REPUBLIKA HRVATSKA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Posl. br. P-235/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DUX NEKRETNINE d.o.o. Rijeka, Tizianova 8, OIB 233268918062, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika DORSCHT WALDEMARA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik ŠŽ, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja Tonya Jerkovića, punomoćnika tužitelja Ivana Primorca, odvjetnika iz Rijeke, tuženika i punomoćnika tuženika ŠŽ, odvjetnika iz [adresa], te održanog ročišta za objavu presude dana 29. svibnja 2025. godine, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku WALDEMAR DORSCHT iz Njemačke, 75015 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju DUX NEKRETNINE d.o.o. iz Rijeke, Tizianova 8, OIB: 23326918062 novčani iznos od 12.686,58 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana 26.10.2021. godine po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku WALDEMAR DORSCHT iz Njemačke, 75015 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DUX NEKRETNINE d.o.o. iz Rijeke, Tizianova 8, OIB: 23326918062 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.806,24 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina te da je tužitelj u cijelosti ispunio sve svoje ugovorne obveze te doveo u vezu s tuženikom, kao kupca, prodavatelja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je s tuženikom dana 24.09.2021. godine zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina tuženik se obvezao tužitelju platiti posredničku naknadu u iznosu od 95.587,00 kn, a temeljem čega je tužitelj izdao račun br. 203/1/1 od dana 25.10.2021. godine. Međutim, tuženik je dopisom od dana 02.11.2021. godine osporio gore opisano potraživanje tužitelja pa slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci, a sve temeljem uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 3. ožujka 2023. (list 110 do 113).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, podnosi prigovor mjesne nenadležnosti. Naime, nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište, površine 414 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da se nalazi na području naselja Valbandon, odnosno na području nadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola. Isto tako i Ugovor o kupoprodaji, dostavljen uz ponesenu tužbu od dana 24. rujna 2021. godine, sklopljen između tuženika i LŽ iz [adresa], da je zaključen u Puli, odnosno kod javnog bilježnika Nansi Kopić u Puli, Anticova 9. Radi navedenog, a kako se predmetna nekretnina nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola, tuženik predlaže da se Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji oglasi stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te predmet ustupi nadležnom sudu na daljnje postupanje. Nadalje tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. U podnesenoj tužbi tužitelj da navodi da je isti kao posrednik u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze tako što je doveo u vezu sa tuženikom, kao kupcem, prodavatelja LŽ iz [adresa], koji da je s tuženikom dana 24. rujna 2021. godine zaključio ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine. Nadalje, u podnesenoj tužbi tužitelj da se navodi da se tuženik Ugovorom o posredovanju u pometu nekretnina obvezao tužitelju platiti posredničku naknadu u iznosu od 95.587,00 kuna, a temeljem čega da je tužitelj izdao račun br.: 203/1/1, od dana 25. listopada 2021. godine, te da je tuženik dopisom od dana 02. studenog 2021. godine osporio navedeno potraživanje. Naime, tuženik da sa tužiteljem nije ugovorio nikakvu posredničku naknadu kako je to pogrešno navedeno u podnesenoj tužbi, a na temelju koje bi tužitelj od tuženika mogao potraživati isplatu naknade u zatraženom iznosu. Tužitelj se u podnesenoj tužbi poziva na određene isprave koje tuženiku da nisu priložene uz samu tužbu. Tuženik da će se o navedenim činjenicama podrobnije očitovati nakon što izvrši uvid u predmetni spis, odnosno izvrši uvid u te isprave.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u račun (list 4), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 5-14), prigovor (list 15), dokumentaciju – ovjeren prijevod sa njemačkog jezika (list 24-95 i 105-108), izvršen je uvid u mail prepiske (list 114-136, 155-176), račun, službenu zabilješku, zk izvadak (list 137-141), ugovor o posredovanju nekretnina (list 142-145), zemljišno knjižni izvadak i izvadak iz sudskog registra (list 156-164), izvadak iz registra (list 181-187), odluku Županijskog suda u Rijeci (list 188- 190), dokumente (list 195-206), ugovor o kupoprodaji nekretnine (lis 234-244), mail prepiske i fotografije (list 245-261), ugovor o kupoprodaji nekretnine sa fotografijama (list 264-289), mail prepiske (list 290-294), opće uvjete poslovanja (list 295-308), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JŽ, KŽ, ŠŽO (list 327-353), svjedoka LŽ, ČŽ (list 336- 340), zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika kao parnične stranke te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenih dokaza sud tužbeni zahtjev nalazi u cijelosti osnovanim.

5. Između stranaka nije sporno da je tuženik sklopio kao kupac sa LŽ kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja se nalazi u [adresa] u [adresa]. Nadalje nije sporno ni da je tuženik temeljem navedenog ugovora u zemljišnim knijgama upisan i kao vlasnik nekrentine. Nadalje nije sporno da je tuženik prvi kontakt vezano za potencijalnu kupnju predmetne nekretnine ostvario sa KŽ sa kojom je i razledao predmetnu nekretninu. Konačno nije sporno da je KŽ u to vrijeme bila kao agent u posredovanju u prometu nekretnina zaposlenik tuženika.

6. Sporno je da li je tužitelj pružio uslugu posredovanja u prometu nekrentinama tuženiku, da li je tuženik pristao na posredovanje, da li je tužitelj povezao prodavatelja s tuženikom i da li mu pripada pravo na posredničku naknadu.

7. Svjedok EŽ u svom iskazu je naveo da je pored osnovnog zanimanja i stalni sudski tumač za njemački jezik. Vezano za predmet spora navodi da je po imenima pokušao kroz kompjuter vidjeti da li je nešto radio za neku od stranaka i da je našao samo podatak da je prevodio nekakvu osobnu iskaznicu za tuženika i da je zbog toga komunicirao sa odvjetnikom ŠŽ. Nije pronašao nikakve ugovore, da ih je prevodio, jer da bi ih onda zasigurno imao u arhivi. Ne zna ništa o tome što su stranke pregovarale, niti o kojoj nekretnini se radi pa čak niti o lokaciji. Ne sjećas se da bi bio kod bilježnika, sve što je mogao isčitati da je ovo što je već sudu rekao. Navodi i da nije pronašao nikakav e-mail povezano sa tim poslom, jer da ga je prevodio onda da bi ga bio dužan čuvati.

