REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV P-1014/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Suzana Malenica odvjetnica u Šibeniku, Matije Gupca 87, protiv tuženika (ime u nominativu) VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Antonio Šalov odvjetnik u Trogiru, Kardinala Alojzija Stepinca 20, radi raskida ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 03. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja EEM Slavice odvjetničkog vježbenika u pisarnici odvjetnice Suzane Malenica i zamjenice punomoćnika tuženika BE odvjetničke vježbenice u pisarnici odvjetnika Antonia Šalova, na ročištu objave odluke dana 29. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) EE, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„.1. Raskidaju se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 16. studenog 2020. godine ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. godine pod poslovnim brojem R2-382/2020 i Aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 10. siječnja 2023. godine zaključen u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika Ljiljanke Malenice u Šibeniku pod poslovnim brojem OU – 2/2023, a koji su zaključeni između EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja.
2. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnine opisane kao stan položen na četvrtom katu, ravno – jug, površine 73,77 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i lođe, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-40) u nekretnini oznake čest. broj 393/3 oznake zgrada i dvor površine 1322,00 m2 upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetne nekretnine upiše tužitelj EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
3. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 32,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 60,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] oznake kuća površine 16,00 m2 upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
XIV P-1014/2023
4. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake štala površine 32,00 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].“
II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) EE, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) VE, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.300,00 eura (tisuću tristo eura), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je s tuženikom dana 16. studenog 2020. godine zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji da je ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. godine pod poslovnim brojem R2-382/2020, a dana 10. siječnja 2023. godine stranke da su zaključile i Aneks citiranom ugovoru u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u [adresa] o čemu da je sastavljen zapisnik pod poslovnim brojem OU–2/2023.
2. Predmetnim ugovorom, tuženik da se u svojstvu davatelja uzdržavanja obvezao da tužitelja kao primatelja uzdržavanja „uzdržavati sve do njegove smrti, tj. opskrbljivati ga potrebnom hranom i pićem, odjećom i obućom, spremati mu stan i prati rublje, brinuti se o njegovu zdravlju, u koju svrhu mu u slučaju bolesti nabavljati lijekove i pružati njegu, brinuti se za smještaj u bolnici i plaćati bolničke troškove, a nakon smrti pokopati ga o svome trošku, prema mjesnim običajima ili prema njegovim posebnim željama“.
3. Zauzvrat, kao naknadu za ugovoreno dosmrtno uzdržavanje tužitelj da je ustupio tuženiku vlasništvo više nekretnina kako su opisane u točkama I.2. do 4. izreke ove presude.
4. Tužitelj da je kao primatelj uzdržavanja ispunio svoje ugovorne obveze u cijelosti, tj. predmetne nekretnine predao u posjed i vlasništvo tuženiku koji da je ishodio uknjižbu predmetnim ugovorom utanačenog prava u mjeri u kojoj je to zbog nesređenog zemljišno knjižnog stanja bilo moguće.
5. Tuženik da od zaključenja predmetnog ugovora ne ispunjava svoje ugovorne obveze, koju činjenicu da je tužitelj kao otac tuženika, jedno vrijeme tolerirao očekujući poboljšanje nezavidne situacije u kojoj da se našao. Tuženik ni na koji način da ne uzdržava tužitelja, ne opskrbljuje ga hranom ni pićem niti ga na drugi način materijalno ili novčano pomaže. Tuženik ne čisti tužiteljev stan niti se brine da to po njegovom nalogu i trošku obavi netko drugi, izuzev ranije sporadičnih slučajeva kada da bi tuženikova supruga ŠE, nevjesta tužitelja znala pospremiti stan i oprati odjeću tužitelja te mu ponekad skuhati objed. Nevjesta tužitelja da je bez obrazloženja zabranila čistačici Ministarstva branitelja čistiti tužiteljev stan iako da je isti na to imao pravo kao sudionik Domovinskog rata i tako time tužitelja dovela u još nepovoljniju situaciju.
XIV P-1014/2023
6. Tužitelj da je osoba starije životne dobi i teški kronični i kardiovaskularni bolesnik, a tuženik da se ne brine o zdravlju istog, ne nabavlja mu potrebne lijekove, pogotovo ne snosi trošak bolničkog smještaja, organizacije i transporta tužitelja na liječničke preglede i medicinske zahvate, a koja ugovorna odredba da je bila bitna pobuda tužitelj zaključi sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
7. Tužitelju da su prije zaključenja utuženog ugovora dijagnosticirane brojne bolesti i medicinska stanja (fibrilacija atrija, arterijska hipertenzija, kronična bubrežna bolest, hipertireoza, artritis itd.), stoga da je svjestan da će mu biti potrebna pomoć, to posebice da mu je u studenom 2020. godine preminula supruga u dobroj vjeri zaključio sporni ugovor. Tužitelj da redovito i na dnevnoj bazi uzima 10-ak različitih lijekova, koje doplaćuje i kupuje o vlastitom trošku, bez ikakve participacije tuženika, suprotno ugovornim obvezama istog.
