REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-959/2018-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene BPS zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18.; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-93/2017. od 14. ožujka 2018., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem K- DO-2384/2018., izmijenjene 26. svibnja 2025., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu BP, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Ante Pleića u zamjenu za odvjetnika KP, optuženog BPS i njegovog branitelja odvjetnika Marijana Baričevića u zamjenu za odvjetnika HP, dana 29. svibnja 2025., objavio je, a dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi BPS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HP i B, rođene K, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, ugostiteljsko-turistički komercijalist, pismen, sa završenom srednjom školom, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.300,00 eura, rastavljen, otac dvoje maloljetne djece, ne vodi se drugi postupak, osuđivan

k r i v  j e

što je

- u razdoblju od početka 2015. do kraja listopada 2016. u Zagrebu, zaposlen na Hrvatskoj radioteleviziji na radnom mjestu tehničara te zadužen prema Pravilniku o sistematizaciji poslova i radnih mjesta u Hrvatskoj radioteleviziji od 29. travnja 2013. i popisu radnih mjesta, kataloški broj 110, za kvalitetno obavljanje zadaća te pažljivo i stručno rukovanje opremom i odgovoran za ispravnost i funkcioniranje video, tonske i tehničke opreme, a po nalogu rukovoditelja, najprije ČP, a potom MP, zadužen za obavljanje poslove voditelja spremišta odjela Snimatelji i montažeri, odgovoran za stanje imovine u spremištu, te ujedno imenovan predsjednikom inventurne komisije zadužene za redoviti godišnji popis na dan 31. prosinca 2015. u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje (Snimatelji i montažeri), odlukom Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije od 11. studenog 2015. broj: 15-01/163, u nakani stjecanja značajne nepripadne koristi za sebe, iz naznačenog spremišta neovlašteno za sebe uzeo pet kamera marke Sony PMW400L, serijskih brojeva [serijski broj], 140466, 140476, 140532 i 140495 te više komada mikrofona, stativa, monitora te druge audio i video opreme vlasništvo Hrvatske radiotelevizije ukupne vrijednosti od 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 eura pa kako bi izbjegao stvarno provođenje inventure i tako prikrio svoje protupravno postupanje, otkrivanje stvarnog materijalnog stanja i nedostatak dijela tehničke opreme koju je zadužio, kao predsjednik popisne komisije zadužene za redoviti godišnji popis na dan 31. prosinca 2015. u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje (odjel Snimatelji i montažeri) nije postupio sukladno Odluci o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015. i osnivanju popisnih komisija Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije od 11. studenog 2015. broj: 15-01/163 time što nije sazvao ostale članove popisne komisije GP, JP, VP, LP KPS i CP i nije proveo dužni cjeloviti godišnji popis materijalnih sredstava, već je dana 7. veljače 2016. na popisnoj listi osnovnih sredstava na dan 14. rujna 2015., za mjesto troška 75016, Snimatelji tona i popisnoj listi sitnog inventara na dan 14. rujna 2015. za mjesto 75016, kadrovski broj 11904 neistinito evidentirao da je popis sredstava obavljen na način da je u rubriku "stvarno stanje" upisao broj "1-materijalno sredstvo evidentirano kao pronađeno i ispravno" te se potpisao kao predsjednik komisije, a nakon toga liste neovlašteno potpisao umjesto ostalih članova komisije, JP, VP, KPS, sada pokojnog GP te rukovoditelja ČP, čime je lažno prikazao da je proveden djelomičan popis sredstava te tako sačinjene popisne liste s ciljem razduživanja predao predsjedniku Centralne inventurne komisije ZP, kojim postupanjem je sebi pribavio imovinsku korist u iznosu od 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 eura,

- d a k l e, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika, te kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistine podatke, te svojim potpisom ovjerio takvu ispravu,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom, opisanom u članku 233. stavcima 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave – opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

II Na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11. optuženom H

BPS se za kazneno djelo pronevjere

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III Na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11. optuženom BPS se za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) mjeseci

IV Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi BPS se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

I 2 (DVA) MJESECA

V Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom HPS se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 7 (sedam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi H FP u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VI Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom BPS se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2017. do 14. srpnja 2017.

VII Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) oštećenoj Hrvatskoj radioteleviziji, Prisavlje 3, Zagreb, OIB:68419124305 djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 389.574,50 kuna / 51.705,42 eura te se optuženom BPS nalaže navedeni iznos isplatiti oštećenoj Hrvatskoj radioteleviziji u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se oštećena Hrvatska radiotelevizija s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VIII Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi BPS oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., dok se obvezuje podmiriti trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu činjenično izmijenjenu optužnicu protiv optuženog BPS zbog kaznenog djela protiv imovine, pronevjere, opisane u članku 233. stavcima 1. i 2. KZ/11., a kažnjive po članku 233. stavku 2. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, opisane i kažnjive po članku 279. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Stranke su se na raspravi suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. ZKP/08.

3. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Ante Pleić u zamjeni, na raspravi 24. travnja 2025. postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.373.351,75 kuna, odnosno 182.275,10 eura (naknada štete sa PDV-OM) zajedno se pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2016. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu od 3% poena.

4. Optuženi BPS pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se smatra krivim samo u odnosu na dvije pronevjerene kamere, dok se u odnosu na ostalo što mu se stavlja na teret ne smatra krivim, a ujedno je naveo da ne priznaje imovinskopravni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: izvješće o uhićenju i dovođenju list 17-19 spisa, povijest bolesti list 22 spisa, popis imovine i zaduženja listovi 30-43 spisa, izjave i očitovanja, dopisi, zabilješke, izdatnice sve na listovima 48-87 spisa, zapisnik, odluka, elaborat sve na listovima 88-128 spisa, očitovanje, zapisnici, prepiska sve na listovima 129-150 spisa, odluke, elaborat HRT- a sve na listovima 151-205 spisa, izvještaj sa prilogom sve na listovima 206-225 spisa, odluke, elaborat HRT-a sve na listovima 226-279 spisa, ugovor o radu te dopis HRT-a sve na listovima 279-282 spisa, poruke listovi 283-287 spisa, zapisnici o pretrazi doma i drugih prostorija sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta sve na listovima 293-305 spisa. Vrši se uvid u fotodokumentaciju na listovima 307-326 spisa, zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, prijave na aplikaciju "Njuškalo" sve na listovima 327-343 spisa. Izvršen je uvid u fotodokumentaciju na listovima 344-356 spisa. Pročitan je zapisnik o vraćanju predmeta te zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta listovi 357-359 spisa, izvješća na listu 363, zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta na listovima 364-368 spisa, dopis HRT-a sa primkama, izdatnicama te zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta list 369-375 spisa, izvješće list 376 spisa, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te preslik aplikacija list 381-395 spisa, izjava i izvješće list 396-401 spisa, zapisnici, izvješće, dopis HRT-a sa prilozima sve na listu 403-412 spisa, fotodokumentacija listovi 413-420 spisa, izvješće, zapisnik, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, potvrde o ulasku u tuđi dom, izvješća, fotodokumentacija, izdatnice, primke, zapisnici sve na listovima 421-471 spisa, izvješća, fotodokumentacija, zapisnici, potvrde, fotoelaborat sve na listu 474-490 spisa, dopisi, zamolnice za postupanje listovi 491-493 spisa, dopisi sa zamolnicama sve na listovima 495-509 spisa, dopis Hrvatske televizije sa podacima o monitorima, izvješća sve na listovima 510-543 spisa, dopisi sa podacima, izvješća, zapisnik sve na listovima 544-582 spisa, popisne liste u omotu list 696-698 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija i pretrazi pokretnih stvari sa potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta listovi 756-765 spisa, zapisnik o pretrazi doma, pokretnih stvari i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta list 768-781 spisa, potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta list 791-792 spisa, zapisnici o pretrazi stana i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta list 794-800 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju listovi 802-804 spisa, potvrda i zapisnik list 807-808 spisa, zapisnici o pretrazi doma i pokretne stvari listovi 810-815 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju listovi 817-819 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik listovi 822-823 spisa, zapisnik o pretrazi doma i pokretne stvari listovi 825-830 spisa, zapisnici o pretrazi doma i pokretnih stvari listovi 833-838 spisa, zapisnik o pretrazi doma i pokretne stvari te potvrda listovi 841-847 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju, potvrde i zapisnik listovi 849-853 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju list 858-860 spisa, potvrda i zapisnici listovi 863-865 spisa, dopis list 872 spisa, dopis list 885-886 spisa, zapisnici o vraćanju privremeno oduzetih predmeta listovi 1012-1015 spisa, izvješća, potvrde, zapisnici, preslik fotodokumentacije listovi 1031-1034 spisa, odluka listovi 1036-1037 spisa, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marijana Krajne na listovima 1062-1074 spisa, dopunsko vještačenje vještaka za rukopise i dokumente s listova 1258-1265 spisa, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija Krunoslava Hrnjaka s listova 1276-1298 spisa, dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija Krunoslava Hrnjaka s listova 1316-1345 spisa, medicinska dokumentacija za optuženika predana na raspravi.

5.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka i to zapisnik o ispitivanju svjedoka MP od 2.lipnja 2017. (list 886-888), zapisnik o ispitivanju svjedoka VP od 5.lipnja 2017. (list 889-890), zapisnik o ispitivanju svjedoka DP od 6.lipnja 2017. (list 893- 895), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZP od 6.lipnja 2017. (list 896-898), zapisnik o ispitivanju svjedoka EP od 8.lipnja 2017. (list 900-901), zapisnik o ispitivanju svjedoka SP od 8.lipnja 2017. (list 902-904), zapisnik o ispitivanju svjedoka TP od 8.lipnja 2017. (list 905-906), zapisnik o ispitivanju svjedoka RP od 9.lipnja 2017. (list 907-909), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐP od 9.lipnja 2017. (list 910-912), zapisnik o ispitivanju svjedoka AP od 9.lipnja 2017. (list 913-915), zapisnik o ispitivanju svjedoka IP od 9.lipnja 2017. (list 919-920), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆP od 9.lipnja 2017. (list 921-922), zapisnik o ispitivanju svjedoka PP od 12.lipnja 2017. (list 923-924), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽP (list 925-926), zapisnik o ispitivanju svjedoka NP (list 927- 928), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠP (list 929-930), zapisnik o ispitivanju svjedoka OP od 13.lipnja 2017. (list 941-942), zapisnik o ispitivanju svjedoka UP od 13.lipnja 2017. (list 943-944), zapisnik o ispitivanju svjedoka BJ od 13.lipnja 2017. (list 945-947), zapisnik o ispitivanju svjedoka KJ od 14.lipnja 2017. (list 948-949), zapisnik o ispitivanju svjedoka HJ od 13.lipnja 2017. (list 950-951), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČJ od 14.lipnja 2017. (list 952-953), zapisnik o ispitivanju svjedoka CP od 14.lipnja 2017. (list 954-955), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČJ (list 965-967), zapisnik o ispitivanju svjedoka KPS od 29. lipnja 2017. (list 968-970), zapisnik o ispitivanju svjedoka MJ od 29. lipnja 2017. (list 971-973), zapisnik o ispitivanju svjedoka GJ od 30. lipnja 2017. (list 974-976), zapisnik o ispitivanju svjedoka JJ od 30. lipnja 2017. (list 977-979), zapisnik o ispitivanju svjedoka VJ od 29. lipnja 2017. (list 981-982), zapisnik o ispitivanju svjedoka LJ od 30. lipnja 2017. (list 983-984), zapisnik o ispitivanju svjedoka CJ (list 985-986), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZJ od 30. lipnja 2017. (list 987-988), zapisnik o ispitivanju svjedoka FJ od 30. lipnja 2017. (list 989-990), zapisnik o ispitivanju svjedoka DJ od 3. srpnja 2017. (list 991-992), zapisnik o ispitivanju svjedoka EJ od 29. lipnja 2017. (list 993-994), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČP od 7. srpnja 2017. (list 995-997), zapisnik o ispitivanju svjedoka SJ od 7. srpnja 2017. (list 999-1000), zapisnik o ispitivanju svjedoka JP od 13. srpnja 2017. (list 1001-1003).

5.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka i to: iskaz svjedoka VP sa zapisnika od 18. veljače 2019. (list 1133 spisa), iskaz svjedoka DP sa zapisnika od 18. veljače 2019. (list 1134 spisa), iskaz svjedoka MP sa zapisnika od 21. svibnja 2019. (list 1147-1148 spisa), iskaz svjedoka ČP sa zapisnika od 21. svibnja 2019. (list 1149 spisa), iskaz svjedoka SP sa zapisnika od 08. prosinca 2020. (list 1165 spisa), iskaz svjedoka ŽP sa zapisnika od 08. prosinca 2020. (list 1164-poleđina i list 1165 spisa), iskaz svjedoka ČJ sa zapisnika od 08. prosinca 2020. (list 1165 spisa), iskaz svjedoka ZP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (poleđina lista 1169), iskaz svjedoka PP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (poleđina lista 1169 spisa), iskaz svjedoka EP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (list 1170 spisa), iskaz svjedoka IP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (poleđina lista 1170 spisa), iskaz svjedoka RP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (poleđina lista 1170-1171 spisa), iskaz svjedoka AP sa zapisnika od 11. ožujka 2021. (list 1171 spisa), iskaz svjedoka NP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1176 spisa), iskaz svjedoka ŠP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1176 spisa), iskaz svjedoka OP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1177 spisa), iskaz svjedoka UP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1177-1178 spisa), iskaz svjedoka TJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1178 spisa), iskaz svjedoka CP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1179 spisa), iskaz svjedoka KPS sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1180 spisa), iskaz svjedoka RJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1180 spisa), iskaz svjedoka HJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1181 spisa), iskaz svjedoka MJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1181 spisa), iskaz svjedoka GJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1182 spisa), iskaz svjedoka JJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1182 spisa), iskaz svjedoka VJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1183 spisa), iskaz svjedoka DJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1184 spisa), iskaz svjedoka LJ sa zapisnika 14. svibnja 2021. (list 1185 spisa), iskaz svjedoka CJ sa zapisnika od 14.svibnja 2021. (list 1186 spisa), iskaz svjedoka ZJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1186 spisa), iskaz svjedoka FJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1187 spisa), iskaz svjedoka EJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1188 spisa), iskaz svjedoka SJ sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1189 spisa), iskaz svjedoka JP sa zapisnika od 14. svibnja 2021. (list 1189 spisa), iskaz svjedoka ĐJ sa zapisnika od 03. prosinca 2021. (list 1199 spisa), iskaz svjedoka ĐP sa zapisnika od 03. prosinca 2021. (poleđina lista 1199-1200 spisa), iskaz svjedoka ĆP sa zapisnika od 26. rujna 2022. (list 1207 spisa).

5.3. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE i PE za optuženog BPS.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi BPS je naveo da priznaje da je otuđio dvije kamere s pripadajućim objektivima i zbog toga mu je iskreno žao i kaje se. Sam sebi je napravio veliki problem. Vezano za ovo kazneno djelo krivotvorenja isprave, on je potpisao sam sebe na inventurnu popisnu listu, ali nije potpisao druge osobe pa tako niti ČP pa ni druge. Vezano za ostale tri kamere rekao bi da je njemu zapravo pokušano smjestiti ili napakirati da su iste nestale zato jer inventar u pogonu snimatelja nije rađen već godinama, bio je aljkav, fingiran i naštiman od pojedinih rukovoditelja odjela. Tzv. utvrđivanje ovog manjka provedeno je u vrijeme kada je on bio na bolovanju ili na godišnjem odmoru tako da nije bio prisutan niti jednoj inventuri. Mora istaknuti da je on 10 godina radio u centralnom skladištu HRT-a i nikada nije bilo nikakvih primjedbi. U vrijeme kada je otuđio ove dvije kamere bio je u novčanom škripcu i raspadao mu se život i brak, a on se nalazio u gadnom psihičkom stanju uz dvoje maloljetne djece o kojima se brinuo te je napravio to što je napravio. Za obje ove kamere s pripadajućim objektivima dobio je maksimalno oko 6.000,00 eura odnosno oko 50.000,00 kuna. Spreman je nadoknaditi ovu štetu koju je učinio, i moli da ako ga se kazni, da to bude što blaže pri čemu je u spis predao i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je težeg zdravstvenog stanja pa se nada da će to sud imati u vidu.

7. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je stanje opreme na HRT-u bilo jako loše, o toj opremi se i dan danas loše brinu, radi se o poluispravnoj opremi koja se često kvarila i trebalo ju je često nositi na servis, a o takvoj opremi je on bio zadužen papirnato. Ta oprema se nalazila u ormarima pa su snimatelji i kamermani dolazi vikendom i uzimali tu opremu te ju koristili u privatne svrhe. Na HRT-u se nije redovno popisivala oprema koja bi se zaduživala, a to se ne radi ni dan danas. Sve to zna jer je i dalje u kontaktu sa bivšim kolegama i bivšom ženom koja radi tamo. On je dijabetičar, znači ovisan je o inzulinu, te ima problema s lijevim bubregom, a ide za 2 tjedna, 10. lipnja 2025. obaviti operaciju žuči. O tome ima i dokumentaciju, ali nije dostavio. On je u posljednjih 7 mjeseci zaposlen u firmi Metal Produkt d.o.o., a prije toga je radio u Intereuropi, plaća mu je 1.300,00 eura neto i plaća alimentaciju za dvoje djece u ukupnom iznosu do 336 eura.

8. Iz iskaza svjedoka ZP od 6. lipnja 2017. (list 896-898 spisa), koji je zaposlen na HRT-u u Odjelu poslovne informatike, proizlazi da je 2015. odlukom tadašnjeg ravnatelja AJ postavljen za predsjednika Centralne inventurne komisije time da su postojale još i tzv. potkomisije u koje su također imenovani određeni članovi. Kada mu se predočava odluka HRT-a od 11. studenog 2015. na listu 96 spisa može reći da je to odluka koja je njemu uručena te je u toj odluci također naznačeno da su članovi Radne jedinice Produkcijsko osoblje bili FP kao predsjednik, GP, JP, VP i KPS te CP kao zamjenik člana. Njegov je zadatak bio sazvati sve predsjednike potkomisija na sastanak i kazati im što se od njih očekuje i u kojem roku. Podijelio im je inventurne liste kako bi oni utvrdili da li je stanje na terenu odgovarajuće stanju u određenoj poslovnoj jedinici gdje se inventura provodi. Naveo je i da je dobar dio opreme HRT-a kojom su bile zadužene pojedine radne jedinice imao na sebi naznačen svoj inventurni broj. Optuženik BPS nije bio na tom sastanku te je podigao inventurne liste tek dva tjedna nakon sastanka. Kako do 16. studenog 2015. do kad je te inventurne liste trebalo vratiti isti nije vratio ništa, počeo mu je slati mailove pa je on odgovarao da bude, o čemu je obavijestio i optuženom nadređenog ČP. Nakon upozorenja optuženik BPS je dio tih lista ipak predao. Opomene mu je slao sve do svibnja 2016. i on je do veljače 2016. stalno odgovarao da bude nakon čega više nije bilo odgovora. Zbog čitave te situacije Radna jedinica snimatelji i montažeri je poduzela mjere i odlučeno je da kontinuirana inventura ode u tu radnu jedinicu i napravi inventuru. Prije nego što je ta kontinuirana inventura trebala provjeriti stanje u ovoj radnoj jedinici, a s obzirom na rok kojim je bio obvezan, on je kao predsjednik Centralne inventure sačinio elaborat, predao ga i potpisao. Naknadno je čuo da je ta kontinuirana inventura ustanovila manjak kamera i neke opreme u skladištu kojim je bio zadužen optuženik BPS. Osnovano je i povjerenstvo zbog tog problema koje je donijelo određene zaključke budući da je trebalo novonastalo stanje prezentirati u računovodstvu kako bi računovodstvo moglo stvarno stanje uskladiti s poslovnim knjigama. Na predočenje inventurnih lista u omotnici na listu 696 spisa, navodi da je to dio tih inventurnih lista koje je BPS predao te uočava da je optuženik BPS potpisan kao predsjednik komisije, a u rubrikama “članovi komisije“ od 2 do 4 navedena je naznaka „u.z.“ i nekakav paraf sličan potpisu BPS, dok bi bilo logično da je iza BPS kao predsjednika u potpisu bio netko od imenovanih članova komisije, a ne da se nalaze potpisi „u.z.“. Naglašava da bi se alarmiralo istražno povjerenstvo i vrlo brzo bi se ustanovilo o čemu je riječ da je BPS kod spomenute inventure naveo da je uočio manjak opreme ili da je nešto ukradeno i tome slično pa zaključuje da je optuženik BPS na ovakav način kupovao vrijeme i prolongirao da se to sve što kasnije otkrije.

