REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Trg Slobode 14a, Zlatar

Pp-2129/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Jadranki Kiš Šaulovečki uz sudjelovanje Kristine Folnović Režek kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AZ zbog prekršaja iz čl. 14. st. 3. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 3. i čl. 229. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19/, 151/22 i 64/23), zbog prekršaja iz čl. 112. st. 1. toč. 2. kažnjivo po čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), zbog prekršaja iz čl. 120. st. 4. kažnjivo po čl. 150. st. 1. i st. 2. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) i zbog prekršaja iz čl. 5. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, br. Klasa: 116-02/24- 01/4577, Urbroj: 443-02-04-16-24-8 od 4. studenog 2024., nakon zaključene glavne i javne rasprave, na temelju čl. 179 st. 2 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), dana 29. svibnja 2025.

presudio je

I/ Okrivljenik: AZ, sin A i K rođ. Đ, rođen **.**.1964. u [adresa], iz [adresa], pekar, vlasnik obrta, mjesečna plaća 800,00 €, oženjen, supruga zaposlena, suprugina plaća 800,00 €, otac troje djece od kojih jedno uzdržava, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan – kao fizička osoba obrtnik

kriv  je

što je:

1/ dana 16. rujna 2024., u njegovu obrtu [obrt]“ u [adresa], na Trgu Slobode 23 na poslovima pomoćnog pekara radila KZ, a da okrivljenik s istom radnicom prije početka rada nije sklopio ugovor o radu, niti joj je prije početka rada izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, budući da ugovor nije bio sklopljen u pisanom obliku, iako je navedena radnica obavljala poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje poslova za koje se zasniva radni odnos

dakle, s radnicom prije početka rada nije sklopio ugovor o radu

2/ iste zgode kao i na istom mjestu kao pod 1) na poslovima pomoćnog pekara radila KZ, a da okrivljenik istu radnicu nije prijavio na obavezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Ispostava Zlatar Bistrica, a što je bio dužan učiniti jer je prethodno imenovana radnica obavljala poslove iz čl. 7. Zakona o radu, za koje se prema odredbama čl. 14. st. 3. Zakona o radu smatra da je sklopljen ugovor o radu pa je prijavljivanje tom tijelu bilo obavezno i to prije početka rada, dakle najkasnije do 16.09.2024.

dakle, prije početka rada zaposlenu radnicu nije prijavio na mirovinsko osiguranje

3/ iste zgode i na istom mjestu kao pod 1) na poslovima pomoćnog pekara radila KZ, a da okrivljenik nije za istu radnicu u propisanom roku tj. do dana 24.9.2024. dostavio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, što je bio dužan jer je prethodno imenovana radnica obavljala poslove iz čl. 7. Zakona o radu, za koje je prema odredbama čl. 14. st. 3. Zakona o radu smatra da je sklopljen ugovor o radu pa je prijavljivanje tom tijelu bilo obavezno

dakle, u roku od 8 dana od početka rada radnicu nije prijavio na obavezno zdravstveno osiguranje

čime je djelom pod 1/ počinio prekršaj iz čl. 14. st. 3. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 3. i čl. 229. st. 2. Zakona o radu, djelom pod 2/ prekršaj iz čl. 112. st. 1. toč. 2. kažnjivo po čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i djelom pod 3/ prekršaj iz čl. 120. st. 4. kažnjivo po čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa mu se zbog toga na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 37. st. 1., st. 2. i st. 3. toč. 1 PZ-a

za djelo pod 1/ na temelju čl. 14. st. 3. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 3. i čl. 229. st. 2. Zakona o radu i uz primjenu čl. 37. st. 1., st. 2. i st. 3. toč. 1 PZ-a

utvrđuje

novčana kazna u iznosu od 300,00 €

za djelo pod 2/ na čl. 112. st. 1. toč. 2. kažnjivo po čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i uz primjenu čl. 37. st. 1., st. 2. i st. 3. toč. 1 PZ-a

utvrđuje

novčana kazna u iznosu od 300,00 €

za djelo pod 3/ na temelju čl. 120. st. 4. kažnjivo po čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i uz primjenu čl. 37. st. 1., st. 2. i st. 3. toč. 1 PZ-a

utvrđuje

novčana kazna u iznosu od 300,00 €

pa se potom okrivljeniku

izriče

ukupna novčana kazna u iznosu od 900,00 €

Okrivljenik je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ako okrivljenik u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne tj. 600,00 €, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrati će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti. Ukoliko pak okrivljenik u zadanom roku ne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, tada će se izrečena kazna u cijelosti naplatiti prisilno na novčanim sredstvima okrivljenika kod nadležnog tijela za ovrhu.