8. Svjedok KŽ u svom iskazu je navela da je kod tužitelja bila zaposlena od 2019. do konca 2024. kao agent u prodaji. Misli da joj je poznato što je predmet ovoga spora jer joj je poznata osoba tuženika obzirom su se oni tužitelju obratili mailom i bili su zainteresirani za neke lokacije u Istri, oko [adresa]. Misli da su im prvo pokazali jednu kuću u [adresa] što da im se nije svidjelo a onda da su otišli na razgledavanje predmetne nekretnine u [adresa]. Dva puta da je bila prisutna na licu mjesta i već na prvom razgledavanju da su oni pokazali interes za kupnju. Treći put da je navodno dolazio i odvjetnik tuženika i tad da su se vršila neka mjerenja ali ona da nije bila prisutna. Na drugom razgledavanju kad je bila prisutna da je tuženik koji je bio sa suprugom rekao da je zainteresiran u toj mjeri da želi rezervirati, i misli da je bilo govora oko 5.000,00 eura ali ne zna da li je to tada plaćeno. U svakom slučaju kada su dogovorili potpisivanje ugovora da su se našli kod javne bilježnice Nansi Kopić i tu da je nastala totalna pomutnja. Sjeća se toga da je bilo problema oko nekakve odredbe ali ne sjeća se točno oko čega jer je od onda prošlo tri i pol godine. Da ih je bilo desetak prisutnih a pod time misli da su bili ona, prodavatelji ČŽ i LŽ, odvjetnik ŠŽ, kupci, Š i EŽ koji je danasa saslušan kao svjedok, a koji je prevodio. Sjeća se da je stalno bila na telefonu sa odvjetnikom Ivanom Primorcem, čak da su razgovarali, kao i da je odvjetnik Primorac razgovarao sa odvjetnikom ŠŽ. Inače da takve ovjere ugovora traju oko pola sata a sve se bilo rasteglo na oko tri sata. Svi su bili nervozni pa su odlazili piti kavu u kafić a na kraju da se sve ispravilo što je bio problem jer se u konačnici ugovor i potpisao. Već na razgledavanju kuće u [adresa] ona da je osobno uručila tuženiku i njegovoj supruzi ugovor o posredovanju i posrednički list. Inače da je to sve i objavljeno na Internet stranicama, a i na samom oglasu o prodaji nekretnine isto da bude objavljeno, i da su oni bili upoznati s time da će platiti posredničku naplatu. Konačno prije potpisivanja ugovora u kontaktu sa odvjetnikom ŠŽ da je dobila informaciju da su to sve potpisali. Inače kupcima da se objasni da da naknada iznosi 3% od cijene unesene u ugovor o kupoprodaji. To da je tuženiku bilo sasvim jasno objašnjeno i nije shvatila da bi moglo biti nekakvih problema oko toga. Na upit kako objašnjava da se ne sjeća oko čega je nastao problem prilikom potpisivanja ugovora obzirom da tvrdi da takvi potpisi ovjere traju pola sata a ovdje da je to trajalo tri sata, navodi da je u to vrijeme prolazila nasilje u obitelji i da je bila najviše fokusirana na to tako da se takvih detalja ne može sjetiti. Dalje na upit navodi da je svjedok EŽ došao taj dan na potpis ugovora no da je po njoj greškom jer da je odvjetnik ŠŽ doveo Š za kojeg je rekao da će sve on prevoditi, tako da EŽ nije niti radio ugovor. Međutim netko da ga je očito zvao, s obzirom da je čovjek došao, ali ne zna tko. Čak nije sigurna da li je ona dala broj kupcima od Vita. Inače spomenuti Š se prvi puta pojavio u svemu tome kada mu je rečeno da su došli mjeriti na lice mjesta ali tad ona da nije bila prisutna. To joj je rekla gđa. ČŽ. Kada spominje osobu Š misli na svjedoka koji čeka ispred sudnice. Kada je spominjala da je došlo do nesporazuma kod potpisa ugovora tada misli na potpis ugovora kod bilježnika. Teško joj je reći koliko su prije dogovorenog datuma potpisa u konkretnom slučaju poslali ugovor na čitanje, a inače da ga šalju prije potpisa. Često da se dešava da se nešto mijenja. Inače to da bude dan, dva, tri prije potpisa. Teško joj se sjetiti da li je bilo kakvih izmjena ili prijedloga izmjena prije samog dogovorenog datuma potpisa, to da bi se sve moglo provjeriti kroz mailove. Tog dana prije potpisa da su se radile nekakve izmjene ugovora i koliko zna to da je odvjetnik Primorac radio i slao bilježnici ili moguće netko iz njegovog ureda. Od strane kupaca da nisu tražene nikakve izmjene ugovora o posredovanju. Kada joj se pokazuje ugovor o posredovanu sa lista 142-145 spisa navodi da joj je taj ugovor poznat a na upit tko ga je fotografirao navodi ga ja ona fotografirala i to kod javnog bilježnika, a to da je bio dan zaključenja glavnog ugovora. Potpis na tom ugovoru da je od kupca. Na upit da li ga je potpisao kupac pred njom navodi da ne zna, možda da bi to trebao znati odvjetnik jer on da ima dokumentaciju i pri tome da misli na odvjetnmika ŠŽ. Teško da joj je objasniti što piše u uvodu ugovora, navodi da joj je teško vidjeti jer su mala slova. Kada su završili sa potpisom tog ugovora kod bilježnika ona da je tek drugi dan shvatila da nema svu dokumentaciju koju bi trebala imati i da je nazvala odvjetnika ŠŽ pa da su se našli za koji dan kako bi on njoj predao nešto od toga ali on je da je tada rekao da će sve to ostati kod njega, iako da joj je prethodno rekao da će joj predati dokumentacija. Tada kada se srela sa odvjetnikom ŠŽ prvi put da je spomenut problem provizije. Na upit bog čega je došlo do pitanja provizije, što je navedeno kao razlog, navodi da je spominjano da je problem izmjere, dakle da se radi o onom mjerenju kad ona nije bila prisutna ali to da će vlasnici bolje znati. Njoj osobno nikada prije da nije spomenut nekakav problem oko izmjera. Ne smatra da bi bio problem oko izmjera jer je kuća kategorizirana, misli da se čak i sada iznajmljuje sa novim vlasnicima. Na upit navodi da do ovog trenutka kad je spomenuta nije bila nikada dovedena u pitanje provizija niti njezina visina. Ne sjeća se da bi gdin. Š prilikom potpisa ugovora nešto prevodio. Na upit navodi da je točno da je tužitelj angažiran od prodavatelja za prodaju predmetne nekretnine. Točno da je da su prodavatelji platili provizijsku naknadu od 3% za prodaju ove nekretnine uvećano za PDV. Kada je na početku iskaza spomenula da su kupci izabrali nekretninu pod time misli da su izabrali putem oglasnika, odnosno stranice Duxa. Na upit gdje se Dux nekretnine oglašavaju navodi da su se oglašavali na Njuškalo, Indexu, Indomio, a pretpostavlja da odvjetnik postavlja pitanje vezano za njihovu partnersku tvrtku Adrionika koji imaju suradnju sa tvrtkom tužitelja pa da im oni znaju poslati nekakve upite. Od prvog razgledavanja sa tuženikom nekretnine u [adresa] pa do samog potpisa ovog predmetnog kupoprodajnog ugovora da nisu tražili da im predaju ugovor o posredovanju potpisan. Na upit kako je smatrala da kupci pristaju na takav primjerak ugovora navodi da ako ide suradnja dalje onda pristaju. Na da li je bila uobičajena praksa za tužitelja da se razgledavaju nekretnine a da se prije toga ne potpiše ugovor o posredovanju ili je to bilo samo u ovom konkretnom slučaju zamj. pun. tužitelja navodi da se protivi pitanju jer tužitelj posluje s više agenata pa svjedok ne može imati saznanja o općenitom poslovanju tužitelja. Svjedokinja navodi da svaki agent bira način na koji će raditi. Navodi da se taj put dogodilo upravo na način kako je opisala da kupci nisu potpisali ugovor jer je poznavala prodavatelje i znala je da neće raditi njoj iza leđa, a i dan danas da tako ide. Koliko se sjeća ovdje tuženik odnosno kupci da su u konkretnom slučaju bilo poslali upit za tri nekretnine, [adresa], ovu predmetnu i još jednu za koju se ne može sjetiti koja je. Ona osobno da je sa prodavateljima provjeravala dokumentaciju na terenu i to da je sve bilo predočenu kupcima. Na upit da li joj je poznato da je predmetna kuća imala problem sa brojem stambenih jedinica u odnosu na dozvolu navodi da se sjeća da je bio neki slučaj oko stambenih jedinica ali to da će bolje znati vlasnici. Predmetni ugovor o posredovanju ona ja predala ovdje odvjetniku tuženika na parkiralištu nekog trgovačkog centra. Ispravlja se pa navodi da je njoj ovaj ugovor o posredovanju dat kod javnog bilježnika kao što je ranije navela, a da se zbunila jer govori općenito kako im se zna dostaviti ranije. Ponavlja da ugovor o posredovanju koji su na listu 142-145 spisa tužitelj uopće da nije imao nego je predočen kod bilježnika od pun. tuženika i ona da je to fotografirala. Inače da ima običaj fotografirati dokumente. Na upit pun pojašnjava da prilikom prvog razgledavanja nekretnine, a to je bio za ovaj slučaj u [adresa] da je tuženiku predan ugovor o posredovanju i to dvojezično na hrvatskom i njemačkom. Ovaj ugovor koji joj se pokazuje a koji prileži spisu da je noj predao odvjetnik tuženika i to kod javnog bilježnika i da može reći da li je taj ugovor tada bio potpisan. Na upit tko je taj ugovor onda potpisao i kada navodi da to moraju znati odvjetnici koji imaju dokumentaciju i oni da su se oko toga morali naći, konkretno misli na direktora Dux nekretnine i ovdje odvjetnika tuženika. Na upit navodi da se ne može sjetiti da li je nekada u nekom mailu napisala tuženiku da je dužan platiti proviziju. Na upit navodi da nikad ne rade s klijentima koji ih ne angažiraju, oni da njih nazovu. Nikad da nije radila s nekime koji ju nije angažirao. Inače ovaj općeniti ugovor koji bude i na hrvatskom i na stranom jeziku da bude i na stranici agencije. U općenitom ugovoru da piše postotak koji se naplaćuje od kupoprodajne cijene a u ovom drugom ugovoru da piše iznos. To da je razlog zašto se ta dva ugovora razlikuju. Ugovori koji prileže spisu o posredovanju da su ugovori koji su predočeni kupcu prije sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji. Na upit navodi da je isti dan, nakon što je potpisan i ovjeren predmetni ugovor kod bilježnika sklopljen još jedan ugovor sa trećim osobama a to da su ju molili tuženik i njegova supruga da nazovm tog gospodina u Zagrebu jer da bi on kupio neku parcelu do njihove kuće jer da im je to bilo bitno. Navedeno da je napravljeno iz čiste usluge bez posredovanja. Za tog drugog kupca tužitelj da nije sastavljao ugovor niti pribavljao drugu dokumentaciju.