8. Tužitelj da redovito obavlja razne liječničke preglede, kako u javnozdravstvenim ustanovama (Opća bolnica Šibenik), tako i u privatnim klinikama (Poliklinika Gemini Šibenik), a troškove istih pregleda snosi samostalno unatoč višestrukim pozivima tuženiku da to učini isti. U od 20. do 23. ožujka 2023. godine tužitelj da je bio hospitaliziran u klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena u Krapinskim Toplicama, istome da je bio potreban prijevoz i pratnja uz osiguranje troškova puta iz mjesta prebivališta odnosno [adresa] do Krapinskih Toplica, a tuženik da mu je decidirano odbio pri tom pružiti pomoć, radi čega da je tužitelj morao opisani put organizirati na način da je ishodio nalog za sanitetski prijevoz Doma zdravlja Šibenik.
9. Na strani tuženika da nikad nije postojala volja ispuniti obveze iz spornog ugovora, koji da je tuženiku poslužio isključivo kao sredstvo prijevarnog povećanja svoje imovine na štetu tužitelja, odnosno vlastitog oca.
10. Slijedom navedenog predložio je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti plaćanje parničnog troška tužitelju.
11. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivio činjeničnom obrazlaganju ove tužbe i iskazanom tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, predložio je tražbinu tužitelja odbiti i tuženiku dosuditi parnični trošak na teret tužitelja.
12. Naglašavao je da je uredno izvršavao sve svoje obveze preuzete utuženim ugovorom do vremena kada da ga je sam tužitelj onemogućio u izvršavanju istih obveza, ali i tada da je bio voljan ispunjavati obveze iz spornog ugovora, pače, pokušavao ih izvršavati, pa i posredno preko drugih osoba, odnosno svoje djece i supruge.
13. U vrijeme sklapanja utuženog ugovora odnosi među strankama da su bili dobri su zbog čega da su se stranke i odlučile zaključiti navedeni ugovor. U vrijeme sklapanja istog ugovora tužitelj da je živio u prizemlju obiteljske kuće u mjestu [adresa], koja nekretnina da ima više katastarskih oznaka (čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]) zajedno
XIV P-1014/2023
sa danas pokojnom suprugom, majkom tuženika LE, dok da je tuženik u tom vremenu sa svojom obitelji, a tako i danas, živio na katu iste obiteljske kuće.
14. U opisanom vremenu, svakako i prije sklapanja spornog ugovora, tuženik da se kao sin brinuo za tužitelja, svog oca i za svoju majku LE, tada teško bolesnu, ne tražeći za sebe nikakvu naknadu. Odnosi među strankama da su poremetili nakon majčine smrti 23. studenog 2020. godine, kada da je tužitelj neposredno nakon smrti iste otpočeo životnu zajednicu sa novom suprugom FE, a koja veza da je trajala očito još za života majke tuženika i prve supruge tužitelja LE, jer da sa sadašnjom suprugom tužitelj ima kći E rođenu 1995. godine. Tužitelj da je ponukan tom vezom počeo dvojiti u pravilnost svoje odluke o zaključenju utuženog ugovora.
15. Tuženik da obzirom na navedene okolnosti, posebice pogođen majčinom smrću, nije ostvario nikakav kontakt s novom suprugom tužitelja, a što da je uvjetovalo pogoršanje odnosa s istim. Taj poremećaj odnosa da nije bio uzrokovan ne ispunjavanjem spornim ugovorom preuzetih obveza tuženika, već naprotiv ponašanjem tužitelja koji da je kao primatelj uzdržavanja na sve moguće načine pokušavao stvoriti incidentne situacije među strankama želeći tako time prikazati da tuženik ne želi ispunjavati preuzete obveze, a tako time implicirati postojanje razloga za raskid utuženog ugovora.
16. To prije svega jer da je tužitelj preseljenjem iz prizemlja obiteljske kuće u [adresa] i početkom života sa svojom novom suprugom FE u njezinom stanu u [adresa], onemogućio tuženika u izvršavanju onih obveza koje su se odnosile na svakodnevnu skrb, donošenje hrane, pića, pranje odjeće, čišćenje stana u prizemlju kuće u [adresa], a što da je tuženik činio dok je tužitelj živio u spomenutom stanu. Pače, tada da se tužitelj svakodnevno hranio za istim stolom s tuženikom i njegovom obitelji.
17. U pokušajima stvaranja situacije kakva opisana u točki 15. ovog obrazloženja tužitelj da je počeo bezrazložno zahtijevati od tuženika plaćanje raznoraznih troškova, iako je isti bio upoznat, to nesumnjivo i prije zaključenja utuženog ugovora, da je tuženik u znatno težoj financijskoj situaciji od tužitelja. Tuženik da ima troje djece, mala primanja, a tuženika da je narušeno zdravlje sprječavalo u radu, (operirao je štitnjaču i sinuse), a od 24. siječnja 2022. godine da je na bolovanju.
18. Istaknuo je da tužitelj svojim navodima o tuženikovom ne izvršavanju preuzetih obveza na poseban način takve obveze oblikuje isključivo kao novčana potraživanja, to s ciljem da potakne tuženika na „izjavu“ ili općenito na zaključak kako nije financijski u mogućnosti ispuniti svoje obveze, jer zna za financijsku situaciju tuženika. U tom smislu su i tužbeni navodi o traženju tužitelja da „tuženik 2023. godine o svom trošku odvede tužitelja na liječenje u Krapinu, iako je tužitelj imao pravo na trošak prijevoza od strane Doma zdravlje Šibenik“, s da pri tom nije tražio od tuženika da s njim putuje kao pratnja, ukoliko bi mu to olakšalo navedeno putovanje.
