, kako se majka odselila 2018., a ako njega ne bi bilo onda se po tom papiru ne bi mogao spustiti nitko. Na daljnje pitanje okrivljene odgovaram je li istina da bi on i njegova supruga I govorili da je majka psihički bolesna, da treba uzimati terapiju i da nikada neće živjeti s njom, oštećeni odgovara kako to ne odgovara istini, naime, kada je cijela ova situacija započela a SP bila još mala prvo su počeli odlaziti kod dječjeg psihologa kako bi im pomogao i ukazati na to kako bi se trebali nositi s ovim situacijama, pa su inicijalno kada bi okrivljena njega gađala ravnalom ili mu nanijela nekakvu ranu a čemu je sve SP prisustvovala I govorili da je mama nervozna, a nakon što je majka srušila u bijesu vrata na SP po savjetu psihologa su joj rekli da s obzirom da i oni odlaze kod psihologa da bi trebala početi ići i mama i uzimati terapiju.
6. Iskaz naprijed navedenog svjedoka oštećenika ovaj sud je prihvatio kao logičnim, uvjerljivim i istinitim budući sami oštećenik na detaljan način opisuje ponašanje okrivljene spram istog. Ujedno, po mišljenju ovog suda predmetni oštećenik nema razloga lažno iskazivati a samim time i lažno teretiti okrivljenu već samo navesti sve ono što ga je tijekom inkriminiranog događaja tištilo odnosno uznemirilo.
7. Ispitana svjedokinja oštećenica OP je u svom iskazu navela da ostaje kod svog iskaza danog pred II PP Split dana 18. prosinca 2019.godine, a nakon što joj je isti pročitan iskazala je da se ne sjeća točno svih tih situacija jer su nakon ovoga uslijedile i druge slične situacije, dapače možda još i gore na način da je ŽP nju prijavila policiji za zlostavljanje svog malodobnog djeteta, koja prijava je odbačena, prijavila ju u par navrata da je otela dijete. Također u tijeku je postupak oko određivanja roditeljske skrbi, međutim činjenica je da se mala SP potpuno otuđila od njih, majka joj je dala i drugi mobitel kojeg su pronašli i u njemu našli poruke gdje podučava na koji način može nju živcirati i njoj ugrožavati svakodnevni život. Postoje glasovne poruke u kojima okrivljena podučava SP i govori joj kako će je svaki dan prijavljivati policiji, a ovo uznemiravanje je prestalo tek ove godine u deveti mjesec nakon što je SP provela ljeto s majkom i odlučila živjeti s majkom, bez obzira što ne postoji takva sudska odluka, SP živi s majkom. Kod njih je bila samo dva puta, ne želi imati kontakt s njom niti s ocem, i od tada je ovo uznemiravanje prestalo. Na upit braniteljice okrivljene, te 2019. godine jesu li imali otac djeteta i okrivljena zajedničku roditeljsku skrb i je li otac djeteta obavještavao redovito majku o svemu što je potrebo u vezi zajedničke skrbi, svjedokinja odgovara da jesu i da je obavještavao o svemu. Na daljnje pitanje je li kontaktirala nju osobno ili supruga u vezi s nečim što nema veze s problemima u vezi djeteta, odgovara da nju nije kontaktirala, međutim da bi znala doći ispred njene kuće i vikati "Jadnice", znala bi je pljunuti kada bi je vidjela, a ako bi izašla s prijateljicama na piće vani, vrlo brzo bi se pojavila okrivljena, sjela nasuprot nje, gledala je i nešto dovikivala i tako svaki put. Na upit okrivljene, kada su bile te situacije na piću, oštećena odgovara da je to bilo tijekom 2021.godine, možda tri puta.
8. Iskaz navedene svjedokinje oštećenice ovaj sud prihvaća u cijelosti istinitim, logičnim i uvjerljivim budući svjedokinja na detaljan način opisuje ponašanje okrivljene inkriminiranih prigoda.