9. Svjedok LŽO u svom iskaz je naveo da mu je poznato što je predmet ovoga spora, da ga je nazvala bivša partnerica L, ne zna točno ni kako se preziva ali da je tražila njegovu pomoć oko prevođenja jer da je iznajmila bila apartman obitelji J a oni da su imali namjeru kupiti nekakve nekretnine u [adresa]. Zna da su inače tražili po cijeloj Istri nekrentine.Bio je prisutan i prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji kod javnog bilježnika Kopić i to da je potrajalo četiri sata. Naime oko ovog kupoprodajnog ugovora da je sve trajalo tri sata a još sat vremena da je potrajalo za još dvije nekretnine i to građevinske čestice. Na upit zbog čega je sve toliko trajalo navodi da je između prodavatelja i kupca došlo do nesporazuma jer da je kupac mislio da kupuje pet stanova u toj kući a zapravo da je kuća imala dozvolu za dvije stambene jedinice i posebno da je nastao problem što se za potkrovlje nije mogla dobiti građevinska dozvola jer da je bila preblizu granice. Tu da se krenulo oko rasprave o cijeni i zbog svega toga da su napravili dvije pauze i na kraju da je dogovor postignut na način da je prodavatelj LŽ rekao da će on zbog toga nesporazuma platiti proviziju Dux nekretninama u cijelosti ali da se zbog toga neće dirati u kupoprodajnu cijenu kuće. Isto tako da se razgovaralo o tome da će morati napraviti novi projekat za što da će trebat platiti 10.000,00 eura i tu da je isto bio dogovor da LŽ plati u cijelosti posredničku proviziju a da taj trošak uporabne i građevinske dozvole za novi projekt snosi tuženik. Na upit navodi da to nije nigdje zapisano i da su se tako usmeno dogovorili. On da je čitavo vrijeme bio prisutan i sve da je čuo. Inače da je tamo bio prevoditelj za njemački, i to svjedok koji je danas bio prvi u sudnici i on da je sve to prevodio a da je bila prisutna i svjedokinja koja je prije njega saslušana. Dalje navodi da je bio prisutan za vrijeme trajanja ovih razgovora odvjetnik tuženika a odvjetnik tužitelja da nije bio prisutan ali da se s njim komuniciralo preko telefona, da ne zna kako se zove taj odvjetnik i da ga nije nikada čuo. Sjeća se da je ova svjedokinja koja je iskazivala prije njega telefonski razgovarala s njim a misli da je u jednom trenutku telefon dala i LŽ da taj odvjetnik i sa njim razgovara. Nije siguran ali moguće da je ova svjedokinja u jednom momentu kontaktirala i šefa tužitelja no da nije siguran. Na upit navodi kada ga je prvi puta nazvala L da je razlog bio jer je kupcu ovdje tuženiku bilo nešto sumnjivo jer prvi put kad su pogledali kuću gornji stan da je bio zaključan. On da nije bio na razgledavanju kuće. Nikada nije bio u kući niti je išta mjerio. On je tuženika upoznao dan prije potpisivanja ugovora kod bilježnika i tad je vidio ono što imaju od dokumentacije i vidio je da nešto nije u redu jer primjerice ako nešto treba imati tri stranice da je imalo samo jednu, da nije bila cjelovita. S obzirom da živi već dugo vremena u Hrvatskoj zna da uporabne dozvole nisu uvijek u redu zato da je tuženiku predložio da angažira odvjetnika. Drugi dan da su imali sastanak kod odvjetnika tuženika i tad su shvatili da dokumentacija nije u redu, kao što je i prije naveo. Inače da ima završenu srednju stručnu spremnu plus privatni fakultet menadžment i komunikaciju. Ima iskustva u građevini jer je u Njemačkoj radio od 19. do 44, godine kao građevinar i bio je vlasnik tri građevinske firme koje su se bavile izgradnjom, kupovinom i prodajom. Ponavlja da se nije napismeno utvrdio dogovor između tuženika i prodavatelja LŽ da LŽ plati proviziju tužitelju. Još se sjeća da je LŽ rekao: "ako ja platim u cijelosti proviziju onda ne želim više ništa čuti vezano za nedostatke". Isto tako da mu je ostalo u sjećanju da kupoprodajni ugovor kojeg je trebalo potpisati na samom početku nije ugovor koji je potpisan jer da se nešto mijenjalo ali ne zna što se točno mijenjalo. Misli da je netko od Dux nekretnine rekao da će se nešto mijenjati ali da ne zna točno što. Na upit navodi da vezano za ugovor o posredovanju nije ništa prevodio na sastanku kod bilježnika, inače on da zna što je ugovor o posredovanju i to da je ugovor koji kupac sklapa s agencijom. Tuženik da je osim ove kuće kupio još neke parcele ali tuženik da je sam stupio u kontakt s tim prodavateljem. Pojašnjava da je tuženiku savjetovao da angažira odvjetnika dan prije potpisa ugovora i to poslijepodne a već ujutro, prije podne da su imali sastanak kod njega pa išli kod bilježnika.

