Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-151/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: PARK d.o.o., OIB 78086095402, Sveti Ivan 12/1, 52420 Buzet, zastupanog po Sandri Ivić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika: ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Marini Mraković, odvjetnici iz Buzeta, radi isplate, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju posl. broj Pl- 975/2023-7 od 12. prosinca 2024. te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46,80 eur uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 7,80 eur od 26.12.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.01.2024.

- na iznos od 7,80 eur od 26.02.2024.

- na iznos od 7,80 eur od 26.03.2024.

- na iznos od 7,80 eur od 26.04.2024.

- na iznos od 7,80 eur od 26.05.2024.

po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) tekućom od dospijeća svakog pojedinog dospjelog mjesečnog iznosa pa do isplate po kamatnoj stopi do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od dana od primitka ovog rješenja.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev te se ukida platni nalog sadržan u rješenju posl. broj Pl-975/2023-7 od 12. prosinca 2024. u iznosu od 144,45eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

na iznos od 7,80 Eura od 26.06.2022.

- na iznos od 7,80 Eura od 26.07.2022.

- na iznos od 7,80 eur od 26.08.2022.

- na iznos od 10,50 eur od 26.09.2022.

- na iznos od 9,15 eur od 26.10.2022.

- na iznos od 7,80 eur od 26.11.2022.

- na iznos od 7,80 eur od 26.12.2022.

- na iznos od 7,80 eur od 26.01.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.02.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.03.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.04.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.05.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.06.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.07.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.08.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.09.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.10.2023.

- na iznos od 7,80 eur od 26.11.2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 54,60 Eura

skupa sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) tekućom od dospijeća svakog pojedinog dospjelog mjesečnog iznosa pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od 30. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to kako slijedi:

- na iznos od 7,80 eur od 26.05.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.06.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.07.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.08.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.09.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.10.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.11.2024.,

- na iznos od 7,80 eur od 26.12.2024., sve u roku 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

V. Nalaže se tužitelju nadoknaditi privremenom zastupniku tuženika prouzročene troškove parničnog postupka, u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja izdan je platni nalog pod posl. brojem Pl-975/2023-7 od dana 12. prosinca 2024. godine kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 191,25 eur eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Kako je tuženi nepoznata boravišta to mu je temeljem odredbe čl. 84. st. 1. i 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 70/19,80/22, 155/3 (dalje ZPP) postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnice Marine Mraković, odvjetnice u [adresa] i obaviješten je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Buje.

3. Privremeni zastupnik osporio je osnovu i visinu novčanog iznosa. Izvod iz poslovnih knjiga je jednostrani dokument tužitelja koji nije potpisan niti priznat od tuženika. Iz navedenog izvoda ne proizlazi osnova po kojoj bi tuženi bio u obvezi bilo što platiti tužitelju. Kako nije razvidno kada je potraživanje nastalo, tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare.

4. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika, podbroj 10, podnesak od 30.12.2024., koji sud prenosi u najvećem dijelu. Ističe da je prijedlog za ovrhu od 21.11.2023.g odnosno podnesak za izdavanje platnog naloga od 10.05.2024. g podnesen je zbog neplaćenih računa za javnu uslugu i troškove skupljanja komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge i to za nekretninu – kuća na adresi: [adresa] u [adresa] po računima izdanim za period od svibnja 2022. godine do travnja 2024. godine. Računi se odnose gotovo u pravilu ( osim 08 i 09 mj 2022. g) na minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za nekretninu u vlasništvu tuženika kao što se to i dokazuje zk izvodom za kč [katastarska čestica] zgr stambena kuća,postižja i štala upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina]. Prijedlog za ovrhu pokrenut je temeljem računa i izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorene stavke kupaca koji sadrže sve propisane elemente vjerodostojne ispraveprema Ovršnom zakonu. Neosnovane su tvrdnje iz prigovora tuženika o osporavanju u pogledu visine i osnove te isticanje prigovora zastare. Radi se o obvezi korištenja javne usluge i osiguranju mogućnosti korištenja iste. Člankom 63. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da se gospodarenjem komunalnim otpadom osigurava mogućnost korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te se potiče proizvođača otpada i posjednika otpada da odvojeno predaju otpad, kako bi se smanjila količina miješanog komunalnog otpada koji nastaje i koji se zbrinjava odlaganjem. Dakle, nije nužno da tuženik živi u predmetnoj nekretnini niti da ima potrebu za uslugom već da je osigurana mogućnost korištenja te javne usluge koja je usluga od općeg interesa. Odvoz komunalnog otpada se u utuženom razdoblju vršio se u skladu s odredbama, Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021 dalje: ZGO), Pravilnika o gospodarenju otpadom ( NN106/22) te prethodno Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17, 84/19, 14/20, 31/21,106/22), Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] (SN Grada Buzeta 01/2022) kao i Općih uvjeta o korištenju javne usluge (objavljenih kao prilog Odluke 01/2022) te u skladu s Cjenikom Park za obavljanje komunalnih djelatnosti d.o.o. [adresa] od 01.07.2018. godine. Prema članku 64. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Javna usluga je usluga od općeg interesa. Prema članku 70. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. (2) Korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju:1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) itd. (4) Korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini 3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo 7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad 8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge 10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom. Od 01.07.2018. godine cijena javne usluge sastoji se iz dva dijela i to cijene obvezne minimalne javne usluge (OMJU), takozvanog fiksnog dijela cijene i cijene za količinu predanog komunalnog otpada, tzv. varijabilni dio cijene koji ovisi o broju pražnjenja posude za otpad. U konkretnom slučaju radilo se samo o fiksnoj tj. obveznoj minimalnoj javnoj usluzi prikupljanja komunalnog otpada i o pražnjenju spremnika 04.08.2022. i 26.08.22., te 16.09.22 g. koji se odnosi na predmetnu nekretninu tuženika. Stoga je tuženik EO dužan podmiriti iznos cijene javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje a kako to proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, računa i izvoda iz poslovnih knjiga za utuženo razdoblje, odgovarajućih odredbi Odluke i Općih uvjeta te odredbi posebnih propisa. Prema čl. 75. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021) (1) Cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge. Strukturu cijene javne usluge čini 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. (3) Kad jedan korisnik usluge samostalno koristi spremnik, udio korisnika usluge u korištenju spremnika je jedan. (4) Kad više korisnika usluge zajednički koriste spremnik, zbroj udjela svih korisnika,određenih međusobnim sporazumom ili prijedlogom davatelja usluge, mora iznositi jedan. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. (6) Iznos cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunava se prema izrazu propisanom Dodatkom IV. ovoga Zakona. Prema članku 76. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN 84/2021 dalje: ZGO) (1) Obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. (2) Cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge. (3) Na području pružanja javne usluge primjenjuje se: 1. jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i 2. jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. (4) Ako se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunanu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. Naime, davatelj je osigurao pružanje javne usluge vlasnicima i korisnicima svih nekretnina na području pružanja javne usluge ( Grad Buzet i Općina Lanišće ) na 340 km2 s malim brojem korisnika sukladno čl. 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Buzeta. Tužitelj ukazuje da, osim što pravo vlasništva daje vlasniku ovlasti da sa svojoj stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima ( čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima / dalje: ZV/) da vlasnišvo i obvezuje, te je vlasnik dužan pridonositi općem dobru i općenito postupati obzirno prema općim i tuđim interesima ( čl. 31. ZV-a). Dakle, evidentno je kako RH svoj sustav gospodarenja otpadom, a kako bi postigla ciljeve zaštite okoliša i ljudskoga zdravlja sprječavanjem ili smanjenjem nastanka otpada, smanjenjem negativnih učinaka nastanka otpada te gospodarenja otpadom, smanjenjem ukupnih učinaka uporabe sirovina i poboljšanjem učinkovitosti uporabe sirovina te povećanjem recikliranja i ponovnog korištenja reciklata, što je nužno za prelazak na kružno gospodarstvo i osiguranje dugoročne konkurentnosti Republike Hrvatske i Europske unije, gradi na način da vlasnike nekretnina obvezuje na korištenje javne usluge i na barem minimalnu participaciju u izgradnji sustava gospodarenja otpadom. Uz to prema čl. 8. ZGO sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom nužni su u svrhu zaštite javnog interesa kako bi se primjenom navedenih postupaka gospodarenjem otpadom postigli propisani ciljevi tih javnih politika. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog iz rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama –Buie poslovni broj Pl-975/2023 od 12.12.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],sada nepoznata boravišta, da plati tužitelju PARK d.o.o., Sveti Ivan 12/1, 52420 [adresa],OIB: 78086095402 iznos od 191,25 Eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom postopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.,125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO).