9. Iz iskaza svjedoka MP od 2. lipnja 2017. (list 886-888 spisa) proizlazi da je od 1. svibnja 2016. voditelj Odjela snimatelja i montažera, koji je prije toga obavljao poslove snimatelja u istom odjelu, a isti je iskazao da je od 2009. optuženik BPS glavni spremištar, a tada mu je nadređeni bio ČP. Mažuranov prethodnik IJ bio je dosta organiziran i pedantno vodio zaduženja opreme. Kad je došao optuženik primijetilo se da je zavladao nered, a spremište je bilo stalno zaključano te je trebalo zvati optuženog za potrebnu opremu koju on nije uredno zaduživao. Bilo je situacija kada bi optuženom npr. dao stativ koji treba popraviti, a ovaj bi mu vratio neki drugi stativ. Kad je optuženome postao šef, SP, rukovoditeljica brze multimedijske tehnike jednom ga je prilikom upozorila na optuženog BPS i konkretno mu rekla da ga pritisne da konačno sravni stanje kamera. Međutim, nije imao faktičnu vlast jer je istu za sebe držao njemu nadređeni PP. Isto tako ističe da su početkom 2015. kupljene nove kamere koje su trebale biti zadužene na rukovatelje istima, ali to nije učinjeno. Početkom lipnja 2016. situacija sa spremištem mu je postala sumnjiva te su mu se podređeni žalili na neku opremu koja se izdavala iz spremišta te bila na zaduženju od prije. U srpnju 2016. je neformalno ušao u spremište sa ŽP i ZJ kako bi utvrdio stanje u skladištu i po ormarima. Naime, kamere osim u skladištu i prostoriji gdje su ormari, mogu još jedino biti na snimanju ili na servisu. Nakon provjere su ustanovili da od 18 kamera nedostaju 4 i o tome su obavijestili PP, što nije naišlo na neki odjek. Početkom rujna 2016. pozvao je optuženog i pitao ga je li svjestan stanja u skladištu na što je ovaj rekao da će se sve riješiti. Optuženik nakon par dana saziva kontinuiranu inventuru u sastavu s njim, DJ i ĆJ i ti ljudi dolaze svjedoku reći da ih je sazvao H, da su otišli u spremište kako bi kontrolirali stanje, ali da nisu ništa konkretno zaključili. Krajem rujna 2016. optuženik je otišao na bolovanje, a inventurna komisija od 15. listopada 2016. sastavljena od DJ, EJ, ČJ, ŽP, OP, PJ, ŽJ i svjedoka, utvrđuje da nedostaje 6 kamera time da je jedna naknadno pronađena ali bez objektiva. Sumnjao je da još toga nedostaje te o tome uputio mail ČJ i PP pa je Ravnateljstvo HRT naknadno uputilo posebnu komisiju koja je precizno utvrdila stvarno stanje i točan broj nedostajućih mikseta, stativa te o tome sačinila zapisnik. Obzirom da tih 5 kamera koje su nedostajale nisu bile na zaduženju kod rukovatelja, istima je bio zadužen optuženik. Kada su 2015. nabavljene nove kamere nabavljena je i druga oprema: miksete, stative, monitori i slično čime je također bio zadužen optuženik. Također ističe da je u vrijeme bolovanja iz njemu nepoznatog razloga optuženik dolazio noću u prostor HRT-a te je po kuloarima čuo da je optuženik krivotvorio inventurne liste. Optuženik je bio prisutan inventuri u ožujku 2017. i imao primjedbu da je to sve lažno budući da on više nije spremištar.

10. Svjedok MP je na raspravi od 21. svibnja 2019. izjavio da je on do 1.5.2016. bio zaposlen na radnom mjestu snimatelja, u Odjelu snimanja i montaže, a od tada je bio privremeni rukovoditelj tog odjela. Napominje da se radilo o periodu kada se nisu ustalile rukovodeće funkcije unutar HRT-a pa je, obzirom na takvu situaciju, on postavljen na navedeno mjesto, to naglašava iz razloga što odluke o osobama koje su bile njemu podređene nije mogao donositi već je to odlučivao njegov nadređeni PP, tada VD rukovoditelj radne jedinice produkcija. On je rukovodio odnosno donosio odluke vezano za zaposlenike. Optuženika je poznavao i prije navedenog perioda, on je obavljao poslove voditelja spremišta, je li bio tehničar ne zna. Obzirom na tu funkciju privremenog rukovoditelja, bio je njemu nadređeni. Napominje da u to vrijeme nije obavljao nikakve aktivnosti vezane za zaposlenike, primjerice, potpisivanje putnih naloga. 16.5.2017. godine je uhićen, i tada je u policijskom zapisniku koji mu je predočen vidio da se optuženiku stavlja na teret prisvajanje dva komada kamera i druge opreme, u periodu prije 1.5.2016. godine, a napominje da je on sutradan po uhićenju pušten. Ne može tvrditi niti znati ono što se pita, je li optuženik uzeo i zadržao 5 kom kamera, više kom mikrofona, stativa, monitora i druge audio i video opreme vlasništvo HRT-a, vrijednosti preko milijun kuna, to ne može tvrditi, o tome saznanja mogu imati služba osiguranja i odgovorne osobe HRT-a. Istakao je da u HRT-u nikad nije vidio Pravilnik o izdavanju opreme odnosno, akt koji bi regulirao izdavanje opreme iz spremišta. SP, kolegica iz Informativnog odjela, ga je zamolila da poruči optuženiku da pripiše inventurne brojeve kamerama jer to još nije bilo učinjeno, što je on i prenio. Napominje da je bio 20ak dana službeno odsutan, u lipnju 2016., a zatim se tijekom ljeta 2016. počelo javljati odnosno, neki zaposlenici su uočili da im fali neka oprema. On je tada sa još nekoliko kolega u 7. mj. 2016. išao kontrolirati kamere, i utvrdio da u skladištu nema 4 kamere. Kada je on vršio navedenu kontrolu, optuženik nije bio prisutan. Napomenuo je još jedan moment, koji je doprinio problemu utvrđivanja da li i koja oprema nedostaje, naime, u tom periodu se prelazilo na nove digitalne kamere, ali su istovremeno i stare bile u uporabi, pa tako nisu uvijek bili niti točni podaci iz Planske službe gdje je bilo zabilježeno da je za potrebe nekog snimanja određeni snimatelj zadužio novu kameru, jer je u zadnji tren prije početka snimanja urednik mogao donijeti odluku da će se koristiti stara kamera jer je to bilo jednostavnije zbog kasnije montaže u tom trenu. Istakao je da nigdje papirnato ni u jednom dokumentu, nisu bile popisane kamere, a niti druga oprema, nego mu je prethodno spomenuta kolegica SP rekla broj kamera koji bi trebao biti u skladištu. Napomenuo je da su već bili pripremljeni inventarni brojevi u odnosu na svaku kameru, ali oni nisu dodani kameri, na način da se isti zalijepe na kamere. Naravno da se sve kamere ne moraju uvijek nalaziti u skladištu jer su zapravo iste najčešće bile u ormarima tonskih snimatelja koji su ih zadužili, ali, pri tome oni nisu potpisivali potvrdu o preuzimanju ili vraćanju istih. On je nakon toga provjeravao jesu li kamere na snimanju, kod djelatnika koji ih drži u ormaru, u skladištu ili na servisu, jer su po onom kako on vidi stvari, to jedina mjesta na kojima se mogu nalaziti. Izvršenim provjerama je utvrdio da nigdje nema 4 kamere, a naknadno još 2 kamere. Napominje da je ključeve spremišta mogao dobiti bilo koji zaposlenik HRT-a ako je došao na portu HRT-a popodne, kada je tamo na porti bio zadužen student a ne zaštitarska služba. Ističe da je to njegov zaključak, pretpostavka. Činjenicu da nedostaje navedeni broj kamera je prijavio svom nadređenom PP pisanim putem, e-mailom, a usmeno je obavijestio i direktoricu produkcije gospođu NJ. Tada se otkrio problem te je počela djelovati služba osiguranja i krenula inventura. U skladištu je inače vladao nered, sve je izgledalo kao smetlište, a on sada nema kod sebe inventurne liste koje su sastavljene. Komisija u kojoj je bio ČJ, koji je sada u mirovini, je također tražila opremu, a na kraju se ispostavilo da kamere nisu pronađene pri čemu je provjereno nalaze li se možda na drugim odjelima. Konačno je sastavljen zapisnik u kojem je utvrđeno što nedostaje, što je bilo u 8. mj. 2016. On je sve prijavio nadređenima na vrijeme smatrajući da će oni dalje poduzeti potrebne radnje, a policija je došla u prostor HRT-a 28.11. otprilike. U međuvremenu je optuženik otišao na bolovanje, ali je očitanjem njegove kartice korištene prilikom ulaska u prostor HRT-a, utvrđeno da je dolazio tijekom noći, odlazio kroz nekoliko minuta, a u Pravnoj službi su rekli da to nije protuzakonito, dolazak na radno mjesto izvan radnog vremena, za vrijeme bolovanja. On je gospodinu ČJ predložio da se bar promijeni brava, da se naprave 3 kopije, pa se tako jedna nalazi kod njega, druga na porti, a treća kod kolege. Nakon toga je organizirana velika inventura na HRT. Upravo zbog te činjenice da je bio u posjedu ključa spremišta, bio je uhićen, ali kako je rekao, i nakon toga pušten, a o svemu je dao iskaz kod ŽDO u svojstvu svjedoka, i kod svega što je tada izjavio i sada ostaje. Napominje da se zbog proteka vremena moguće ne sjeća svih točnih okolnosti.

10.1. Nakon što mu je predočeno da je prilikom ispitivanja kod ŽDO naveo da mu je SP rekla da pritisne H da konačno sravni stanje kamera, pojasnio je da je i njoj bilo u interesu utvrditi točan broj i točno stanje vezano za kamere.

10.2. Na daljnji upit odgovorio je da mu je SP rekla da bi trebalo biti 18 kamera. Također je točno da je nakon tih utvrđenja pitao optuženika je li svjestan stanja u skladištu, na što je on odgovorio da zna u čemu je problem i da će sve riješiti. S njim je razgovarao kad se vratio s godišnjeg, što je bilo krajem 8. ili početkom 9. mjeseca, napominje da je jedna kamera nađena u skladištu. Optuženik je sazvao DJ i EJ radi inventure, na što je on reagirao navodeći da se to tako ne može provesti te inventuru nisu proveli. Nakon toga je optuženik otišao na bolovanje, a inventurna komisija u sastavu koje je bio on, DJ, EJ, ČJ, ŽP, OP, PJ i ŠJ, utvrdila je da nedostaje 5 kamera s tim da je jedna kamera koju su pronašli bila pokvarena. Obzirom na činjenicu da nema nikakvog pisanog traga o kretanju tih 5 kamera unutar HRT-a, niti da bi ikad bile u skladištu za koje je spremište zadužen optuženik, on ne može znati jesu li te kamere ikad bile u posjedu optuženika. Pojašnjava da kada su nove kamere stigle na HRT, ne samo da nije bilo zabilježeno jesu li stigle na spremište, ali je bilo zabilježeno koji tonski snimatelj ih drži, ali to nije bilo točno stanje jer, zbog nedostatka kamera u odnosu na broj snimatelja, one su fluktuirale, pa snimatelj koji je bio zadužen za kameru nije uvijek imao tu istu kameru, već je obzirom na potrebe snimanja i termine snimanja slobodna kamera proslijeđena snimatelju kojem je bila potrebna. Napomenuo je da je to i danas tako. Napomenuo je da osim kamera, postojala je i zajednička oprema kao što su miksete, stativi, monitori i slično, koja oprema je popisana i čiji primitak je potpisao optuženik kao spremištar. Navedena oprema je trebala biti pohranjena u skladištu, a po izdavanju iste djelatnik koji ju je preuzeo trebao se potpisati u za to predviđenu bilježnicu, i na isti način postupiti prilikom vraćanja. Napominje da je u isto vrijeme kad su kupljene kamere, kupljena i nova oprema koja je zadužena kod optuženika, ali ju nitko nikad nije vidio. On to zna jer kada je sudjelovao u spomenutoj velikoj inventuri, imao je uvid u inventurne liste, u kojima je navedena pojedinačna oprema s datumom kupnje opreme. Zna da je ta oprema sigurno u skladištu jer u protivnom, popis opreme se ne bi niti našao tamo. U razgovoru sa kolegama snimateljima koje je pojedinačno vodio, svi su mu rekli da nikad nisu vidjeli navedenu novu opremu.

10.3. Na poseban upit suca odgovorio je da nema saznanja o inventuri koja je provedena krajem 2015., odnosno početkom 2016. godine, tada nije niti bio na navedenoj rukovodećoj funkciji.

10.4. Na poseban upit branitelja optuženika odgovorio je da u odnosu na pronađenu, a oštećenu kameru, nije sam utvrđivao tko ju je zadnji koristio, a onda vratio u spremište, to nije bio njegov zadatak.

11. Iz iskaza svjedokinje SP od 8. lipnja 2017. (list 902-904 spisa) proizlazi da je zaposlena na HRT u RJ Brza multimedijska tehnika (tzv. brzovoz) te je iskazala da je optuženom BPS od tada nadređenog ČP bilo povjereno spremište s opremom i materijalnom imovinom, kao i ormari s kamerama. Ona je ukazala Galarovom sljedniku na mjestu rukovoditelja RJ Snimatelji i montažeri, MP da optuženik na suspektan način u kraćem trajanju uzima kamere od „brzovoza“. Nakon što je MP utvrdio da nedostaju neke kamere, u rujnu 2016. optuženik je samoinicijativno sazvao inventurnu komisiju koju su sačinjavali još DJ i EJ te im prezentirao da se spremište poklapa s inventurnim listama i da sve štima. Prolazila je liste zajedno s optuženikom koji je nakon pitanja za kamere Sony 400 otišao na bolovanje. IP joj je negdje u to vrijeme dojavila da je na podu u arhivi našla inventurne liste (omotnica 696 spisa). Tada je obaviještena policija i HRT-ova sigurnosna služba te je određena popisna komisija od 8 članova koja je provjeravala i ormare te sačinila zapisnik.

12. Iz iskaza svjedokinje IP od 9. lipnja 2017. (list 919-920 spisa) koja je također zaposlena na HRT, u administraciji, proizlazi da je optuženog BPS poznaje unazad 8 godina u kojem vremenu je on radio u skladištu. Bila je predsjednica inventurne komisije za 2016. pa joj je poznato da u studenom 2016. s mjesta troška produkcijsko osoblje, nisu vraćene inventurne liste u inventurnu komisiju. Pitala je voditelja produkcijskog osoblja PP zbog čega je to tako pa je isti odgovorio da će se u toj jedinici izvršiti izvanredni nadzor i tek tada saznala da nedostaje tehnička oprema. Drugih saznanja nema jer ne radi u toj radnoj jedinici, osim što je 2015. u skladištu vidjela inventurne liste za 2015. koje se odnose na optuženog BPS, fotografirala ih i poslala SP putem mobilnog telefonskog uređaja.

13. Svjedokinja IP je na zapisniku od 11. ožujka 2021. navela da je na HRT- u zaposlena od 2001., a ne od 2011. godine te da je netko tijekom 2016. godine od nje zatražio da provjeri inventurne liste za godinu ranije odnosno za 2015. godine pa ih je pronašla u jednoj prostoriji koja se koristi kao arhiva, poslikala te inventurne liste i dostavila ih SP.

14. Svjedok DP, od 2013. do travnja 2016. rukovoditelj Radne jedinice produkcijsko osoblje unutar koje je Odjel snimatelji i montažeri, čiji je rukovoditelj bio ČP, na zapisniku od 6. lipnja 2017. (list 893-895 spisa) je iskazao da je u tom odjelu radio optuženik BPS na radnom mjestu spremištara. Na HRT-u postoji sistematizacija radnih mjesta s opisima poslova i radnih zadataka zaposlenika, a koliko se sjeća optuženik je po kvalifikacijama bio konobar, što ništa nije neobično budući da je dosta zaposlenika na HRT-u neodgovarajućih kvalifikacija. Optuženik BPS imao je ključeve od spremišta i nitko nije mogao ući u spremište mimo njega, osim u situaciji kad bi bio na godišnjem ili bolovanju pa je onda on nekome povjerio ključ. Za nestanak kamera doznao je negdje u rujnu 2016., kada više nije bio rukovoditelj Radne jedinice Produkcijsko osoblje i to od ČP.

15. Na zapisniku od 18. veljače 2019. svjedok DP je naveo da je zaposlen na HRT-u, u jednom periodu zaključno s travnjem 2016. bio je rukovoditelj radne jedinice u kojoj je radio i optuženik u okviru odjela snimanja i montaže, kao spremištar. U 9. mjesecu 2016. otprilike, neformalno je razgovarao sa bivšim rukovoditeljem ČP, navedenog odjela, koji ga je obavijestio da je nestala kamera, jedna ili više njih. Nakon toga je sa novim rukovoditeljem koji je preuzeo funkciju koju je on prethodno obnašao, PP, o tome razgovarao; to su sve bili neformalni razgovori, ne sjeća se je li nešto bilo i zabilježeno u zapisnik što mu je ispričao. Sa drugim djelatnicima HRT-a o toj situaciji, neugodnoj za sve, nije razgovarao. Optuženik je bio zaposlen na istom mjestu i prije nego je on došao na spomenutu funkciju, ostao je na tom mjestu i poslije. Kada je pitao ČP je li sve u redu, on mu je rekao da jest, a vezano za posao koji je optuženik obavljao, jedino je on imao ključeve spremišta i kada je bilo potrebno uzeti opremu, njemu se trebalo obratiti. Kada je optuženik bio na godišnjem odmoru, vjerojatno je netko drugi dužio ključeve spremišta. Nije osobno imao nikakvih primjedbi na rad optuženika niti su mu takve primjedbe netko drugi prenio. U jednom navratu kada je vidio, primjerice, da optuženik odlazi s posla u 13 sati, provjerio je termine njegovih dolazaka i odlazaka s posla te primijetio da zna doći rano ujutro i subotom popodne, što je bilo izvan uobičajene rutine, a što je objašnjeno time da se on prilagodio ekipama koje su dolazile u takvo vrijeme radi preuzimanja opreme. Kad je osobno trebao neke stvari u skladištu, optuženik mu ih je uredno predao, o čemu je on potpisao potrebnu dokumentaciju. Koliko mu je poznato, sukladno internim pravilima oštećenika, bilo je potrebno jedanput godišnje provesti inventuru spremišta.