XIV P-1014/2023
19. I pokušaji angažmana, po tuženiku sasvim nepotrebni, jer je tuženikova supruga redovito održavala prizemni stan u kući u [adresa], trećih osoba na teret Ministarstva branitelja radi čišćenja navedenog stana tek da je „pokušaj sabotaže“ izvršavanja tuženikovih obveza iz spornog ugovora.
20. Podredno je ukazao, a što po mišljenju tuženika danas ukazuje na „pravu namjeru“ tužitelja, na činjenicu da predmetni stan i kuća nisu predstavljali isključivo vlasništvo tužitelja već bračnu stečevinu tužitelja i njegove sada pokojne supruge, majke tuženika LE, ali još za života iste, uz majčinu suglasnost, u vrijeme njezine bolesti, članovi njezine obitelji, ovdje stranke i kćeri tužitelja SE i KE, tuženikove sestre, baš zbog tuženikove brige o ocu i bolesnoj majci da su se dogovorili da utužene nekretnine, pa i u onom dijelu pripadajućem majci po osnovi bračne tečevine, pripadnu u vlasništvo tuženiku. Sporni ugovor da je zaključen dana 16. studenog 2020. godine, a majka tuženika LE da je umrla sedam dana kasnije.
21. Obzirom na dogovor članova obitelji kako je opisan u točki 20. ovog obrazloženja u ostavinskom postupku iza smrti LE njezini pravni slijednici da nisu tražili izdvajanje bračne tečevine iste što da dana ovim postupku tužitelj želi na poseban način iskoristiti na štetu tuženika i njegovih sestara.
22. Tuženik da je više puta pozivao tužitelja na razgovor, što da je isti odbijao, pače, tuženik da je i dalje voljan ispunjavati obveze preuzete utuženim ugovorom, a iz svega navedenog da proizlazi da je do ne ispunjavanja istog ugovora došlo isključivo krivnjom primatelja uzdržavanja, ovdje tužitelja.
23. U dokaznom postupku pročitan je ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 16. studenog 2020. godine, pregledana je potvrda ovog suda pod poslovnim brojem R2- 282/20 od dana 14. prosinca 2020. godine, pročitan je prijepis zapisnika javnog bilježnika u [adresa] Ljiljanke Malenica od dana 10. siječnja 2023. godine broj OU- 2/23, pregledane su zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] te Z. U. [broj ZK uloška], pregledana je medicinska dokumentacija, nalazi Klinike Magdalena od 21. srpnja 2020. godine, 17. siječnja 2020. godine, 28. kolovoza 2020. godine, 23. ožujka 2023. godine, Poliklinike Gemini od 30. lipnja 2021. godine, 04. svibnja 2022. godine, 04. veljače 2023. godine, specijalistički nalaz dr. AE iz OB Šibensko-kninske od 02. studenog 2022. godine i 27. siječnja 2023. godine, pregledana je potvrda dr. DE od 22. svibnja 2023. godine, pregledano je otpusno pismo OB Zadar od 29. rujna 2023. godine, pročitana je potvrda Doma zdravlja Šibenik od 29. rujna 2023. godine, pročitan je ispis WP komunikacije tužitelja i tuženika, pregledana je potvrda HPB banke od 29. rujna 2023. godine, račun društva Ponistra d.o.o., pročitano je rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti LE u postupku ovog suda pod poslovnim brojem O-1862/, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 23. svibnja 2024. godine s iskazom tužitelja EE i tuženika VE, zapisnik glavne rasprave održane dana 11. rujna 2024. godine s iskazima svjedoka ŽE, FE, VEM, BEM, zapisnik glavne rasprave održane 04. prosinca 2024. godine s iskazom svjedoka ŠE, JE, UE, SE
XIV P-1014/2023
SE, KE svjedoka ŠE, JE, UE, SE, KE, te zapisnik glavne rasprave održane dana 20. veljače 2025. godine s iskazom svjedoka ME i TE.
23.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
24. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
25. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je, uz odluku o parničnom trošku, suđeno kao u izreci ove presude.
26. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj postavljenim zahtjevom traži da sud raskine predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između stranaka dana 16. studenog 2020. godine ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. godine pod poslovnim brojem R2-382/2020 kao i Aneks tog ugovora zaključen u formi javnobilježničkog akta dana 10. siječnja 2023. godine, uz uspostavu ranije postojećeg zemljišno knjižnog stanja vrhu nekretnina koje su bile predmetnom navedenog ugovora i aneksa, u bitnom, sve upirući na tezu da tuženik nije ispunio niti ima namjeru ispuniti spomenutim ugovorom preuzete obveze uzdržavanja.
27. U svezi sa traženjem tužitelja za navesti je da je odredbom članka 586. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) propisano da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelj uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, dok je stavkom 2. navedenog članka određeno da davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.