9. Na raspravi ispitana svjedokinja IP, majka okrivljene, u svom iskazu je navela da s obzirom na odnose između ŽP i SP i činjenicu da su je u njenoj 5 godini odvojili od njih i dali SP na skrb ocu SP ona je od strane CZSS bila zadužena za primopredaju djeteta jednom tjedno te svaki drugi vikend. Netočni su navodi da bi ŽP dolazila sama ili s njom prilikom primopredaje, točno je da bi ŽP nju dovezla blizu Milanove kuće jer ona ne vozi, parkirala se malo dalje i čekala u automobilu dok bi on dijete bila preuzela ili vraćala dijete ovisno o situaciji. Koliko je njoj poznato ŽP nije nazivala SP niti mu prijetila i gnjavila ga na telefona a ako bi mu poslala neku poruku na nju nikada ne bi dobila odgovor a što je za jednu majku vrlo teško jer bi de facto bila bez informacija od djetetu a koje je potpuno prirodno kao i svaka majka željela svakodnevno. Netočno je također da je ŽP odlazila ispred škole Manuš, osnovne škole u koju je SP išla a sve kako bi ostvarila kontakt s njom, jedne jedine prigode su okrivljena i ona zajedno otišli kod Martine razrednice raspitati se o djetetu i te prigode su njih vidjeli SP i OP i OP ih je potjerala. Poznato joj je da je SP imala svoj mobitel, ne tko joj ga je kupio, zna samo da je ukraden, tako da ŽP nije mogla neposredno kontaktirati s njom. Također je jedne prigode kada su tako došli po SP na već gore opisan način a ista je imala koronu i nije mogla izaći ona se vratila do automobila do ŽP kako bi otišle kući, međutim, OP ih je vidjela i prijavila policiji koja je odmah došla uzeti njima podatke i zabilježiti "incident".
9.1. Na poseban upit kako je došlo do toga da je SP data ocu na skrb a ne majci, navodi da tome nije razlog da bi ŽP kako se to u optužnici navodi imala neke psihičke probleme, već da je to sve bila korupcija i zahvaljujući tome on je uspio dobiti dijete. SP je već preko godinu dana kod njih, nemaju nikakvih problema, redovito viđa oca ali ne u kući nego izvan nje, kao i djeda i baku, oni joj o ocu uvijek govore sve najbolje. Što se tiče odnosno Centra u cijeloj ovoj priči istina je da se znalo dogoditi da se nitko od njih ne pojavi, ali uvidom u njihov spis se može utvrditi da nije bilo nikakvih problema. U odnosu na OP, suprugu RP, ističe da inicijalno njena kćerka je sa istom željela ostvariti normalan odnos pogotovo jer je dijete živjelo s njom, međutim, to nije moguće jer je ista verbalno napala i prijavila policiji a od R je doznala da istoj u kući govore da je s njima radi toga jer joj je majka psihički bolesnik a što joj je znala govoriti i polusestra, a što bi malu SP jako rastužilo. U svakom slučaju tvrdi da ovo što se stavlja na teret njenoj kćerki optužnicom ne odgovara istini, da je to nečija konstrukcija, te da sada otkada dijete živi s njima više ne postoje nikakvi problemi. Na poseban upit suda je li ŽP ikada psihijatrijski liječenja navodi da nije, da ona nema nikakvih problema osim što ima naglu narav i zna nezgodno reagirati ali to nema nikakve veze sa bilo kakvim psihičkim problemom. Dakle, na poseban upit branitelja okrivljene jesu li prilikom primopredaje djeteta OP i RP ikad komentirali Ivonino ponašanje ili se potužili na nju, svjedokinja odgovara da ih ona uglavnom ne bi ni vidjela već bi dijete preuzela na vratima, a na pitanje zna li zbog kojeg je razloga ŽP slala poruke SP, svjedokinja odgovara da je ŽP samo željela doznati novosti o djetetu jer vrijeme koje je sudskom odlukom provodila s istom nije bilo dovoljno da dozna sve informacije koje kao majka želi i treba znati. Na daljnje pitanje branitelja okrivljene je li SP prisustvovao tim predajama, svjedokinja odgovara da nije, iako je na zapisniku u CZSS kao i sudskom odlukom navedeno da je dužan komunicirati s ŽP s majkom djeteta u vezi problematike s djetetom, isti je takvu komunikaciju izrazito odbijao i to bi otvoreno rekao na CZSS. Svjedokinja dodatno ističe kako se SP neko vrijeme bavila baletom a ŽP nikada nije mogla dobiti kartu niti smjela prisustvovati tim predstavama i to iz razloga jer joj je bilo zabranjeno od strane samog djeteta, koje je očito htjelo izbjeći neugodnu situaciju. Ista stvar je bila i s njenim rođendanima na kojima ŽP nikada nije smjela pristupiti.
