REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4081/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Horvat odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Knežević odvjetniku iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. svibnja 2025. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužitelju TT iznos od 7.637,39 EUR s zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi :

- iznos od 26,04 EUR s kamatom tekućom od 14.11.2008 sve do isplate,

- iznos od 11,22 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2008 sve do isplate,

- iznos od 36,77 EUR s kamatom tekućom od 20.01.2009 sve do isplate,

- iznos od 42,31 EUR s kamatom tekućom od 25.02.2009 sve do isplate,

- iznos od 32,83 EUR s kamatom tekućom od 27.03.2009 sve do isplate,

- iznos od 30,68 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2009 sve do isplate,

- iznos od 30,43 EUR s kamatom tekućom od 12.05.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,91 EUR s kamatom tekućom od 09.06.2009 sve do isplate,

- iznos od 27,70 EUR s kamatom tekućom od 09.07.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,44 EUR s kamatom tekućom od 09.09.2009 sve do isplate,

- iznos od 27,65 EUR s kamatom tekućom od 18.09.2009 sve do isplate,

- iznos od 24,70 EUR s kamatom tekućom od 21.10.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,56 EUR s kamatom tekućom od 21.11.2009 sve do isplate,

- iznos od 29,49 EUR s kamatom tekućom od 05.12.2009 sve do isplate,

- iznos od 34,53 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2010 sve do isplate,

- iznos od 39,98 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2010 sve do isplate,

- iznos od 46,47 EUR s kamatom tekućom od 23.03.2010 sve do isplate,

- iznos od 46,22 EUR s kamatom tekućom od 22.04.2010 sve do isplate,

- iznos od 55,26 EUR s kamatom tekućom od 17.05.2010 sve do isplate,

- iznos od 69,12 EUR s kamatom tekućom od 30.06.2010 sve do isplate,

- iznos od 59,92 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2010 sve do isplate,

- iznos od 59,92 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2010 sve do isplate,

- iznos od 88,84 EUR s kamatom tekućom od 04.09.2010 sve do isplate,

- iznos od 74,74 EUR s kamatom tekućom od 05.10.2010 sve do isplate,

- iznos od 81,77 EUR s kamatom tekućom od 15.11.2010 sve do isplate,

- iznos od 83,14 EUR s kamatom tekućom od 04.12.2010 sve do isplate,

- iznos od 99,13 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2011 sve do isplate,

- iznos od 88,83 EUR s kamatom tekućom od 05.02.2011 sve do isplate,

- iznos od 95,01 EUR s kamatom tekućom od 04.03.2011 sve do isplate,

- iznos od 85,40 EUR s kamatom tekućom od 05.04.2011 sve do isplate,

- iznos od 93,89 EUR s kamatom tekućom od 07.05.2011 sve do isplate,

- iznos od 117,90 EUR s kamatom tekućom od 04.06.2011 sve do isplate,

- iznos od 111,26 EUR s kamatom tekućom od 05.07.2011 sve do isplate,

- iznos od 158,80 EUR s kamatom tekućom od 08.08.2011 sve do isplate,

- iznos od 144,56 EUR s kamatom tekućom od 03.09.2011 sve do isplate,

- iznos od 118,79 EUR s kamatom tekućom od 05.10.2011 sve do isplate,

- iznos od 118,91 EUR s kamatom tekućom od 05.11.2011 sve do isplate,

- iznos od 115,46 EUR s kamatom tekućom od 03.12.2011 sve do isplate,

- iznos od 120,18 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2012 sve do isplate,

- iznos od 126,62 EUR s kamatom tekućom od 04.02.2012 sve do isplate,

- iznos od 127,00 EUR s kamatom tekućom od 02.03.2012 sve do isplate,

- iznos od 122,77 EUR s kamatom tekućom od 05.04.2012 sve do isplate,

- iznos od 123,77 EUR s kamatom tekućom od 05.05.2012 sve do isplate,

- iznos od 127,01 EUR s kamatom tekućom od 02.06.2012 sve do isplate,

- iznos od 125,20 EUR s kamatom tekućom od 04.07.2012 sve do isplate,

- iznos od 124,70 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2012 sve do isplate,

