1

Poslovni broj Gž-1154/2024-

                                                                                                                Poslovni broj Gž-1154/2024

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po  sutkinji Mileni Vukelić-Margan u ostavinskom predmetu iza pokojnog D. K., sina F. rođenog  1. kolovoza  1946., a preminulog 30. prosinca 2017. iz N. G., državljanina RH i  iza pok. K. K., kćeri A., rođ. H., rođene  6. lipnja 1951., a  preminule  20. svibnja  2020. iz N. G., državljanke RH, odlučujući o žalbi nasljednika pok. D. K. i pok. K. K., B. K. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj O-520/2018-24 od  2. svibnja 2024., 22. srpnja 2024.

r i j e š i o       j e

              Odbija se kao neosnovana žalba zakonskog nasljednika B. K. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj O-520/2018-24 od  2. svibnja 2024.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prigovor zakonskog nasljednika ostavitelja pok. D. K. i pok. K. K. te je održano na snazi rješenje o nasljeđivanju poslovni broj  O-520/18-24, UPP-OS-108/18 od  29. studenoga 2023.

Protiv rješenja je  žalbu podnio nasljednik ostavitelja B. K., pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je pok. D. K. umro prije svoje supruge K. K., te je iza njega ranije pokrenut ostavinski postupak u ožujku 2018. U tom postupku da je nasljedničku izjavu dala samo zakonska nasljednica V. K., na način da je svoj nasljedni dio ustupila svojoj majci K.K., dok K. K. nikad nije dala nasljedničku izjavu, budući da je umrla  20. svibnja 2020., za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza supruga. Žalitelj smatra da je nasljednička izjava koju je dala V. K., a kojom je ustupila svoj nasljedni dio majci, neopoziva. Ukazuje na čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje ZN) kojim je propisano da nasljednik može izjavu o odricanju ili prihvatu nasljedstva pobijati samo po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Pored toga ukazuje i na odredbu čl. 220. st. 2. ZN-a, kojom je propisano da za osobu koja nije dala izjavu o odricanju nasljedstva se smatra da  želi biti nasljednikom. Stoga zaključuje da je nasljednica pok. D. K., K. K., njegova supruga, prihvatila svoj nasljedni dio koji joj pripada temeljem zakona i temeljem ustupa. Tvrdi da je javni bilježnik pravilno postupio kada mu je priznao status nasljednika bez obzira na činjenicu što nije dao  nasljedničku izjavu, pa smatra da je na jednak način trebao postupiti i glede pok. K. K., koja također nije dala nasljedničku izjavu. Stoga da je  trebalo utvrditi  da je nakon smrti svog supruga stekla svoj  nasljednički dio (1/3 dijela), ali i dio koji joj je ustupljen od V. K. (1/3 dijela), pa kako je  žalitelj prihvatio svoj nasljednički dio iza oca, smatra da mu je trebalo uručiti i ustupljeni dio sve temeljem čl.  217., 219. i čl. 220. st. 2. ZN-a, odnosno  ukupno 7/12 dijela ostavinske imovine iza roditelja.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prigovor te utvrditi da  žalitelju pripada  7/12 dijela ostavinske imovine iza roditelja, a sunasljednici V. K. ukupno  5/12 dijela.

Žalba nije osnovana.

Pogrešno je pravno stajalište  žalitelja da mu pripada veći suvlasnički udio u ostavinskoj imovini iza roditelja u odnosu na sestru V. K..

Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ostavinski postupak iza pok. D. K., koji je umro  30. prosinca 2017. je pokrenut  22. ožujka 2018., te su na nasljeđivanje pozvani supruga K. K. i djeca V. i B. K.. Na ročište pred javnim bilježnikom je pristupila nasljednica ostavitelja V. K., koja je dala izjavu da se prihvaća nasljednog dijela te ga ustupa majci K. K.. Na slijedeće ročište  održano  6. srpnja 2020. su pristupili i kćer i  sin ostavitelja, te su obavijestili sud da je preminula i njihova majka K. K. te je odlučeno provesti jedinstveni postupak iza  oboje roditelja. Na slijedeće ročište održano  4. rujna 2020. je pristupila  V. K. i dala nasljedničku izjavu kojim se prihvaća nasljednog dijela iza smrti oca i majke, dok je na ročištu održanom  13. kolovoza  2021.  B. K. izjavio da ima pravo na uvećani dio nasljedstva temeljem ulaganja u nekretninu, te da njegova sestra V. K. nema pravo na nasljedstvo iza pok. D. K. budući da se odrekla od nasljedstva.  Temeljem takve izjave sud prvog stupnja je prekinuo ostavinski postupak i uputio B. K. na parnicu radi spora oko veličine njegovog nasljednog dijela, međutim kako parnicu nije pokrenuo, postupak je nastavljen te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika D. O., poslovni broj O-520/18-24 UPP-OS-108/18 utvrđena ostavinska imovina iza pok. D. i pok. K. K., te su njihovim nasljednicima proglašeni B. K., sin ostavitelja u  ½ dijela i  V. K., kćer ostavitelja u  ½ dijela, uz obrazloženje da je zakonska nasljednica ostavitelja V. K. dala svoju nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva, dok je o nasljednom pravu zakonskog nasljednika  B. K., odlučeno na temelju čl.  217.,  219. i čl. 220. st. 2. ZN-a.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim prigovor zakonskog nasljednika  B. K. protiv rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika.

Naime, prema čl. 129. st. 1. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi  ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema čl.  130. ZN-a nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke (stavak 1.). Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela (čl. 133. st. 3. ZN-a). Prema čl.  105. ZN-a izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati (stavak 1) ali nasljednik može izjavu pobijati po pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje (stavak 2.).

Prema čl. 220. ZN-a za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da  želi biti nasljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći (stavak 3.).

Kada se  narečene odredbe primijene na konkretan slučaj, valja zaključiti da  žalitelj nije dao nasljedničku izjavu ni u odnosu na ostavinu svog oca niti  u odnosu na ostavinu svoje majka, dok je zakonska nasljednica V. K. u ostavini iza majke dala nasljedničku izjavu kojom se prihvaća nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupa majci K. K., te nasljedničku izjavu iza oca kojom se prihvaća nasljedstva.

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da izjava o ustupu nasljednog dijela iza oca u korist majke K. K. nije mogla proizvesti pravni učinak, budući da K. K. nije prihvatila ustup, pa je stoga kao valjana ostala izjava o prihvaćanju nasljedstva. U takvoj situaciji, a s obzirom na izostanak  nasljedničke izjave  žalitelja, valja zaključiti da imovinu svojih roditelja  žalitelj i njegova sestra V. K., nasljeđuju u jednakim suvlasničkim udjelima.

Na  žalbene navode zakonskog nasljednika  B. K., valja odgovoriti da je nasljednička izjava  sunasljednice V.K. neopoziva utoliko što se ona nije odrekla nasljedstva iza svoje majke, već je njezin nasljedni dio prihvatila, pa sada više ne bi bila ovlaštena  dati drugačiju izjavu. Međutim, kako je već navedeno, izjava o ustupu nasljednog dijela u korist majke nije proizvela pravni učinak, budući da se nasljedni dio može ustupiti sunasljedniku na način propisan čl. 145. ZN-a a u nazočnom slučaju je izostala suglasnost osobe  u čiju korist se ustupa nasljedni dio pa  žalitelj bez osnove tvrdi da bi mu trebalo pripasti ukupno 7/12 dijela  ukupne ostavinske imovine.

Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od  bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koji propis se u ostavinskom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl.  175 st. 2. ZN-a, valjalo je  žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 22. srpnja 2024.

                                                                                                                      Sutkinja

                                                                                                  Milena Vukelić-Margan v.r.