10. Svjedok LŽ u svom je iskazu naveo da zna zbog čega je pozvan na sud. Navodi da su osim ove nekretnine prodavali još nekoliko nekretnina. Oko toga da su se informirali kod agencija ali na kraju da su suradnju ostvarili s agencijom ovdje tužitelja. On da nije direktno pregovarao sa kupcem ali je bio prisutan na potpisu kupoprodajnog ugovora. Misli da je netko nešto i prevodio u razgovoru ali oni da nisu angažirali te ljude, pretpostavlja da je ta osoba bila angažirana od strane tuženika. Bio je svjestan da će platiti proviziju agenciji i uopće ne zna oko čega je nastao problem jer da po njegovom shvaćanju je proviziju trebala platiti i druga strana. To da nije da pretpostavlja već da su potpisali posrednički ugovor i tamo da sve piše. Želi naglasiti da ne zna njemački jezik i ta osoba koja je prevodila da je prevodila na njemački ali on da to nije razumio pa stoga ne može tvrditi da zna šta se prevodilo. Na upit navodi da on nije bio prisutan kada se kupcima pokazivala nekretnina već da je bila prisutna supruga. Na upit navodi da ih je sa kupcima spojila tvrtka tužitelja. Na upit navodi da bi po sjećanju mogao reći da su kupci bili na nekretnini prije potpisivanja ugovora dva ili tri puta. Nije siguran tko je sve bio prisutan prilikom razgledavanja ali misli da je svaki put bila njegova supruga, moguće da je i on bio jedno i da je bio i sin od kupca. Na upit navodi da je siguran da je jednom bio i sam prisutan. Na daljnji upit navodi da koliko se ja sjeća nije bilo nikakvih primjedbi na rad agencije, i općenito da nije bilo nikakvih primjedbi. Prije potpisivanja ugovora da su razgovarali o tome kolika je provizija agenciji a prilikom baš potpisa ugovora da su razgovarali kada moraju platiti proviziju i da visina nikad nije bila upitna, i to 3% oni kao prodavatelj i 3% kupac. Na upit navodi da preda njim kupci nisu izražavali nikakvo negodovanje oko provizije niti visine provizije. Na upit da li su kupci čuli da je i njihova obaveza plaćanje provizije navodi: "ja opet ponavljam da ne razumijem njemački a ne mogu tvrditi šta je njima prevođeno ali na hrvatskom jeziku je to rečeno". Ponavlja da kupci nisu izrazili nikakvo negodovanje na sve što je prevođeno od strane osobe koja je bila tumač odnosno prevoditelj. Čitavu komunikaciju prevođenja sa hrvatskog na njemački da je odrađivala KŽ i to da je izgledalo na način kada se nešto kaže odmah se i prevede. Koliko se sjeća taj dan da su kupci i potpisivali ugovor o posredovanju kao i kupoprodajni ugovor. Na upit da li je to ugovor koji mu se predočuje kao na listu 5-16 spisa navodi da je to taj ugovor i da je to potpisao tuženik. I prilikom potpisa i nakon toga kupci da nisu ni na koji način pokazivali nezadovoljstvo oko potpisa. On nije primijetio da bi bilo nešto čudno ili neuobičajeno, jedino da je bilo neuobičajeno to što je odvjetnik ovdje punomoćnik tuženika imao nekakav svoj ugovor o kupoprodaji pa da su se oko toga nešto raspravljali, a oni da su prethodno došli upoznati se sa ugovorom koji su na kraju i potpisali. Na upit navodi koliko se sjeća da je KŽ nešto fotografirala na tom sastanku odnosno prije potpisivanja. Zna da su dobili i oni kao prodavatelji kao i kupac primjerak ugovora o kupoprodaji i ugovora o posredovanju ali ne može tvrditi da li je za kupce uzeo primjerak odvjetnik ili oni osobno. Nakon obavljenog posla kupoprodaje jednom prilikom da su se našli sa KŽ i ona da je rekla da odbijaju kupci platiti svoj postotak provizije. Na upit da li je rekla zašto to odbijaju navodi da se to sad ne sjeća jer je svoju obavezu ispunio i nije ga toliko to ni interesiralo. Na upit navodi da su pismeni ugovor o posredovanju potpisivali kod bilježnika a prije toga da je bio samo usmeni dogovor sa tvrtkom tužitelja. Već kod usmenog razgovora i dogovora znali su da je provizija koja je na kraju bila sa njegove strane i ispoštovana a to je 3% od vrijednosti nekretnine. Na upit tuženika navodi da je točno da je usmenim nalogom ovlastio agenciju tužitelja za prodaju nekretnine. Na upit tužitelja koliko je od dana kada je dan usmen nalog aganciji do dana zaključenja ugovora pošlo vremena i da li je bilo drugih kupaca navodi da nema pojma ali da je moguće da je prošlo dva mjeseca, a da li je bilo i drugih kupaca isto tako da se ne može sjetiti. Na upit tko je prevodio kad se razgovaralo prije potpisivanja ugovora navodi da je najviše prevodio Š, a on da je sjedio sa strane tuženika. Š nije prevodio ugovore koliko zna, ugovori da su bili sastavljeni i to sa tuženika. Utvrđeno je da je svjedok pokazao na odvjetnika punomoćnika tuženika. Pretpostavlja da je to sastavljao upravo ovdje punomoćnik tuženika. On da je 100% siguran da je ovdje punomoćnik tuženika sastavio ugovor jer da ga je i izvadio direktno iz torbe. Na upit, a vezano za dio iskaza BŽ u kojem se navodi: "ako ja platim u cijelosti proviziju onda ne želim ništa više čuti vezano za nedostatke", da li je to naveo, navodi da je to laž. Na upit navodi da nikada nije dobio nikakvu obavijest niti primjedbe vezano za nedostatke na građevini od strane kupaca. Pri tome žali naglasiti da su se potpuno normalno rastali, da im je predao ključeve i smatrao je da je sve u redu. Nadalje da je rekao kupcima da je na ogradi otpao jedan dio sa unutrašnje strane i da se obavezao to popraviti što da je i učinio na kraju.

11. Svjedok ČŽ u svom je iskazu navela vezano za predmet ovog spora da ju je nazvala KŽ i pitala za tu kuću. Na upit a vezano za plaćanje provizije navodi da je sigurna da se barem tri puta spomenulo da 3% plaćaju prodavatelji a 3% kupci ali problem da je nastao kada je odvjetnik tuženika, došao i rekao da sve to skupa nije po projektu. Još da je rekao da je uporabnu dozvolu izdao čovjek sumnjiva morala ne navodeći ime i prezime tog čovjeka. Ona da nije građevinske struke ali zna kako se šta mjeri i da je rekla da je sve po projektu i da on pogrešno mjeri. Navodi da je bila prisutna i prilikom potpisa ugovora iako ga nije potpisala jer je na ime njenog supruga. Ona da je vidjela osobno kupce i oni da nisu imali nikakve primjedbe, po njoj da je je problem nastao kada se pojavio njihov odvjetnik a to je bilo baš prije potpisa ugovora. Na upit zbog čega su uopće kupci potpisali ugovor, navodi da to ne može objasniti jer po njoj nije trebao biti nikakav problem. Želi objasniti sudu da to nije čak prva kuća koju su prodali i da nastoje sve raditi sukladno propisima. Kad se razgovaralo o proviziji da su bili sigurno KŽ, ona, LŽ, tuženik, njegova supruga i misli da je bio odvjetnik od tuženika a nije sigurna da li je bio i K. On da je bio prisutan ali da je često izlazio pa ne zna da li je bio baš u trenutku kad se o tome pričalo. Po njenom mišljenju nije moglo biti nejasno tko treba platiti provizije, a to je 3% plus PDV jedna i druga strana. Na upit da li je sigurna u to što je iskazala, navodi da je sigurna u to milijun posto. Na upit navodi da je već kod razgledavanja nekretnine bilo govora oko plaćanja provizije. Ona da je čak i vidjela kad su tuženik i njegova supruga potpisali ugovor o posredovanju. Na upit da li je to ugovor koji joj se pokazuje, a nalazi se na listu 144-145 spisa, navodi da je. Sjeća se da je KŽ i slikala dok su potpisivali i to za slučaj da ne bi izgubila primjerak. Njen dojam da je bio da je sve više-manje bilo jasno, nije shvatila da bi netko izražavao nekakvo nezadovoljstvo. Ona i suprug da su platili proviziju u cijelosti. Nikada nisu primili nikakvu pritužbu ni opomenu pred tužbu vezano za kupoprodajni odnos od strane kupaca. Oni nikada nisu imali primjedbe na kupljenu nekretninu. Inače kuća da ima i građevinsku i uporabnu dozvolu. Na upit navodi da je prilikom razgovora prevodio nekakav prijatelj kojeg je angažirao tuženik. Ona da ne razumije njemački jezik i ne govori pa prema tome ne može znati što je on prevodio. K je bio kod potpisa ugovora i tad ga je prvi puta vidjela. Ona da je bila prva komunikacija za prodaju kuće jer je kuća bila na oglasu i bio je njen broj telefona i zbog toga su je i zvali. Njen svekrv je imao sa tvrtkom tužitelja zaključen ugovor o posredovanju a oni su se smo prije svega usmeno dogovarali s njima, prije potpisa ugovora su i pismeno zaključili ugovor. Na upit da li je kuća koja je prodana koja se pokazuje na listu 247 spisa navodi da je to ta kuća.