- iznos od 122,70 EUR s kamatom tekućom od 05.09.2012 sve do isplate,

- iznos od 117,91 EUR s kamatom tekućom od 03.10.2012 sve do isplate,

- iznos od 123,31 EUR s kamatom tekućom od 03.11.2012 sve do isplate,

- iznos od 125,22 EUR s kamatom tekućom od 04.12.2012 sve do isplate,

- iznos od 124,14 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2013 sve do isplate,

- iznos od 116,78 EUR s kamatom tekućom od 02.02.2013 sve do isplate,

- iznos od 122,10 EUR s kamatom tekućom od 02.03.2013 sve do isplate,

- iznos od 123,32 EUR s kamatom tekućom od 03.04.2013 sve do isplate,

- iznos od 121,59 EUR s kamatom tekućom od 04.05.2013 sve do isplate,

- iznos od 109,46 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2013 sve do isplate,

- iznos od 109,46 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2013 sve do isplate,

- iznos od 113,35 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2013 sve do isplate,

- iznos od 116,04 EUR s kamatom tekućom od 03.09.2013 sve do isplate,

- iznos od 122,89 EUR s kamatom tekućom od 02.10.2013 sve do isplate,

- iznos od 119,12 EUR s kamatom tekućom od 05.11.2013 sve do isplate,

- iznos od 120,81 EUR s kamatom tekućom od 03.12.2013 sve do isplate,

- iznos od 120,57 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2014 sve do isplate,

- iznos od 101,46 EUR s kamatom tekućom od 04.02.2014 sve do isplate,

- iznos od 103,70 EUR s kamatom tekućom od 04.03.2014 sve do isplate,

- iznos od 101,76 EUR s kamatom tekućom od 17.04.2014 sve do isplate,

- iznos od 100,31 EUR s kamatom tekućom od 03.05.2014 sve do isplate,

- iznos od 99,30 EUR s kamatom tekućom od 03.06.2014 sve do isplate,

- iznos od 99,74 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2014 sve do isplate,

- iznos od 102,56 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2014 sve do isplate,

- iznos od 105,44 EUR s kamatom tekućom od 02.09.2014 sve do isplate,

- iznos od 105,19 EUR s kamatom tekućom od 02.10.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,38 EUR s kamatom tekućom od 17.11.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,80 EUR s kamatom tekućom od 17.12.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,83 EUR s kamatom tekućom od 13.01.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 24.02.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 25.03.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.04.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.05.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 02.06.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 04.08.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 04.08.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.09.2015 sve do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 400,00 eur, s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate, sve po stopi godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja TT kojim zahtijeva nalaganje tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. plaćanja iznosa od 5.044,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. godine pa sve do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 26. kolovoza 2008. godine na 94.530,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 30 godine, s promjenjivom kamatnom stopom te su 28. siječnja 2016. sklopili III dodatak tom ugovoru radi konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u onaj denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/18, i Revt- 2221/19 smatrajući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF ništetnom i zahtijeva isplatu razlike otplaćenog dijela u toj valuti i razliku glavnice, sve kao u podnesku od

12. prosinca 2024. godine tj:

"I. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA D.D. , 10000 [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule isplati iznos od 7.637,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi :

- iznos od 26,04 EUR s kamatom tekućom od 14.11.2008 sve do isplate,

- iznos od 11,22 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2008 sve do isplate,

- iznos od 36,77 EUR s kamatom tekućom od 20.01.2009 sve do isplate,

- iznos od 42,31 EUR s kamatom tekućom od 25.02.2009 sve do isplate,

- iznos od 32,83 EUR s kamatom tekućom od 27.03.2009 sve do isplate,

- iznos od 30,68 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2009 sve do isplate,

- iznos od 30,43 EUR s kamatom tekućom od 12.05.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,91 EUR s kamatom tekućom od 09.06.2009 sve do isplate,

- iznos od 27,70 EUR s kamatom tekućom od 09.07.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,44 EUR s kamatom tekućom od 09.09.2009 sve do isplate,