28. Odredbom stavka 1. članka 583. ZOO-a propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a stavkom 2. istog članka određeno je da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, konačno stavkom 3. citiranog članka propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
28.1. Za dodati je i da je odredbom članka 589. ZOO-a određeno da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga ZOO-a o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
XIV P-1014/2023
29. U konkretnoj pravnoj stvari koja u svojoj biti uključuje vrlo složeni i po bitnim odrednicama osebujan obiteljski odnos valja naglasiti da su stranke ove parnice predmetnim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, čiju pravnu valjanost stranke nisu osporavale, utanačile (članak 1. istog ugovora) da će tužitelj EE kao primatelj uzdržavanja prenijeti, svom sinu, ovdje tuženiku VE vlasništvo i posjed nekretnina, opisujući ih svojima, čest. zem. [katastarska čestica], oznake dvor površine 32,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 60,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] oznake kuća površine 16,00 m2, te čest. zem. [katastarska čestica], oznake štala površine 32,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] (potonje dvije nekretnine nisu dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva), sve položeno u K. O. [katastarska općina], u naravi kuća s privraćem, izgrađena na dijelu navedenih nekretnina, uključivo i vlasništvo stana izgrađenog u zgradi položenoj na čest. broj 396/4, K. O. [katastarska općina], na predjelu [adresa] u [adresa], sastojećeg od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i lođe u ukupnoj površini od 73,77m2, dok se ovdje tuženik VE kao davatelj uzdržavanja obvezao doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja.
29.1. Primatelj uzdržavanja, ovdje tužitelj predmetnim ugovorom zadržao je za sebe pravo doživotnog stanovanja (habitacije) u prizemlju kuće položene na adresi [adresa], izgrađenoj na nekretninama kako su opisane u točki 29. ovog obrazloženja.
30. Utuženim ugovorom (člankom 2.) stranke su utanačile da će tuženik, davatelj uzdržavanja, kao naknadu za ustupljeno mu vlasništvo ranije označenih nekretnina primatelja uzdržavanja, u ovoj parnici tužitelja, istoga uzdržavati do njegove smrti, tj. opskrbljivati ga potrebnom hranom i pićem, odjećom i obućom, spremati mu stan i prati rublje, brinuti se o njegovu zdravlju, u koju svrhu mu u slučaju bolesti nabavljati lijekove i pružati njegu, brinuti se za smještaj u bolnici i plaćati bolničke troškove, a nakon smrti pokopati ga o svome trošku, prema mjesnim običajima ili prema posebnim željama tužitelja.
31. Aneksom predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju , zaključenog u formi javnobilježničkog akta dana 10. siječnja 2023. godine pred javnim bilježnikom u [adresa] Ljiljankom Malenica u postupku pod poslovnim brojem OU-2/2023 stranke ove parnice navodeći da mijenjaju neke odredbe ovdje utuženog ugovora, u bitnom su precizirale katastarske oznake nekretnina koje su bile predmetom izvorno zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s pravom tuženika na provedbu utuženih prava u zemljišnim knjigama, to očito nakon sređivanja zemljišno knjižnog stanja za iste, pri tom ostajući kod svih međusobnih prava i obveza iz potonjeg ugovora.
32. Postavkama predmetne tužbe tvrdi se da je tuženik u potpunosti otklonio, tj. prestao izvršavati svoje obveze po predmetnom ugovoru kako su opisane u točki 30. ovog obrazloženja, konkretno da tuženik ne izvršava istim ugovorom preuzete modalitete uzdržavanja tužitelja, susljedno tome da je potonji osnovom odredbi stavka 3. članka 583. ZOO-a ovlašten tražiti raskid utuženog ugovora.
33. Međutim, po ocjeni ovog suda supstrat izvedenih dokaza ne implicira takav jednoznačan zaključak o ponašanju tuženika glede obveza istog utanačenih spornim
XIV P-1014/2023
ugovorom, pače, ocijenjeno je da je upravo vrlo osebujno (po uobičajenim i očekivanim modelima obiteljskog života, nestandardno) ponašanje tužitelja dovelo do takve faktične situacije među strankama koja je uvjetovala da je bilo kakvo ispunjenje obveza tuženika iz spornog ugovora postalo gotovo nemoguće.
