Poslovni broj: Ovr-675/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivi Brakus Marin, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark, Egen sa sjedištem u [adresa], A-8341 [adresa], Republika Austrija, upisana u Sudski Registar Zemaljskog Suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupana po OD Remenar i Remenar iz Zagreba, protiv ovršenika MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po OD Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, dana 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-4/15 od 23. srpnja 2012., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-3305/2024.

Obrazloženje

1. U konkretnoj pravnoj stvari Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-4/15 doneseno je dana 23. srpnja 2012. na temelju ovršne javnobilježničke isprave - Očitovanja od 1. ožujka 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, pod posl. br. OU-291/06, a koja javnobilježnička isprava je postala ovršna dana 23. rujna 2009., a koje očitovanje je dano temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 523.167 od 14. veljače 2006.

2. Ovršenik je dana 12. lipnja 2024. podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovoj pravnoj stvari kojim predlaže da sud odgodi ovrhu po službenoj dužnosti odnosno da pričeka pravomoćnost dvije parnice koje se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i to P-3305/2024 i P-1197/2023, a koje se vode između ovdje ovršnih stranaka radi utvrđenja ništetnosti bitnih odredbi ugovora o kreditu, neispunjenja ugovora jednostrane promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu, neodredivosti ukupne tražbine i dr., a sve glede ovršnih isprava na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari dana 23. srpnja 2012.

3. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedlog ovršenika podneskom od 20. lipnja 2024. u kojem se protivi prijedlogu za odgodu ovrhe u bitnom navodeći da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno te da se zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske o obvezi preispitivanja nepoštenosti ugovornih odredbi kod potrošačkog kreditiranja, primjenjuje samo u fazi donošenja rješenja o ovrsi a ne i nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

4. Ovaj sud je dana 16. srpnja 2024. donio rješenje pod posl. br. Ovr-4245/11 kojim je prekinut ovaj ovršni postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-3305/2024. Naprijed citirano rješenje je po žalbi ovrhovoditelja ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr- 852/24-2 od 19. svibnja 2025. s obrazloženjem da odredbama Ovršnog zakona nije propisana mogućnost prekida ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi već da u toj procesnoj situaciji ovršenik može predložiti odgodu ovrhe, pa da je dužnost ovog suda donijeti novo na zakonu osnovano rješenje uvažavajući stajalište izneseno u zaključku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

5. Prijedlog za odgodu ovrhe je osnovan.

6. Člankom 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Također, prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV - 87/2022 donesenom 11. ožujka 2022., ovršni sud je, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

7. Dakle, sud je dužan po službenoj dužnosti paziti na eventualnu ništetnost ovršne isprave u ovom predmetu, odnosno predmetnog Očitovanja a koje očitovanje je dano temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 523.167 od 14. veljače 2006.

8. Uvidom u tužbu predanu Općinskom građanskom sudom u Zagrebu pod posl. br. P-3305/2024 dana 27. svibnja 2024. utvrđeno je kako tamo tužitelj, a ovdje ovršenik MV ustaje tužbom protiv tamo tuženika, a ovdje ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 523.167 i to cit.:

''točka A/predmet kredita i uvjeti u dijelu odredbe koji glasi:

- jednokratni troškovi obrade EUR 1.690

- jednokratna naknada EUR 676

- Kod promjene uvjeta dolazi do promjene roka dospijeća.

- Za fiktivnu godišnju kamatnu stopu kod zakašnjenja plaćanja vidi plakat na šalteru.

točka B/ Ugovora o jednokratnom kreditu u dijelu koji glasi:

1.Obračun preko računa: kreditni račun...može ga se teretiti za povlačenje , kapitala, kamate i sve dodatne pristojbe ( provizije, troškove, izdavanje gotovine itd) sve troškove...

4. Klauzula o promjenjivosti kamata:

Ako nije ugovoreno drugačije vrijedi slijedeće: vjerovnik ima pravo promijeniti uvjete iz ugovora u skladu s novčanim i kreditnim prilikama ili prilikama na tržištu kapitala, ili ekonomskim prilikama zajmoprimca…''

9. Ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da li su sporne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne bez da se ovrhovoditelju ne omogući dokazivanje o protivnom. Naime, takvo omogućivanje dokazivanja nije moguće provesti u okviru ovog ovršnog postupka već će se provesti u gore navedenoj parnici koja se po tužbi korisnika kredita MV vodi protiv ovrhovoditelja kao tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-3305/2024.

10. Ovršenik predlaže odgodu ovrhe pozivom na odluku Suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. U postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu M c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom odnosno ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl.65.stav.1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a potrošač bi u tom slučaju ostvario samo zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna.

11. Takva a posteriori zaštita ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe suprotno cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama). Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to se u slučaju hipotekarnog kredita sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, odgodom ovrhe osigurava provedba načela djelotvornog osiguranja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a iz kojeg razloga je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti dijela ovršne isprave, slijedom čega je prihvaćen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je odlučeno kao u izreci.

U Zadru, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Iva Brakus Marin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, pismeno u tri primjerka.

DNA: 1. Ovrhovoditelju po punomoćnicima

2. Ovršeniku po punomoćnicima