10. Svjedok NP ispitan pred ovim sudom je naveo da je u Centru za socijalnu skrb Split u to vrijeme radio kao vanjski suradnik tj. obavljao mjere nadzora te je u tom svojstvu obavljao i mjeru nadzora primopredaje maloljetnog djeteta R od strane ŽP i RP. Tu je često bilo problema, naime ŽP je imala i zabranu dolaska pred školu malodobne R koju obvezu je često kršila na što nisu mogli utjecati. Prilikom primopredaje bi znala kasniti i po sat, sat i pol vremena, a jednom je prisustvovao i situaciji u kojoj je ona ušla u kuću RP vrijeđajući njega i njegovu suprugu, osobno se ne može sjetiti što je točno govorila, zna samo da je bilo vrlo neugodno. U svakom slučaju on je u svim ovim primopredajama sastavio zapisnike koje bi dostavio u centar i koliko se sjeća kršenja ovih mjera od strane ŽP je bilo puno, dok Milan nikad nije prekršio ovu mjeru. S ŽP je znao imati konflikte pa onda neko vrijeme mir pa opet konflikti dok je njegovo iskustvo sa RP bilo bez ikakvih primjedbi.
10.1. Na upit zastupnika optužbe ima li kakvih saznanja kako se ŽP ponašala prema svom bivšem suprugu, svjedok navodi da mu nije poznato kakav je bio odnos između okrivljene i RP osim onog što je sam vidio prilikom primopredaje djeteta i upravo opisao, kao i kada bi ga SP nazvao da se potuži na nekakvo nepridržavanje mjera od strane ŽP. Na upit zamjenice branitelja svjedoku na što bi se SP tužio prilikom telefonskih razgovora, svjedok navodi da se tužio kako usprkos zabrani prolaska pred školu za vrijeme odmora ili uopće ŽP kršila tu mjeru i dolazila po dijete ili je dolazila vidjeti ju za vrijeme odmora, zatim se znao žaliti da primopredaja nije izvršena na vrijeme odnosno da katkad ŽP uopće ne bi vratila dijete već bi nazvala i rekla da će dijete ostati spavati kod nje na što bi on da izbjegne svađu na to i pristao, ali bi prijavio takvo ponašanje njemu i Centru za socijalnu skrb. Na daljnji upit zamjenice branitelja kada je svjedok provodio nadzor ovog slučaja i u kojem periodu, svjedok navodi da se ne može točno sjetiti godine, da je on i tada bio vanjski suradnik, a imao je drugi posao, a da zadnjih 5 godina uopće ne radi pri Centru. Na daljnji upit zamjenice branitelja je li nekome od roditelja bila umanjena ili uskraćena roditeljska skrb, svjedok navodi da se on toga stvarno ne može sjetiti. Na daljnji upit zamjenice branitelja odakle mu saznanje da bi netko donio mjeru zabrane dolaska okrivljene pred školu malodobnog djeteta, svjedok odgovara da ne zna tko je tu mjeru donio, je li riječ o Centru ili sudu, da je on samo dobio informaciju da okrivljena ima zabranu dolaska pred školu. Ističe da su postojali određeni dani kada je ŽP imala dijete kod sebe i sva prava koja uz to idu, međutim ona se nije pridržavala takve mjere već je dolazila i odlazila kad god je htjela neovisno o danima koji su bili dogovoreni. Ističe da se danas ne sjeća ničeg u vezi svađe između SP i ŽP osim da je ista postojala, da je ŽP čak ušla u stan te je situacija bila neugodna i da je kao takvu i prijavio Centru, ali da se on danas ne može sjetiti niti koliko je svađa trajala niti u kakvom je opsegu bila. Na daljnji upit zamjenice branitelja je li mu se okrivljena ŽP u tom periodu žalila i o čemu, svjedok navodi da se je ponekad žalila, ali da se stvarno ne sjeća što niti u kojoj mjeri.