15.1. Na poseban upit branitelja odgovorio je da mu je ČP u razgovoru rekao da je u zadnjih nekoliko dana utvrđeno da je nestalo nekoliko predmeta. On ga je pitao odnosi li se to na period kada su obojica bili rukovoditelji, a ČP mu je rekao da ne, da to nije vezano za taj period, ali detalje nije objasnio. Vezano za predmet koji je preuzeo od optuženika, stativ za kameru, može reći da niti prilikom preuzimanja niti vraćanja istog nije ništa potpisivao, s tim da je prilikom vraćanja, obzirom da je bilo poslije 3 sata popodne, po uputi optuženika s kojim se čuo telefonom, ostavio stativ kod portira. Ne zna tko je mijenjao optuženika i bio zadužen za ključeve spremišta kad on nije bio prisutan na poslu. Točno je da je rekao da se nestanak kamera nije mogao primijetiti, odnosno da se teško mogao primijetiti jer je HRT kupio nove kamere, a nije bilo manjka kamera u proizvodnji. Nove kamere nisu bile uvedene u novu proizvodnju u punom broju, prema pričama, manjak kamera utvrdio se tek kad je jedna ekipa u rujnu 2016. išla na snimanje, a nije bilo nove kamere, što mu je PP neformalno rekao. Ono što je njemu neformalno poznato je da se optuženik tereti za nestanak novih kamera.

16. Iz iskaza svjedoka PP od 12. lipnja 2017. (list 923-924 spisa) proizlazi da je zaposlen na HRT od 1990. te je od 11. travnja 2016. na radnom mjestu v.d. rukovoditelj radne jedinice Produkcijsko osoblje u koju ulaze snimatelji, režiseri, kamermani i dr. Prilikom preuzimanja poslova nije bilo službene primopredaje sadržaja spremišta između njega i prethodnika DP, kao što nije bilo niti između ČP i MP. Za optuženog BPS navodi da mu u ugovoru o radu stoji da je tehničar-snimatelj tona, a da je stvarno obavljao poslove spremištara pa je tako održavao, izdavao i zaprimao tehničku robu za rad na HRT-u. 80% tehničke opreme bilo je zaduženo osobno na optuženog BPS. U lipnju 2016. pozvao je optuženog BPS na razgovor jer je fizički napao kolegu ĆP i tada je primijetio da je optuženik BPS dosta nervozan te počeo bolje pratiti njegov rad te utvrdio da dolazi na HRT u kasnim i ranim jutarnjim satima iako mu je radno vrijeme od 8:00 do 16:00 pa je o tome razgovarao s rukovoditeljem odjela za zaštitu HRT-a ČJ i dogovorio da se poprate dolasci BPS na HRT u tom vremenu. Isto tako je osobno otišao u spremište te utvrdio da je ono u katastrofalnom stanju o čemu je obavijestio MP i pisanim putem zatražio od Odjela poslovne logistike HRT da se u skladištu provede izvanredna inventura koja je napravljena krajem rujna 2016. tijekom koje je utvrđeno da u skladištu nedostaje pet kamera marke Sony 400 ukupne vrijednosti oko 150.000 eura. Nakon provedene inventure optuženik BPS je otvorio bolovanje. Po nalogu MP promijenjene su brave na svim ormarima i ulaznim vratima spremišta te su novi ključevi uručeni ŽP i MP. Od kolege ČJ čuo je da su prijašnje inventure, odnosno one 2015., provedene na način da su samo prepisani podaci s prethodnih inventurnih lista te da u stvarnosti nisu ni provedene pa čak i da su potpisi na inventurnim listama krivotvoreni.

17. Iz iskaza svjedoka ČJ od 14. lipnja 2017. (list 952-953 spisa) proizlazi da je rukovoditelj odjela zaštita na HRT te da mu je u opisu poslova po potrebi i kontaktiranje sa svim zaposlenicima HRT-a pa poznaje i optuženog BPS duži niz godina. U ljeto 2016. na HRT su se pojavile priče o nestanku tehničke opreme te je od OJ, rukovoditelja RJ Poslovne logistike dobio nalog da istraži slučaj. Rukovoditelj RJ Produkcijsko osoblje PP rekao mu je da se sumnja da u „sporovozu“ nedostaju i relativno nove kamere SONY PMW 400L koje su nabavljene koncem 2014. Dok je u odjelu tzv. brzovoza kojem je na čelu bila SP serijski broj kamera bio uredno uparen s inventurnim brojem kamere te je postojala uredna evidencija o zaduživanju i razduživanju opreme snimateljskim ekipama, u odjelu tzv. sporovoza gdje je optuženik BPS kao tehničar bio zadužen za spremište i svu opremu u njemu, nije bilo takvih evidencija opreme i zaduženja. Vezano za samu tehničku opremu, u razgovoru sa snimateljima i montažerima doznao je da je tehnička oprema često nestajala iz ormara, a da su isto tako u ormaru nalazili opremu koja nije na njihovom osobnom zaduženju. Čim su se pojavile sumnje i informacije o nestanku opreme, optuženik BPS je uzeo bolovanje. Međutim, često je dolazio u prostore HRT-a u kasnim i ranim jutarnjim satima, kao i za vrijeme dok je bio na bolovanju, i to u vrijeme kada tamo nikoga nije bilo, o čemu su evidencije predane policiji. Ističe da je 7. i 17. listopada 2016. provedena inventura u spremištu 8 (Snimatelji i montažeri) na HRTu te je od strane inventurne komisije, u kojoj su bili i DJ i EJ, utvrđeno da nedostaje 6 kompleta kamera SONY PMW400L, od kojih je naknadno jedna pronađena, ali oštećena i bez objektiva, kao i da nedostaju neki stativi. U vezi nelegalnih aktivnosti optuženog također ističe da ga je nazvala SP, koja je bila imenovana od Ravnateljstva u povjerenstvo za utvrđivanje stanja i nestanka tehničke opreme, te mu priopćila da je IP pronašla na podu preslike inventurnih lista za 2015. i predala ih SP koja je o tome sastavila zapisnik. Prilikom preuzimanja istih s SP je komentirao kako su potpisi na listama sumnjivi. Izvijestio je o tome policiju te isto tako policiji predao i izvornike istih tih lista koje je uz pisani zapisnik i nazočnost GJ i ZP uzeo iz Arhive. Kada je posumnjao da su potpisi članova inventurne komisije krivotvoreni, pozvao je te kolege, predočio im liste i oni su svi izjavili da ti potpisi nisu njihovi. Na predočenje inventurnih listi u omotnici na listu 696 spisa, naveo je da su to liste o kojima je iskazivao.

18. Svjedok ČJ je na zapisniku od 8. prosinca 2020. iskazao sukladno kao na zapisniku 14. lipnja 2017. i 26. lipnja 2017. godine te je dodao da po njegovim saznanjima iz razgovora sa ostalim zaposlenicima misli da je inventura rađena u dva navrata odnosno dvije faze i da je kasnije pronađena jedna od ovih kamera, ali u lošem stanju, odnosno nepotpuna i sa oštećenjima. Kasnije mu je rečeno da je tu kameru negdje ispod stola pronašao MP. Od 14. srpnja 2018. godine više ne radi na HRT-u odnosno otišao je u mirovinu. Nikad nije bio niti u zavadi niti u lošim odnosima sa optuženikom, naprotiv bili su u korektnim odnosima.

19. Iz iskaza svjedoka GJ od 30. lipnja 2017. (list 974-976 spisa) proizlazi da je ranije interni revizor na HRT, a od kolovoza 2016. je zaposlen u arhivi HRT-a na radnom mjestu samostalnog specijalista te je iskazao da poznaje optuženog BPS samo po imenu, vidio ga je samo nekoliko puta. Čuo je priče o nestanku opreme i kamera od Službe zaštite unutar HRT-a, u proljeće 2017. kad je počelo kriminalističko istraživanje i uključila se policija pa su tako voditelj Službe zaštite, ČJ i predsjednica Centralne inventurne komisije, IP zatražili od njega da pronađe popisne liste za 2015. jer se nije znalo gdje su. Radilo se o listama koje je trebala izraditi komisija na čelu sa UJ. Rekao im je da je prije nekog vremena vidio u prostoru arhive neke popisne liste za 2015. koje su bile nabacane u kutijama, nakon čega je zajedno s IP i ČJ u prostoru arhive tražio i našao te liste koje su njima trebale. Vezano za organizaciju same arhive dodaje da je radio u arhivi poslovne dokumentacije koja je osnovana u veljači 2017, a do tada su se popisne liste i poslovna dokumentacija arhivirale u dvije velike prostorije u zgradama HRT-a. No, kad je osnovan arhiv poslovne dokumentacije, sva je dokumentacija iz tih prostorija preuzeta u ovaj arhiv poslovne dokumentacije. Prije njegovog dolaska o arhivi je vodio brigu JJ. Naglašava da je pronađene popisne liste zatekao u prostoriji arhiva poslovne dokumentacije kad je tamo počeo raditi, a iste nisu bile složene kako treba u data mapama i na policama već su bile na podu u kutijama. Od kada radi u arhivi princip rada je takav da se dokumentacija odlaže uvijek uz njegovu prisutnost uz zaprimanje zapisnika o zaprimanju, izdavanju ili izuzimanju dokumentacije. Isključivo on ima ključ tog prostora arhiva, time da još jedan rezervni ima Služba zaštite odnosno vatrogasci za slučaj izvanrednih intervencija, koji je zapečaćen. Ne zna tko je donio popisne liste za 2015. koje je kao predsjednik inventurne komisije sačinio UJ i kada jer nije bilo u njegovim ovlastima da to istražuje. IP je prvo predao kopije inventurnih lista za 2015. jer je u arhivi pronašao i kopiju i original, a naknadno je ČJ predao originale jer je tako od ČJ tražila policija.

20. Svjedok GJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 30. lipnja 2017. godine te je dodao da je u međuvremenu otišao u mirovinu, a ubrzo nakon ovog događaja vratio se u internu reviziju odnosno prestao raditi u arhivi.

21. Svjedok JJ je dana 30. lipnja 2017. (list 977-979 spisa) iskazao da je zaposlen na HRT-u te 21 godinu radio kao arhivar gdje je s kolegom BT brinuo o arhivi koja se nalazila u drugom bloku zgrade HRT-a u podrumu. Nema saznanja o nestanku kamera i oprema iz HRT-a, a optuženog BPS zna iz viđenja sa HRT-a, a u bitnome je suglasno GJ naveo da je dolaskom GJ u arhivu došlo do objedinjavanja arhive tako da se više dokumentacija nije nalazila na dva različita mjesta. Vezano za inventurne liste za 2015., a koje se odnose na predsjednika popisne komisije KT i koje su naknadno nađene u arhivi od strane GJ, ne može se sjetiti toga niti tko je te liste mogao donijeti. Moguće da ih je preuzeo od osobe nadležne za provođenje inventure, ali se konkretno ne može sjetiti. Nije neobično da je dokumentacija nađena na podu u kutijama jer na HRT-u ne raspolažu dovoljnim prostorom za odlaganje poslovne dokumentacije.

22. Na zapisniku od 14. svibnja 2021. svjedok JJ je iskazao sukladno kao na zapisniku od 30. lipnja 2017. te je naveo da već godinama nije više u arhivi, radi u transportu, a drugo nema ništa za dodati.

23. Iz iskaza svjedoka ŽP od 12. lipnja 2017. (list 925-926 spisa) proizlazi da radi na HRT od 1985. na raznim radnim mjestima pa je bio tonski snimatelj do 2014. kada prelazi na radno mjesto voditelja pogona gdje obavlja poslove planiranja poslova, izrade raspodjele rada, vođenja evidencija o plaćama i slično. Optuženog KT poznaje od 2009. kada je iz spremišta HRT-a došao u spremište tzv. „sporovoza“ gdje je imao zadaće preuzimanja i izdavanja tehničke opreme za snimanja HRT-a. Nedugo nakon što je preuzeo poslove voditelja pogona, kolege koji su svakodnevno radili s tehničkom opremom počeli su se žaliti da im nedostaje tehnička oprema na što je kontaktirao optuženog BPS koji je odgovarao da će on sve riješiti, da je morao nekome drugome dati opremu ili da je oprema na popravku i slično. Krajem 2014. HRT je kupila novih 18 kamera marke SONY PMW 400 od kojih je 16 podijeljeno kolegama „toncima“ s HRT-a na Prisavlju 3. Snimatelji i tonci su svoju zaduženu tehničku opremu zaduživali na način da su tijekom preuzimanja tehničke opreme potpisivali zadužnicu koju je on osobno izradio, a optuženik je bio dužan iste dostaviti u Inventurnu službu koja je na osnovi zadužnice bila u obvezi upisati u inventurne liste zaduženja snimatelja i tonaca i izdati inventurni broj kojeg je optuženik morao dodijeliti svakom tehničkom sredstvu što iz nepoznatih razloga nije učinio. Svi snimatelji i tonci imaju svoje ormare smještene u prostorije pored spremišta u kojima su spremali zaduženu tehničku opremu, a rezervni ključevi od ormara nalazili su se u skladištu od kojeg su ključeve imali on, optuženik i ČP. Rezervni ključevi su se koristili samo ako je bilo neophodno nekom od vanjskih suradnika (preko agencije za zapošljavanje) dati opremu za rad, a što je isključivo radio optuženik BPS. Misli da nije vodio evidenciju zaduženja. Posumnjao je da nešto nije u redu s opremom kada ga je SP, šefica tonaca u „brzovozu“ pitala zbog čega optuženik posuđuje kamere i drugu opremu te uzima od njenih ljudi bez znanja opremu iz ormara navodeći da treba kolegama iz „sporovoza“ kada zna da „sporovoz“ ima svoju opremu. Nedugo nakon toga MP je poslao mail voditelju PP obavještavajući ga o mogućem nedostatku kamera, a zatim je PP pozvao optuženog na razgovor te je početkom rujna 2016. započeto s inventurom spremišta odnosno cijelog pogona, ali je nakon Mažuranovog odlaska na bolovanje s inventurom prekinuto jer je gotovo sva tehnička oprema bila na zaduženju kod optuženog BPS. U ožujku 2017. je nastavljeno s inventurom kojom prilikom je utvrđeno da u skladištu nedostaje pet kamera, stativi, mikrofoni i dr. Inventure su se do 2009. provodile prema propisima, a 2014. i 2015. su se provodile tako da bi BPS samo pitao kolege za tehničko sredstvo koje je na inventurnoj listi na popisu njihovog zaduženja bez da se osobno uvjerio u stanje sredstva. Međutim, do policijske obrade nije znao da su inventurne liste možebitno krivotvorene.

24. Iz iskaza svjedokinje DJ od 3. srpnja 2017. (list 991-992 spisa) proizlazi da je referent u Službi kontinuirane inventure HRT-a, te da se sjeća se da je negdje u rujnu 2016. kolega EJ dobio poruku od optuženog BPS koji je tražio provođenje izvanredne inventure u Odjelu snimatelja i montažera, tzv. sporovozu te su ga uputili da zahtjev uputi preko rukovoditelja kako je propisano. Nakon kraćeg vremena, PP ili MP, ne sjeća se koji od njih dvojice, poslao je službeni zahtjev za izvanrednom inventurom imovine i opreme u tzv. sporovozu. U rujnu 2016. ona i EJ pristupili su u prostorije tog odjela radi provođenja izvanredne inventure, što je teklo vrlo otežano jer je oprema bila neuredno odbačena po policama i podu, nije bilo moguće prema popisu imovine za mjesto troška, odnosno inventurnim listama tražiti predmete te se pristupilo popisivanju sve zatečene opreme što je također bilo zahtjevno bez specifičnog znanja o snimateljskoj opremi. U popisivanju im je pomagao optuženik BPS, ali njegovo prisustvo nije bilo kontinuirano pa im je dodijeljen u ispomoć i VJ. Prilikom prve inventure utvrđeno je da nedostaje 6 Sony kamera nakon čega je u drugoj prostoriji spremišta jedna od njih nađena, ali bez objektiva i pripadajuće opreme. Povjerenstvo koje je osnovano početkom 2017. ponovno je započelo i provelo inventuru u kojoj je s kolegom EJ također sudjelovala. Po provođenju te inventure sačinjeni su zapisnici, utvrđen je stvarni manjak imovine i rashod imovine.

25. Svjedokinja DJ na zapisniku od 14. svibnja 2021. je iskazala sukladno kao na zapisniku od 03. srpnja 2017. godine s time da je dodala da je još uvijek na istim poslovima, no do danas se ništa od ovoga što je navela nije promijenilo. Točno je da je upravo optuženik da se provede ta inventura, a iz kojih razloga ona se toga više ne sjeća. Misli da joj je kolega EJ dao uputu kako se to mora napraviti. Također je točno da ona i kolega EJ nisu upoznati sa specifičnom opremom koja je bila u tom skladištu i da su imali problema oko utvrđivanja što se tamo nalazi ili ne nalazi. Oprema nije imala evidencijske brojeve i nije bila precizno uvedena u popisne liste.

25.1. Na pitanje zamjenice ODO da li su bile naljepnice na opremi odgovorila je da kod zaprimanja opreme svaki zaposlenik uz izdatnicu dobije i naljepnicu koju je dužan postaviti na zaprimljenu opremu, no vrlo često to zaposlenici ne rade ili ne rade uredno.

Stoga su se javili ti problemi.

25.2. Na pitanje optuženog da li je posao inventurne komisije ili korisnika opreme da naljepi te inventurne naljepnice odgovorila je da je to na zaposlenicima koji su zaduženi sa tom opremom.

26. Svjedok EJ je u svom iskazu od 29. lipnja 2017. (list 993-994 spisa) naveo da je također referent u Službi kontinuirane inventure HRT kao i svjedokinja DJ, a u svom je iskazu pojasnio da kontinuirana inventura istu obavlja na zahtjev rukovoditelja neke radne jedinice ili na zahtjev osobe koja rukovodi Službom kontinuirane inventure. U kolovozu 2016. kod njega optuženik BPS pitao je mogu li oni napraviti inventuru u skladištu i prostorijama Odjela snimatelja i montažera jer da kod njih postoje nesuglasice zbog kojih je on došao u sukob sa šefovima koji da mu zapravo i nisu šefovi jer nisu imenovani. Uputio ga je da takav zahtjev treba postaviti rukovoditelj radne jedinice te je nakon kraćeg vremena zaprimio zahtjev PP za provođenjem inventure na mjestu troška 75012 i 75016. Zajedno s kolegicom DJ je pristupio popisivanju robe u Odjelu snimatelja i montažera, što je u jednom navratu odgođeno zbog bolovanja BPS nakon čega su 9. rujna 2016. pristupili inventuri. BPS je u početku bio prisutan popisivanju robe i pomagao, no ubrzo je došlo do neslaganja o načinu obavljanja inventure jer je optuženik BPS predlagao da se oprema popisuje po njegovom nahođenju, dok su on i kolegica inzistirali da se popisuje redom. Ta inventura je trajala kakvih pet dana, pri čemu je drugi ili treći dan optuženik počeo izbjegavati rad s komisijom u smislu pružanja tehničke asistencije. Nakon popisa robe u skladištu trebalo je popisati robu u ormarima snimatelja tona i tada je optuženik BPS javio da je na bolovanju pa to nisu mogli obaviti po planu. Nakon što je određeno da VJ bude prisutan navedenoj inventuri, nastavili su s popisom robe, da bi u razgovoru sa zaposlenicima Odjela snimatelji i montažeri shvatili da u biti popisuju nevažne stvari te da se sumnja da nedostaju kamere. Tom inventurom je i utvrđeno da nedostaje 6 kamera marke SONY da bi jedna naknadno bila pronađena ispod stola u zadnjem dijelu spremišta među odbačenom opremom. U odnosu na navedeno svjedok ističe da se ta kamera sigurno nije ondje nalazila prilikom prvog pregleda jer je to mjesto osobno pregledao. Suglasno svjedokinji DJ opisuje poteškoće u provođenju inventure, kao i nastavno provedenu inventuru u ožujku 2017. po novoj Centralnoj inventurnoj komisiji, ojačanoj i stručnim kadrom sa znanjima o specifičnostima audio i video opreme, u kojoj je i osobno sudjelovao te koja je uspješno provedena i sačinila zapisnik te utvrdila manjak od oko milijun kuna.

27. Svjedok EJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. je iskazao sukladno kao na zapisniku od 29. lipnja 2017. godine, a ne zna da li se bilo šta u međuvremenu promijenilo.

27.1. Na pitanje suca zašto VJ, PP i MP nisu potpisali zapisnik o inventuri odgovorio je da koliko se sjeća nisu se složili sa utvrđenim manjkom opreme.