- iznos od 27,65 EUR s kamatom tekućom od 18.09.2009 sve do isplate,

- iznos od 24,70 EUR s kamatom tekućom od 21.10.2009 sve do isplate,

- iznos od 28,56 EUR s kamatom tekućom od 21.11.2009 sve do isplate,

- iznos od 29,49 EUR s kamatom tekućom od 05.12.2009 sve do isplate,

- iznos od 34,53 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2010 sve do isplate,

- iznos od 39,98 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2010 sve do isplate,

- iznos od 46,47 EUR s kamatom tekućom od 23.03.2010 sve do isplate,

- iznos od 46,22 EUR s kamatom tekućom od 22.04.2010 sve do isplate,

- iznos od 55,26 EUR s kamatom tekućom od 17.05.2010 sve do isplate,

- iznos od 69,12 EUR s kamatom tekućom od 30.06.2010 sve do isplate,

- iznos od 59,92 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2010 sve do isplate,

- iznos od 59,92 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2010 sve do isplate,

- iznos od 88,84 EUR s kamatom tekućom od 04.09.2010 sve do isplate,

- iznos od 74,74 EUR s kamatom tekućom od 05.10.2010 sve do isplate,

- iznos od 81,77 EUR s kamatom tekućom od 15.11.2010 sve do isplate,

- iznos od 83,14 EUR s kamatom tekućom od 04.12.2010 sve do isplate,

- iznos od 99,13 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2011 sve do isplate,

- iznos od 88,83 EUR s kamatom tekućom od 05.02.2011 sve do isplate,

- iznos od 95,01 EUR s kamatom tekućom od 04.03.2011 sve do isplate,

- iznos od 85,40 EUR s kamatom tekućom od 05.04.2011 sve do isplate,

- iznos od 93,89 EUR s kamatom tekućom od 07.05.2011 sve do isplate,

- iznos od 117,90 EUR s kamatom tekućom od 04.06.2011 sve do isplate,

- iznos od 111,26 EUR s kamatom tekućom od 05.07.2011 sve do isplate,

- iznos od 158,80 EUR s kamatom tekućom od 08.08.2011 sve do isplate,

- iznos od 144,56 EUR s kamatom tekućom od 03.09.2011 sve do isplate,

- iznos od 118,79 EUR s kamatom tekućom od 05.10.2011 sve do isplate,

- iznos od 118,91 EUR s kamatom tekućom od 05.11.2011 sve do isplate,

- iznos od 115,46 EUR s kamatom tekućom od 03.12.2011 sve do isplate,

- iznos od 120,18 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2012 sve do isplate,

- iznos od 126,62 EUR s kamatom tekućom od 04.02.2012 sve do isplate,

- iznos od 127,00 EUR s kamatom tekućom od 02.03.2012 sve do isplate,

- iznos od 122,77 EUR s kamatom tekućom od 05.04.2012 sve do isplate,

- iznos od 123,77 EUR s kamatom tekućom od 05.05.2012 sve do isplate,

- iznos od 127,01 EUR s kamatom tekućom od 02.06.2012 sve do isplate,

- iznos od 125,20 EUR s kamatom tekućom od 04.07.2012 sve do isplate,

- iznos od 124,70 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2012 sve do isplate,

- iznos od 122,70 EUR s kamatom tekućom od 05.09.2012 sve do isplate,

- iznos od 117,91 EUR s kamatom tekućom od 03.10.2012 sve do isplate,

- iznos od 123,31 EUR s kamatom tekućom od 03.11.2012 sve do isplate,

- iznos od 125,22 EUR s kamatom tekućom od 04.12.2012 sve do isplate,

- iznos od 124,14 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2013 sve do isplate,

- iznos od 116,78 EUR s kamatom tekućom od 02.02.2013 sve do isplate,

- iznos od 122,10 EUR s kamatom tekućom od 02.03.2013 sve do isplate,

- iznos od 123,32 EUR s kamatom tekućom od 03.04.2013 sve do isplate,

- iznos od 121,59 EUR s kamatom tekućom od 04.05.2013 sve do isplate,

- iznos od 109,46 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2013 sve do isplate,

- iznos od 109,46 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2013 sve do isplate,

- iznos od 113,35 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2013 sve do isplate,