5. Na ročištu od 28. travnja 2025. godine Tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže da se platni nalog održi na snazi u cijelosti. Tužitelj je trgovačko društvo koje obavlja uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] te je podnio prijedlog za ovrhu zbog neplaćenih računa za izvršenu uslugu. Tuženik je vlasnik nekretnine na području grada [adresa], upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je sukladno odredbi čl. 70. Zakona o gospodarenja otpadu korisnik javne usluge te obveznik plaćanja cijene javne usluge. Tuženik je dužan plaćati usluge koje je detaljno u tijeku postupka obrazložio tužitelj. Sukladno čl. 75. Zakona o gospodarenju otpadu strukturu javne cijene čine: cijena obvezne minimalne javne usluge koja se određuje mjesečno u fiksnom iznosu te cijena za količinu predanog otpada koja se utvrđuje na temelju veličine spremnika i broja pražnjenja, ukupni iznos računa čini zbroj cijene javne minimalne usluge i cijene za količinu predanog otpada. Tužitelj je detaljno u podnesku obrazložio obvezu tuženika i način plaćanja usluge, te takvo obrazloženje u cijelsoti prihvaća i sud. Tužitelj je u spis dostavio i sve relevantnte propise temeljem koji tereti tuženika za plaćanje utužene naknade.

6. U postupku je izvršen uvid u sve materijalne dokaze u spisu, u račune, vlasnički list, ispis pražnjenja spremnika, prijepis tuženikovih računa, cjenik javne usluge prikupljanja mjesečnog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa], cjenik sakupljanja komunalnog otpada i Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada na području grada [adresa] .

7. Izvedenim dokazima u postupku utvrđeno je da je tuženik vlasnik nekretnine na području [adresa], da kao vlasnik nekretnine ima obvezu plaćanja troškova odvoza komunalnog otpada, da tu uslugu nije platio, a da ga je obveza teretila, a što je utvrđeno iz računa u spisu. Tuženik u postupku ničime nije dokazao da i te svoje obveze trebao biti oslobođen- plaćanje cijene komunalnog otpada i odvoza, a posebno nije dokazao da je tu istu uslugu i platio. Tužitelj je s druge strane dostavio relevantne dokaze kojim je i dodatno dokazao da postoji valjana osnova za podnošenje tužbe i donošenje pozitivne presude za tuženika. Iz vjerodostojne isprave u spisu utvrđeno je da postoji obveza tuženika za plaćanje odvoza smeća za utuženo razdoblje. Tužitelj je dostavio u spis račune, cjenik javne usluge sakupljanja otpada, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada na području [adresa]. S druge strane, tuženik nije dostavio nikakve dokaze, već samo ističe paušalni prigovor.

8. Kao materijalno pravni propis primijenjen je Zakon o obveznim odnosima, 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 posebno odredbe koje propisuju obvezu stranaka da izvršavaju obveze, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada na području [adresa], Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o gospodarenju otpadom, posebno odredbe koje propisuju obvezu tužitelja da prikuplja komunalni otpad i obvezu tuženika da tu obvezu i plati, u skladu s propisanim cjenikom.

9. Stoga je udovoljeno zahtjevu i platni nalog održan je na snazi, na način kako je to definirano u točki I presude. U točki II presude djelomično je odbijen zahtjev tužitelja i ukinut je u tom dijelu platni nalog. To zato jer je prihvaćen prigovor zastare, budući naplata potraživanja komunalnog otpada zastarijeva za godinu dana, a utvrđeno je da je prisilna naplata pokrenuta za naplatu potraživanja u u točki II izreke izvan zastarnog roka od godine dana, od kad je došlo do dospijeća računa, a što je vidljivo iz datuma dospijeća koje je definirao tužitelj, dok je postupak pokrenut 27.11.2023. Stoga je odlučeno kao u izreci.

10. Sukladno članku 450. st. 3. ZPP-a nakon podnošenja prigovora tuženika, tužitelj je preinačio tužbu tužbu tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove povećava svoj tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom iz predmetnog rješenja tako da obuhvaća i neplaćene račune za pruženu javnu zbrinjavanja komunalnog otpada od svibnja 2024. pa do studenog 2024. g (7 mj x 7,80 Eura = 54,60 Eura). Sud je i o tom zahtjevu odlučio, budući se odluka temelji na istim izvedenim dokazima i zahtjevu koji je tužitelj jasno i opširno elaborirao.

11. Privremeni zastupnik tuženika zahtijevao je trošak u iznosu od 100 eura, za pristup ročištu i prigovor. Trošak je postavljen u skladu s VPS, te u skladu s tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr 8.1., 9, pa je privremenom zastupniku dosuđen trošak i naloženo je tužitelju da taj trošak plati, zato jer trošak privremenog zastupnika plaća tužitelj, jer taj trošak tereti primarno onu osobu za čiju je korist privremeni zastupnik postavljen, a to je tužitelj. Sud se poziva i na odluku Rev- 169/2021-2 od 11. siječnja 2023. godine, u odnosu na trošak privremenog zastupnika. Trošak je privremenom zastupniku odmjeren u skladu s tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, tbr 8, 9 i 42.

12. Slijedom iznijetog, a u smislu odr. čl. 325. i 451. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude.

Dna:

1. Punomoćnici tužitelja,

2. Privremenom zastupniku tuženika.