27.2. Na pitanje zamjenice ODO obzirom na navod da je optuženik predlagao drugačiji način provođenja inventure odgovorio je da se nisu složili oko toga jer su oni popisivali po inventurnim listama, a u skladištu se nalazilo jako puno opreme koju nisu mogli identificirati jer se radilo o dijelovima opreme za koju nisu imali identifikacijske brojeve. Radilo se o staroj opremi, dijelovima i slično, tako da bi na kraju dobili drugačiji podatak o stanju.

27.3. Na pitanje optuženoga gdje su se kamere nalazile da li u skladištu ili u ormarima odgovorio je da se ne sjeća točno. U skladištu je bilo različitih starih ili prastarih kamera, bilo je čak i nekih novijih kamera, a da li su bili u kutijama ili torbama ne sjeća se. Sjeća se da je ova filmska kamera bila u velikoj željeznoj kutiji. Kako su ostale kamere bile i gdje tada odložene više se ne sjeća.

28. Iz iskaza svjedoka VJ od 29. lipnja 2017. (list 981-982 spisa) proizlazi da je da je dugogodišnji zaposlenik HRT pa je obavljao razne poslove vezano za snimanja, produkcije i dr. Tijekom 2016. pa sve do listopada 2016. bio je na bolovanju zbog pretrpljenog srčanog udara te je po povratku na posao usmeno raspoređen u spremište jer nije bio u stanju obavljati terenski rad. Po dogovoru s MP i PP radio je skladištu Odjela snimatelji i montažeri gdje je zadužen posložiti inventar i pomoći HT u radu i raspoređivanju tehničke opreme. Po dolasku se teško snalazio obzirom da je spremište bilo u potpunom neredu, oprema je bila razbacana i ništa se nije nalazilo tamo gdje je trebalo. Nije imao uvid u stanje opreme već je ujutro uzimao ključ od spremišta, slagao u njemu opremu te pod kraj radnog vremena ključ vraćao ŽP ili MP. Uspio je tijekom oko dva i pol mjeseca posložiti spremište na način da je odvojio opremu za otpis od opreme koju je trebalo inventurno popisati. Od MP je doznao da su iz spremišta ranije nestale kamere i druga oprema. Negdje u travnju 2017. u spremište je pristupila inventurna komisija od 6 članova kojoj je predsjednica bila SP koja je uz njegovu prisutnost i asistenciju obavila pregled zatečene opreme te o tome sastavila zapisnik i popunila inventurne liste. Optuženog BPS poznaje unazad desetak godina, kada je iz glavnog spremišta HRT-a došao za spremištara u Odjel snimatelji i montažeri te ga opisuje kao pristojnog i susretljivog, a kontaktirali su vezano za zaduživanje audio opreme. Prethodni spremištar ŠP uredno je vodio kartice zaduživanja i razduživanja opreme, koje optuženik BPS nije koristio već je davao opremu bez potpisa zadužnice i koliko zna podatke bilježio u „nekakvu teku“. Smatra da je optuženik BPS dobro znao što je kome zadužio i stekao je dojam da je „u svojoj glavi“ znao kakvo mu je stanje robe na skladištu. Navodi i da je kao tonski snimatelj imao svoj ormar na zaduženju u kojem se nalazila oprema za koju je tijekom 2015. počeo primjećivati da mu povremeno nedostaje, da bi se nakon toga opet pojavila u ormaru, ali ne ista ta koju je on dužio nego od nekog od kolega. O tim događajima je izvijestio ČP koji mu je rekao da će razgovarati sa UJ i da će se to riješiti. Nakon bolovanja je u svom ormaru zatekao kameru SONY PMW400, tonsko miješalo i nekoliko kablova, dok za ostalu opremu ne zna gdje se nalazi.

29. Svjedok VJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 29. lipnja 2017. godine, s time da više nije na televiziji nego je već dvije i pol godine na Hrvatskom radiju.

30. Iz iskaza svjedoka NP od 12. lipnja 2017. (list 927-928 spisa) proizlazi da je zaposlen je na HRTu od 1994., a od 2013. na radnom mjestu voditelja reportažnih kola pa je u od tada zbog posla bio u kontaktu s optuženikom ČPS u smislu izdavanja jednokratnih zamjenjivih baterija za mikrofone, širokokutne objektive i slično. Inače optuženog poznaje oko 10 godina koje cijelo vrijeme je radio kao spremištar, zna ga kao snalažljivog u društvu. Optuženik BPS često ga je tražio da mu posudi stative, ali ne govoreći za koju svrhu. Vraćao ih je, ali s određenim kašnjenjem u odnosu na dogovoreno. Prvi put je čuo za nestanak tehničke opreme u listopadu 2016. i to javnim pogovorom na HRTu što ga je zabrinulo jer je u proljeće 2016. optuženom posudio dva stativa koje mu nikad nije vratio, iako ga je to u više navrata tražio. Smatra da optuženik nije pravilno i ažurno postupao s povjerenom mu tehničkom opremom niti je vodio potrebne evidencije. U travnju 2017. ga je SP pitala je li potpisao obrazac za prezaduženje stativa te joj je rekao da nije. Pokazala mu je navedeni obrazac te je utvrdio da potpis ispod njegovog imena nije njegov već ga je netko pokušao kopirati, a isto tako je uočio da su potpisi članova komisije na obrascu najvjerojatnije krivotvoreni odnosno nečitki

31. Iz iskaza svjedoka ŠP (list 929-930 spisa) proizlazi da je ton majstor na HRT u Odjelu sinkronizacije i postprodukcije te da je radio na HRT od 1998., a do 2013. bio je tonski snimatelj na terenu, za koje vrijeme je na radnom mjestu spremištara radio IJ koji je uredno vodio evidencije, a njegovim odlaskom i dolaskom optuženog BPS to je ukinuto iz svjedoku nepoznatih razloga. U vremenu od 2010. do 2013., dok je još radio u „sporovozu“, spremištar je već bio optuženik BPS koji nije vodio nikakvu evidenciju zaduživanja opreme te su uklonjene i zadužnice iz ormara pa je tako ostala nepoznanica tko ima što na zaduženju, a optuženik je izdavao i dodatnu opremu na traženje djelatnika bez postavljanja pitanja. Navodno je BPS vodio osobnu evidenciju, ali to nikad nije vidio. Dolaskom optuženog na mjesto spremištara počeli su nestajati pojedini dijelovi opreme iz ormara pa je tako njemu nestao mikrofon koji je dužio na što se požalio optuženom BPS koji mu je odgovori da se ne sekira, da će se vratiti, što se i dogodilo nakon nekog vremena, ali je vraćen mikrofon s drugim serijskim brojem. O događaju je izvijestio nadređenog voditelja koji mu je odgovorio da će se riješiti. Za optuženog navodi da je sa svima bio u dobrim odnosima, da nikad nije radio probleme oko opreme te da je stekao brojna poznanstva još dok je radio u centralnom skladištu HRT-a. Koliko je njemu poznato od spremišta i ormara s opremom ključeve je imao samo optuženik BPS, a kada su krenule priče o nestanku opreme s njim je prekinuo kontakte iako su inače bili u dobrim odnosima. Od 2013. nema direktnog doticaja s RJ Produkcijsko osoblje iz koje je otuđena tehnička oprema.

32. Svjedok ŠP je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 12. lipnja 2017. godine, s time da je naveo da više nije na istom radnom mjestu kao što je to bio od 2013. godine.

33. Iz iskaza svjedoka CJ (list 985-986 spisa) proizlazi da je snimatelj slike u informativnom programu HRT te da radi u tzv. brzovozu, a optuženog BPS zna kao spremištara zaduženog za izdavanje na susjednom odjelu tzv. sporovozu. Nije s optuženikom izravno surađivao, ali u izvanrednim situacijama bi u slučaju potrebe uz znanje i odobrenje rukovoditelja zadužili opremu koja je po osnovnom zaduženju u sporovozu te je potom vraćali optuženom BPS. Uočio je da o tome optuženik nije vodio nikakvu evidenciju niti je išta potpisivano. Početkom 2016. optuženik ga je zamolio da mu posudi stativ koji je dužio marke Sachler novije proizvodnje što je u dobroj namjeri i učinio nakon čega ga optuženik BPS neko vrijeme nije vraćao. Na inzistiranje svjedoka optuženik mu je donio neki drugi stativ koji je bio stariji i lošiji u vezi s čime mu je optuženik rekao da će to riješiti, ali do toga nije došlo.

34. Svjedok CJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 29. lipnja 2017. godine s time da je dodao da stativ koji je dao optuženom do danas nije pronađen, barem koliko on zna, tako da on i danas radi na onom koji mu je optuženik dao.

35. Iz iskaza svjedoka LJ od 30. lipnja 2017. (list 983-984 spisa) proizlazi da je rukovoditelj Odjela planiranja rasporeda resursa i dispozicije rada na HRT-u, te da se sjeća da je početkom 2015. HRT za potrebe tzv. sporovoza kupila 18 kamera marke Sony PMW 400 i dvije kamere marke SONY PMW 200 te se pokušavalo što prije u potpunosti uvesti snimanje kamerama Sony PMW 400 koje su videozapise snimale nelinearno na memorijske kartice. On je u svom odjelu vodio poslovnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo koji broj kamera je potrebno koristiti u točno određen dan. Nakon što je u jesen 2016. čuo da je u odjelu sporovoza nestalo 6 kamera marke SONY PMW400 izvršio je uvid u svoje evidencije vršnih opterećenja većine kamera i po njima zaključio da su te kamere nestale negdje prije ljeta 2016. Drugih saznanja nema jer nema fizičkog kontakta sa spremištem i opremom.

36. Svjedok LJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. je naveo sukladno kao na zapisniku od 30. lipnja 2017.

36.1. Na pitanje zamjenice ODO da li mu je poznato da bi ubrzo po puštanju u rad neke od kamera morale biti poslane na servis odgovorio je da mu to nije poznato. Najčešće i kad bi se dogodilo ekipe bi zamijenile i uzele neku drugu kameru tako da taj podatak nisu niti imali. Po njegovoj procjeni koliko se sjeća u tom razdoblju nakon što su nabavili te kamere produkcijske ekipe su imale sasvim dovoljno kamera za rad odnosno bilo je manje ekipa nego kamera, koliko se sjeća.

36.2. Na pitanje optuženog da li mu je poznato koliko je kamera kupljeno odgovorio je da je njemu podatak koji ima 18 plus dvije kamere, na što je optuženik stavio primjedbu da je kupljeno ukupno 34 kamere i da ih je on dužio, na što je svjedok izjavio da njemu to nije poznato, on je komunicirao sa nadređenim od optuženika i nije ulazio u te podatke.

36.3. Na daljnje pitanje tko je bio njegov nadređeni svjedok je odgovorio da je to bio ČP.

37. Iz iskaza svjedoka ĆP od 9. lipnja 2017. (list 921-922 spisa) proizlazi da je od 1996. zaposlen je kao tonski snimatelj na HRT u Odjelu montažera i snimatelja, a nadređen mu je MP koji je na tom mjestu zamijenio ČP. Tehnička oprema kojom se na poslu koristi nalazi se u zaključanom ormaru te pored njega ključ ima i spremištar, a to je bio optuženik BPS sve do 2016. kada je otišao na bolovanje. Unazad nekoliko godina primjećivao je nestanak stvari iz svog ormara, konkretno mikrofona za koje je utvrdio da su zamijenjeni drugima te o tome dobio odgovor od BPS da su mikrofoni posuđeni drugim tonskim snimateljima, a da se on koristi drugima dok mu se njegovi ne vrate, ali se protekom nekoliko mjeseci ispostavilo da nisu svi mikrofoni vraćeni. Tijekom ljeta 2016. saznao je za nestanak šest komada Sony kamera te čuo da je jedna pronađena zametnuta. Optuženik je obavljao poslove spremištara te izdavao potrebnu tehničku robu za snimanja, ali nije postojala nikakva izdatnica za zaduženu robu već se upisivalo ručno u bilježnicu time da se znalo dogoditi i da se ne upisuje u bilježnicu. Od kolega HJ, OP, SJ i PJ čuo je da im nedostaje oko 10 komada stereo mikrofona marke Sennheiser. Osobno je potpisao inventurnu listu za 2011., a od tada niti je sudjelovao u inventurama niti potpisivao liste, a niti ga je itko pitao što sve ima na zaduženju od opreme koja mu svakodnevno služi za posao. Ključ od spremišta imali su BPS, ŽP (planer) i ČP (voditelj pogona snimanja), a u skladištu su se nalazili i ključevi ormarića zaposlenika pa su na taj način imali i pristup tehničkoj opremi u ormarima.

38. Svjedok ĆP je na zapisniku od 26. rujna 2022. je iskazao sukladno kao na zapisniku od 09. lipnja 2017. godine.

38.1. Na pitanje branitelja što je po struci svjedok je odgovorio da je po struci elektrotehničar, a na pitanje obzirom na dugogodišnje radno iskustvo koliki je rok trajanja televizijskim kamerama marke "Sony" isti je naveo da obzirom na činjenicu da su dosta u upotrebi njegova je procjena da se radi o opremi odnosno kamerama koje su u upotrebi najčešće 5-6 godina. Na daljnje pitanje branitelja na koji način se zadužuje oprema odgovorio je da je jedan dio opreme svatko od njih zaposlenika zadužuje za stalno, a jedan dio opreme posuđuju zavisno o potrebama posla. Za stalno se zadužuju kamere, tonske miksete, slušalice, mikrofoni i baterije, a kod zaduženja ove opreme za stalno potpisuje se dokumentacija kojom se preuzima ta oprema. Na daljnje pitanje branitelja, zadužena kamera koju je zadužio da li istu mogu zadužiti i druge osobe svjedok je odgovorio da da, u slučaju da on nije na poslu netko od kolega se može služiti tom kamerom za obavljanje posla. Njegova oprema za koju je on zadužen uključivo i kamera nalaze se u posebnoj prostoriji i u ormaru koji je zaključan i od kojeg ključ ima on i spremištar tako da je bilo tko od kolega u mogućnosti i po potrebi uzeti ključ od spremištara, potom uzeti kameru i ostaviti samo obavijest da se kamera nalazi kod njega što se upisivalo u jednu posebnu bilježnicu. Na daljnje pitanje branitelja da li je njemu nedostajalo nešto od opreme odgovorio je da mu je nedostajao jedan stereo mikrofon koji je u nastavku vremena pronađen, no ne zna gdje se nalazio. Zna da ga je policija nazvala i rekla da su pronašli taj mikrofon.

38.2. Na pitanje optuženog tko je imao ključeve od spremišta i tko je bio u mogućnosti koristiti ključeve, uzimati opremu iz ormarića odgovorio je da misli da se radilo o razdoblju od početka 2015. do listopada 2016., misli da se radilo o ŽP i ČP, a s time da je ključeve imao i optuženik jer je bio spremištar. Na daljnje pitanje optuženoga tko je bio zadužen za sve kamere koje su se nalazile na HRT-u odgovorio je da on to ne zna, na što je optuženik komentirao: "ja sam bio zadužen za svih 18 kamera".

39. Iz iskaza svjedoka OP od 13. lipnja 2017. (list 941-942 spisa) proizlazi da je snimatelj tona na HRT, u Odjelu snimatelja i montažera u sklopu RJ Produkcije te da taj odjel ima vlastito spremište gdje se drži sva tehnička oprema na zaduženju kod tonskih snimatelja njihova odjela tzv. „sporovoza“, a za poslove brige o svoj tehničkoj opremi u skladištu bio je zadužen optuženik BPS. Za razliku od svog prethodnika, optuženik je posao radio nemarno i aljkavo. Pristup ključu od spremišta imali su optuženik BPS, ŽP i ČP, a nakon njegove smjene pred ljeto 2016. i MP. Svoju opremu je držao u ormaru, a ključevi svih ormara koje su pojedinačno imali snimatelji tona nalazili su se u skladištu. Već 2015. zamijetio je nedostatak tonske opreme u svom ormaru o čemu je prvotno obavijestio optuženog BPS, ali kako od njega nije dobio nikakvo opravdano objašnjenje gdje je oprema, dalje je izvještavao ČP koji prema njegovim saznanjima nije poduzeo ništa. I drugi snimatelji tona žalili su se optuženom BPS i ČP na manjak i nedostatak osnovne opreme za rad. Nakon Galarove smjene putem maila je i pisano obavijestio novog rukovoditelja MP o tome nakon čega su ga MP i PP pozvali na razgovor te je osnovana inventurna komisija koja je utvrdila manjak tehničke opreme. Po HRTu su kružile glasine da je za manjak odgovoran optuženik BPS, na kojeg je i svjedok sumnjao jer ga je znao viđati u 6 ujutro da otvara ormare snimatelja, iako mu je radno vrijeme bilo od 8,00 do 16,00 sati. Optuženik BPS mu je nedavno tijekom susreta cinično dobacio „a ti si taj domaći izdajnik“ aludirajući na to što je svjedok konstantno od 2015. obavještavao nadređene rukovoditelje o nedostatku tehničke opreme. Siguran je da je upravo optuženik BPS odgovoran za manjak opreme, kao i ČP koji nije ništa poduzeo. Nema saznanja da bi bila provedena inventura od kada je BPS postao spremištar.

40. Svjedok OP je na zapisnik od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 13. lipnja 2017. godine, s time da je naveo da u međuvremenu se ništa novo nije dogodilo niti ima novih saznanja.

40.1. Na pitanje branitelja da li je morao doista dolaziti u 06,00 sati ujutro odgovorio je da ponekad, jer su oni tako radili, no nadalje je naveo da otkad je optuženik prestao raditi sve se uredno vodi.

41. Iz iskaza svjedoka MJ od 29. lipnja 2017. proizlazi da ima obrt [obrt] te se bavi iznajmljivanjem opreme. Optuženog BPS poznaje unazad dvije godine kad ga je imenovani kontaktirao telefonom i pitao zanima li ga otpisana oprema s HRT-a na što je MJ odgovorio potvrdno. Ne zna točno, ali pretpostavlja da je do njegovog broja došao preko Internet stranice na kojoj se vidi čime se njegov obrt bavi ili oglasa. Negdje krajem 2015. od optuženog BPS je kupio 4 mikrofona i jedan monitor. Za monitor je platio 500 EUR-a, a za svaki od ta 4 mikrofona između 1.200,00 i 1.600,00 kuna. Na toj opremi se vidjelo da je stara, ali svjedoku to za posao nije smetalo. Opisana oprema je od njega oduzeta tijekom kriminalističke obrade. Navodi da je općepoznato da se stara oprema na HRT- u baca u kontejnere, nakon čega djelatnici HRT-a koji znaju za to i prvi dođu do kontejnera često pokupe tu opremu i nude je na prodaju na „Njuškalu“ i slično. Negdje koncem 2016. od optuženog BPS kupio je još dvije kamere Sony 400 te mu je svaku platio po 5.000,00 EUR-a, a potom ih prodao za 6.000,00 EUR-a. Optuženik BPS mu je prvo ponudio jednu kameru, a nakon 2 do 3 mjeseca i drugu. Obje su imale oštećen objektiv što je BPS objasnio rekavši da su objektivi oštećeni u transportu i da će se HRT naplatiti od osiguranja, a kamere idu u otpis što mu je povjerovao. Objektive je optuženom vratio zbog oštećenja. Te kamere su mogle biti stare oko dvije godine. Spomenute dvije kamere oglasio je na „eBayu“ sa serijskim brojevima i fotografijom. Tako je jednu prodao češkom državljaninu po imenu ČT s kojim se našao na pola puta u Austriji, a rekao mu je da se radi o otpisanoj kameri s HRT-a. Drugu kameru je prodao australskom državljaninu MT kojemu je istu poslao putem pošte.