- iznos od 116,04 EUR s kamatom tekućom od 03.09.2013 sve do isplate,

- iznos od 122,89 EUR s kamatom tekućom od 02.10.2013 sve do isplate,

- iznos od 119,12 EUR s kamatom tekućom od 05.11.2013 sve do isplate,

- iznos od 120,81 EUR s kamatom tekućom od 03.12.2013 sve do isplate,

- iznos od 120,57 EUR s kamatom tekućom od 04.01.2014 sve do isplate,

- iznos od 101,46 EUR s kamatom tekućom od 04.02.2014 sve do isplate,

- iznos od 103,70 EUR s kamatom tekućom od 04.03.2014 sve do isplate,

- iznos od 101,76 EUR s kamatom tekućom od 17.04.2014 sve do isplate,

- iznos od 100,31 EUR s kamatom tekućom od 03.05.2014 sve do isplate,

- iznos od 99,30 EUR s kamatom tekućom od 03.06.2014 sve do isplate,

- iznos od 99,74 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2014 sve do isplate,

- iznos od 102,56 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2014 sve do isplate,

- iznos od 105,44 EUR s kamatom tekućom od 02.09.2014 sve do isplate,

- iznos od 105,19 EUR s kamatom tekućom od 02.10.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,38 EUR s kamatom tekućom od 17.11.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,80 EUR s kamatom tekućom od 17.12.2014 sve do isplate,

- iznos od 108,83 EUR s kamatom tekućom od 13.01.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 24.02.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 25.03.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.04.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.05.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 02.06.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 04.08.2015 sve do isplate,

- iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 04.08.2015 sve do isplate, - iznos od 109,04 EUR s kamatom tekućom od 17.09.2015 sve do isplate,

sve po stopi koja se od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA D.D. , 10000 [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene glavnice prilikom konverzije isplati iznos od 5.044,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. godine pa sve do isplate, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana te mu naknaditi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana objave presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara nedostatku aktivne legitimacije, pravnog interesa, tužiteljevu statusu potrošača, zastari, konverzija kredita je provedena na osnovi Zakona o potrošačkom kreditiranju, smatra da dodatak ugovora o kreditu jest zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je; dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca; tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove; tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita; zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge, zahtjev za isplatom razlike glavnice je neosnovan zbog sporazuma o konverziji, protivi se tijeku zateznih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu s dodatkom broj III tom ugovoru, početni otplatni plan, promet po kreditu, obavijest o izračunu konverzije, tuženikov dopis od 12. studenoga 2015. godine, izračun konverzije, s informativnim sažetkom, i pregledom otvorenih stavaka, po kreditu, prijedlog izmjene ugovora o kreditu, mišljenje KPMG d.o.o, i opet promet po kreditu, potvrdu trgovačkog društva ACO građevinski elementi d.o.o. od 12. rujna 2023. godine, preslušao tužitelja i odredio računovodstveno vještačenje.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, uvidom u pregled prometa po kreditu je utvrđeno da je kao uplatitelj pojedinih mjesečnih obroka navedeno trgovačko društvo Aco građevinski elementi d.o.o, a nekoliko puta ĆT, nesporno tužiteljeva žena, uvidom u potvrdu istoga trgovačkog društva od 12. rujna 2023. godine je utvrđeno da je od prosinca 2008. godine do srpnja 2016. godine obustavljalo tužitelju s plaće novčane svote na osnovi administrativne zabrane i uplaćivalo ih i ime tužiteljevo za otplatu ovog kredita upravo tuženiku i to upravo po čl. 9, st. 1. tog ugovora koji je sastavio upravo sam tuženik, koji sada ovim prigovorom nastoji neosnovano smanjiti svoju obvezu, nastavljajući tako dosljedno svoje nesavjesno i nepošteno postupanje u ovoj vrsti predmeta, kako će biti obrazloženo potonje. Slijedom toga, tuženik je sve ove uplate trećih osoba prihvatio kao uplate u tužiteljevo ime i za tužiteljev račun na ime otplate upravo ovog kredita te nije tuženikova stvar kako je tužitelj uredio pravne odnose s tim trećim osobama glede tih uplata