12. Zakonski zastupnik tužitelja Tony Jerković u svom je iskazu naveo da mu je poznato oko čega se vodi ovaj spor odnosno o kojoj nekretnini je riječ iako nikada da nije bio prisutan na toj nekretnini, nikada nije vidio do danas osobu tuženika a isto tako da nije bio niti prisutan kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja ugovora. Pri tome misli na predmetni ugovor o posredovanju. Sve pregovore oko te kupoprodaje da je vodila njihova agentica KŽ i sa cijelom situacijom je upoznat kada mu je KŽ javila da je nastao problem jer je kod bilježnika punomoćnik odvjetnik tuženika uzeo potpisane ugovore o posredovanju tako da za njihovu tvrtku nije ostao niti jedan primjerak, međutim KŽ da je uspjela fotografirala jedan primjerak potpisanog ugovora. Kada mu se pokazuju primjerci navedenog ugovora sa lista 144-145 spisa navodi da je vidio te ugovore i da je to taj ugovor koji je spominjao da ga je KŽ fotografirala. Odmah drugi dan nakon što mu je to KŽ javila on da je kontaktirao odvjetnika tuženika, ovdje njegovog punomoćnika, kako bi vidio u čemu je problem, naime bilo mu je jako čudno da se to uopće desilo jer nikada prije nihje imao takvo nekakvo iskustvo, krajnje da mu je bilo neuobičajeno da u situaciji u kojoj su kod javnog bilježnika prisutne stranke, odvjetnici stranaka i prevoditelj da jedna strana uzme sve ugovore. Inače taj razgovor da je trajao sa odvjetnikom kratko i koliko je razumio razlog zbog čega je uzeo te ugovore je zato jer je smatrao da je provizija previsoka. Na upit da li je navodio neke druge razloge navodi da misli da nije, te napominje da je taj razgovor vođen prije dvije godine pa da mu je već slabije u sjećanju. Na daljnji upit navodi da mu KŽ prije ovog događaja nije spominjala ništa vezano za visinu provizije odnosno nije spominjala da bi bila dovedena u pitanje visina ugovorene provizije. Spominjala da je samo nešto vezano za legalnost samog objekta ali misli da je to u konačnici sve i riješeno. Na upit da li zna tko je povezao u ovom slučaju prodavatelja i kupca navodi da ih je KŽ povezala. Pravilo je da svaki klijent koji dođe zainteresiran za kupnju nekretnine dobije od njih ponuđeno više nekretnina, ovisno o tome što se traži i onda da kupac sam izabire nekretninu po lokaciju i ostalim karakteristikama pa vjeruje da je tako bilo i u ovom slučaju. To je njihov način poslovanja. Na daljnji upit navodi da mu je KŽ rekla da je više puta sa ovdje tuženikom i njegovom suprugom odlazila na predmetnu nekretninu prije kupnje. Misli da KŽ baš ne govori njemački, govori ali ne baš tečno pa misli da je moguće komunicirala s tuženikom na engleskom jeziku. Na upit što mu je KŽ govorila, da li se prilikom razgledavanja sa tuženikom predmetne nekretnine govori o posredničkoj naknadi navodi da je njihova praksa kada se kupcu predstavi nekretnina agencija da se predstavi; "Ja sam KŽ i naša provizija je 3% plus PDV". Vjeruje da je to i općepoznato da svaki agent prvo što progovori je to da prvo napomene visinu provizije. KŽ mu nije rekla da bi bilo problema vezano za visinu provizije od strane tuženika. Misli da ga je toga dana kad se potpisivao ugovor o kupoprodaji i ugovor o posredničkoj proviziji nazvala KŽ i rekla da je odvjetnik tuženika uzeo ugovore. KŽ da je iskusan agent i nema potrebe da se s njom više puta čuje tijekom posredovanja. Mora naglasiti da je u čudu što je uopće ovdje na sudu odnosno što se uopće ovaj postupak vodi i opet ponavlja da nije bilo u niti jednom trenutku problem o visini provizije. On da nije odvjetnika tuženika nazvao niti dan kada je KŽ rekla da je uzeo ugovore o posredovanju. Još tada da nije smatrao nekakvim problemom jer je pretpostavljao da ih je čovjek uzeo jer da će se platiti i sve riješiti. Kada je nazvao odvjetnika tuženika on ga nije pitao zašto je uzeo ugovore, nije ga niti pitao da li su ugovori kod njega već ga je pitao da li imaju problem a on da mu je rekao da nemaju problem ali da smatra da je visina provizija previsoka. Misli da mu je tom prilikom rekao odvjetnik da bi bio voljan platiti 2% provizije a ond da mu je rekao da nije vrijeme ni mjesto i to je smatrao ucjenjivanjem. Na upit navodi da su prodavatelji svoju proviziju platili u cijelosti, a to znači 3% plus PDV. Na upit navodi da se ugovori o posredovanju u pravilu zaključuju u dva primjerka. Na daljnji upit gdje je bio na dan potpisivanja ugovora 24. rujna navodi da je to inače dan njegovog rođendana i ne može se sjetiti gdje je bio taj dan. Ne sjeća se da li sam taj dan bio u Puli a u to vrijeme da su imali poslovnicu u [adresa]. Na upit tko potpisuje ugovore o posredovanju za tužitelja navodim da ih on potpisuje. U situaciji kada nije pristutan da ih potpisuje naknadno. Na daljnji upit navodi da nije pisanim putem tražio od tuženika da mu dostavi primjerak ugovora o posredovanju. Nekretnine koje se prodaju putem agencije tužitelja da oglašavaju na 47 različitih portala diljem Europe. Kada mu se od strane pun. tuženika pokazuje oglas za predmetnu nekretninu oglašen na Njuškalu a koji prileži spisu da li je to oglašeno putem agencije tužitelja navodi ukoliko je vidljiv logo tužitelja onda je oglašen od strane tužitelja a na ovakvom printanom dokumentu da može reći da to može isprintati svatko i napisati bilo što. Inače da oglašavaju između ostalog i na Njuškalu. Na upit pun. tuženika da li je po statutu tuženika kupac dužan platiti proviziju navodi da je dužan platiti prema zakonima RH. Na upit pun tuženika da kada je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o posredovanju navodi da su mogli sve dogovoriti i sklopiti i po njemu su takav ugovor sklopili već kod prvog razgledavanja nekretnine. Na upit navodi da je tuženik kod prvog razgledavanja nekretnine izrazio negodovanje odnosno da nije pristao na uvjet plaćanja provizije ukoliko ne dođe do sklapanja kupoprodajnog ugovora u tom slučaju da njihov agent KŽ ne bi dalje odlazila razgledavati nekretninu niti mu pružati usluge vezano za sklapanje istog tog posla. Na upit navodi da je njemu KŽ rekla, a to je siguran, da je na upit tuženika kao kupca kada se javio sa namjerom kupovine nekretnine istom KŽ poslala više ponuda lokacije i da se on odlučio baš na ovu predmetnu. Nakon razgovora sa odvjetnikom tuženika kada je tražio spuštanje provizije on da je angažirao odvjetnika i daljnja komunikacija da je išla preko odvjetnika. Njegova je čak sugestija bila da bi odvjetnika tuženika trebalo prijaviti odvjetničkoj komori i mora reći da ga je u startu zaustavio naš punomoćnik odvjetnik odnosno napomenuo da nije u redu da se to tako radi.