42. Svjedok MJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 29. lipnja 2017. godine.

43. Na pitanje suca s obzirom na vrijednost kamere isti je pojasnio da je od optuženoga kupio kamere ali bez objektiva koji su bili oštećeni. Svaki od oštećenih objektiva košta negdje između 5.000 i 15,000 eura i mogu se nabaviti posebno od kamere tako da je on prodao ovoj dvojici samo kamere bez objektiva. Inače kamera sa objektivom košta između 8.000 i 18.000 eura zavisno od objektiva koji je postavljen na kameru. Nije imao razloga posumnjati u ono što mu je optuženik rekao jer su i jedna i druga kamera bile vidljivo oštećene, a da je sumnjao sigurno ne bi javno oglašavao prodaju takvih stvari.

44. Iz iskaza svjedoka EP od 8. lipnja 2017. proizlazi da je isti poznanik optuženika koje je do 2014. radio na HRT-u, iskazao je da je tijekom 2014. od optuženog BPS za 25.000 kuna kupio dva rabljena stativa marke SACHTLER 18P, pripadajuće noge stativa s panoramskom ručkom, SACHTLER HORIZON s panoramskom ručkom, papučicama za nogare stativa, šarafima i pločicom, i noge stativa baby legs. Optuženik je njemu nudio robu i tvrdio da je sve čisto. Stativi koje je kupio od optuženog oduzeti su uz potvrdu od GT, majke njegove bivše djevojke.

45. Svjedok EP je na zapisniku od 11. ožujka 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 08. lipnja 2017. godine s time da je dodao da mu optuženik nije ostavljao dojam osobe koja bi ukrala ili na bilo koji drugi način zloupotrijebila predmete kojima raspolaže na radnom mjestu tako da ni na koji način nije uopće mogao znati da se radi o ukradenim stvarima.

45.1. Na pitanje zamjenice ODO-a da li je zatražio povrat tog trećeg stativa za kojeg navodi da je kupio ranije odgovorio je da je, no upozoren je da su svi ti predmeti predani državnom odvjetništvu odnosno sudu i da su dokazi u ovom postupku.

46. Iz iskaza svjedoka ĐP od 9. lipnja 2017. (list 910-912 spisa) proizlazi da je zaposlen na HRT u glavnoj režiji Hrvatskog radija, te da mu je od 2012. optuženik znao dolaziti i nuditi na prodaju audio opremu novije proizvodnje govoreći da se radi o opremi koja je razdužena i bačena u reciklažu. U periodu od 2010. do 2013. od optuženog je kupovao potrgane mikrofone, kutije za mikrofone i ambalažu, što mu je sve trebalo za muzej audio opreme. Optuženik mu nije rekao otkud mu to. Isto tako, optuženik BPS je od njega u dva navrata posudio audio opremu i nikako je nije htio vratiti da bi se 2013. jednom prilikom pojavio usred noći kod njega s velikom kutijom sa više mikrofona Sennheiser i baterijskih miksera marke Sqn što je ostavio kao zalog za posuđenu audio opremu koju nije vratio. Nedugo nakon toga mu je poslao mail da je u životnoj opasnosti i da hitno treba određenu opremu da bi se spasio. ĐP je također naveo da je predao policiji kutije s tim mikrofonima i mikserima.

47. Svjedok ĐP je na zapisniku od 3. prosinca 2021. naveo sukladno kao na zapisniku od 09. lipnja 2017. godine, s time da se od tog iskaza pa do danas ništa nije događalo.

47.1. Na pitanje zamjenice ODO-a s obzirom na dio iskaza da ga je optuženik nazvao i tražio opremu da bi spasio glavu, o kojoj opremi se radi odgovorio je da s obzirom na protek vremena se ne može sjetiti o kojoj se to opremi radi.

47.2. Optuženik je naveo da "rađenje glave" nije se radilo o tome da bi mu netko držao pištolj na čelu, na što je svjedok naveo da ovakav navod nije nikada čudan u njihovoj praksi jer s obzirom na prirodu posla uobičajeno je da ga kolege zovu u bilo koje doba noći jer im treba tehnika koja se ili pokvarila ili nedostaje. Ujedno je naveo da bi bili precizni vezano za opremu koju je optuženik nudio može navesti da se radilo o opremi koja s obzirom na izmjene i tehnologiju propisa može biti samo opasan industrijski otpad. Naime, knjigovodstveno se određena oprema u HTV-u može voditi sa određenom vrijednošću, no nakon izmjene propisa do kojih je dolazilo i primjene novih standarda takva oprema je više neupotrebljiva. Čak je nužno i dodatno platiti da bi ju se zbrinulo na propisani način. Ovo ne vrijedi za kamere jer se one ipak mogu prilagoditi za daljnje korištenje.

47.3. Na pitanje branitelja da li je oprema koju je kupovao od optuženika bila funkcionalna i koliko je vrijedila odgovorio je da oprema koju je on uzimao od optuženika je bila iz razdoblja od 1960.-tih do 1980.-tih godina, a njihova vrijednost je bila otprilike današnjih 20,00 ili 30,00 kuna.

48. Iz iskaza RP od 9. lipnja 2017. (list 907-909 spisa) proizlazi da je nekadašnji zaposlenik HRT u mirovini te je površno poznavao optuženog BPS. Početkom listopada 2016. optuženik BPS ga je pitao da mu iznajmi snimač Soundevices 788T jer da mu treba za snimanje za akademiju pa mu je isti iznajmio za 200 kn po danu na oko 4 dana. Jedne zgode mu je optuženik BPS donio Nagra 4 uređaj za snimanje zvuka na magnetofonske vrpce, nije mu to naplatio niti zna otkud mu uređaj. Nakon nekog vremena BPS ga je ponovo tražio snimač, ali ga dulje vrijeme nije vraćao, javljao se i odgađao povrat. Pokušao ga je „stisnuti“ preko sina AP, koji je također zaposlen na HRT-u. Pretpostavlja da je optuženik BPS tim snimačem pokrivao neki manjak u skladištu. BPS nenajavljeno je donio na njegovu adresu i predao supruzi kameru marke Hero 4, o čemu nisu niti razgovarali i poslije se nisu čuli. Sin AP mu je ispričao o susretu u Hotelu „I“ kada je bila i Mažuranova supruga i dala 4000 eura kao kaparu da će kupiti uređaj ako ga ne vrate. Tu kameru HERO 4 je dao policiji, a njemu je vraćena njegova kamera jer su na HRT shvatili da to nije njihovo.

49. Iz iskaza AP od 9. lipnja 2017. (list 913-915 spisa) proizlazi da nije od ranije poznavao BPS, već mu je otac (RP) kazao da je optuženom FP iznajmio uređaj za snimanje i da ima problema jer mu uređaj nikako ne vraća. Od oca je dobio telefonski broj od FP i negdje oko 20. listopada 2016. ga nazvao, predstavio mu se, rekao da zove zbog očeva uređaja i kazao da to izvoli vratiti isti dan. FP je rekao da je uređaj u Zagrebu i da on do toga ne može doći, što mu je bilo sumnjivo pa mu je rekao da se izvoli javiti za sat vremena i riješiti taj problem jer će ga u protivnom prijaviti policiji. Za nekih 45 minuta nazvala ga je ženska osoba rekavši da je supruga od FP i zamolila da ne ide na policiju te se rasplakala rekavši da je očev uređaj na HRT-u u skladištu i da njenog muža terete za nestanak opreme i da on ne može do tog uređaja jer su mu uzeli ključeve spremišta. Dogovorio se s tom suprugom od FP u Hotelu „I“ gdje se našao s njom, a bio je u društvu oca. Htio je da se napiše retroaktivno revers što je i učinjeno i tada im je TP dala 5.000,00 EUR-a kao polog dok se ne riješi čitava situacija i taj je novac on zadržao. Nakon tjedan dana dobio je poruku od TP da ne može napraviti ništa, a onda je s ocem otišao kod očeva poznanika ŽP u [adresa] gdje su mu sve ispričali vezano za uređaj. On je organizirao sastanak na HRT-u gdje su bili MP, ŽP i PP te im je prezentirao račune očeva uređaja, serijske brojeve i očitovanje o slijedu događaja, a predao im je i revers koji mu je dala JT te im je nakon desetak dana vraćen uređaj. Nakon toga je Č vratio 5.000,00 EUR-a pri čemu se za susret prethodno dogovorio s TP. Predložio im je da bi bilo korektno da mu ostave jedan manji dio novca s obzirom na sve ove probleme pa su se složili oko cifre oko 1.000,00 EUR-a što je zadržao. TP je upozorio da bilo najbolje da se udalji od optuženog jer i sama radi na HRT-u te da će joj tih 1.000,00 EUR-a sačuvati da ima s čim nahraniti djecu jer situacija po njenog supruga neće dobro završiti, no TP je optuženog stalno branila.

50. Svjedok AP je na zapisniku od 11. ožujka 2021. naveo sukladno kao na zapisniku od 09. lipnja 2017. godine s time da je dodao da nikada nije dobio nikakav novac od optuženog i njegove supruge, nikakvih 5.000 eura. Točno je da je od optuženog i njegove supruge dobio 1.000 eura na ime korištenja opreme, no ništa više od toga. On nikada nije radio na HRT-u.

50.1. Na pitanje zamjenice ODO-a da li je bilo predaje iznosa od 5.000 eura kao pologa odgovorio je da je u njegovom iskazu neprecizno naznačeno jer su oni razgovarali i on je rekao da je vrijednost opreme oko 5.000 eura pa su oni rekli da bi mogli osigurati takav iznos, no takav iznos mu nikada nije predan, nego mu je samo predan iznos od 1.000 eura.

51. Iz iskaza svjedoka CP od 14. lipnja 2017. (list 954-955 spisa) proizlazi da je redatelj u sportskom programu HRT, te da je iako je bio predložen za člana inventurne komisije 2015. od strane tadašnjeg voditelja VT, odustao od toga zbog radnih obveza. Nije nikada sudjelovao u provođenju inventure niti je potpisivao ikakve inventurne liste koje bi se odnosile na tehničku opremu. U odnosu na optuženog BPS može samo reći da mu je imenovani tijekom 2015. bez njegovog znanja uzeo iz sobe producenta sportskog programa kompletiranu kameru i stativ s ostalom tehničkom opremom te mu taj komplet vratio preko voditelja MP time da su nedostajali dijelovi opreme iz kompleta koju je pomoću voditelja MP ponovo kompletirao.

52. Iz iskaza svjedoka ČP od 7. srpnja 2017. (list 999-1000 spisa) proizlazi da je za nestanak kamera i opreme čuo od MP i ŽP u rujnu 2016. godine kad već neko vrijeme nije bio rukovoditelj Odjela, već samo snimatelj. Optuženik BPS bio je zadužen za svu opremu koja se nalazila u skladištu te za razduživanje i zaduživanje iste. Spremišni prostor izgleda tako da se s jedne strane nalaze ormari u kojima su kamere, a pored toga je prostorija koja je pod ključem. Ključ te prostorije imao je on kao rukovoditelj Odjela snimatelji i montažeri, ŽP kao voditelj pogona, te optuženik BPS. Ključeve od ormara u kojima su tonski snimatelji držali kamere, a kojih je bilo oko 20-tak, imali su oni, dok je rezervne ključeve od ormara imao i optuženik BPS. Inventure su se provodile na godišnjoj osnovi te je za objedinjavanje tih inventura bila zadužena inventurna komisija, time da je svaki rukovoditelj pojedine radne jedinice zadužio ljude u svojoj radnoj jedinici i to u pravilu 3 do 4 osobe po odjelu kako bi proveli inventuru cjelokupne imovine HRT-a. Redovito je za provođenje inventure predlagao optuženog BPS iako smatra da je imenovani dosta šlampavo radio svoj posao, zato jer je njegovo radno mjesto bilo unutar kuće, dok su snimatelji najviše bili na terenu. Kada je otišao sa pozicije rukovoditelja Odjela ključ od prostorije u skladištu predao je svom nasljedniku MP. Svjedoku ČP predočene su popisne liste osnovnih sredstava na dan 14.09.2015. na jednoj od lista koja sadržava potpise više osoba i datum 07.02.2016. Za paraf koji je vidljiv pored rubrike „potpis rukovoditelja“ decidirano je rekao da se to sigurno nije on potpisao, ali da to liči na njegov paraf, pa pretpostavlja da je netko jako dobro znao kako se parafira. Istaknuo je da na tom mjestu niti ne treba biti njegov paraf, već paraf ili potpis DP, rukovoditelja radne jedinice.

53. Svjedok ČP je na zapisniku od 21. svibnja 2019. naveo da je bio rukovoditelj odjela snimatelji i montažeri u periodu od lipnja 2013. do travnja 2016. pa je tako bio nadređen optuženiku. Nije imao obzirom na činjenicu da je bio nadređen u odnosu na oko 180 zaposlenika, neposredan kontakt s optuženikom, s njim je uobičajeno kontaktirao ŽP zaposlen na radnom mjestu voditelja odjela pogona, koji je radio plan ekipa i plan razmještaja kamera, jer je kamera bilo manje nego djelatnika. Kada je neki djelatnik iz spremišta preuzimao opremu, o tome je potpisivao priznanicu što je bio slučaj i prilikom vraćanja ali se to nije odnosilo na kamere.

54. Nadalje, naveo je da su nove kamere kupljene tijekom 2014., a nije imao saznanja da bi neke nedostajale iz spremišta odnosno, da ih ne bi bilo u HRT-u, to je utvrđeno nekoliko mjeseci nakon što je prestao obnašati navedenu funkciju. ŽP je ostao na istom radnom mjestu i nakon što je otišao s mjesta rukovoditelja odjela.

54.1. Vezano za upit o provedenoj inventuri krajem 2015., po logici stvari, on u istu ne smije biti uključen jer se kontrolira segment vezan za njegov odjel. Inventurna komisija se imenuje od strane drugih odjela unutar HRT-a, a on je naknadno saznao na drugom sudu da se nalazi njegov potpis na popisnoj listi osnovnih sredstava, sigurno lažan potpis. Napominje da je on o tome bio pitan kod policije, navedena lista mu je predočena te je on rekao da se na njoj ne nalazi njegov potpis. Vezano za kontakt sa DP na temu provođenja inventure, pojašnjava da je on njegov nadređeni i zbog toga mu je predlagao koje članove iz njegovog odjela da stavi u komisiju koja je trebala biti sastavljena od djelatnika više odjela. On je u rujnu 2016. od MP i ŽP saznao da nedostaju kamere.

54.2. Napomenuo je da na predočenoj popisnoj listi osnovnih sredstava se ne nalazi njegov paraf, njegov potpis se tu ne bi niti smio nalaziti već potpis DP. Također je uočio kao što je već navedeno u zapisniku kod ŽDO da su identični potpisi u odnosu na tri osobe navedene na navedenoj listi. U slučaju da imenovani član inventurne komisije je spriječen u provođenju inventure, rješenjem mora biti imenovan drugi član komisije. Osobnih saznanja o tome da bi optuženik uzeo kamere i drugu opremu, nema.

54.3. Na poseban upit branitelja optuženika odgovorio je da se inventura provodi na način da se podaci dostavljeni od Odjela inventurne komisije, vezani za stvari koje su zadužene po pojedinom odjelu uspoređuju sa stvarnim stanjem inventara na pojedinom odjelu.

55. Iz iskaza svjedoka JP od 13. srpnja 2017. (list 1001-1003 spisa) proizlazi kako se na traženje ČP koji mu je tada bio nadređen našao na Odluci o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015. i osnivanju popisnih komisija koju je odluku od 11. studenog 2015. donio tadašnji ravnatelj HRT-a AJ, kao član podkomisije za inventuru u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje među kojim članovima su još bili optuženik BPS, GP, VP, KPS i CP kao zamjenik te komisije. Nikad mu ta Odluka nije uručena niti je ikada sudjelovao u ikakvoj inventuri. Čuo je priče o nestanku 6 kamera, a kamere kao i stative koji su nestali je dužio prema rasporedu poslova optuženik BPS. Ujedno je napomenuo da nije stavljao nikakav svoj potpis na nikakvu inventurnu listu pa kad su mu u spisu predmeta predočeni potpisi na popisnoj listi osnovnih sredstava na dan 14. rujna 2015., a sa datumom liste i datumom potpisa 7. veljače 2016. naveo je da u rubrici „Potpis rukovatelja“, „Potpis rukovoditelja“ i „Potpisi komisije“ gdje se vide nekakvi potpisi četiri člana komisije, nigdje nije njegov vlastoručni potpis.

56. Svjedok JP je na zapisniku od 14. svibnja 2021. naveo sukladno kao na zapisniku od 13. srpnja 2017. godine. Drugo nema ništa za dodati osim što je u međuvremenu odnosno 2018. godine otišao u mirovinu.

56.1. Na pitanje zamjenice ODO da li ga je optuženik pozvao bilo kojom zgodom da bude sudionik u inventurnoj komisiji odgovorio je da nije, da on ovdje optuženog uopće ne poznaje.

57. Iz iskaza svjedokinje KPS od 29. lipnja 2017. (list 968-970 spisa) proizlazi da je zaposlena kao realizator na HRT-u, a na predočenje inventurne liste u omotnici na listu 696 spisa od 14. rujna 2015. navela je da se u donjem desnom uglu navodi kao potpisnik komisije pod 1 „ BPS“, a ispod toga pod rubrikama 2, 3 i 4 je rukom naznačeno „u.z.“ i nekakvi parafi pri čemu izričito navodi da njen potpis nije niti u jednoj od te četiri rubrike u donjem desnom uglu popisne liste na dan 14. rujna 2015. Na HRT-u su od nje i drugih članova tadašnje komisije tražili da se očituju o tim potpisima na naprijed navedenoj popisnoj listi, što su oni davanjem izjava i učinili. Naime, tek u studenom 2016. godine saznala je da je postala član nekakve popisne komisije od svog sadašnjeg rukovoditelja PP iako nije dobila nikakvu pisanu odluku o tome. Na toj listi su kao članovi popisne komisije bili, koliko zna, još VP, CP i JP za Odjel snimatelji i montažeri. Misli da se radilo o redovnom popisu predmeta i opreme te imovine. Navela je također da nije sudjelovala u nikakvoj komisiji niti popisivala bilo kakvu imovinu dok je vezano za nestanak kamera i ostale opreme načula glasine koje su se širile po hodnicima HRT-a početkom jeseni 2016. godine, o čemu neposredno ne zna ništa osim da se sumnja bacala na voditelja spremišta u kojem su se nalazile kamere i oprema, odnosno na optuženog KT.

58. Iz iskaza svjedoka VP od 5. lipnja 2017. (list 889-890 spisa), proizlazi da je zaposlen na HRT kao redatelj, nema saznanja o nestanku kamera niti poznaje optuženog jer po prirodi posla nema doticaja sa spremištem. Međutim, nije znao niti da je imenovan tijekom 2015. za člana inventurne komisije jer mu odluka o osnivanju popisnih komisija na dan 31. prosinca 2015. kojoj je u potpisu glavni ravnatelj HRT-a, AJ, nikad nije uručena niti je za nju znao. Na predočenje inventurnih lista u posebnom omotu pod brojem 696 spisa i četiri potpisa komisije, navodi da niti jedan od potpisa četiri člana komisije od 1 do 4 nije njegov potpis.

59. Svjedok VP na zapisniku od 18. veljače 2019. iskazao je da vezano za okolnosti o kojima mu sudac predočava da ima iskazivati, može reći da osobu imena optuženika, osobno ne poznaje, obzirom je obavljao posao redatelja u periodu za koji ga se pita, nije imao nikakvog doticaja s optuženikom. Nema nikakvih saznanja o činjenici da bi nestale neke kamere na HRT-u, nije niti znao da je imenovan članom inventurne komisije, dok mu to nije predočeno kod policije. Kad je došao na ispitivanje kod policije, zajedno s nekim drugim kolegama, razgovarali su o tome, i tada je shvatio da neki drugi kolege i to JP, CP i KPS, znaju da su bili članovi te komisije ali on nije to znao.