11. Naime i sama okrivljena iako negira počinjenje kaznenih djela nametljivog ponašanja u svojoj obrani opisuje, koji dio obrane je sud prihvatio osnovanim, kako je kršila mjeru opreza zabrane dolaska pred školu , dočekivanje djeteta preko odmora kao i odvođenje djeteta prije završetka nastave u školi iz same škole, priznala je kako je zbog takvog ponašanja došla u sukob s učiteljicom osnovne škole koju je SP pohađala a koja je potvrdila da se ne smije tako ponašati, mijenjajući često svoju obrano ovisno o postavljenom pitanju pa tako na primjer negira da je ikada upoznala OP a kada joj se predočava iskaz svjedoka NP onda prihvaća da je ali samo taj jedan put, prvo negira da bi kontaktirala RP telefonski u vezi s SP a nakon toga iskazuje kako bi ga nazvala jer je željela znati kako se osjeća njeno dijete. U ostalom i sama činjenica koja je u cijelosti neprijeporna da je prijavila oštećenu OP za otmicu djeteta iako je osobno dozvolila djetetu da ode na to putovanje isključivo iz razloga što nije željela da je OP s njima na tom putovanju već je željela da SP bude sama ukazuje na neprikladno ponašanje okrivljene i to upravo u smislu čl. 140. kaznenog zakona.
12. Za ostvarenje kaznenog djela nametljivog ponašanja potrebno je da netko ustrajno i kroz dulje vrijeme nastoji uspostaviti neželjeni kontakt s drugom osobom a što kod navedene druge osobe, oštećenika izazove tjeskobu i strah za njihovu sigurnost.
13. Iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da je ŽP počinila predmetna kaznena djela nametljivog ponašanja na način opisan u izreci optužnice, i to posebno iz iskaza oštećenika-žrtava RP i OP kao i NP, koji su podrobno i okolnosno iznijeli kronologiju navedenih događaja i opisali inkriminirana postupanja okrivljene, a čiji navodi su potvrđeni priloženim snimkama nadzorne kamere i mobilnog uređaja, kao i priloženom dokumentacijom koja se odnosi na kontaktiranje i komunikaciju mobilnog uređaja RP. Oštećeni RP naveo je da su se on i supruga preselili jer ih je optužena konstantno uznemiravala, odnosno u cilju da kod oštećenih izazove osjećaj ugroženosti redovito nastojala ostvariti i ostvarivala neželjeni kontakt, radi čega su čak i povukli tužbu sa suda i prepustili okrivljenoj da dijete živi s njom, a ne s njima. Oštećeni u ovom postupku nemaju nikakav interes lažno svjedočiti te su iskazivali onako kako se dogodilo. Njihovi iskazi koincidiraju s iskazom ispitanog svjedoka NP koji je u to vrijeme bio zadužen za izvršenje mjere nadzora i koji je potvrdio riječi oštećenih podrobno opisujući situaciju u kući O i ponašanje ŽP prema OP te prigode a ujedno i potvrdio iskaze samih oštećenih o ponašanju ŽP koja je učestalo kršila mjere koje su joj izrečene ističući da je i sam znao imati konflikte s njom.
14. Iskazu svjedokinje IP sud prilikom utvrđivanju činjeničnog stanja nije poklonio vjeru obzirom da je svjedokinja majka okrivljene kojoj je u interesu da se okrivljena ekskulpira od kaznenopravne odgovornosti. Majka je između ostaloga negirala činjenicu koja joj je sigurno jako dobro poznata da se njena kćerka psihijatrijski liječila negirala je da bi ŽP odlazila do djeteta u školu iako je i s tim bila upoznata te se njenom iskazu zbog svih tih razloga ne može pokloniti vjera.
15. Obranu okrivljene ŽP kada ista navodi da nije svojim postupanjem kroz inkriminirano razdoblje ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja već upravo suprotno da su oštećenici nju vrijeđali, omalovažavali, verbalno napadali, ovaj sud smatra neosnovanim i očito usmjerenim ka izbjegavanju krivnje odnosno kaznene odgovornosti, jer da su uistinu oštećeni tako ponašali prema okrivljenoj zasigurno bi ista u zaštiti svojih prava zatražila pomoć od strane nadležnih organa što je u konkretnom slučaju izostalo pa iz toga proizlazi da se oštećenici nisu tako ponašali.
