REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-8724/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika BADEL 1862 d.d., OIB: 36749512860, iz Zagreba, Ulica grada Gospića 7, zastupanog po punomoćnici Ireni Radić Repač, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju ĐŠ, Su-50/12 i punomoćnice tuženika, odvjetnice Irene Radić Repač, dana 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku BADEL 1862 d.d. OIB: 36749512860, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje OIB: 84397956623, iznos od 7.460,99 eura sa zateznom kamatom tekućom od 02. studenog 2021. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 02. studenog 2021. navodi da je osiguranik tužitelja ĆŠ doživio dana 24. listopada 1995. ozljedu na radu kao radnik tuženika prilikom popravka klipne pumpe budući da ga nitko nije upozorio da se radi o drugačijoj pumpi od ostalih u pogonima tuženika. Tuženikova odgovornost utvrđena je u parnici vođenoj pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-1359/00 od 06. ožujka 2021. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja, tužitelj je rješenjem broj: 105627 od 12. svibnja 2009. osiguraniku tužitelja ĆŠ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu 50% i bolesti 50%. Navodi da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. tuženiku na ime invalidskih mirovina isplatio iznos od 112.429,68 kuna, od čega iznos od 56.214,84 kuna predstavlja štetu koju tužitelj trpi na ime pretrpjele ozljede na radu. Slijedom navedenog, tužitelj na ime predmetne naknade štete, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 56.214,84 kuna (7.460,99 eura) sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare i navodi da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine. S obzirom da je osiguranik tuženika rođen 1950. te je 65 godina navršio 2015. tada je stekao pravo na starosnu mirovinu, pa stoga bi mu tužitelj od tada svakako bio obvezan isplaćivati mirovinu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u: presliku Prijave o povredi na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 27. studenog 2025. (list 4-7), presliku presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1359/00 od 06. ožujka 2021. (list 8-15, 130-137), presliku Rješenja tužitelja broj: 105627 od 12. svibnja 2009. (list 16-19), presliku nalaza i mišljenja više vještaka od 23. studenog 2009. (list 20-23), presliku nalaza i mišljenja o invalidnosti od 26. ožujka 2009. (list 24-26), presliku mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 24. ožujka 2009. (list 27-28), presliku nalaza i mišljenja o invalidnosti od 20. ožujka 2009. (list 29-31), presliku obračuna invalidskih mirovina tužitelja za ĆŠ (list 32), presliku Izvješća o saldu duga iz 2014. (list 82), kao i spis tužitelja za AŠ. Sud je također proveo dokaz financijskom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 156-163).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem AŠ kao napotrebnim.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom invalidske mirovine isplaćene svojem osiguraniku ĆŠ u iznosu od 56.214,84 kn (7.460,99 eura), a za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. po osnovi profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica ozljede na radu .
7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:
- da je osiguranik tužitelja ĆŠ pretrpio ozljedu na radu 24. listopada 1995. na radnom mjestu kod tuženika prilikom popravka klipne pumpe jer nije bio upozoren da se radi o drugačijoj pumpi od ostalih u pogonima tuženika,
- da je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj: 105627 od 12. svibnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 50% i bolesti u omjeru od 50%, uslijed kojih je nastala profesionalna nesposobnost za rad, i to počevši od 19. ožujka 2009., a koje činjenice niti tuženik nije posebno sporio.
8. Navedena rješenja i dokumentacija tužitelja su javne isprave, a odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje dok je odredbom čl. 230. st. 3. ZPP- a navedeno da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, ali valja napomenuti da je teret dokazivanja za navedeno, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, na tuženiku, što tuženik tijekom postupka nije učinio, niti je posebno sporio vjerodostojnost istih.
9. Odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, 18/18, 62/18, 115/18; dalje: ZOMO) propisano je da (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
10. Odredbom čl. 162. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. (st. 1.). te da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).
11. Dakle, iz gore citirane odredbe čl. 161. st. 2. ZOMO-a proizlazi da tužitelj ima pravo na isplatu punog iznosa isplaćene invalidske mirovine bez obzira je li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Stoga je sud prigovore tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na utuženu naknadu štete za iznose isplaćene invalidske mirovine osiguraniku ZŠ s obzirom da bi isti stekao uvjete za starosnu mirovinu prije utuženog razdoblja, ocijenio neosnovanim, a tužbeni zahtjev osnovanim.
12. Visina tužbenog zahtjeva, odnosno obračun 50% isplaćenog iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje proizlazi iz obračuna tužitelja od 02. studenog 2021. (list 32) koji ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a u iznosu od 56.214,84 kn, odnosno 7.460,99 eura. Iako, a kako je to već gore navedeno, tuženik ima pravo osporavati da podaci, odnosno iznosi, u javnoj ispravi, odnosno predmetnom obračunu, nisu točni, isto tuženik nije izrijekom osporavao, niti je predložio adekvatni dokaz kojim bi se eventualno utvrdilo da navedeni iznosi nisu točni. Također, iako je u predmetnom postupku provedeno financijsko vještačenje, isto nije provedeno na okolnost utvrditi točnost iznosa navedenih u obračunu jer tuženik takav zadatak vještaku nije niti predložio.
13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženika, valjda istaknuti da se u predmetnom slučaju primjenjuje odredba čl. 230 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO-a) međutim zastarni rok ne počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja tužitelja od 12. svibnja 2009. kako to tvrdi tuženik, već od dana isplaćenih iznosa invalidske mirovine, dakle od 01. siječnja 2019. do 31. listopada 2021., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 02. studenog 2021., to se i najstarija utužena tražbina nalazi unutar zakonskog zastarnog roka od 3 godine, pa je prigovor zastare neosnovan.
14. Slijedom navedenog, s obzirom da je uvidom u obračun tužitelja od 02. studenog 2021. utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. s osnova invalidske mirovine uplatio ĆŠ iznos od 112.429,68 kn, a do koje invalidnosti je došlo zbog ozljede na radu za koju je odgovaran tuženik u omjeru od 50%, to je tuženik, slijedom gore navedenog, u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, odnosno 50% od isplaćenih invalidskih mirovina, dakle iznos od 56.214,84 kn, odnosno 7.460,99 eura, pa je stoga sud na temelju odredbi čl. 161. i 162. ZOMO-a odlučio kao u izreci ove presude.
15. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO- a, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a od dana podnošenja tužbe odnosno od 02. studenog 2021. do isplate.
U Zagrebu 29. svibnja 2025.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 121,06 eura te na presudu u iznosu od 121,06 eura.