13. Tuženik GŽ u svom je iskazu naveo da su početkom rujna 2021. odlučili se kupiti nekretninu u Hrvatskoj. Da su iznajmili stan u [adresa] na tjedan dana i na internetu intenzivno tražili nekretnine u Istri. Našli su više nekretnina i uputili su pisani upit vezano za te nekretnine koje smo našli. Njihov favorit da je bila kuća u [adresa], zakazali su više termina razgledavanja sa osobom koje su bile navedene na internetu kao kontakt osobe. Ta kuća u [adresa] da je bila njihov favorit jer je imala 5 stanova. Da je bilo više ponuda za tu kuću, jednom za cijenu od 360.000,00 eura a na drugoj ponudi od 335.000,00 eura. Na upit od koga su bile te ponude navodi da je njemu bilo svejedno, da mu je bila bitna samo kontakt osoba. Ta gospođa vezano za tu kuću u [adresa] da se relativno brzo javila, a to da je gđa KŽ. Dogovorili su termine razgledavanja a paralelno su zakazali i jednu kuću u [adresa]. Onda da su se našli u [adresa] na parkingu marketa Plodina i otišli u [adresa] razgledati tu kuću. KŽ da se predstavila da je agent iz agencije za nekretnine, sada da se ne sjeća da li je rekla da je to tvrtka tužitelja, pretpostavlja da je, kada su došli u kuću da su sreli vlasnike nekretnine odnosno gđu. Ljubicu. Kuća da im se svidjela i mogli su vidjeti samo jedan stan jer su u drugim stanovima bili gosti a u stanu broj 5 je živio i kućni majstor pa nisu ni taj stan mogli pogledati. Na parkingu Plodina a niti dolaskom kod kuće u [adresa] da nije bilo govora sa KŽ oko visine provizije i ugovora o posredovanju, kuća da im se svidjela i više nisu htjeli razgledavati onu u [adresa]. Međutim da im je KŽ rekla da ipak trebaju ići razgledati kuću u [adresa] jer je već bio dogovoren termin pa su na kraju otišli i pogledati tu nekretninu u [adresa]. Na upit suda kada je prvi put spomenuta provizija i uopće ugovor o posredovanju navodi kada su razgledali kuću u [adresa] KŽ je rekla da agencija dobiva 3% provizije uvećano za PDV ali nije ništa objašnjavala tko to plaća i da nisu ništa raspravljali o tome. On da nije pitao KŽ tko plaća i kad se plaća ta porovizija. Naime u Njemačkoj da je pravilo tko naruči agenciju taj ju i plati. Na upit suda tko je u ovom slučaju naručio agenciju navodi da on nije, oni da su samo na internetu vidjeli oglas. Tada u [adresa] da su rekli KŽ da su zainteresirani za kuću u [adresa] i da su ponudili 335.000,00 eura. Nikakav ugovor o posredovanju da nisu potpisivali u [adresa] kao niti u [adresa], da nisu ništa potpisivali niti to da su razgledali nekretninu. Slijedeći dan da su zakazali još jedan dan razgledavanja u [adresa] i ČŽ da je bila prisutna. On da je nazvao svog prijatelja koji mu je onda telefonski prevodio. Dakle, kod drugog razgledavanja da je sa KŽ komunicirao telefonski pomoću prijatelja a prvi put da su pričali engleski ali da ne priča dobro engleski. Kod tog drugog razgledavanja da su pristali na cijenu od 335.000,00 eura. Inače provizija da se nakon ovog u [adresa] uopće više nije spominjala. Na upit suda što je smatrao tko će platiti proviziju agenciji navodi da on nije agenciju naručio, nije ništa potpisao pa je smatrao da će proviziju platiti onaj tko je agenciju naručio a to da je prodavatelj. Na drugom razgledavanju da su im predočeni dokumenti i da im je rečeno da je sve u redu iako nisu dobili nikakve primjerke. To da mu je bilo čudno jer je u Njemačkoj drugačija praksa, inače da su tražili primjerak tih dokumenata ali da ih nisu dobili. Gđa. ČŽ da je rekla da ima puno zainteresiranih pa da moraju rezervirati ako žele kupiti pa da su i rezervirali kod bilježnika 13.09. i platili predujam od 5.000,00 eur i troškove bilježnika. Tada da su kod bilježnika potpisali ugovor kojim su rezervirali kuću i platili predujam. Tom prilikom da je bila prisutna ČŽ za prodavatelja i tada se isto nije pričalo o proviziji. Tada da su zakazali termin za sklapanje kupoprodajnog ugovora 24.09. međutim obzirom da nisu imali papire za tu nekretninu htjeli su kontaktirati odvjetnika. Samo ta dva puta da su bili na nekretnini, a nakon ovog drugog puta i potpisivanja ugovora kojim su rezervirali kuću da su otišli u Njemačku i otkazali sve druge termine razgledavanja nekretnina. Na putu iz Njemačke u Hrvatsku, kada su kretali na potpisivanje ugovora, da su dobili poziv od BŽ da papiri nisu u redu, on da im je rekao da prije termina zakazanog kod bilježnika moraju otići kod odvjetnika. Odvjetnik da im je tada rekao da nekretnina ima građevinsku i uporabnu dozvolu samo za 2 stana a ne za 5. Nakon čega da je odvjetnik stupio u kontakt s arhitektom i ispostavilo se da bi sređivanje tih papira koštalo još 8.000,00 eura. Stoga da su htjeli postići umanjenje cijene za tih 8.000,00 eur. Kod bilježnika da je bio prisutan i suprug od ČŽ koji da je rekao da nije suglasan sa sniženjem cijene, da je rekao da nema sniženja kupoprodajne cijene ali da pristaje platiti cjelokupni iznos provizije, tako da je on to razumio. To je za njega bilo u redu i pristao je na to. Na upit suda kako to da je pristao na dogovor predložen po suprugu od prodavateljice da se ne umanjuje kupoprodajna cijena a da prodavatelj plati cjelokupnu proviziju za agenciju ukoliko nije smatrao da je ugovorio sa agencijom proviziju i da je dužan ikakvu proviziju platiti agenciji odgovara: „stoga je u redu.“ Na upit suda što smatra pod cijelom provizijom navodi da mu je tako bilo rečeno a ne zna što se pod time mislilo. Na upit suda kada mu se KŽ prvi put predstavila kao agentica agencije tužitelja navodi da je to prvi put bilo na parkiralištu od Plodina u [adresa]. Na daljnji upit suda zbog čega je smatrao da nije angažirao agenciju ukoliko mu se KŽ prvi put predstavila kao agentica od agencije tužitelja navodi da je to iz razloga jer je pronašao predmetnu nekretninu a na upit suda zbog čega je onda kontaktirao KŽ da je to zato jer je pronašao njezin kontakt i obratio joj se mailom. Želi napomenuti bitnu stvar a to je kod bilježnika, nakon što su potpisali kupoprodajni ugovor, KŽ da mu je dala jedan formular na hrvatskom jeziku, on da ga je potpisao i dao ga svom odvjetniku i kojeg nije razumio. Na upit da li mu je rečeno što mu se nudi na potpis navodi da je vidio logo od Dux nekretnina a već da su četiri sata bili kod bilježnika tako da je to potpisao i dao svom odvjetniku. Odvjetnik da je tom prilikom bio sa njim kod bilježnika. On da nije pitao odvjetnika da pogleda to što je potpisao prije nego je potpisao a na upit suda zašto nije pitao navodi da jednostavno nije pitao. Osim toga da je bilo već kasno i da je bilježnik zatvarao. Kada mu se pokazuje ugovor na listu 142 i 143 spisa i na upit da li je to njegov potpis na istome navodi da je prilično siguran da je to njegov potpis. Kod bilježnika da je bio prisutan i tumač za njemački jezik, da mu sada ne zna ime ali da je bio saslušan kao svjedok u ovom predmetu. Na upit suda da li je pitao tumača da mu prevede navodi da nije jer je to sve skupa jako dugo trajalo a već je bilo 20 sati odnosno 8 sati navečer. Na upit suda navodi, koliko se sjeća potpisao je samo jedan primjerak ugovora a na daljnji upit da li mu je odvjetnik nešto rekao nakon što mu je uručio taj ugovor koji je potpisao navodi da mu kod bilježnika nije ništa rekao. Puno kasnije od potpisivanja ugovora da ih je nazvao odvjetnik i da im je rečeno da je protiv njih podnesena kaznena prijava i to iz razloga jer nisu platili proviziju. Na upit da li su potom vođeni nekakvi razgovori s tužiteljem vezano za plaćanje provizije navodi da je sve prepustio odvjetniku. Njihov odvjetnik da je dao ponudu agenciji tužitelja objasnivši da oni (misli na sebe) moraju snositi trošak 8.000,00 eura radi reguliranja imovinskopravnog statusa nekretnine pa je dao ponudu agenciji da plate 1,5% provizije agenciji. Na upit zbog čega je onda pristao na potpisivanje ugovora, dakle kao što je sad naveo da je voljan platiti 1,5% provizije ukoliko nije u ugovornom odnosu sa tuženikom, navodi da mu je teško ne živi u [adresa], ne poznaje hrvatske propise, ne želi imati stresove i zbog ovog ročišta da je morao proputovati 2000 km da bi došao na današnje ročište i općenito. Nije dao nalog niti KŽ a niti agenciji da mu traži nekretninu u RH. Na upit pun. tuženika da li je KŽ kada je rekla da provizija iznosi 3% uvećano za PDV rekla tko plaća tu proviziju i da li je spominjala je li to cjelokupna provizija navodi da je ona samo rekla da agencija dobiva 3% uvećano za PDV a da nisu uopće raspravljali o detaljima. On da je smatrao da je to cjelokupna provizija jer da je rekla da agencija dobiva 3% uvećano za PDV. Na upit da li mu je KŽ predložila razgledavanje nekretnine u [adresa] navodi da je ja to pronašao odnosno pronašao je više nekretnina. Ugovor o posredovanju koji je potpisao kod bilježnika i koji mu je danas predočen prije potpisivanja kod bilježnika da nikada nije dostavljen niti putem maila niti na drugi način a niti preveden na njemački jezik. Tada da ga je prvi puta vidio. Na upit pun. tuženika navodi da sa KŽ nije nikada prije javnog bilježnika pregovarao o ugovoru o posredovanju niti mi je ona najavila prije tog potpisivanja kod bilježnika da će mu toga dana biti ponuđen takav ugovor na potpis. Odvjetnika da je prije potpisivanja ugovora kod bilježnika angažirao iz razloga koji je već naveo kod davanja iskaza. Troškove potpisivanje ugovora da je on snosio a na upit suda tko je sastavio ugovor o kupoprodaji navodi da je isti sastavio njegov odvjetnik. Isto tako da su snosili i troškove uknjižbe. On sam da je snosio sve troškove prebacivanja vezano za režijske troškove, struju, voua, a o tome da se nije niti raspravljalo niti sa tužiteljem a niti sa prodavateljem, da mu je bilo jasno da će on snositi te troškove. Osim razgledavanja nekretnine od strane tužitelja da im je pružana usluga pribavljanja OIB [osobni identifikacijski broj]a koji im je bio potreban. Ne smatra da je sa agencijom tužitelja bio u bilo kakvom ugovornom odnosu, on da je samo htio razgledati nekretninu. Kada ga je KŽ dočekala u [adresa] i odvela prvi put na nekretninu u [adresa] on da je smatrao da ona radi za prodavatelja. Na upit navodi da mu nije KŽ rekla da radi besplatno, da mu je napomenula mi da je provizija agencije 3% uvećano za PDV. Na upit pun. tužitelja zašto sam mislio da KŽ radi za prodavatelja ukoliko mu je rekla da je provizija agencije 3% uvećano za PDV navodi a za koga drugog bi radila nego za prodavatelja, jer da ne radi za prodavatelja ne bi mogla ponuditi nekretninu za prodaju. Na pitanje pun. tužitelja da li je kada mu je KŽ izjavila da agencija naplaćuje proviziju 3% plus PDV rekao da neće platiti proviziju navodi kada se ugovara provizija i sklapa posao odmah da se predoči ugovor. Ukoliko je željela proviziju onda da mu je trebala predočiti ugovor, pozvati ga u ured, reći mu koje usluge pruža i to da on smatra poslovanjem. Prvo razgledavanje nekretnine da je bilo negdje 10.09. On niti njegova supruga da se nisu obratili KŽ sa uputom kakvu nekretninu traže. KŽ mu nikada nije poslala niti linkove predmetne nekretnine a niti nekih drugih nekretnina. Njegova e-mail adresa da glasi: [email protected]. Na pitanje a kada se pokazuje mail prepiska sa lista 115 i 116 spisa da li mu je poznat taj mail, navodi ako to stoji tako onda mu je poznato. Kada mu se pokazuje mail prepiska od 30.08.2021. sa lista 125 spisa te na upit da li mu je to poznato navodi da to je njegova adresa ali sada da se više ne sjeća tog maila. Na upit zbog čega nije pisano ugovoreno kako je u svom iskazu naveo da se kupoprodajna cijena za 8.000,00 eura neće umanjivati ali da će prodavatelj platiti cjelokupnu proviziju navodi da on to ne zna. Inače o umanjenju kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura da se govorilo odnosno da su to tražili jer kuća nije imala sve papire koje bi trebala imati pa da ju takvu ne može prodati. Na upit zašto to sve nije navedeno u ugovoru o kupoprodaji obzirom su to sporne stvari navodi da ne zna. Na upit suda tko je sastavio kupoprodajni ugovor navodi da je sastavljao njegov odvjetnik. Na pitanje da li mu je poznato da u čl. 13. Ugovora o kupoprodaji stoji da za predmetnu nekretninu postoji uvjerenje za uporabu iste, navodi da oni imaju kategorizaciju za 4 stana a ne za 5 stanova a građevinsku dozvolu da imaju za 2 stana a ne za 5. Nije mu poznato da točno to piše u čl.13. Ugovora o kupoprodaji ali mu je poznato da piše ovo šta je prethodno rekao. Na sastanku kod bilježnika dok se pregovaralo o umanjenju kupoprodajne cijene on da je shvatio da cijena neće biti umanjena ali da će prodavatelj platiti cjelokupnu proviziju. Na upit zbog čega je razgovarao i pristao na prebijanje 8.000,00 eura koje je tražio da se umanji kupoprodajna cijena sa plaćanjem cjelokupne provizije koju se prodavatelj kako kaže obvezao platiti ukoliko je smatrao da nije dužan platiti ikakvu proviziju, navodi da je to tada bilo u redu. Na upit što je smatrao da potpisuje kada je potpisivao ugovor o posredovanju navodi da je ugovor dobio na hrvatskom jeziku i što je mogao znati što potpisuje. Da je znao što potpisuje da bi dao i KŽ a pošto nije znao što potpisuje dao je svom odvjetniku. Nas upit da li se zapitao zašto u ugovoru o posredovanju podebljano uz njegove ime stoji i iznos od 95.587,00 kuna navodi da on to nije ni vidio. Da nije to uočio, samo da je potpisao. Na daljnji upit da li je ikada nakon tog sastanka i potpisa tog ugovora uputio dopis tužitelju a kojim osporava taj ugovor, a prije izdavanja računa, navodi da se to ne sjeća, sve da je prepustio odvjetniku. Da i danas nema taj ugovor. Nakon što je odvjetniku dao ugovor odvjetnik da mu ga ga nije vratio a nije ga ni tražio da mu vrati. Nakon potpisivanja ugovora kad je već bio u Njemačkoj da ga je nazvala KŽ i rekla da ima obitelj i da joj treba novac, a pod time da je mislila na novac od provizije on da je prepustio sve odvjetniku. Nakon što ga je KŽ nazvala da nije kontaktirao svog odvjetnika i to iz razloga jer je njoj rekao neka nazove njegovo odvjetnika. On i dalje smatra da nije sa tužiteljem sklopio nikakav ugovor o posredovanju i proviziji ali kako bi se sve ovo mirno riješilo da je voljan sam platiti 1,5% provizije. Na upit navodi da njegova supruga inače koristi mail adresu koja mu je danas predočena i ona je komunicirala puno sa Č i bilo bi bolje da je ona danas ovdje prisutna. Na daljnji upit navodi da je smatrao da je ukupna provizija agencije 3% uvećano za PDV. Na upit da li je smatrao da kada je tražio umanjenje cijene od 8.000,00 eur i pristao da prodavatelj plati cjelokupnu proviziju da time prebija tih 8.000,00 eur sa provizijom navodi da je smatrao da time sve rješava. Nadalje navodi da je njemu tako prevedeno da se time sve rješava. Na upit da li je ikada uputio pisano primjedbu agenciji tužitelja vezano za legalnost predmetne nekretnine navodi da nije ništa uputio već je angažirao odvjetnika.