16. Posebno se napominje da su tijekom postupka ispitani svjedoci osim majke okrivljene svi iskazivali na isti način jednako opisivali situacije što dodatno doprinosi odluci ovog suda da bi okrivljena počinila ova kaznena djela.
17. Zaključak ovog suda je da takvi navodi okrivljene su bili isključivo usmjereni kako bi ista u ovom kaznenom postupku bila ekskulpirana krivnje pa možemo kazati da bi ublažila svoje postupke kao i odgovornost u inkriminiranom razdoblju.
18. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, nakon ovako provedeno dokaznog postupka tako je dokazni postupak okončan.
19. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud cijeneći cjelokupni raspravni materijal i utvrđeno činjenično stanje, zaključio kako su osnovani činjenični navodi optužnice, koji su kao takovi prihvaćeni osnovanima i utemeljenima. Slijedom toga sud je oglasio okrivljenu ŽP krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom Općinskom državnog odvjetništva u Splitu stavljaju na teret.
20. Kazneno djelo iz čl. 140. (nametljivo ponašanje) definira slučajeve u kojima žrtvu, na razne načine, i kroz duže vremensko razdoblje uznemirava počinitelj na način da žrtva osjeća strah i tjeskobu. Pri tome je važno utvrditi jesu li počinitelji žrtva prije počinjenja tog djela bili u vezi, jer taj podatak čini razliku između običnog i kvalificiranog oblika djela. Dakle, riječ je o određenim oblicima protupravnog ponašanja koje karakterizira uznemiravanje i uhođenje žrtve. Za taj oblik neprihvatljivog ponašanja specifično je da se radi o situacijama u kojima žrtva ne želi imati i uspostaviti kontakt sa osobom koja s njom pokušava ostvariti neku vezu. Najčešće je riječ o počiniteljima koji izgube realnu sliku o stvarnosti ili imaju neke oblike poremećaja ličnosti (narcistički poremećaj, asocijalnosti i sl. te ne shvaćaju odnosno ne žele shvatiti da druga stana ne želi imati nikakav kontakt s njima. Počinitelj ovog kaznenog djela su osobe koje pokušavaju uspostaviti neželjeni kontakt, prate svoju žrtvu bez njezinog znanja ili je zastrašuju na drugi način čime kod žrtve izazivaju tjeskobu ili strah. treba napomenuti da žrtve često mijenjaju životne navike kako bi izbjegle kontakt s počiniteljem (izbjegavaju odlazak na određena mjesta, mijenjaju telefonske brojeve, a u nekim slučajevima mijenjaju čak i mjesto stanovanja.
21. Činjenica je da je okrivljena učestalo kontaktirala bilo porukama bilo telefonski oštećenika RP, da je dolazila ispred škole u vrijeme kada je znala da će se tamo nalaziti OP, te je koristila svaku priliku da ona bude ta koja će biti prisutna kod primopredaje djeteta, da je prema riječima djelatnika Centra za socijalnu skrb prilikom jednoj od takvih situacija grubo izvrijeđala oštećenu kao i da je u tom svom ponašanju čak prijavila oštećenu OP za otmicu djeteta kojeg je prethodno samo pustila da ode na planirano putovanje.
22. Sve te činjenice u svojoj ukupnosti pogotovo kad se uzme u obzir da su oštećeni stvarno promijenili i brojeve telefona kao i mjesto stanovanja ukazuju da je ŽP svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. Kaznenog zakona te ju je sud stoga i oglasio krivom.