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 26. kolovoza 2008. godine na 94.530,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prama srednjem tečaju HNB-ana dan isplate kredita s rokom otplate od 30 godine, koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima od 572,66 CHF u istoj kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, radi kupnje stana, spremišta i garaže, a instrument osiguranja je administrativna zabrana na plaći, što je i utvrđeno uvidom u čl. 1, 3, 6. i 7. te 9. tog ugovora te su zatim sklopili III dodatak tom ugovoru 28. siječnja 2016. godine kojim su utvrdili da je neotplaćena glavnica kredita 83.216,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 580.927,56 kn te je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunato u EUR po istom tečaju na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim plamom za kredit u EUR računajući na isti dan i predstavlja preplatu na taj dan od 17.277,04 kn te su se sporazumjeli da se ta preplata koristi za otplatu kredita u EUR, što je i utvrđeno uvidom u čl. 4,5. i 6. tog dodatka te je neprijeporno da tužitelj još otplaćuje taj kredit.

7. Prijeporni su ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.96-102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i kao i Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05-153/22). .

9. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

10. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stope ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

11. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF-u, iz čl. 1,2. i 7. ugovora o kreditu, , kao prethodno pitanje sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku, primjenom odredbe čl.102.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit za kupnju stana kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

12. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

13. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je utvrđeno da je tužitelj bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora, jer je po zvanju diplomirani ekonomist sada, a u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu je imao završenu srednju školu, a po zanimanju je bio zaposlen u privatnom trgovačkom društvu kao radnik, bez prijavljenog obrta ili trgovačkog društva na svoje ime te je kredit iskoristio za kupnju stana radi stanovanja svoje obitelji, što je i namjena ugovora o kreditu, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je dokazni teret na njemu, zbog čega nije osnovan prigovor da tužitelj nije potrošač.

14. Nije osnovan ni prigovor nedostatka pravnog interesa, budući on jasno proizlazi iz novčanog dijela tužbenog zahtjeva.

15. Sada je prijeporno pitanje zastare.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.225., čl.241. i čl.245. st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 24. lipnja 2023. godine.

17. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

19. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračunana u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećane mjesečne otplate. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

20. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.

21. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

22. Sud je imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine, kao i onu poslovni broj Rev 1096/2022-2.

23. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

24. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

25. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

26. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

27. Računovodstvenim vještačenjem od 28. studenoga 2024. godine je utvrđeno da je ta razlika anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita 7.637,39 eur, pojedinima mjesečnim svotama i nadnevcima plaćanja kao u točci I mišljenja, , koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu. Tuženik podneskom od 18.12. 2024. godine ne prigovara matematičkom izračunu, a ostali prigovori su pravne naravi te vještak nije ni pozivan na usmeno očitovanje, a ti prigovori su ocijenjeni neosnovanima upravo zbor načina na koji je sud odredio vještačenje i zbog razloga o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva, sve kako je obrazloženo prethodno.

28. Slijedom toga sud prihvaća tužbeni zahtjev u novčanom dijelu u točki 1.

29. Nadalje je prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva za tzv. razliku glavnice te zastara za isti.

30. Tužitelj navodi da u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo je do značajne razlike u iznosu glavnice.

31. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice.

32. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice . U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

33. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.

34. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

35. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.

36. Slijedom toga, je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za 7.637,39 eur razlike u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u CHF-u, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za 5.044,19 eur na ime razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjene za razliku glavnice iz konverzije koju je svotu utvrdio računovodstveni vještak u točki 2. mišljenja, prihvaćenoga zbog prethodno obrazloženih razloga.

37. Zatezne kamate na dosuđenu svotu teku od prvog idućeg dana nakon plaćanja, kao dana dospjelosti obveze, po odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima, a na parbeni trošak po odredbi čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku, sve po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od pet i tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

38. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr. 7,8. i 9. OT je tužitelj uspio s 60%, tuženik s 40% te je razlika 20%., a sud je tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja za tužbu. sva tri podneska i ročišta po 200,00 eur svaki ili 1.400,00 eur ukupno, uz PDV od 350,00 euri trošak vještačenja od 250,00 eur, što je konačno 2.000,00 eru, umanjeno za 80% ili 1.600,00 eru, što je konačno 400,00 eur, a trošak ročišta za objavu je nepotreban sukladno odredbi čl. 155, st. 1. istog Zakona.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- pun. stranaka