REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SN, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula protiv presude Općinskog suda u Puli od 4. listopada 2024., broj: Pp-2211/2024, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom SN za djelo iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana i za djelo iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana zatvora, pa se okrivljeniku temeljem članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme uhićenja i zadržavanja u vezi s prekršajima od 4. listopada 2024. u 00,20 sati do 4. listopada 2024. u 09,30 sati kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati 9 (devet) dana kazne zatvora.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli okrivljeni SN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. i članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 50 dana na koju je temeljem članka 44. PZ-a primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 9 mjeseci.

1.1. Okrivljeniku je naloženo platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 40,00 eura.

1.2. Istom presudom odbijen je prijedlog tužitelja za trajnim oduzimanjem privremeno oduzetog teretnog vozila marke Renault Kangoo, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], te je odlučeno da se isti ima vratiti okrivljeniku po pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava istarska, Postaja prometne policije Pula, pravodobno je podnio žalbu u kojoj u bitnome ističe da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih teških prekršaja, zbog čega se ne slaže s odlukom suda o izrečenoj kazni i uvjetnoj osudi te odlukom o vraćanju privremeno oduzetog teretnog vozila i smatra kako je sud trebao cijeniti navedene otegotne okolnosti na strani okrivljenika i istome izreći bezuvjetnu kaznu zatvora za počinjene prekršaje te trajno oduzeti teretno vozilo kao sredstvo počinjenja prekršaja jer bi se jedino na takav način postigla svrha kažnjavanja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe na odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da osnovano ističe žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika i njegovu dosadašnju kažnjavanost odnosno da se ukupnom kaznom zatvora od 50 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo isto ili slično djelo u roku od 9 mjeseci, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenik recidivist u činjenju istih prekršaja.

5.1. U pravu je tužitelj kada ističe da se u konkretnom slučaju radi o nekim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini (vožnja prije stjecanja prava na samostalno upravljanje i odbijanje testiranja na opojna sredstva), dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenom kaznom uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da je ista primjerena stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.

5.2. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a utvrđuje bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 5 dana, kao i za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, pa se primjenom članka 39. stavka 1. točke 1. PZ-a okrivljeniku za navedene prekršaje izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 10 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem u trajanju 1 dan zatvora. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u ukupnom trajanju od 10 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.

6. Nadalje, u odnosu na navode iz žalbe tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izrečene novčane kazne u zakonom propisanim minimalnim iznosima, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno kazna bezuvjetnog zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stroga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i mjera kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a, a ukoliko to ne bude slučaj, okrivljeniku će se eventualno u budućnosti, ukoliko nastavi činiti teška djela prekršaja, moći izreći mjera trajnog oduzimanja motornog vozila.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.