59.1. Nakon što mu se predočava dokumentacija naslova "popisna lista osnovnih sredstava " i to 10 listova može reći da u okviru svog posla nije upoznat s tim ispravama, na stranicama 2 i 10 se ne nalazi njegov potpis, a koja dokumentacija prileži spisu u kuverti na listu 696. Nitko ga nije obavijestio da je član inventurne komisije, vjerojatno je u tom periodu bio na godišnjem odmoru.

59.2. Na poseban upit branitelja optuženika odgovorio je da osobu imena GP za kojeg mu branitelj također predočava da je bio član inventurne komisije, ne poznaje. Nakon što mu se predočava dio iskaza koji je iznio kod ŽDO u kojem je navedeno da se očito može desiti da se o takvim odlukama ne obavještavaju zaposlenici, a vezano za činjenicu da mu odluka o tome da je član inventurne komisije nije uručena, može reći da uopće nema saznanja o tome što bi bila zadaća člana takve komisije, može samo nagađati. Nije bio nikad ni u kakvoj komisiji tog tipa.

59.3. Na poseban upit punomoćnika oštećenika odgovorio je da nema saznanja o tome jesu li drugi članovi koji su bili imenovani, inače u takve komisije, bili o tome i informirani, kada je naveo da se o takvim odlukama ne obavještavaju zaposlenici, tu tvrdnju je temelji isključivo na svom iskustvu.

60. Svjedokinja TP je na zapisniku od 8. lipnja 2017. iskoristila svoje zakonsko pravo i nije iskazivala obzirom da joj je optuženik suprug.

61. Iz iskaza svjedoka UP od 13. lipnja 2017. proizlazi da tijekom razgovora, predmetni navodi da je preko agencije za zapošljavanje „ELECTUS“ bio zaposlen kao vanjski suradnik u HRT-u u vremenskom razdoblju od 25.01.2015. godine do kraja listopada 2016. godine i to kao snimatelj tona na tzv. "SPOROVOZU", u odjelu montažera i snimatelja. Radio je manje-više na svim vrstama emisija, od informativnih programa, Dnevnika, sportskih priloga i dr. Na postavljeni upit da li je koristio kakav ormar te da li je imao u zaduženju kakvu tehničku opremu, predmetni navodi da je koristio ormar na kojem je bilo napisano njegovo ime i prezime, a unutar kojeg se nalazila mikseta marke „SQN4“, dva ili tri mikrofona i jedan mikrofon, tzv. „PECALJKA“. Vezano za nestanak kamera, predmetni navodi da je čuo za nestanak kamera i to nakon povratka tehničke opreme s Olimpijskih igara iz Brazila 2015. godine. Također navodi da ga to uopće ne čudi s obzirom da je za vrijeme dok je tamo radio, uvijek nedostajalo neke opreme. Naime, izjavljuje da ga je začudila činjenica da je skoro svaki put u ormaru zatekao drugu opremu, a ponekad čak pojedinih dijelova opreme nije bilo, tako da nije mogao ići na snimanje. Navodi da je oko toga najviše polemike vodio sa tadašnjim spremištarom, ČPS, kojeg je svaki puta kada mu je nešto nedostajalo iz ormara zvao telefonom i govorio istome što mu nedostaje te da ne može raditi bez opreme. Na to bi mu BPS davao objašnjenja da je oprema kod nekog drugog na korištenju ili bi mu sa zakašnjenjem traženu opremu donio. Što se ključeva od ormara tiče, predmetni navodi da je svatko imao ključ od svog ormara, a rezervne ključeve je imao H FP i tadašnji šef, ČP. Te misli da je rezervne ključeve od ormara imao i planer, ŽP, ali ne može to sa sigurnošću potvrditi. Na postavljeni upit tko je stavljao opremu u ormare, predmetni navodi da je to radio spremištar BPS, te da mu je to od prvog radnog dana bilo neobično, s obzirom da je čuo da svatko ima svoju opremu. U daljnjem razgovoru navodi da se sjeća jednog događaja koji se dogodio tijekom rujna 2016. godine, kada je trebao ići u popodnevnu smjenu, a dan prije je primijetio da mu za sutrašnji dan nedostaje mikrofon za snimanje, pa je iz tog razloga nazvao spremištara MPS i to mu rekao, na što mu je H FP odgovorio da se nađu oko podneva na parkiralištu kod HYPO banke na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, te da će mu tamo donijeti traženi mikrofon. Iako začuđen neobičnim prijedlogom, predmetni se složio i došao u dogovoreno vrijeme na dogovorenu lokaciju, gdje je dolaskom na parkiralište zatekao MPS kako stoji pored svog privatnog vozila marke „CITROËN C5“, bijele boje, ZG-reg. oznaka, te kako u ruci drži nekakvu PVC vrećicu u kojoj se nalazio navedeni mikrofon za potrebe snimanja. Nakon što je završio sa snimanjem, predmetni je ostavio spomenuti mikrofon u svom ormaru, nakon čega je otišao kući. Navodi da idućeg dana, po dolasku na posao, navedeni mikrofon više nije bio u ormaru, čemu nije pridavao nikakav značaj, smatrajući da je navedeni mikrofon H FP ponovo nekome drugome dao na korištenje. Osim toga što je H FP spomenuti mikrofon donio predmetnom na lokaciju van kruga HRT-a, sa svojim privatnim vozilom, van radnog vremena, još mu je čudnija činjenica ta da je par dana kasnije saznao da je BPS još mjesec dana prije toga otišao na bolovanje. S tim u svezi, predmetni navodi da je isto tako jedan-dva dana nakon gore navedenog događaja čuo među kolegama da H FP za vrijeme bolovanja dolazi i odlazi u krug HRT-a u sitnim jutarnjim satima, što mu je potpuno neshvatljivo i čudno baš zbog same činjenice da je BPS bio na bolovanju. Isto tako navodi da mu nije poznato da li se netko od kolega bavi ili se bavio privatno sa snimanjem niti da li itko od kolega odnosi bilo kakvu opremu kući, za privatno korištenje, jedino misli, da s obzirom na sve naprijed navedeno, da H FP iznosi opremu van HRT-a. Također navodi da nije upoznat s činjenicom da li se i kada provodila inventura u skladištu HRT-a, da nije nikada sudjelovao u provođenju inventure, da nije upoznat s mogućnošću krivotvorenja inventurnih lista i slično. Na kraju, predmetni navodi ne zna gdje bi se sporne kamere mogle nalaziti, ali je mišljenja da je za nestanak kamera najodgovorniji BPS obzirom da je isti obnašao posao spremištara.

62. Svjedok UP je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 13. lipnja 2017. godine.

62.1. Na posebno pitanje zamjenice ODO da li je navod na početku iskaza da je čuo za nestanak opreme 2015. godine odgovorio je da je moguće da se zabunio jer su Olimpijske igre u Brazilu bile 2016. godine.

62.2. Također je naveo da nije točno da bi kasnili sa snimanjem zbog nedostatka opreme jer bi kad bi im zatrebala oprema istu opremu H doista i nabavio, ali sa zakašnjenjem.

63. Iz iskaza svjedoka BJ od 13. lipnja 2017. proizlazi da je na HRT-u bio zaposlen oko 7-8 godina, i to negdje od 2008. do lipnja 2016. godine, te je za vrijeme radnog odnosa radio na mjestu tonskog snimatelja na terenu u tzv. sporovozu. Njegovi nadređeni bili su LT, a nakon njegovog odlaska u mirovinu zamijenio ga je ČP, dok je glavni šef bio po prezimenu M, ali se ne sjeća imena. Nadalje naveo je da je dolaskom na radno mjesto na HRT-u, kao tonski snimatelj na terenu, zadužio osnovnu opremu za rad koju je pohranjivao u ormaru koji se nalazi u prostoriji pored spremišta te je za zaduženu opremu dobio od tadašnjeg voditelja ČP zadužnicu na potpis na kojoj je točno bila popisana oprema sa serijskim brojevima, a u to vrijeme je spremištar bio BPS. Kao snimatelj na HRT-u mogao je zadužiti samo dvije vrste kamera, a jedna od njih bila je „Sony“ FS 55 koja je ujedno bila jedina, ali i najskuplja, i zadužena osobno na njega jer je njome mogao raditi samo on obzirom da je jedini stručno osposobljen za rad s istom, ali je isto tako i dužio kameru marke SONY 400. Također izjavljuje da su dolaskom MPS na radno mjesto spremištara započeli problemi s opremom, odnosno, počeli su nestajati pojedini komadi opreme iz ormara, nakon čega bi se naknadno pojavljivali, snimatelji su morali raditi s drugom opremom a ne onom koju imaju na zaduženju, iako za to nije bilo razloga, a ubrzo više nitko osim spremištara odnosno BPS nije znao čija je čija oprema i tko što ima na zaduženju. Nadalje, u razgovoru s drugim djelatnicima kao i nekim vanjskim suradnicima, čuo je kako su neke kamere u vlasništvu HRT-a iznajmljene „Nova TV“ za potrebe snimanja „Farme“, što ga nije previše iznenadilo obzirom da su s drugim TV kućama razmjenjivali i opremu i snimke bez ikakve papirologije koliko je njemu poznato, a što se do dolaska BPS nije događalo. Nadalje isti izjavljuje kako je praksa postala da se HRT-ova oprema posuđivala van HRT-a dok se za njihove potrebe unajmljivala oprema od vanjskih tvrtki, pa tako i od tvrtke RP, iako za to nije bilo logične potrebe. Za RP navodi kako je bivši zaposlenik HRT-a koji je radio do prije 5 godina nakon čega je kupio set opreme za snimanje u cilju iznajmljivanja te se s vremenom proširio. Također, Mladenov sin, AP, vlasnik je produkcijske kuće. Dalje isti navodi da je prilikom jednog sastanka sa BPS, jedan od vozača kombija HRT-a, čije se ime ne može sjetiti, pohvalio se novim automobilom, kao i kućom odnosno imanjem koje je naslijedio od člana obitelji, nakon čega je na oglasnoj ploči u skladištu drugo jutro osvanuo izlist s bankomata na kojemu je bio istaknut iznos od 256.000 kuna na računu, a kako nije bilo imena na izlistu, svi su zaključili kako je to Mažuranov račun te se na taj način htio pohvaliti. Nadalje, vezano za Mažuranovo financijsko stanje, većini djelatnika je bilo čudno što si uz plaću spremištara od otprilike 5.000 kuna, te bez kredita koliko je njemu poznato, BPS može u par godina promijeniti tri automobila te kupiti stan. Također je naveo da mu je poznato da je u vrijeme kada je BPS kupio novi automobil, u isto vrijeme i ŽP kupio također novi automobil, Peugeot 3008. Tijekom razgovora ističe da je kolega koji se sada nalazi najvjerojatnije u mirovini, i to CT, svakodnevno slao mailove vezano za opremu, kako spremištaru, tako i cijelom hijerarhijskom sustavu na HRT-u, ali nitko nije reagirao. Na upit vezan za nestalu opremu te vođenje evidencija, svjedok navodi kako su ključeve spremišta i pristup skladištu imali jedino BPS, ČP te ŽP, koji su ujedno i jedini imali pristup opremi i jedini imali uvid u stanje opreme te bili upoznati s pritužbama vezanim za nedostatke. Također navodi da je sa cjelokupnom situacijom bio upoznat i ZT, sadašnji glavni ravnatelj HRT-a, koji je po njegovom mišljenju pomogao da se ČP zaposli na HRT-u, a moguće je da je i sam umješan u nestanak opreme, obzirom da odaje dojam osobe koja je upletena u razne nelegalne poslove. Na poseban upit da li je netko obavljao poslove van radnog mjesta, naveo je kako nije nikakva tajna da su pojedini djelatnici obavljali razne poslove van radnog mjesta i to službenom opremom, kao i da su djelatnici snimali emisije za vrijeme radnog vremena službenom opremom HRT-a, koje su emisije potom dopustili, službenom opremom HRT-a radili za druge TV kuće, kao i FT koji je zaposlenik na HRT-u, Galarov rođak, a dosta je surađivao s RP van radnog mjesta. Svjedok navodi kako su BPS i ČP znali organizirati sastanke u cilju dogovora što je od opreme potrebno nabaviti, o čemu bi se sastavio popis nakon čega bi se nabavila sasvim druga, najčešće njima nepotrebna oprema koja bi po isporuci HRT-u nestala iz spremišta. Također je naveo da mu je u sjećanju ostao kamion/agregat koji je po narudžbi rađen u BiH za potrebe HRT-a, plaćen nekoliko desetaka tisuća eura, a koji se po isporuci, na dvorištu zgrade HRT-a prilikom isprobavanja zapalio i izgorio, nakon čega im nije isporučen drugi kamion u zamjenu niti je vraćen novac koliko je BJ poznato, a isto tako nitko nije niti odgovarao za to. Na poseban upit, naveo je kako se često događalo da opremu nose kući, najčešće zbog radnog vremena, kada su radili i po 16 sati na terenu te nisu stigli vratiti u bazu. Nadalje ističe da su još krajem 2015. godine počela nagađanja među zaposlenicima o nestanku 3 ili 4 kamere, što je došlo do BPS, ali i ČP, nakon čega je BPS počeo govoriti kako su kamere na servisu, a što je svima bilo čudno obzirom da su kamere bile stare tek oko godinu dana i obzirom da su upoznati s opremom smatrali da za to nema razloga, a nedugo zatim se našao u društvu jednog zaposlenika AVC-a koji se hvalio o poslovima s HRT-om gdje je tom prilikom izjavio kako jedino HRT-u mogu prodati opremu koju nitko drugi ne želi kupiti. Također naveo je kako je na HRT-u, u njegovo vrijeme, vladao totalni kaos te mu nije jasno kako su uopće uspjeli odraditi neke poslove obzirom na sve nedostatke. Također navodi kako su se na HRT-u radili natječaji, za točno određene tvrtke, kada bi se u uvjetima natječaja detaljno popisivala potrebna oprema usklađena s popisom inventara točno određene tvrtke. Na posebno pitanje što se događa s opremom koja više nije za upotrebu, naveo je kako se navedena oprema komisijski određuje da li je za uništavanje ili nije, te se ista odlaže u kontejner za tu namjenu po koji bi zatim dolazili tehničari iz Centralnog spremišta i odvozili opremu kamionom na daljnje uništenje, te da postoji lista na kojoj je popisana sva oprema koja je otišla na uništavanje odnosno otpis. Na postavljeni upit vezano za provođenje inventure, krivotvorenja inventurnih lista i dr., isti izjavljuje da nikad nije bio prisutan tijekom provođenja inventure već da su inventuru bez znanja djelatnika provodili ČP i BPS i to najčešće u dane vikenda na način da su iz spremišta uzimali ključeve ormara bez prisutnosti djelatnika i vršili uvid u sadržaj tehničke opreme koja se nalazila u ormaru. Nakon tako provedene inventure nikad nije potpisao bilo kakav dokument ili slično, dok za druge kriminalne aktivnosti koje se odnose na inventurne liste isti navodi da nema saznanja.

64. Svjedok BJ na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao je sukladno kao na zapisniku od 13. lipnja 2017. godine. Jedino se u međuvremenu promijenilo da više nije u tom poslu na HRT-u. Otišao je sa HRT-a, dao je otkaz.

64.1. Na pitanje zamjenice ODO je li mu upravo optuženik rekao da se kamera nalazi na servisu svjedok je odgovorio da da, u razgovoru s njim je saznao da je jedna od kamera koju je trebalo koristiti na snimanju, nalazi se na vanjskom servisu.

64.2. Na ovaj navod optuženik je naveo da se radilo o nadogradnji kamere u firmi Audio video konzalting na koji prigovor je svjedok naveo da o tome nema saznanja. Svjedok je U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi BPS je naveo da priznaje da je otuđio dvije kamere s pripadajućim objektivima i zbog toga mu je iskreno žao i kaje se. Sam sebi je napravio veliki problem. Vezano za ovo kazneno djelo krivotvorenja isprave, on je potpisao sam sebe na inventurnu popisnu listu, ali nije potpisao druge osobe pa tako niti ČP pa ni druge. Vezano za ostale tri kamere rekao bi da je njemu zapravo pokušano smjestiti ili napakirati da su iste nestale zato jer inventar u pogonu snimatelja nije rađen već godinama, bio je aljkav, fingiran i naštiman od pojedinih rukovoditelja odjela. Tzv. utvrđivanje ovog manjka provedeno je u vrijeme kada je on bio na bolovanju ili na godišnjem odmoru tako da nije bio prisutan niti jednoj inventuri. Mora istaknuti da je on 10 godina radio u centralnom skladištu HRT-a i nikada nije bilo nikakvih primjedbi. U vrijeme kada je otuđio ove dvije kamere bio je u novčanom škripcu i raspadao mu se život i brak, a on se nalazio u gadnom psihičkom stanju uz dvoje maloljetne djece o kojima se brinuo te je napravio to što je napravio. Za obje ove kamere s pripadajućim objektivima dobio je maksimalno oko 6.000,00 eura odnosno oko 50.000,00 kuna. Spreman je nadoknaditi ovu štetu koju je učinio, i moli da ako ga se kazni, da to bude što blaže pri čemu je u spis predao i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je težeg zdravstvenog stanja pa se nada da će to sud imati u vidu.

64.3. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je stanje opreme na HRT-u bilo jako loše, o toj opremi se i dan danas loše brinu, radi se o poluispravnoj opremi koja se često kvarila i trebalo ju je često nositi na servis, a o takvoj opremi je on bio zadužen papirnato. Ta oprema se nalazila u ormarima pa su snimatelji i kamermani dolazi vikendom i uzimali tu opremu te ju koristili u privatne svrhe. Na HRT-u se nije redovno popisivala oprema koja bi se zaduživala, a to se ne radi ni dan danas. Sve to zna jer je i dalje u kontaktu sa bivšim kolegama i bivšom ženom koja radi tamo. On je dijabetičar, znači ovisan je o inzulinu, te ima problema s lijevim bubregom, a ide za 2 tjedna, 10. lipnja 2025. obaviti operaciju žuči. O tome ima i dokumentaciju, ali nije dostavio. On je u posljednjih 7 mjeseci zaposlen u firmi Metal Produkt d.o.o., a prije toga je radio u Intereuropi, plaća mu je 1.300,00 eura neto i plaća alimentaciju za dvoje djece u ukupnom iznosu do 336 eura.

65. Iz iskaza svjedoka KJ od 14. lipnja 2017. proizlazi da je na HRT-u stalno zaposlen od 1990. godine i to u Odjelu snimatelja i montažera te da konkretno radi poslove koji su u opisu radnog mjesta tonskog snimatelja. Nadalje navodi da mu je prijašnji voditelj radne jedinice bio ČP i to u razdoblju od 2013. godine do početka 2016. godine kad radno mjesto voditelja preuzima MP. Također navodi da BPS poznaje od kad je došao iz centralnog spremišta HRT- a na radno mjesto spremištara Odjela snimateljske ekipe. Ujedno navodi da je u dobrim odnosima sa navedenim, ali isto tako da je čuo od određenih kolega da im iz njihovih ormara nedostaje tehnička oprema na što ih je navedeni uputio da o nedostatku opreme obavijeste nadređenog voditelja. Također navodi da je i njemu povremeno nedostajala tehnička oprema odnosno bežični mikrofon, slušalice i dr., ali da je nakon toga u svom ormaru pronašao navedenu opremu, ali da ista nije bila u njegovom osobnom zaduženju već je bila od drugih kolega, ali ne zna konkretno od kojih kolega. Nadalje isti je naveo da svaki snimatelj i snimatelj tona imaju svoj ormar u prostoriji pored spremišta/spremišta te da svaki djelatnik ima ključ od svog ormara. Isto navodi da se rezervni ključevi svih ormara nalaze u skladištu i da su bili dostupni BPS, ČP i ŽP iz razloga jer su isti imali ključeve od spremišta/spremišta. Na upit da li zna i kada je saznao da nedostaje i druga tehnička oprema u spremištu HRT-a u Prisavlju 3 isti je naveo da je prvo saznanje o nestanku opreme odnosno video kamera dobio sredinom 2016. godine od voditelja MP koji mu je rekao da nedostaje 5 ili 6 video kamera, ali ne zna u čijem su bile zaduženju. Na upit da li je potpisivao inventurne liste odnosno da li je redovito provođena inventura isti je naveo da se inventura nije provodila dugi niz godina ili ako je da on za to ne zna, ali da tijekom svih tih godina nije potpisivao nikakve inventurne liste ili slično. Također navodi da je jednom prilikom pitao BPS što je sa inventurama na što mu je isti za odgovoriti da se ne brine oko toga. Tijekom razgovora naveo je da je čuo kako BPS dolazi na posao van svog redovnog radnog vremena, ali mu nije poznat razlog njegovog dolaska. Nadalje, naveo je kako je mišljenja da je odgovornost za nestanak video kamera i druge tehničke opreme pored BPS podijeljena unutar većeg broja rukovoditelja na HRT-u te da su isti trebali poduzeti određene mjere i radnje unazad par godina ako su znali za nepravilnosti u skladištu za koje je bio zadužen i odgovoran BPS.