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je, a što nije niti sporno između stranaka, da je tuženik kao kupac sa NŽ kao prodavateljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da je temeljem navednog ugovora upisan kao vlasnik iste u zemljišnim knjigama. Nadalje je utvrđeno, a što proizlazi kako iz iskaza tužitelja tako i svjedokinje KŽ, da je prvi kontakt za razgledavanje i kupnju predmetne nekretnine ostvario sa imenovanom KŽ te u dva navrata razgledavao istu nekretninu, a KŽ mu se tom prilikom predstavila kao agent u posredovanju u prometu nekretnnina a nije sporno da je kao takva bila zaposlenica tužitelja. Nadalje je kao nesporno utvrđeno da je tuženik potpisao ugovor o posredovanju u prometu nekretnina kao na listu 142 spisa sklopljen između ovdje tužitelja i ovdje tuženika kako to proizlazi iz samog iskaza tuženika a i iz ostalih dokaza kako će biti obrazloženo u nastavku. Stajalište je suda da je ugovor o posredovanju između tužitelja i tuženika sklopljen usmeno već prilikom razgledavanja nekretnine u [adresa], dakle i prije samog potpisa predmetnog ugovora sa lista 142 spisa što se desilo kod javnog bilježnika kada je sklopljen i glavni Ugovor o kupoprodaji. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je sa suprugom tražio za kupnju nekretninu u Istri i pritom da su mu bile zanimljive dvije nekretnine, jedna u [adresa] i posebno predmetna u [adresa], da je kontaktirao broj KŽ koja mu se pritom i predstavila kao agent u prodaji na parkiralištu u [adresa] kada su prije svega i razgledali predmetnu nekretninu u [adresa]. Tada još nije bilo govora, kako navodi, o ugovoru o posredovanju i obvezi plaćanja posredničke provizije međutim kada je razgledana i nekretnina u [adresa] imenovana KŽ da mu je rekla da agencija dobiva 3% provizije uvećano za PDV. Tuženik je isto naveo na upit suda kada je prvi puta spomenuta provizija i ugovor o posredovanju. Tuženik je nadalje u svom iskazu navodio kako KŽ nije ništa objašnjavala tko plaća proviziju agenciji i da ništa nisu raspravljali o tome. U više navrata u svom iskazu tuženik je iznosio svoje motrište kako je prema njemu tu proviziju u navedenom iznosu trebao platiti naručitelj, konkretno prodavatelj, jer da je on agenciju angažirao. Takvo tumačenje tuženika ovome sudu nije prihvatljivo, nije logično, jer ukoliko je tuženiku KŽ doslovno priopćila da je provizija 3% uvećano za PDV bez navođenja tko tu proviziju plaća ne može tuženika u konkretnom slučaju dovesti u povoljniju pravnu poziciju vezano za obvezu plaćanja te iste provizije iz ugovora koji je konačno i pisano potvrdio. Naime, životno i logično bi tuženik kao potencijalni kupac postavio pitanje tko plaća proviziju ukoliko bi to smatrao spornim, a koja mu je u točno naznačenom postotku uvećano za PDV predočena od strane agentice za posredovanje, što tuženik nije učinio a životno bi bilo ukoliko smatra da to nije njegova obveza pitati čija je to obveza. Navodi tuženika kako bi u Republici Njemačkoj bilo uobičajeno (normalno) da to plaća onaj tko je naručio agenciju opet ovome sudu nisu životno prihvatljivi posebno iz razloga jer je i tuženik taj koji je u tom smislu agenciju "naručio" odnosno nazvao broj agentice KŽ, stupio u kontakt s njom, izašao na razgledavanje nekretnine a ona mu se već prilikom prvog susreta, kako navodi, na parkiralištu marketa Plodine u [adresa] predstavila kao agent u posredovanju, dakle zaposlenik određene agencije koja se bavi djelatnošću prodaja nekretnina.