34. U okrjepu iznesenog u točki 33. ovog obrazloženja valja naglasiti:
- da je tužitelj EE u braku (zaključenom dana 20. rujna 1975. godine, prema podacima iz e-matice) sa LE pok. V rođene TE dobio troje djece, kći SE rođenu LE rođenu dana **.**.1975., ovdje tuženika VE rođenog dana **.**.1978. i kći KE rođenu dana **.**.1983.,
- da je prva supruga tužitelja LE pok. V rođena TE (tragično
– tako tužitelj u stranačkom iskazu, bolesna od raka – tako navodi tuženik u svom iskazu) preminula dana **.**.2020. u dobi od 64 godine,
- da je obitelj tužitelja EE „odavno znala da potonji ima drugu ženu“ (tako u stranačkom iskazu tuženik), ali članovi iste obitelji nisu znali da tužitelj iz veze koju je ostvario sa ovdje saslušanom svjedokinjom, danas suprugom tužitelja FE rođenom B (po podacima iz JRO MUP-a RH rođenom **.**.1967.) dana 28. travnja 1995. godine dobio kći ME rođenu Š, nastavno BEM danas IE (podaci iz JRO MUP-a RH), ali da za istu nije znao niti tužitelj sve do godinu dana prije smrti supruge LE (tako u iskazu svjedok FE),
- da je tužitelj dugi niz godina bio za vrijeme braka sa LE u vezi sa trećom ženom imena PE (tako iz iskaza svjedokinje FE),
- da je tužitelj EE zaključio brak s (ovdje svjedokinjom) FE dana 03. rujna 2022. godine te se isti osam – devet mjeseci nakon smrti supruge LE, dakle, tijekom ljeta 2021. godine, iz obiteljske kuće u [adresa] preselio u stan svjedokinje FE položen u [adresa], na adresi [adresa], gdje tužitelj i danas prebiva, (tako navodima svojih iskaza svjedoci FE, VEM i ŠEM), doselivši se u potonji stan u vrijeme kada je u istom obitavala i tužiteljeva kći IE rođena Š,
- da svjedokinja FE, pored kćeri IE s tužiteljem, iz dva ranija braka (oba supružnika preminula) ima troje djece, u ovom postupku saslušane svjedoke LEM i BEM te sina ČE koji je svećenik, a baš preminuli suprug navedene svjedokinje (HE, po kojem je IE prilikom rođenja **.**.1995. dobila prezime prema podacima iz JRO MUP-a RH) navedenoj svjedokinji je kazao (tako iz iskaza svjedokinje FE) da "nema potrebe da se sramoti za par stotina kuna", spomenuti suprug svjedokinje FE da je prihvatio E kao svoju kći, pače, redovito je financirao tijekom školovanja,
XIV P-1014/2023
35. Činjenice iznesene u točki 34. ovog obrazloženja sud je (posebno ih analizirajući po vremenu nastanka) cijenio u svezi s ponašanjem tužitelja EE prema ovdje tuženiku VE, jer proizlazi da je tužitelj u trogodišnjem razdoblju prije podnošenja ove tužbe zaključio utuženi ugovor dana 16. studenog 2020. godine te opetovano i Aneks tom ugovoru dana 10. siječnja 2023. godine (koji pravni poslovi nesumnjivo nisu mogli nastati uz "poremećene" odnose stranaka), pretrpio tragičnu smrt supruge LE (dana 23. studenog 2020. godine) što je nedvojbeno šokantan događaj, ali nedugo nakon istog (ljeto 2021. godine) odselio iz obiteljske kuće u [adresa], vlasništvo koje je spornim ugovorom prenio ovdje tuženiku, u [adresa] u stan svjedokinje FE, nastavno zaključio brak sa svjedokinjom FE (dana 03. rujna 2022. godine), te kroz čitavo opisano razdoblje vodio intenzivnu prepisku putem WA platforme mobitelom (od dana 12. rujna 2022. godine do 26. travnja 2023. godine), u kojim "razgovorima" tuženiku ni na koji način ne spočitava neizvršavanje utuženog ugovora (iz vođenog razgovora se ne uočava da su odnosi stranaka poremećeni zbog spornog ugovora, pače, razgovori su to "oca i sina"), osim navoda s datumom od 30. ožujka 2023. godine kada tužitelj (gotovo ultimativno) pita tuženika da li ga je spreman odvesti u Krapinu na liječenje i vratiti natrag po završetku istog o svom trošku, te navoda ("propitkivanja tuženikove reakcije") o tome da FE (saslušana svjedokinja, nova supruga tužitelja) misli renovirati kupatilo (u stanu obiteljske kuće tuženika vrhu kojeg je tužitelj utanačio habitaciju spornim ugovorom) pa pita (tuženika) mogu li (tužitelj i FE) boraviti u [adresa] za to vrijeme, a koji navodi su ocijenjeni kao "priprema" za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 20. lipnja 2023. godine, i očito su potencirani traženjem svjedokinje FE koja je to potvrdila u svom iskazu "prisjećajući se" da je jednom tužitelj u Krapinske toplice otišao sanitetom (iako je tuženik u svom iskazu opovrgnuo pravo tužitelja na prijevoz sanitetom na teret zdravstvenog osiguranja, jer je tužitelj bio pokretna osoba, tvrdeći da ga je prevezla supruga svjedokinja FE), a iste prigode je savjetovala tužitelju da zamoli (tužitelj je to učinio riječima: "Imam dva pitanja sad i nikad više, mada znam odgovore") sina, ovdje tuženika da ga preveze do Krapine, što implicira već unaprijed stvoreno preduvjerenje da tuženik neće postupiti na traženi način, na što je isti, posebice u odnosu na traženi boravak svjedokinje FE u obiteljskoj kući u [adresa] (očito je među strankama o tome i ranije bilo razgovora, jer iz iskaza svjedokinje FE proizlazi da je "više puta čekala tužitelja na autobusnoj stanici u [adresa] ili kod treće osobe, jer u obiteljsku kuću tuženika nije smjela ući") odgovorio riječima: " Ma znaš odgovore na sva pitanja.. prvo nije do mene nego i djeca to neće prihvatiti, niti je normalno da to pitaš.. kako te mogu vozit o svom trošku...nit mogu nit imam...lipe neman trenutno...nemoj me to za L pitati...zašto to uporno tjeraš kad znaš da ne može….stvaraš nemir....ja se brinem za svoju djecu i nećeš im stvarat probleme u životu, ako si ih ti meni stvorio, imaš svoj kat i možeš doći kad te volja, ali bez nje….i to je to...ako imaš i malo poštovanja prema nama, nemoj……razumiješ ti to sve…..".