66. Iz iskaza svjedoka HJ od 13. lipnja 2017. proizlazi da je od 1996. godine uposlen na HRT na poslovima asistenta tona odnosno snimatelja tona i to u radnoj jedinici snimatelja i montažera te da mu je trenutno nadležni rukovoditelji MP i ŽP koji obnaša poslove i planera. Za BPS navodi da ga poznaje oko 7 godina i to od trenutka kad je BPS došao iz centralnog spremišta HRT-a na radno mjesto spremištara na HRT u Prisavlju 3 odnosno kad je za rukovoditelja postavljen ČP. Nadalje navodi da od kad je BPS došao na radno mjesto spremištara na HRT u Prisavlju 3 počele su nestajati stvari iz osobnih ormara djelatnika HRT-a pa tako i njegove od čega navodi nestanak kamere, mikrofona i druge tehničke opreme koju je imao na zaduženju, ali isto tako navodi da je tehnička oprema koja je nedostajala nalazila biti vraćena u ormare, ali ne iz njegove liste zaduženja nego njemu nepoznata tehnička oprema najvjerojatnije od drugih kolega iz njegovog odjela ili čak od kolega iz drugih odjela HRT-a. Također navodi da od kada je BPS bio odgovoran za navedeno spremište, a misli da je to od 2010. godine, nije potpisao niti jednu inventurnu listu niti je vidio. Tijekom daljnjeg razgovora isti navodi da ključeve od ormara ima svaki djelatnik od svog ormara, ali i da se rezervni ključevi svih ormara nalaze u skladištu te da je istima imao pristup BPS, ČP i LT. U daljnjem razgovoru isti izjavljuje, da je negdje početkom 2015. godine zadužio na svoje ime komplet koji se vodio pod brojem „K18" a uključivao je digitalnu kameru „Sony", objektiv „Canon", zaštitnu navlaku, 2 baterije, LED rasvjetnu lampu, punjač, torbu, 3 komada SxS memorijskih kartica, adapter za čitanje kartica, receiver za signal, transmiter za mikrofon tzv. „bubica" te aparat za bežični prijenos signala tzv. „kockicu". Navedeni komplet predmetnom je predao spremištar tzv. „sporovoza" BPS, te je predmetni potpisao primopredajni zapisnik. Navedenu opremu predmetni je držao u ormaru pored spremišta, za koji je jedan ključ imao on, a drugi ključ se nalazio u skladištu. Nadalje ističe kako je on zaduženu kameru sa pripadajućim kompletom opreme koristio oko mjesec dana, te da ona već više od godinu dana nije u njegovom ormaru, već koristi druge kamere koje je „rješavao" BPS odnosno kako BPS uvijek „sredi" situacije kada treba ići van, a nedostaje kamera ili neki dio opreme te u par minuta kompletira opremu kako bi ekipa bila spremna za izlazak na teren. Takve situacije se u njihovom odjelu odvijaju već godinama, a često je do sada znalo doći do „nestanka" opreme. Tako je na primjer predmetni bio angažiran na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru u Brazilu u kolovozu prošle godine, te je ekipi po dolasku u Brazil nedostajalo nekoliko mikrofona. Prije nekoliko mjeseci je predmetnom nedostajao iz ormara jedan mikrofon, koji je on zadužio još ranije, prije sporne „Sony" kamere, a kada je to rekao BPS, ovaj mu je odgovorio da to nije njegova briga te mu dao nečiji drugi mikrofon. Isto tako kada su 2015. godine snimali neki dokumentarac u Parizu, predmetnom je BPS dao neku „miksetu" koja uopće nije sa HRT-a, a naknadno je od ŽP saznao da je BPS tu „miksetu" zajedno sa još nekoliko njih, iznajmio od nekoga „izvana" i to navodno platio svojim novcem. Dakle, BPS je vodio spremište prilično nemarno i neodgovorno, te je takva situacija u skladištu tzv. „sporovoza" već godinama.

67. Svjedok HJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 13. lipnja 2017. godine.

67.1. Na pitanje zamjenice ODO naveo je da od davanja zadnjeg iskaza više ne radi u HRT-u tako da ne zna da li se bilo što promijenilo na HRT-u.

68. Iz iskaza svjedokinje ĐJ od 3. prosinca 2021. (list 1199 spisa) proizlazi da je bila u braku sa optuženikom od 2012. godine do prije dvije godine kada su se razveli. Od samog početka i vjenčanja njihov brak nije funkcionirao kako treba. Stalno su bili u svađama, a da joj on pritom ništa nije govorio niti o poslu niti o onom što radi tako da je ona provodila vrijeme sa djecom. Djeca su rođena 2012. i 2013., a ona je koristila porodiljni dopust u trajanju od dvije godine tako da ne zna što se događalo na HRT-u sa tom opremom. Zbog svega što se događalo vezano za optuženoga ima neugodnosti i unazađena je na poslu na HRT-u, a isto tako optuženik nije pokazao nikakvu brigu i skrb za djecu tako da je i nepravomoćno osuđen zbog neplaćanja alimentacije.

68.1. Na pitanje zamjenice ODO-a da li joj je poznato što je optuženik radio na HRT-u 2015. i 2016. godine navela je da zna da je bio voditelj spremišta, no nikada ništa od opreme nije donosio kući, a tada se već na HRT-u pričalo o nestanku nekih kamera pa ga je pitala da li on ima ikakve veze s tim, no on se kleo na djecu da s time nema nikakve veze. Njezina saznanja o nestanku tih kamera su iz kontakata sa kolegama i kolegicama sa HRT-a i u razgovoru preko facebooka.

68.2. Na daljnje pitanje zamjenice da li joj je poznata osoba po imenu AP i da li je sa istom kontaktirala odgovorila je da da, poznat joj je i kontaktirala je s njim iz razloga što ju je optuženik zamolio i rekao joj pritom da je od te osobe uzeo miksetu i da joj treba dati 1.000 eura dok je ne vrati tako da se našla s tom osobom u hotelu "I" i predala mu iznos od 1.000 eura. Zajedno sa njom bio je i optuženik.

68.3. Na daljnje pitanje zamjenice ODO-a odgovorila je da joj je poznato da je optuženik radio inventure i sačinjavao inventurne liste, no detalje o tom poslu doista ne zna.

68.4. Na daljnje pitanje da li joj je poznato da bi se optuženik uz posao koji je obavljao na HRT-u bavio još nekim dodatnim poslom na kojem bi imao prihode odgovorila je da je zamijetila da je optuženik imao iznose koji su bili izvan njegovih redovnih primanja na televiziji, no on je rekao da su to novci koje mu je davala njegova majka, a ona nije u tako dobrim odnosima s njom da bi to mogla provjeriti.

68.5. Na daljnje pitanje do kad je živjela s optuženikom u zajedničkom kućanstvu odgovorila je do svibnja 2017. godine.

68.6. Na pitanje branitelja vezano za novac kojim je raspolagao optuženik da li su njegovi roditelji imućniji odgovorila je da ona to ne može potvrditi, no može potvrditi namjeru optuženikovog oca pred kraj njihovog zajedničkog življenja da želi kupiti stan optuženom koji bi glasio upravo na njega, no do tog nije došlo i stan nije kupljen.

68.7. Svjedokinja je dodala da je optuženik imao zabranu približavanja njoj te da je i oglašen krivim zbog obiteljskog nasilja.

69. Iz iskaza svjedoka ZJ od 30. lipnja 2017. proizlazi da je upoznat da daje izjavu u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku protiv počinitelja koji je tijekom 2015. i 2016. godine iz spremišta Odjela snimatelji i montažeri HRT-a protupravno prisvojio kamere i ostalu opremu, vlasništvo Hrvatske radiotelevizije. Na HRT-u je zaposlen od 1977. godine, trenutno radi kao tonmajstor u Odjelu snimatelji i montažeri, tzv. sporovoz. Opis njegovog radnog mjesta je snimanje tona, prema naputcima novinara i snimatelja. Neposredni mu je rukovoditelj MP, a prethodni je bio ČP, dok je ŽP dispečer koji raspoređuje koje će priloge snimati. BPS poznaje od trenutka kada je prije 7-8 godina prebačen iz centralnog spremišta u spremište njihovog odjela. Prije BPS posao spremištara obavljao je IJ, koji je posao vodio izrazito uredno i pedantno, tražeći za svako zaduženje i razduženje potpis na karticu. Po njegovom mišljenju, IJ je u svakom trenutku znao gdje se koji dio opreme nalazi. Također se sjeća da je IJ u skladištu imao crtu koja je odvajala prostor za stranke od prostora za opremu, u koji nije dozvoljavao ulazak. Zadužena oprema bila je po ormarima i nitko je nije dirao, a spremište se koristilo samo iznimno zbog pojačanog obima posla. Nakon odlaska IJ, na njegovo mjesto došao je BPS koji je u potpunosti promijenio način rada u skladištu — više nije bilo pisanog zaduženja i razduženja opreme. On je sa svojim duplim ključevima od ormara uzimao opremu i preraspoređivao ju, pa je oprema u potpunosti izmiješana po ormarima tonskih snimatelja. Zbog toga snimatelji tona nisu znali što točno imaju na zaduženju niti gdje se što nalazi. Sjeća se da je početkom 2015. godine HRT kupila nekoliko kamera, a odjel sporovoza bio je zadužen za 18 kamera, koje su interno bile zadužene na 18 snimatelja tona. Kamere su bile pohranjene u ormare tonskih snimatelja, a on je dobio ormar br. 8, pa je tako i kamera „Sony PMW 400L“ nosila interni broj 8. U početku je kameru koristio, ali nakon nekog vremena BPS ju je uzeo iz njegovog ormara i dao drugome na korištenje. To mu u početku nije bilo čudno jer je snimao emisiju „Vrtlarica“ fotoaparatom Canon, pa kameru Sony nije koristio. Kasnije je pitao BPS gdje je kamera, a ovaj mu je rekao da je kamera na terenu, otišla je u Rio. Sjeća se da ga je ljeti 2016. godine tijekom dežurstva MP zamolio da s njim ode u spremište, na što je pristao. Zajedno su uzeli ključeve svih ormara koje koriste tonski snimatelji, otključali ih i pregledali sve ormare, pokušavajući prebrojati samo kamere marke „Sony PMW 400L“. Nisu pronašli niti jednu kameru. MP je nakon toga pogledao plan snimanja i zaključio da se na terenu nalazi 5-6 kamera, pa se zabrinuo. Nakon nekoliko dana, analizirajući preuzimanja i posudbe kamera, zaključio je da nedostaje šest kamera, što je i njemu rekao. Nakon tog događaja u odjelu je počela kružiti priča o nestanku kamera, a također je primijetio da su u to vrijeme u prostorijama odjela bili službenici koji brinu za sigurnost na HRT-u. Također zna da je u to vrijeme BPS otišao na bolovanje. Nadalje, navodi da je prije nekoliko godina u svom ormaru imao kompletnu i kvalitetnu tonsku opremu koju je pažljivo čuvao, uključujući kameru „Sony PMW 400L“ s kompletnom opremom – mikroportovima, kabelima, mikrofonima i slično. Trenutno u svom ormaru ima kameru „Sony PMW 400L“, ali bez pripadajuće tonske opreme koja u potpunosti nedostaje. Također trenutno nema vlastitu opremu, radi samo s jednim lošim mikrofonom i nekoliko „bubica“, dok mu ostala oprema nedostaje. Pretpostavlja da mu je opremu uzeo BPS jer je on imao ključ. Više puta je pitao BPS zašto mu nedostaje oprema i gdje se nalazi, na što mu je BPS odgovarao da je oprema trebala nekome drugome, da i tamo nedostaje i da će mu opremu vratiti, na što je on negodovao. Međutim, njegovo negodovanje nije djelovalo na BPS, te sada ima dojam da je njega najviše oštetio. Ne raspolaže sa saznanjima koja bi izravno upućivala na to da je BPS protupravno prisvojio kamere „Sony PMW 400L“ i drugu audio i video opremu.

70. Svjedok ZJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. naveo sukladno kao na zapisniku od 30. lipnja 2017. godine. Do njegovog odlaska u mirovinu ništa se nije promijenilo.

71. Iz iskaza svjedoka FJ od 30. lipnja 2017. proizlazi da je upoznat da daje izjavu u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku protiv počinitelja koji je tijekom 2015. i 2016. godine iz spremišta Odjela snimatelji i montažeri HRT-a protupravno prisvojio kamere i ostalu opremu, vlasništvo Hrvatske radiotelevizije. Na HRT-u je zaposlen od 10. ožujka 1975. godine, te trenutno radi na radnom mjestu snimatelja tona u Odjelu snimatelji i montažeri, tzv. Sporovozu. Prije sedam ili osam godina u spremište Odjela sporovoza, umjesto dotadašnjeg spremištara IJ koji je napustio zaposlenje na HRT-u, došao je BPS. Dotadašnji spremištar IJ posao je obavljao vrlo pedantno i organizirano, te su za vrijeme dok je on bio u skladištu za svako zaduženje i razduženje potpisivali zapisnik kojeg je IJ uredno vodio u sklopu dokumentacije vezane uz spremište. Nakon njega, H FP započeo je potpuno drugačiju praksu, te je opremu poput kamera, mikrofona i druge zaduživao i razduživao na način da je opremu davao bez ikakve dokumentacije o zaduženju i razduženju. Nije mu poznato vodi li FP na neki način evidenciju o zaduženju i razduženju opreme. On kao snimatelj tona u Odjelu snimatelji i montažeri posjeduje ormar u kojem se nalazi njegova audio i video oprema i kamera, a od tog ormara posjeduje ključ, kao i spremištar koji je ranije bio BPS te rukovoditelji gospodin ČP i gospodin ŽP. BPS, ČP i ŽP imali su pristup ključevima njegovog ormara jer su imali ključeve spremišta, a u skladištu se na panelu pod njegovim imenom nalazio drugi ključ od ormara. Sjeća se da su početkom 2015. godine na njihov odjel stigle nove kamere marke „Sony 400“ koje snimaju u HD formatu. Budući da je stiglo 18 kamera, a snimatelja tona bilo je više od 20, nisu svi mogli zadužiti svoju kameru, pa su one zadužene bile samo nekim snimateljima tona, a interni dogovor bio je da će u slučaju potrebe te kamere koristiti i oni snimatelji tona koji nisu imali kameru na zaduženju. Posjeduje ormar broj 15, u koji je zadužio jednu od novih kamera marke „Sony 400“, koja je tada bila označena internim brojem 15. Kamera je imala serijski broj, no on se trenutno ne može sjetiti. Početkom 2015. godine doista je jedini koristio tu kameru, koja se uvijek nalazila u njegovom ormaru ili posjedu. Kako je vrijeme prolazilo, počeo je primjećivati da kamera više nije u njegovom ormaru, već da se drugi kolege koriste tom kamerom, a on je kad je bilo potrebno dobivao drugu kameru za snimanja. O tome je razgovarao sa G FP, koji mu je rekao da je to normalno i da on jednostavno mora tako raspoređivati opremu zbog potreba posla. Nakon određenog vremena u tom kruženju opreme kamera se nije vraćala u njegov ormar, pa je u nekoliko navrata, budući da je želio raditi baš tom kamerom koja mu je zadužena i koju je pazio i tehnički prilagodio osobnim afinitetima, pitao FP kada će mu vratiti kameru, na što mu je FP odgovorio da će se to riješiti. Sjeća se da je negdje u proljeće 2016. godine, dok se nalazio u prostoriji s ormarima, FP došao, otvorio ormar s opremom kolege DT, rekavši mu: „Evo, tu je tvoja kamera, tako ti je blizu“, iako kamera nije bila u njegovom ormaru. Pogledao je ormar i vidio da se u njemu nalazi kamera za koju pretpostavlja da je njegova, ali nije provjerio serijski broj niti oznaku broja 15 koja je trebala biti na njoj. Nakon toga FP je zaključao ormar, a njegov rad se nastavio po starom, kružno zadužujući i razdužujući opremu bez dokumentacije. Negdje u jesen 2016. godine na Odjelu sporovoza čuo je da nedostaje pet ili šest kamera marke Sony, te da je jedna oštećena kamera pronađena u skladištu. Do danas nije dobio niti kod kolega vidio svoju kameru označenu brojem 15, te pretpostavlja da bi se među ukradenim kamerama mogla nalaziti i ta njegova kamera, iako nije siguran. Nakon navedenog događaja, u kojem je doznao da su kamere nestale, BPS je završio na bolovanju, a na njihov odjel došli su službenici koji obavljaju inventuru i koji su obavili popis opreme. Na posebno postavljeno pitanje poznaje li zaposlenika HRT-a po nadimku „ J“, navodi da se radi o bivšem zaposleniku HRT-a, sada umirovljeniku ET, kojeg su svi zvali po nadimku „Frifa“. Ne posjeduje saznanja koja bi izravno upućivala na to da je BPS protupravno prisvojio kamere te drugu audio i video opremu vlasništvo HRT-a.

72. Svjedok FJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. iskazao sukladno kao na zapisniku od 30. lipnja 2017. godine. Poznato mu je da su te kamere bile u stalnom opticaju prema potrebama snimanja, a s obzirom da je otišao u mirovinu ovu kameru koja je imala broj 15 nije više susreo.

72.1. Što se tiče korištenja kamera primijetio je da su kamere pomiješane tako da je nastavio raditi sa onom kamerom koju je u tom trenutku dobio i koja je planirana kroz plansku službu. Osobno nije nikada uzimao po vlastitom nahođenju bilo koju kameru koju mu nije pripremio optuženik ili netko od kolega, no znalo se dogoditi da dobije obavijest da se u njegovom sandučiću nalazi ključ od koleginog pa da tamo može uzeti kameru.

72.2. Na pitanje optuženog da li je bilo više snimateljskih ekipa ili kamera odgovorio je da koliko se sjeća bilo je više snimateljskih ekipa nego kamera.