23. Potrebno je naglasiti i nalaz i mišljenje sudske vještakinje psihijatrice dr. Sanje Batine koja je u svom nalazu i mišljenju ocijenila okrivljenu kako osobu sklonu samosažaljenju i doživljavanju sebe kao žrtve koja koristi nezrele obrambene mehanizme te pri bliskim kontaktima sklona ili idealizaciji ili poništenju osobe s kojom je u odnosu što onda nakon početne idealizacije odnosa dovodi do ljutnje na te osobe, osjećaja prevarenosti. Vještakinja dalje navodi da djela za koja se tereti okrivljena je nametljivo ponašanje u odnosu na osobu u čijeg supruga je okrivljenica još uvijek emocionalno investirana. Nakon prekida veze od bivšeg partnera oca njihovog zajedničkog djeteta i protjerivanja djeteta i nje iz stana (koje je vlasništvo bivšeg partnera) iskazuje ljutnju i razočaranost. Po mišljenju vještakinje a s obzirom na značaj osobnosti, emocionalnost stanje okrivljenice te njene prijašnje odnose sa oštećenim mišljenja je da je mogućnost shvaćanja značenja postupka i upravljanja njima tempore criminis bila smanjena ali ne bitno.
24. Sublimirajući sve prethodno iznijeto kao i u cijelosti provedeni dokazni postupak ovaj sud izvodi neprijeporan zaključak kako je okrivljena ŽP na način da je nastojala s RP ostvariti i ostvarivala neželjeni kontakt traženjem razgovora s njim po pozivanju njegovog broja mobilnog uređaja kao i slanjem tekstualnih poruka na isti broj mobilnog uređaja, te je učestalo nastojala uspostaviti i uspostavljala neželjeni kontakt neposredno s RP i s OP prilikom primopredaje svojeg djeteta a po okončanju njezinog pojedinog viđanja i druženja s djetetom, pritom ne predajući pravovremeno svoje dijete te potom se po predaji djeteta i dalje nalazeći u neposrednoj blizini kuće obitelji OP odnosno odbijajući se odmah odatle udaljiti, RP i njegovu suprugu OP redovito pratila u prigodama kada bi netko od njih dvoje vozio dijete M.M. u Osnovnu školu "Manuš", a u istom periodu je samoinicijativno ostvarivala susrete s OP kada je ista preuzimala dijete M.M. iz iste škole i tim prigodama ju je verbalno napadala zašto je ona došla po njezino dijete umjesto oca djeteta RP, OP u više navrata prilikom njihovih neposrednih susreta verbalno napadala i oslovljavala pogrdnim riječima te pljuvala u njezinom smjeru, koje postupanje je kod oštećenih RP i OP izazvalo tjeskobu i strah za njihovu sigurnost, ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja opisanog u čl. 140. st. 1. i st. 2. a kažnjivog po čl. 140. st. 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
25. Treba naglasiti kako ubrojivost okrivljene ŽP u vrijeme počinjenja djela je bila smanjena ali ne bitno, zbog čega je sud smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
26. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, a pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako je okrivljena u inkriminiranim prigodama postupala sa izravnom namjerom, dakle, da je bila svjestan svojeg učina i htjela njihova počinjenja, pa slijedom toga sud je i drži krivom za počinjena navedena kaznena djela nametljivog ponašanja.
27. Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenih kaznenih djela, osobnosti okrivljene, te stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i to prije svega u vidu specijalne prevencije ali i generalne prevencije.
28. Svemu tome najprimjerenije je bilo okrivljenoj ŽP primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11), na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
29. Neizvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci spram okrivljene, uvjetovano je nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku provjeravanja od dvije godine, po pravomoćnosti ove presude.
30. Prilikom odluke o duljini trajanja kazne zatvora, kao i duljini trajanja roka provjeravanja sud je cijenio kod okrivljene kao olakotne okolnosti neosuđivanost, dok je kao otegotne okolnosti na strani okrivljene cijenio svojevrsnu upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenog djela.
31. Naime, sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju naprijed navedena sankcija spram okrivljene najprimjerenija te da će se istom polučiti svrha kažnjavanja odnosno ostvariti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije.
32. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je dužna naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u vidu sudsko psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i sudskog paušala u iznosu od 100,00 eura.
33. Uzimajući sve prethodno izneseno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 29. svibnja 2025. godine
SUDAC:
Marisa Mrass
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.
DNA:
- ODO Split
- okrivljenoj
- branitelju okrivljene Jošku Mikuliću, odvj. u Splitu
- oštećenima RP i OP – po pravomoćnosti