36. Izneseno u točki 35. ovog obrazloženja, dalje je dovedeno u svezu s navodima stranačkog iskaza tužitelja EE gdje je decidirano iskazao da je zaključio predmetni ugovor „očekujući da će mu tuženik, ne samo zbog utanačenih obveza, nego i rodbinskog odnosa, pomoći da prebrodi nastalu životnu situaciju u kojoj se našao u jednom trenutku, kada se trebao brinuti sam o sebi“, što je kontradiktorno
XIV P-1014/2023
ponašanju samog tužitelja koji je, još za života supruge LE (posljednju godinu života iste) obnovio vezu sa ovdje svjedokinjom FE (tako tužitelj u stranačkom iskazu i svjedok FE), pače, svega nekoliko mjeseci nakon smrti supruge LE preselio se kod buduće supruge FE s kojom je zaključio brak dana 03. rujna 2022. godine.
37. Dakle, potpuno je neuvjerljiva i životno neprihvatljiva teza tužitelja da je razlogom zaključenja spornog ugovora bilo očekivanje istog kako će mu sin, ovdje tuženik, pomoći u „premošćivanju“ nastale životne situacije nakon smrti supruge LE, to posebice, jer je tužitelj napustio obiteljsku kuću u [adresa], u kojoj je živjela obitelj tuženika, odlazeći živjeti u [adresa] u stan buduće supruge FE (tako i danas), svega nekoliko mjeseci nakon smrti supruge LE, pa tako kratak vremenski interval između dvije vrlo važne životne odluke, one da sinu VE, ovdje tuženiku spornim ugovorom prenese vlasništvo svih svojih nekretnina (kuće u [adresa] i stana u [adresa]), pače, da sa djecom (tuženikom i dvije kćeri, SE i KE) ishodi i rješenje o nasljeđivanju iza smrti supruge LE (O- 1862/20, UPP/OS-216/20 javnog bilježnika u [adresa] Ljiljanke Malenica od 15. veljače 2021. godine) kojim je vlasništvo svih nekretnina LE, ustupom tužitelja i kćerki ostaviteljice, raspoređeno ovdje tuženiku, dakle, da se na sui generis način svojim odlukama u bitnom „razbaštini“, u bitnom potvrđuju navode tuženikova iskaza da je sporni ugovor sačinjen na poticaj tužitelja koji se u jednom trenutku osjetio nesiguran "u novonastaloj situaciji" i da bi slijedom razvoja te situacije mogao ostati bez imovine, pa je vlasništvo iste prenio na tuženika.
38. Nasuprot iznesenog u točki 37. ovog obrazloženja, tužitelj u svom iskazu "nalazi opravdanje predmetne tužbe" u tome da se "ne može dovesti u situaciju da jednog dana bude podstanar ili na ulici", naglašavajući da njegova sadašnja supruga ima svoju odraslu djecu, te da ne može očekivati da će oni jednoga dana o njemu voditi računa, a stan u kojem danas živi sa svojom novom suprugom da je njezino vlasništvo i "nedvojbeno će jednog dana pripasti u vlasništvo njezine djece", ne objašnjavajući pri tom gdje bi trebao živjeti on (tužitelj) sa svojom suprugom (svjedokinjom FE) u trenutku kada "će stan njegove supruge pripasti u vlasništvo njezine djece", ali je očito za pretpostaviti u predmetnoj obiteljskoj kući u [adresa], kad i ako se utuženi ugovor raskine, "kad već ne može sa suprugom u stanu iste kuće na kojem ima pravo osobnog stanovanja, jer to ne dopušta tuženik", koji je za takvu reakciju ponudio "ljudski prihvatljivo" objašnjenje da "ima neke ograde u promišljanjima o boravku FE u obiteljskoj kući stranaka, te da očekuje da ga se u tome razumije".
39. Pored spomenutog u točki 37. ovog obrazloženja, neuvjerljivost „iznesenog razloga“ proizlazi i iz navoda tužitelja da „njemu nije bio toliki problem novac, da prima redovito mirovinu (uvećanu za braniteljski dodatak na ime ranjavanja u Domovinskom ratu, po navodima svjedokinje ŠE) kojom je mogao pokriti svoje mjesečne troškove, pače, zbog svog iskustva iz radnog odnosa, a isticao je da je bio djelatnik pomorske policije i da je svašta u svom poslu naučio, pa tako da mu nije teško skuhati, oprati ili prišiti sam sebi dugme, već da ga je "ubijala" samoća nastala gubitkom supruge i činjenicom da mu djeca, pored sina, ovdje tuženika, ima i
XIV P-1014/2023
dvije kćerke, žive udaljene od njega, sve opet kontradiktorno ranijim utvrđenjima, ali i navodima svjedokinje SE (tužiteljeve kćeri) koja je kazivala da svo njezino razočarenje, ljutnja, pa i bijes, izviru iz činjenice da je njezin, svjedokinjin otac, ovdje tužitelj tek nekoliko mjeseci nakon smrti majke otišao živjeti kod druge žene, pače, da očeva želja "da bude sretan" nije izvor njezinih frustracija, već to što je isti motiviran tim odlaskom, zaključio predmetni ugovor s tuženikom, valjda štiteći na taj način svoju imovinu, dakle, neprihvatljivi su navodi tužitelja da je spornim ugovorom, više imao potrebu da netko bude s njim, da mu pruži osjećaj da nije sam, i da mu to „možda nije toliko bilo važno u trenutku kada je sklapao sporni ugovor“, već očekujući u nekom daljnjem životu, ako bude bilo potrebe za tim, da mu se pruži sve ono što je predmetnim ugovorom dogovoreno. Međutim, tužitelj je ta „očekivanja od spornog ugovora u nekom daljnjem životu“ otklonio već nekoliko mjeseci nakon zaključenja istog zasnivanjem zajednice života sa svjedokinjom FE, kratko nakon toga i zaključenjem braka s istom.
