REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-867/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523 da tužiteljici SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 110,30 EUR + ZZK, bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

-na iznos od 8,22 eura od 16.05.2017. do isplate,

-na iznos od 1,12 eura od 16.07.2017. do isplate,

-na iznos od 0,74 eura od 16.08.2017. do isplate,

-na iznos od 7,29 eura od 16.09.2017. do isplate,

-na iznos od 3,83 eura od 16.11.2017. do isplate,

-na iznos od 0,44 eura od 16.02.2018. do isplate,

-na iznos od 8,59 eura od 16.03.2018. do isplate,

-na iznos od 3,91 eura od 16.04.2018. do isplate,

-na iznos od 1,64 eura od 16.05.2018. do isplate,

-na iznos od 8,18 eura od 16.07.2018. do isplate,

-na iznos od 1,94 eura od 16.08.2018. do isplate,

-na iznos od 2,80 eura od 16.09.2018. do isplate,

-na iznos od 8,89 eura od 16.03.2019. do isplate,

-na iznos od 1,13 eura od 16.04.2019. do isplate,

-na iznos od 9,09 eura od 16.05.2019. do isplate,

-na iznos od 12,23 eura od 16.07.2019.do isplate,

-na iznos od 4,02 eura od 16.08.2019. do isplate,

-na iznos od 9,09 eura od 16.09.2019. do isplate,

-na iznos od 6,88 eura od 16.11.2019. do isplate,

-na iznos od 2,54 eura od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 6,60 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 0,30 eura od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 0,63 eura od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 0,20 eura od 16.08.2020.do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523 naknaditi tužiteljici DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 609,24 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU- a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći.

Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati.

U smislu čl. 47. KU 143/13 i čl. 45 KU 29/18,35/19, 78/19, tužiteljici na plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. Navedena odredba o plaći istovjetna je i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl. 51.

U odredbama čl.51, 57, 60. KU 143/13 odnosno čl. 49., 55. i 58, KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci

Pored naprijed navedenog prava tužiteljica je od 01.03.2016. do dana dostave ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17).

Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati.

Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Sukladno KU 29/18, 35/19, 78/19, u čl. 55. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25 %. (u KU 29/18 i KU 143/13, navedena odredba sadržana je u čl.57.) Sukladno čl.21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28 %.

U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužiteljici isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada /KU navodi posebne uvjete rada/, nije plaćao na sve sate koje je odradila.

Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“.

Tuženik od 01.03.2016. do dana dostave tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu.

Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“. plaće za svaki sat rada u kojemu nije plaćen taj dodatak.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja.

Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje).

Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.)

U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „Članka 34. mijenja se i glasi: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“

Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.)

Sukladno čl .9. st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28.ožujka 2025. godine tužitelji od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaća potražuju ukupan iznos od 110,30 eura bruto i zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u gore navedenom iznosu. Također potražuju troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu u cijelosti.

Tužitelj je tužbu podnio dana 14.04.2022. godine, stoga tužitelj ističe prigovor zastare na potraživanja ranija od dana 14.04.2017. godine, budući da sukladno Zakonu o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) potraživanja iz radnog odnosa (a što potraživanje plaće svakako jest, op.a.) zastarijevaju za pet godina. Nadalje, tužitelj osporava tražbinu tuženika s tužbenih osnova za razdoblje od 01.04.2020. godine pa nadalje, budući da se od navedenog datuma svi dodaci na plaću isplaćuju sukladno zakonu, a što je vidljivo iz platnih lista i evidencija radnog vremena koje tuženik dostavlja u prilogu.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelju uz nadoknadu eventualno nastalih troškova sudske pristojbe tuženiku.

3. Sud je izvršio uvid u sudsku praksu, platne liste i evidenciju rada, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o., izvršio je uvid u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, Odluke o plaći, Ugovore o radu, izračun potraživanja, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika.

6. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva.

7. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te isplata na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te razlike naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i primjena osnovice prilikom obračuna plaće a s time u vezi i razlika isplaćene plaće i one utvrđene uvećanjem osnovice.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljen 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 28/18, dalje KU/18), primjenjuje se od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dakle, u utuženom razdoblju primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. pa nadalje primjenjuju se odredbe KU/18.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga, ovom je odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7.), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8.). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10.). Osim toga, čl. 51. KU/13a u st. 12. propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju. Sud navodi da je u čl. 57. tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično je propisano u čl. 55. KU/18.

10. Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36. KU-a u st. 1. propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim člankom u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. : 141/12), koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Konačno, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br.: 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tužitelj se tijekom predmetnog postupka u dokaz osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, poziva na Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a donijet na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. Prema istom, sukladno KU, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, i to bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu s 8 sati. Stoga svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U istom Zaključku navedeno je i da u skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. U ovom Zaključku navedeno je i da poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, odnosno da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

11. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom Vještak Tkalec d.o.o. Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je utvrdio da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikama naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koje proizlaze iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od 01.04.2017. do 31.12.2021. godine, iznose ukupno 110,30 EUR bruto.

12. Na nalaz vještaka tužitelj nije stavljao dodatne prigovore niti je predložio provođenje novog vještačenja, već je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev.

13. Tuženik je naveo da ne osporava matematički izračun nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te je iznio prigovore pravne prirode.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo pisano očitovanje na prigovore tužitelja u cijelosti budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazloženi.

15. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 110,30 EUR eura bruto. Obzirom da je tužba podnesena u zakonskom roku od 5 godina od dana dospijeća najstarijega potraživanja, tuženik je odbijen sa prigovorom zastare.

16. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a.

17. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 7.08.2023.g, i 28.03.2025.g svaki po 50,00 eura (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 18.03.2024.g i 13.05.2025.g svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1), ročišta za objavu presude 25,00 eura, a što ukupno iznosi 275,00 eura. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 68,75 eura, a što uz trošak vještačenja od 265,49 eura ukupno iznosi 609,24 eura.

20. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u pet (5) istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku