1

Poslovni broj: Gž-128/2023-2

Poslovni broj: Gž-128/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. K. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š. i R. u K., protiv tuženika E. o. d.d. Z., , OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. I., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pn-56/2021-23 od 19. prosinca 2022., dana 19. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pn-56/2021-23 od 19. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 770,06 EUR/5.802,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u odluci o trošku.

II. U nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 361,27 EUR/2.272,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 8.524,00 kn / 1.131,33 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 19. prosinca 2022. do isplate, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.025,00 kn / 932,38 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 19. prosinca 2022. do isplate.

2. Navedenu presudu dopuštenom i pravodobnom žalbom pobija tuženik u točki I. izreke preko nespornog iznosa od 361,27 EUR/2.722,00 kn (sporan je iznos od 770,06 EUR/5.802,00 kn) i u odluci o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti istu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na osobnom vozilu, koja šteta je nastala u prometnoj nesreći dana 27. svibnja 2020., prema prvotno postavljenom zahtjevu u iznosu od 14.530,00 kn, a nakon provedenog vještačenja po prometnom vještaku konačno postavljenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 8.524,00 kn (koji predstavlja razliku između iznosa štete utvrđenog po vještaku od 21.744,00 kn i iznosa od 13.220,00 kn koji je tuženik nesporno platio po odštetnom zahtjevu).

7. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da je među strankama nesporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, dok je sporna visina zahtjeva obzirom da je tuženik tvrdio da je isplatom iznosa od 13.220,00 kn tužiteljici u cijelosti naknadio imovinsku štetu na osobnom vozilu, radi utvrđivanja visine štete izvršio je uvid u dokumentaciju priloženu u spis i proveo vještačenje po prometnom vještaku Z. T.. Prihvaćajući nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. T., iz kojeg proizlazi da je šteta u smislu oštećenja na vozilu procijenjena kao totalna šteta na vozilu, da tržišna vrijednost neoštećenog vozila konkretnog stanja, a starog na dan oštećenja iznosi s uključenim PDV-om oko 34.242,00 kn, dok vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosi 12.498,00 kn, a stvarna šteta na vozilu s uključenim PDV-om iznosi 21.744,00 kn, prvostupanjski sud je tužiteljici utvrdio naknadu na ime imovinske štete u iznosu od 21.744,00 kn, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos štete od 13.220,00 kn, te tužiteljici dosudio iznos od 8.524,00 kn, na koji iznos je tužiteljici dosuđena zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude obzirom da je visina štete utvrđena u tijeku ovog parničnog postupka.

8. Tuženik u žalbi ne osporava činjenicu da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta, ali ističe da je prigovarao nalazu prometnog vještaka Z. T., koji je vrijednost ostataka razbijenog vozila utvrdio matematičkim obračunom u iznosu od 12.498,00 kn, zanemarujući činjenicu da postoji razvijeno tržište razbijenih vozila na kojem oštećenici mogu prodati svoje razbijeno vozilo za znatno veću cijenu od čistog matematičkog izračuna. Navodi da je tužiteljicu prilikom mirnog rješavanja odštetnog zahtjeva upoznao s mogućnošću prodaje razbijenog vozila na tržištu za gotovo 18.300,00 kn prema ponudi pravne osobe koja se bavi otkupom razbijenih vozila B. d.o.o. Č., koja ponuda je obvezujuća za ponuditelja i koju je dostavio tužiteljici, i na tu okolnost predložio saslušanje svjedoka, koji dokaz prvostupanjski sud nije proveo, radi čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ističe da je tužiteljica neprihvaćanjem ponude za otkup svog vozila uvećala štetu koju trpi i takvo njezino ponašanje ne može pasti na teret tuženika (čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO), pri čemu ukazuje da je i prometni vještak u usmenoj dopuni naveo da u situaciji da je tužiteljica prodala svoje vozilo po najboljoj cijeni, trpjela bi štetu u iznosu od 15.942,00 kn, a ne 21.744,00 kn koliko iznosi čisto matematički obračun, a u prilog svojih navoda poziva se na stav sudske prakse iznesen u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1010/2020.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11. U situaciji kada je na vozilu nastala totalna šteta, a oštećenik je zadržao spašene ostatke vozila, visina štete utvrđuje se u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila.

12. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica zadržala spašene ostatke vozila, štoviše u tijeku ovog parničnog postupka, kao i u postupku mirnog rješenja spora, jasno je navela da odbija ponudu za otkup vozila i da se odlučila za popravak vozila iz razloga što je popravak moguć, a iz obiteljskih razloga nije u mogućnosti realizirati kupnju novog ili rabljenog automobila koji bi zadovoljavao potrebe za koje koristi vozilo (potreban joj je povišeni automobil jer je sudski vještak geodetske struke, a predmetni osobni automobil joj je u potpunosti zadovoljavao specifične potrebe vezano za obavljanje poslova sudskog vještaka), pravilno je prvostupanjski sud naložio prometnom vještaku utvrđivanje vrijednosti štete u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja (u ovom konkretnom slučaju radi se o iznosu od 34.242,00 kn) umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila (prema nalazu vještaka tržišna vrijednost spašenih ostataka vozila iznosi 12.498,00 kn), slijedom čega je pravilno utvrđena visina štete u iznosu od 21.744,00 kn. Navedeni način obračuna štete u skladu je sa recentnom sudskom praksom te pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-953/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev-1125/2020 od 5. srpnja 2023.

13. Činjenica da je tužiteljica odbila ponudu za otkup vozila iz razloga navedenih u prethodnoj točki obrazloženja ne može se tumačiti na način da je time postupila protivno odredbi čl. 10. st. 3. ZOO-a i time pridonijela da šteta bude veća nego što bi bila, kako to pogrešno smatra tuženik, jer je tuženik dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te je u ovom konkretnom slučaju, utvrđivanjem iznosa naknade štete na način da je od tržišne vrijednosti oštećenog vozila tužiteljice odbijen iznos tržišne vrijednosti spašenih ostataka, zadovoljen zakonski kriterij dovođenja tužiteljičine imovinske situacije u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo te štete, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 770,06 EUR/5.802,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i odluci o trošku, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi odluku o trošku je pobijao samo vezano za osporavanje osnovanosti zahtjeva preko nespornog iznosa od 361,27 EUR-a.

16. U nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 361,27 EUR/2.272,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 19. srpnja 2024.