40. Po ocijeni ovog suda upravo trenutak tužiteljeva odlaska iz [adresa] i zasnivanje zajednice života sa svjedokinjom FE, ali „bez bilo kakvog vlasništva“, samo s pravom osobnog stanovanja u prizemlju obiteljske kuće, sada u vlasništvu tuženika, stvorilo je kod tužitelja „osjećaj razočarenja, jer se stvari nisu razvijale kako je očekivao“.
41. Izneseni navod tužiteljeva iskaza, po ocijeni ovog suda, implicira zaključak, makar je to za valjanost samog spornog ugovora potpuno nebitno, jer tužiteljev motiv za zaključenje utuženog pravnog posla u konkretnom slučaju nije bio od značaja, da je tužitelj prepuštajući tuženiku gotovo „dobrostivo“ vlasništvo predmetnih nekretnina, ali i onih u vlasništvu majke LE (O-1862/20), na poseban način "čuvao svoju imovinu u za sebe novonastaloj situaciji" kako kaže tuženik, ali očito očekivao od tuženika ono čega u utuženom ugovoru nema i što se ne može pravno izvršiti, a to je „oprost“ za svoje ponašanje tijekom vremena braka sa tuženikovom majkom LE, navodnu izvanbračnu vezu sa PE, te stvarnu izvanbračnu vezu sa svjedokinjom FE, posebice i kritični odnos s istom u vrijeme bolesti tuženikove majke LE, konačno, sve uz ocjenu da i sam za tu činjenicu nije znao do godinu dana pred smrt supruge LE, izvanbračno dijete sa svjedokinjom FE, pa susljedno tome „pokušaj spajanja dva dijela (svoje) obitelji“ na tuženiku očito neprihvatljiv način, inzistirajući da sa novom suprugom obitava u kući tuženikova vlasništva nedugo nakon smrti majke istog.
41.1. Da je tome tako proizlazi i iz navoda svjedokinje ŠE (supruge tuženika) prije svega o tome da odnosi tužitelja i njegove majke i supruge nisu bili najbolji, isti da nije imao kvalitetan odnos niti prema jednoj ni prema drugoj, vrlo često da se ponašao nervozno, vikao, te da isti nije ni majci niti supruzi, koje su bile bolesne i skoro nepokretne, pružao onakvu pomoć kakva se od njega kao sina i supruga očekivala, pače, brigu o CE, majci tužitelja i LE, supruzi tužitelja, da je vodila obitelj tuženika, a tužitelj da je kratko vrijeme nakon smrti supruge LE koja je doživjela i moždani udar te u određenom vremenu bila hospitalizirana, u potpunosti prestao boraviti u predmetnoj kući u [adresa], otišavši živjeti na drugo mjesto. Proizlazi i iz navoda svjedokinje ŠE o tome
XIV P-1014/2023
da je upravo tužitelj potencirao, mjesec dana prije nego što je preminula LE (očito doznavši za kći ME, a ne znajući kako će se razviti opetovana veza sa svjedokinjom FE), činjenje predmetnog ugovora, govoreći tuženiku "da će mu FE i ME uzeti sve".