15. Nije sporno obzirom to i sam tuženik u svom iskazu navodi a tužitelj ne tvrdi drugačije da je sporni ugovor o posredovanju tuženik potpisao kod javnog bilježnika prilikom potpisa i ovjere glavnog ugovora o kupoprodaji. Iz provedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da je prilikom potpisa ugovora o kupoprodaji bilo određenih nesuglasja oko predmeta samog ugovora o kupoprodaji odnosno vezano za predmet kupoprodaje da li je građevinski legiliziran ili nije, koliko stambenih jedinica ima uporabnu dozvolu ili nema, dakle spora oko samog predmeta kupoprodaje. Obzirom na predmet ovoga spora a to je zahtjev tužitelja za isplatu posredničke naknade kao agencije koja je posredovala u kupoprodaji između prodavatelja nekretnine u [adresa] i tuženika kao kupca sud neće dublje ulaziti u problematiku samog predmeta kupoprodaje, legalnosti istoga i ostalih spornih pitanja između kupca i prodavatelja, međutim, obzirom tuženik smatra da ugovorenu posredničku naknadu nije u obvezi platiti ovdje tužitelju iz razloga određenih nedostataka na nekretnini koju je kupio a posebno obzirom na tvrdnju tuženika da je predmetni ugovor o posredovanju u prometu nekretnina temeljem kojega ga tužitelj i tereti za obvezu plaćanja utuženog iznosa potpisao isključivo iz razloga kako bi se time "dogovorio" sa prodavateljima da otklone određene nedostatke vezane za legalizaciju (građevinska, uporabna dozvola…) tada je bitno osvrnuti se i na takve prigovore tuženika u smislu da kao takvi tuženika opet ne mogu dovesti u povoljniju pravnu poziciju u odnosu na tužitelja sve i da je u tom pravcu sa prodavateljem razgovor vođen pa eventualno i postignut dogovor.

15.1. Nadalje, isto tako tuženika kao kupca ne može dovesti u povoljniju poziciju tvrdnja koju ističe a to je da je predmetni ugovor o posredovanju potpisao kod bilježnika jer je čitav razgovor oko navodnih nedostataka nekretnine i mogućih dogovora trajao jako dugo, da mu je taj ugovor ponuđen na hrvatskom jeziku a on ga je kao takvog potpisao iako je pored sebe imao osobu koja prevodi njemački, međutim zbog umora i sveukupnog trajanja da nije tražio da mu se isti prevede.

16. Stajalište je suda da je tuženik sa tužiteljem ugovor o posredovanju u usmenom obliku sklopio najkasnije prilikom razgledavanja nekretnine u [adresa], da je bio svjestan prilikom poziva telefonskog broja KŽ da angažira agenticu za prodaju nekretnina, da ona radi za određenu tvrtku agencije za prodaju nekretnina a što je nesporno tuženik bio i upoznat već prilikom razgledavanja nekretnine u [adresa], na parkingu marketa Plodina u [adresa], da je na sve to pristao i time se ugovor ima smatrati sklopljen dakle i prije pisanog potpisa kod bilježnika. Tuženik konačno dovodi svoj iskaz u kontradikciju u više navrata pa tako upitan zašto bi pristao, a kako tvrdi da je pristao, da prodavatelj NŽ plati cjelokupnu proviziju u odnosu na nedostatke nekretnine koju on kupuje a za koje nedostatke je tražio od prodavatelja umanjenje cijene za 8.000,00 eur, ukoliko je smatrao da on uopće nema obvezu plaćanja ikakve provizije tužitelju, odgovara kako je smatrao da je to sve u redu. U svakom slučaju sve da je takav dogovor tuženik postigao sa prodavateljem, a što opet nije sadržano niti u Ugovoru o kupoprodaji, isto ne umanjuje njegovu obvezu prema tužitelju odnosno tuženik sa zahtjevom takvog dogovora eventualno može ustati prema prodavatelju.

17. Sukladno čl. 835. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05…dalje ZOO-a) ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen. Dakle uloga posrednika je da dovede u vezu stranke određenog budućeg ugovora ali sam posrednik niti postaje strankom tog ugovora niti iz sadržaja tog ugovora za njega nastaju neka prava ili obveze. Upravo je u smislu naprijed citiranog čl. 835. ZOO-s ovdje tužitelj doveo tuženika u vezu s vlasnikom predmetne nekretnine, konačno je i sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine pa slijedom svega navedenog osnovano tužitelj potražuje od ovdje tuženika isplatu ugovorene agencijske provizije. Iz Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina od 24. rujna 2021. (list 142-145 spisa) u čl. 4. navodi se da su nalogodavci solidarno dužni isplatiti posredniku posredničku naknadu u novčanom iznosu od 95.587,00 kuna u koji iznos je uključen i PDV najkasnije u roku od 7 dana od dana zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine sve na žiro račun posrednika – nalogodavca. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos posredničke naknade kako je ugovoreno zbog čega je odlučeno kao u točci I izreke s pripadajućim kamatama i propisanom stopom iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a kolja teče od dospijeća kako to tužitelj potražuje pa do isplate.

18. Valja napomenuti kako je sud na ročištu od 14. svibnja 2025. odbio provođenje daljnjih dokaza, konkretno saslušanje svjedokinje supruge tuženika jer je prema ocjeni suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno provođenjem naprijed navedenh dokaza i saslušanjem tuženika kao parnične stranke za donošenje meritorne odluke.

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 21.03.2024. 25 bodova (Tbr.9/5), na ročištu 10.10.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 06.12.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 06.02.2025. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 25.04.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) i na ročištu 14.05.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) odnosno ukupno 1.050,00 eur. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,66 i na presudu u iznosu od 172,67 eur te trošak prijevoda tužbe i priloga u iznosu od 496,91 eur pa je tužitelju ukupno na ime parničnog troška priznat iznos od 1.806,24 eur. U preostalom dijelu zatraženi trošak tužitelja odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban (sastav žalbe na rješenje o mjesnoj nenadležnosti, sudske pristojbe na žalbu).

U Puli, 29. svibnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.