II/ Na temelju čl. 138 st. 1 i st. 1 t. 3 u svezi čl. 139 st. 4 PZ-a okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 €, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

III/ Na temelju čl. 182. toč. 3. PZ-a

Okrivljenik AZ, s podacima kao naprijed

oslobađa se od optužbe

da:

iste zgode kao pod 1/ evidencije o radnom vremenu nije vodio na propisan način, odnosno evidenciju o radnom vremenu vodio uredno, razumljivo i ažurno sukladno važećem Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 73/17), jer da u evidencijama o radnom vremenu koji se odnose na prekovremeni rad za radnicu AZC, za 07. i 08. mjesec 2024. iskazano da je ista radila 40 sati tjedno, a radnica je izjavila da radi od 39 do 48 sati tjedno od 01.02.2024.

dakle, da nije točno vodio evidencije o radnom vremena radnika koji su kod njega zaposleni

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 5. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, podnijela je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na glavnoj raspravi sud je ispitao okrivljenika koji je u svojoj obrani porekao krivnju za počinjenje prekršaja. Naveo je da nije točno da bi KZ dana 16.09.2024. počela raditi u pekari u [adresa] na Trgu Slobode 23 na poslovima pomoćnog pekara pa je sukladno tome nisu niti trebali prijaviti nadležnim tijelima, a niti s njome sklopiti ugovor o radu. Njegova supruga je doduše s njome razgovarala oko zaposlenja jer je njegova šogorica koja radi u pekari najavila odlazak pa su zbog toga namjeravali zaposliti imenovanu, međutim, šogorica se predomislila i nije bilo potrebe za zapošljavanjem imenovane radnice. Što se pak tiče prekovremenog rada radnice AZC ističe da ona nije radila prekovremeno već točno kako se je to naznačeno u njezinim isplatnim listama za srpanj i kolovoz 2024., a ta se radnica prilikom dolaska inspektorice zbunila i dala joj krive podatke što je kasnije opovrgnula pisanim izjavom koju je predao inspektorici. Predložio je da se ispita imenovana radnica.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinje ĐZ, KZ i AZC, pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15.10.2024. na listu 6 do 10 spisa, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18.10.2024. na listu 11 do 13 spisa, pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje KZ na listu 14 do 15 spisa, pročitao zapisnik o inspekcijom nadzoru od 28.10.2024. na listu 16 do 17 spisa, izvršio uvid u evidenciju radnika na listu 18 do 21 spisa te na kraju pročitao potvrdu iz PE za okrivljenika na listu 23 do 24 spisa.

4. ĐZ svjedoči da je kritične zgode postupala po izjavi radnice IZ koja je dala izjavu na zapisnik da je radila kod okrivljenika na poslovima pomoćnog pekara do 16.9.2024. pa do 30.9.2024., a da nije bila prijavljena nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kao i da sa njome nije bio sklopljen ugovor o radu niti je bila izdana potvrda da je takav ugovor sklopljen. U sklopu nadzora je provjeravajući dokumentaciju za ostale radnike utvrdila da okrivljenik nije propisno i točno vodio evidenciju o radnom vremenu za AZC jer je u evidenciji bilo iskazano da je ista radila 40 sati tjedno, a prema njezinoj izjavi ispalo je da radi čak i 48 sati tjedno, odnosno ista je izjavila da radi od 39 pa do 48 sati tjedno. Nije točno precizirala u kojim tjednima je radila više od 40 sati. Sjeća se da je okrivljenik kazao da sa KZ nije sklopio ugovor jer je ista došla u pekaru samo na razgovor i da nije radila.

5. Svjedokinja KZ svjedoči je počela kod okrivljenika u pekari u [adresa] raditi 16.9.2024., bio je ponedjeljak, a prethodnu subotu je sa suprugom vlasnika dogovorila da će početi raditi. Kada je u ponedjeljak došla najprije se upoznavala sa procesom rada, a idućeg dana je počela i sama raditi, ali postojeće radnice nisu bile zadovoljene sa njenom brzinom, međutim, radila je sve što joj je bilo rečeno, pripremala je peciva za trgovinu, pizze za pečenje i slično. Dakle, sve to je radila do 30.9.2024. kada joj je rečeno da ne zadovoljava i da više ne dolazi, već eventualno kada će je oni pozvati. Za taj rad joj je bio isplaćen novac koji je primila na ruke, no, nije bila prijavljena nadležnim tijelima i sa njom nije sklopljen nikakav ugovor niti na određeno, niti na neodređeno radno vrijeme. Ističe da joj je poslodavac kazao da su ta dva tjedna "probni rok" i tek kad isti završi da će je prijaviti. Na posao je dolazila u 4,30 pa do 13,00 sati svaki dan od ponedjeljak do petka, dok je subotom radila do 12,00 sati.

6. Svjedokinja AZC iskazuje da je kod okrivljenika zaposlena od 1.2.2024. i radi u rasporedu radnog vremena na način kada radi ujutro, radi od ponedjeljka do petka od 05,00 do 13,00 sati, a subotom od 05,00 do 12,00 sati. Nedjeljom nikada ne radi. Kada radi u popodnevnoj smjeni, radi od 13,00 do 20,00 sati. Radi točno 40 sati tjedno. Na upit suda iskazuje da radi kao prodavač, a uopće se KZ ne sjeća i nije je vidjela da bi ona radila u proizvodnji. Na upit suda iskazuje da se proizvodnja odvija iza prostora gdje ona radi, a u koji prostor rijetko ulazi, tj. prema potrebi jer zaposlenice donose naprijed svo pecivo, kruh i druge pekarske proizvode za prodaju. Ističe da još uvijek radi kod istog poslodavca i zadovoljna je.

U odnosu na osuđujući dio presude:

7.

Na temelju provedenog dokaznog postupka, pomnom analizom svih provedenih dokaza, njihovom međusobnom usporedbom i potom usporedbom s obranom okrivljenika te povezivanjem u jednu logičnu cjelinu, neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje, a kako mu se to pod I/ izreke ove presude stavlja na teret.

7.1. Iako je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja, sud njegovu obranu nije prihvatio jer je proturječna iskazima kako svjedokinje KZ, tako i svjedokinje ĐZ te dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

7.2. Sud je iskaz ovih svjedokinja u cijelosti prihvatio jer su o događaju iskazivale uvjerljivo i jasno, a svjedokinja KZ je točno navela kada je započela s radom te je isto tako navela koje je poslove radila, pa sud nije imao nikakva razloga dvojiti u vjerodostojnost njezina iskaza. Ovo tim više što je ista navela da je za posao kojeg je obavljala plaćena, a što svakako ne bi iskazivala da to nije točno. Nadalje, i sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je sa imenovanom svjedokinjom bilo razgovora oko zaposlenja, doduše tvrdeći da isto zaposlenje nije realizirano, a o čemu ga demantira iskaz ove svjedokinje, a čiji je iskaz uvjerljiv, jasna i životan pa ga je sud u cijelosti prihvatio, ov tim više što je jednako takav iskaz ova svjedokinja dala i svjedokinji I kao višoj inspektorici rada, o čemu je ova svjedokinja dala posve identičan iskaz. Stoga sud drži utvrđenim da je okrivljenik ne sklopivši s imenovanom radnicom KZ Ugovor o radu, postupio protivno odredbi čl. 14 st. 3 Zakona o radu, slijedom čega je njegov prekršaj opisan pod I/1 izreke u svemu dokazan. Kako je KZ radila na poslovima pomoćnog pekara od dana 16.9.2024., to ju je okrivljenik kao poslodavac bio dužan prijaviti nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u propisanim rokovima, a što nije učinio pa su i njegovi prekršaji opisano pod I/ 2. i 3. izreke u svemu utvrđeni.

8. Kako se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavljaju na teret, proglašen je krivim, ali mu je sud umjesto propisane novčane kazne za djelo pod 1/ u iznosu od 920,00 do 1.320,00 €, za djelo pod 2/ u iznosu od 130,00 do 1.320,00 € i za djelo pod 3/ u iznosu od 1.060,00 do 1.990,00 €, primijenivši odredbe čl. 37 st. 1st. 2 i st. 3 toč. 1. i toč. 2. PZ-a, za svaki pojedini prekršaj utvrdio novčanu kaznu u iznosu koji je znatno niži od minimalno propisanog. Naime, odlučujući u smislu odredbe čl. 36 PZ-a o visini i vrsti sankcije koju će izreći okrivljeniku, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude blaža ili stroža. Olakotnim je okrivljeniku uzeo da do sada nije bio osuđivan, dok nekih otegotnih okolnosti kod njega nije našao. Imajući nadalje u vidu imovinske i obiteljske prilike okrivljenika te njegovo ponašanje nakon počinjenih prekršaja, mišljenje je suda da će se i ovim kako pojedinačno ublaženim novčanim kaznama, tako i izrečenom ukupnom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih prekršaja i radno pravne odnose regulirati kako to zakonski propisi nalažu. Valjalo je na temelju čl. 152 st. 3 PZ-a okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude, a odnosi se na paušalni iznos sudu koji je odmjeren razmjerno trajanju i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika.

U odnosu na oslobađajući dio presude:

10. Tijekom postupka, a osobito na temelju iskaza svjedokinje AZC nije utvrđeno da bi okrivljenik evidencije o radnom vremenu za tu radnicu vodio netočno i neažurno. Prije svega valja navesti da se okrivljeniku stavlja na teret da je te evidencije neažurno vodio za 7. i 8. mjesec 2024.iako iz priloženih kopija tih evidencija proizlazi suprotno, odnosno ne proizlazi da bi ova radnica radila više od 40 sati i da to nije iskazano. Naime, u svojem je iskazu AZC detaljno opisala u kojem radnom vremenu se odvija njezin rad te je to i u skladu s priloženim evidencijama, tako da nije bilo čvrstih i pouzdanih dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da u odnosu na ovu radnicu evidencije nisu vođene točno i ažurno, pa je okrivljenika u odnosu na ovaj prekršaj u nedostatku dokaza valjalo osloboditi od optužbe te presuditi kao pod III/ izreke ove presude.

U Zlataru, 29. svibnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Kristina Folnović Režek

Jadranka Kiš Šaulovečki

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj može u roku od 8 dana po primitku iste podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH putem ovog suda u tri jednaka pisana primjerka.

Dostaviti:

1. AZ, [adresa]

2. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, br. Klasa: 116-02/24-01/4577, Urbroj: 443-02-04-16-24-8

3. MPU, Odjel prekršajne evidencije, po pravomoćnosti

4. spis