42. Kada su se izjalovila tužiteljeva očekivanja obrazložena u točki 41., tužitelj podnoseći ovu tužbu, po ocijeni ovog suda, opetovano želi "resetirati" svoju životnu situaciju (očito imajući u vidu samo vlasništvo predmetnih nekretnina), pri čemu to čini, smatra se nebitnim da li sam ili na nagovor bilo koga, uz neživotnu i pravno neprihvatljivu argumentaciju da je tuženik, nakon selidbe tužitelja vlastitom voljom iz obiteljske kuće u [adresa] u [adresa], te nakon zasnivanja zajednice života i nastavno braka sa svjedokinjom FE, prestao izvršavati one spornim ugovorom utanačene obveze: opskrbljivati tužitelja hranom i pićem, odjećom i obućom, spremati mu stan i prati rublje, brinuti se o njegovu zdravlju, te mu u slučaju bolesti nabavljati lijekove i pružati njegu, brinuti se za smještaj tužitelja u bolnici i plaćati bolničke troškove (u postupku nije bilo sporno da tužitelj zdravstvenu zaštitu koristi po osnovi mirovinskog osiguranja kao raniji djelatnik pomorske policije, pače, neke prinadležnosti ima i kao hrvatski branitelj), do onih obveza tuženika koje nije niti mogao izvršiti, jer nisu bile aktualne, pokop tužitelja o svome trošku, prema mjesnim običajima ili prema posebnim željama tužitelja. Da je tako proizlazi iz svega obrazloženog, ali i navoda samog tužitelja o tome da je znao otići na ručak kod sina, da mu je nevjesta jedne prigode u studenom doista došla i uredila, očistila stan u kojem je tužitelj živio, kazujući "da taj isti stan ne treba čistiti do Uskrsa" (tako i svjedoci JE i F), da ga jeste jedne prigode prije zaključenja predmetnog ugovora tuženik vozilom vratio iz Krapine (u posljednja dva navrata kada je odlazio u Krapinu jedanput ga je vozio prijatelj iz sela, jedanput sadašnja supruga, "sanitetski prijevoz tužitelj nije ovdje spominjao"), u prilog čemu je i navod svjedokinje SE (tužiteljeve kćeri) koja nije bila sigurna je li tuženik prema tužitelju ispunjavao utužene obveze to posebice iz razloga, jer je tužitelj neprestano "bio malo tamo – malo amo", ali je i dodala da u onih nekoliko navrata kada je razgovarala s ocem, ovdje tužiteljem, nakon zaključenja predmetnog ugovora, isti se nije žalio na tuženikovo neispunjavanje spornog ugovora, naglašavajući "da zapravo nema nikakvog smisla, a i da nije životno logično da netko živi na dvije adrese, kako to čini tužitelj, a da u isto vrijeme očekuje i traži uzdržavanje kakvo tužitelj traži od tuženika".
43. Uz sve obrazloženo za dodati je da iz pregledane liječničke dokumentacije za tužitelja (Kardiološke konzultacije, Otpusno pismo i Otpusnica Klinike Magdalena od 21. srpnja 2020. godine, 17. siječnja 2020. godine, 28. kolovoza 2020. godine, 23. ožujka 2023. godine, Mišljenja Poliklinike Gemini od 30. lipnja 2021. godine, 04. svibnja 2022. godine, 04. veljače 2023. godine, specijalistički nalaz dr. AE iz OB Šibensko-kninske od 02. studenog 2022. godine i 27. siječnja 2023. godine, Otpusno pismo OB Zadar od 29. rujna 2023. godine), proizlazi da je tužitelj prebolio 2016. godine plućnu emboliju te da ima perzistentnu fibrilaciju atrija (aritmiju srčanog ritma) zbog čega se redovito kontrolirao u navedenim medicinskim ustanovama uz propisanu terapiju.
44. Međutim, uz činjenicu da tužitelj nedvojbeno po vlastitoj volji od ljeta 2021.godine
XIV P-1014/2023
stalno prebiva u [adresa], dakle, udaljen četrdesetak kilometara od obiteljske kuće tuženika u mjestu [adresa] u [adresa] gdje tužitelj tek povremeno navraća (očito u svezi s kakvim poljoprivrednim radovima), pa pored tih činjenica, jer je tužitelj zasnivanjem bračne zajednice sa svjedokinjom FE, u bitnom svojom voljom, promijenio tuženiku mogućnost pristupa njegovoj novoformiranoj obitelji, tako time sam otklonio mogućnost istom da svakodnevno izvršava spornim ugovorom utanačene obveze (opskrbljuje ga hranom i pićem, sprema mu stan i pere rublje), ali udaljenim stanovanjem, znakovito tuženiku otežao neposredni kontakt radi brige o tužiteljevom zdravlju, pružanju njege i nabavi lijekova, pače, tek o tome i o eventualnom smještaju tužitelja u bolnicu, u opisanoj situaciji tuženik realno može imati saznanja samo ako ga tužitelj o tome obavijesti (pozove na aktivnost u svezi izvršavanja odredbi spornog ugovora), utvrđenje je ovog suda, da ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, te da tužitelj u konkretnoj situaciji nije utemeljeno ovlašten u smislu odredbe stavka 3. članka 583. ZOO-a tražiti raskid predmetnog ugovora.
45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavka 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 1.328,00 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav pisanog odgovora na tužbu 100,00 bodova, te za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 23. svibnja, 11. rujna i 04. prosinca 2024. godine, te 20. veljače i 03. travnja 2025. godine, ukupno 600,00 bodova (6X100,00 bodova), te za pristup kvalificiranog punomoćnika na ročišta 15. ožujka i 23. travnja 2024. godine (odgođena) ukupno 50,00 bodova (2X25,00 bodova), sveukupno 650,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.300,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura), koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužiteljici naloženo platiti istog.
45.1. Tuženiku nije obistinjen trošak sastava podnesaka od dana 15. siječnja i 22. svibnja 2024. godine, te 25. ožujka 2025. godine, s ocjenom da isti nisu bili potrebiti za vođenje postupka, kao niti trošak izbivanja kvalificiranog punomoćnika iz pisarnice čije je sjedište u gradu različitom od sjedišta ovog suda, to s ocjenom da je isti trošak bio nepotreban, jer je tuženik između većeg broja kvalificiranih punomoćnika u sjedištu ovog suda mogao odabrati takvog koji će mu pružiti adekvatnu pravnu pomoć.
U Šibeniku, dana 29. svibnja 2025. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Po zapisniku o objavi strankama.