73. Iz iskaza svjedoka SJ od 7. srpnja 2017. proizlazi da je upoznat kako daje izjavu u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku protiv počinitelja koji je tijekom 2015. i 2016. godine iz spremišta Odjela snimatelji i montažeri HRT-a protupravno prisvojio kamere i ostalu opremu, vlasništvo Hrvatske radiotelevizije. Na HRT-u zaposlen je od 1. srpnja 1997. godine i trenutno radi kao tonski snimatelj u Odjelu ENG, tzv. Sporovoz. Opis njegovog radnog mjesta je snimanje tona, a prema naputcima novinara i snimatelja, snima tonski zapis prilikom snimanja novinarskih priloga. Neposredni mu je rukovoditelj ST, a prethodni je bio ČP, dok je ŽP tzv. planer koji raspoređuje koje će priloge snimati. Sjeća se da je negdje 2010. godine na radno mjesto spremištara u skladištu tzv. Sporovoza došao BPS. BPS je u navedenom skladištu bio zadužen za izdavanje opreme i ostalih potrošnih sredstava. Prilikom zaduženja opreme prema njemu, BPS nije vodio posebne evidencije, te on nikada nije potpisivao nikakvu dokumentaciju prilikom zaduženja i razduženja. Sjeća se da je prethodni spremištar, IJ, uredno vodio zaduženje i razduženje opreme na način da su se prilikom zaduženja i razduženja zapisivali u njegovu knjigu. Smatra da je BPS opremu zaduživao na povjerenje, te da se teoretski moglo dogoditi da netko zaduži opremu i ne vrati ju, a da V ne može dokazati da je oprema zadužena. Sjeća se da je negdje 2014. godine na zadužnicu zadužio kameru marke „Sony 400“ u HD rezoluciji sa svojom pripadajućom opremom i objektivom. Nakon zaduženja, kameru je ostavio u svom ormaru oznake K9, jer je oznaka na njegovom ormaru K9 i ista oznaka je bila i na kameri, te se ta kamera smatra i vodi u Odjelu kao kamera K9. Napominje da posjeduje službeni ormar od kojeg ima ključ, dok se drugi ključ nalazi u skladištu. Ključeve od spremišta posjeduje spremištar. Nije siguran posjeduje li ključ od spremišta njegov rukovoditelj ST, ranije ČP, ili planer ŽP, ali smatra da su oni koristili spremište pa pretpostavlja da su imali ključeve. Način rada u Sporovozu je da on svoju kompletnu opremu ima u ormaru, te da ključ nalazi kod njega. U slučaju da je on na godišnjem odmoru, bolovanju i slično, spremištar ili rukovoditelj iz spremišta uzima drugi ključ od njegovog ormara, ulazi u ormar i uzima opremu koju dalje daje na korištenje drugom tehničaru kojemu je oprema u tom trenutku potrebna. Poznato mu je da nikada nije kupljena oprema koja bi zadovoljila osobno zaduženje svih tonskih snimatelja, nego se oprema uvijek preraspoređuje prema potrebama posla u datom trenutku. Sjeća se da je kamera koju je zadužio neko vrijeme bila na snimanju zabavne emisije THE VOICE, gdje ju je i koristio. Nakon toga je kameru vratio u svoj ormar, te se sjeća da se povremeno nije nalazila u njegovom ormaru, već ju je spremištar H FP ili netko od rukovoditelja dao na korištenje nekome od drugih tonskih snimatelja. Također se prisjeća da je u nekoliko navrata, kad nije imao svoju kameru, koristio kamere marke „Sony 400“ koje su bile zadužene kod drugih kolega, ali se ne sjeća koje su to bile kolege niti oznake tih kamera, niti točan period kada se to događalo. U rujnu 2016. godine, u razgovoru na Odjelu Sporovoza, doznao je da je na odjelu utvrđen navodni manjak od pet ili šest kamera marke „Sony 400“. Nakon toga na odjel je došla inventurna komisija koja je popisivala opremu i kamere. Nije mu poznato koji su rezultati te inventure, ali je prilikom inventure inventurnoj komisiji dao popis opreme koja mu nedostaje. Kamera „Sony 400“ označena oznakom K9, koja je na njega zadužena, trenutačno se nalazi u njegovom ormaru i nije jedna od kamera koja nedostaje. Pregledom kamere utvrdio je da iz njenog tonskog kompleta nedostaju tri mikrofona, što je prijavio rukovoditelju MP. Također navodi da je negdje 2013. godine pregledom svog ormara shvatio da mu nedostaju tri mikrofona marke „Sennheiser“, mono mikrofoni i jedan komplet mikroporta. Taj je nedostatak prijavio H FP, koji mu je odgovorio da je oprema na projektima i da će je dobiti nazad. Nakon toga je radio sa zamjenskom opremom od drugih kolega, te je u nekoliko navrata pitao FP kada će mu se vratiti oprema, na što je on odgovarao da će oprema doći po završetku projekata i da radi tuđom opremom. Spomenuta tonska oprema nikada mu nije vraćena i nije mu poznato gdje se nalazi. Također navodi da su se navedene situacije događale svim tonskim snimateljima na odjelu Sporovoza, te ispada da nitko ne zna tko što duguje. Nikada nije vidio da je BPS nešto bilježio, a da li je to radio naknadno nije mu poznato. Koliko mu je poznato, dvije od pet ili šest kamera koje nedostaju na odjelu Sporovoza zadužene su na HJ i DT. Nije mu poznato gdje se iste sada nalaze, jesu li vraćene ili nisu. Na posebno postavljeno pitanje kako mu glasi nadimak, izjavio je da ga na poslu znaju zvati „ L“ ili „ C“. Sjeća se da ga je BPS najčešće zvao „ L“. Sa G nema posebno blizak odnos, nekoliko puta su zajedno popili kavu, a jednom je BPS sa suprugom i svojom djecom došao u posjet u Dubravu, no radilo se samo o usputnom druženju. H FP nikada mu nije ponudio neki drugi ilegalan honorarni posao poput iznajmljivanja opreme ili slično, a nije mu poznato da li je FP to radio. Ne raspolaže saznanjima koja bi izravno upućivala na to da je BPS protupravno prisvojio kamere marke „Sony 400“ i drugu audio i video opremu.

74. Svjedok SJ je na zapisniku od 14. svibnja 2021. naveo sukladno kao na zapisniku od 07. srpnja 2017. godine s time da je dodao da se od tada do danas ništa se nije promijenilo i ta oprema do danas nije pronađena.

74.1. Na pitanje zamjenice ODO sjeća li se koje marke su bile mono mikrofoni i komplet mikrofona odgovorio je da misli da su isto bili marke "Senheizer".

75. Iz popisa imovine i zaduženja listovi 30-43 spisa proizlazi da je popisana imovina koja nije nađena na spremištu snimatelja tona, a na zaduženju MT: 75010, 75012, 75016, a koja kontinuirana inventura je od 8. rujna do 15. listopada 2016. popisala svu opremu u prostorijama snimatelja tona i slike te uskladila sa knjigovodstvenim stanjem pri čemu se navodi kako gore navedena imovina nije nađena u navedenim prostorijama ili nije moguće prepoznati u poslovnim knjigama zbog manjka podataka.

76. Iz Odluke Glavnog ravnatelja HRT-a o isknjiženju manjka imovine HRT po nalazu Komisije u odjelu Snimatelji i montažeri od 24. travnja 2017., a koja je donesena temeljem Elaborata Centralne inventurne komisije o provedenom godišnjem popisu HRT na dan 31. prosinca 2016. s priloženim izvještajima i tablicama, slijedi ukupna procijenjena vrijednost pronevjerene tehničke opreme u odjelu Snimatelji i montažeri u iznosu od 1.098.681,38 kuna, koja vrijednost se ukazuje realno utvrđenom uzevši u obzir da je iz tabličnog prikaza manjka osnovnih sredstava primjerice vidljivo da je naznačena procijenjena vrijednost pojedine otuđene kamere Sony PMW400L 46.416,47 kuna, a da je u istrazi utvrđeno kako je svjedok MJ istu prodao za 8.000,00 eura, nakon što ju je od optuženog BPS kupio za 5.000,00 eura.

77. Iz Elaborata o provedenoj inventuri nakon provedbe inventure za 2014., sastavljenom po Centralnoj inventurnoj komisiji HRT-a vidljivo je da je inventura u 2014. provedena u potpunosti te da nije utvrđen veći nedostatak materijalnih sredstava. Međutim, tijekom provođenja inventure za 2015. godinu proizašlo je da Komisija koja je trebala provesti inventuru u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje (snimatelji i montažeri) nije dostavila inventurne liste, o čemu je tijekom istrage prvenstveno ispitan predsjednik centralne inventurne komisije ZP, čiji iskaz je potkrijepljen ispisima komunikacije elektroničkom poštom i pisanom korespondencijom sa optuženikom ČPS i njegovim rukovoditeljima, čime se ukazala sumnja u nepravilnosti oko vođenja spremišta u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje. Stoga je HRT formirala kontinuiranu inventuru, čiji su članovi sačinili popis imovine koja nije nađena u spremištu snimatelja tona, a na zaduženju u mjestu troška 75010, 75012 i 75016, koji popis prileži spisu. U odnosu na spremište snimatelja tona kontinuirana komisija u konačnici je utvrdila da iz iste nedostaje 5 kompleta kamera Sony PMW400L serijskih brojeva [serijski broj], 140466, 140476, 140495 i 140532 s pripadajućom opremom, kao i druga video i audio tehnička oprema. Pored toga, iz priložene dokumentacije HRT-a proizlazi da se zaduženje za mjesto troška 75016 odnosi na snimatelje tona te da je svu otuđenu opremu osobno zadužio upravo optuženik, koji je prema izdatnicama koje prileže spisu naznačeni rukovatelj na tom mjestu troška.

78. Iz Odluke Glavnog ravnatelja HRT-a od 20. listopada 2014. o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2014. bio imenovan članom komisije u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje. Isto tako Odlukom Glavnog ravnatelja HRT-a broj: 15-01/163 od 11. studenog 2015. o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015. i osnivanju popisnih komisija, razvidno je da je predsjednikom Centralne inventurne komisije imenovan ZP, dok su članovima u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje imenovani BPS, kao predsjednik komisije te GP, JP, VP i KPS, kao članovi te CP kao zamjenski član.

79. Iz odluku o imenovanju povjerenstva za pregled i provjeru prostorija HRT-a za čijeg je predsjednika imenovana SP koja je sastavila očitovanje u kojem objašnjava događaj oko pronalaska dvije inventurne liste u arhivi HRT-a "Popisne liste osnovnih sredstava na dan 14. rujna 2015." i "Popisne liste sitnog inventara na dan 14. rujna 2015", sve za mjesto troška 75016.

80. Iz Izvještaja Povjerenstva za pregled i provjeru prostorija Hrvatske radiotelevizije od 28. travnja 2017. s tabličnim prikazom osnovnih sredstava i nepronađenog inventara (list 206-225) proizlazi da je utvrđen manjak osnovnih sredstava Odjela snimatelji i montažeri u iznosu od 7.636.737,13 kuna nabavne vrijednosti, tekuće knjigovodstvene vrijednosti u iznosu od 1.039.602,83 kune te procijenjene tržišne vrijednosti u iznosu od 1.096.875,60 kuna. Iz tablice (s početkom na listu 219 spisa) priložene izvještaju u odnosu na manjak osnovnih sredstava proizlazi da je sva oprema nabrojana pod točkama 1-374 zadužena na mjestu troška 75016. Da je tehnička oprema čiji je manjak utvrđen na HRT-u bila povjerena upravo optuženom BPS, suglasno proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu u vidu inventurnih lista i izvještaja, radnopravne dokumentacije, kao i personalnih dokaza, jer su svi svjedoci koji su iskazivali na okolnost zaduženja opreme suglasno naveli da je ista bila povjerena optuženom HPS koji je, zaposlen na radnom mjestu tehničara, bio zadužen opremom u spremištu odjela Snimatelji i montažeri.

81. Iz ugovora o radu od 28. prosinca 2009. proizlazi da je Hrvatska radiotelevizija sklopila sa BPS ugovor na temelju kojeg će isti od 1. siječnja 2010. biti u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te obavljati poslove radnog mjesta tehničar.

82. Provedeno je grafološko vještačenje usporedbom raspoloživih nespornih materijala potpisa optuženog BPS na listovima spisa 706 do 709, nespornog rukopisa i potpisa svjedoka ČP na listovima zapisnika o ispitivanju svjedoka, kao i JP, KPS, VP, te CP na stranicama zapisnika o ispitivanju svjedoka s potpisima na poslovnoj dokumentaciji – popisnim listama u spisu – koja se nalazi u prilozima 10 i 11 na listu 696 spisa. Međusobnom komparacijom svih navedenih parafnih potpisa utvrđeno je da su napisani rukom jedne osobe. Rezultat vještačenja i komparacije spornog sa nespornim materijalom u odnosu na potpis uz redni broj 1 pod potpisima komisije upućuju na zaključak da su potpisi napisani rukom BPS obzirom da relevantne razlike nisu utvrđene. Komparacijom parafnih potpisa ispred kojih su prefiksi "u.z.", a nalaze se pod rednim brojevima 2 do 5 ispod teksta potpis komisije, te uz tekst "potpis rukovoditelja" s dostavljenim nespornim potpisima ČP, JP, KPS, VP i TT utvrđene su razlike koje upućuju na zaključak da niti jedna od imenovanih osoba nije skriptor spornih potpisa. Komparacijom parafnih potpisa ispred kojih su prefiksi "u.z." s dostavljenim nespornim potpisima BPS, utvrđene su razlike i sličnosti koje upućuju na zaključak da je optuženik BPS vjerojatni, odnosno mogući skriptor gore navedenih spornih potpisa. U odnosu na potpis naznačenog rukovoditelja ČP vještak zaključuje da isti vrlo vjerojatno nije napisan rukom ČP, iako temeljem dostavljenog materijala vještačenja nije moguće dati decidirano mišljenje.

83. Zaključke vještaka grafologa valja povezati s usuglašenim iskazima svjedoka ČP, JP, KPS i VP, koji otklanjaju bilo kakvu mogućnost da bi potpisali, ili uopće vidjeli predmetne inventurne liste, obzirom da optuženik BPS kao predsjednik nije sazvao potkomisiju slijedom čega inventura uopće nije provedena.

84. Iz dopunskog vještačenja vještaka za rukopise i dokumente s listova 1258-1265 spisa, proizlazi da su potpisi " Z." i " RT" na potpisnoj listi osnovnih sredstava za dan 14.09.2015., a datum potpisa 7.2.2016. napisan su rukom MPS iz [adresa], dok potpisi teksta "SG" nisu napisani rukom ČP iz [adresa], pri čemu je li skriptor spornog potpisa FP ili bilo koja druga osoba nije moguće utvrditi, budući da su gore navedeni sporni potpisi nastali kao djelomični imitati nespornog potpisa ČP.

85. Vještak Marijan Krajna je na raspravi od 24. travnja 2025. naveo da ostaje u cijelosti pri dopuni nalaza i mišljenja od 17. listopada 2024. u kojem su pod točkom 1. navedeni sporni potpisi, napisani su rukom HPS, da potpisi navedeni pod točkom 2. mišljenja utvrđeno je da navedeni sporni potpisi nisu napisani rukom ĐT. Skriptori krivotvorenih spornih potpisa ĐT nije bilo moguće utvrditi zbog nemogućnosti pribavljanja odgovarajućeg komparativnog materijala.

85.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da se nije mogao očitovati na druge jer se to odnosu na mišljenje o osnovnom zapisniku o vještačenju. Dakle to je u osnovnom nalazu i mišljenju navedeno pod točkom 1.b navedeno da niti jedna od navedene osobe ČP, AT, KPS, IT, ĆT nisu skriptori ovih navedenih potpisa.

85.2. Na postavljeno pitanje da li se moglo podvesti navedeni sporni potpisi pod istu osobu naveo je da je potencijalno mogući skriptor istih H FP, no nije moguće utvrditi sa sigurnošću da je upravo isti skriptor.

86. Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija Krunoslava Hrnjaka s listova 1276-1298 spisa, proizlazi da je oprema nabavljena 2014. godine, a 2017. godine je utvrđena knjigovodstvena i procijenjena vrijednost na razini 50% nabavne vrijednosti. Amortizacijski period postavljen je na šest godina uz linearna amortizacija kada se ravnomjerno raspoređuje trošak kamere kroz njen vijek trajanja.

86.1. Vještak smatra da je amortizacijski period adekvatno postavljen. Očekuje se da će kamera biti uporabljiva i funkcionalna šest do deset godina. S obzirom na brzi napredak tehnologije nije za očekivati da bi eksploatacijski ciklus trajao više od deset godina. Smatra da je prikazana knjigovodstvena vrijednost i procjena adekvatna te da je 2017. godine vrijednost pojedine kamere iznosila 46.416,47 kn odnosno po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro vrijednost kamere je 2017. godine bila 6.160,52 €. S obzirom na protek vremena pretraživanjem interneta moguće je pronaći ponudu kamere po cijenama od okvirno 9 do 12 tisuća USD što odgovara nabavnoj vrijednosti kamere. Kako se napominje na stranicama proizvođača i kod oglašivača radi se o kameri bez leća odnosno objektiva. U odnosu na objektive na stranicama proizvođača tvrtke Cannon opisani su objektivi model HJ17EX6.2B IRSE. Uvidom u specifikaciju proizvođača proizlazi da je moguće CANON HJ17EX6.2B IRSE objektiv montirati na kameru SONY PMW-400L, pri čemu su utvrđeni sljedeći preduvjeti kompatibilnosti. Montažni sustav objektiva SONY PMW-400L koristi 2/3- inčni standard za objektive kao i CANON HJ17EX6.2B IRSE. Prema dostupnoj dokumentaciji CANON HJ17EX6.2B IRSE može se montirati i koristiti na kameri SONY PMW-400L uz mehaničku, optičku i elektronsku kompatibilnost. Isto kao kod kamera iz dostavljene tablice proizlazi da je oprema nabavljena 2014. godine, a 2017. godine je utvrđena knjigovodstvena i procijenjena vrijednost na razini 50% nabavne vrijednosti u iznosu 31.498,43 kn (odnosno po fiksnom tečaju konverzije 4.180,56 €). Komplet kamere marke Sony PMW400L sa objektivom moguće CANON HJ17EX6.2B IRSE nabavljen 2014. godine, kao rabljeni tri godine kasnije odnosno 2017. godine vrijedio bi 10.341,08 €. Vrijednost pet kompleta 2017. godine iznosi: 51.705,42 € (odnosno 389.574,50 kn).

87. Vještak Krunoslav Hrnjak je na raspravi od 24. travnja 2025. naveo da je u predmetu vještačenja utvrđena vrijednost opreme, dakle to su kamere i ostala oprema, te je procjena vršena na način da je dostavljena evidencija o nabavnim vrijednostima opreme i usporedba s izvorima na internetu te je kao adekvatnu tržišnu vrijednost prihvatio izvor iz službene evidencije HRT-a, oštećenika, uz diskont u odnosu na starost opreme za koju podrazumijevam da je bila u ispravnom stanju i neoštećena.

87.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je vidljiva nabavna vrijednost u odnosu na zadanu godinu procjene. Period se uzima kao godina. Na daljnje pitanje je odgovorio da su predmet vještačenja bile kamere s obzirom da je za isto jednoznačno utvrđeno odnosno stavlja se na teret za oštećene, dok za ostalu opremu postoji mogućnost da je dio opreme ili izgubljen, ne nužno otuđen, ne isključivo krivnjom optuženika te vještak nije ulazio u sadržaj otuđenja, a kao podlogu za izračun priložio je izvod iz evidencije koje je pregledao te smatra da je isti adekvatan za utvrđivanje vrijednosti onog dijela opreme za koje se jednoznačno tvrdi da je otuđen, pronevjeren. Na daljnje pitanje odgovorio je da je od oštećenika zaprimio tablice imovina koja nije pronađena u spremištima snimatelja tona u razdoblju od rujna 2016. do ožujka 2017. godine te imovina, dakle tu se radi o ukupno 306 stavki, dakle to su zaduženja 75010, 75011, 75012, 75013, 75014, 75015 i 75016, to su mjesta troška pa će se u roku od 8 dana očitovati o vrijednosti ostale opreme u vrijeme počinjenja kaznenog djela i to u inkriminiranom periodu od početka 2015. do kraja listopada 2016.

87.2. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da podatak o svakoj pojedinoj kameri, mogućem oštećenju, ispravnosti ili istrošenosti nije moguće utvrditi s obzirom da kamere kao fizički predmet nisu bile dostupne za vještačenje, nego se radi o procjeni uzimajući u obzir nabavnu vrijednosti i amortizaciju u vidu perioda eksploatacijskog ciklusa kamere.

88. Iz dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija Krunoslava Hrnjaka s listova 1316-1345 spisa, proizlazi da je na osobu BPS na dan 7.4.2017., zaduženo 267 komada opreme iz osnovnih sredstava vrijednosti 907.793,88 kn te 201 komad opreme sitnog inventara vrijednosti 4.394,93 kn odnosno ukupno 468 komad opreme vrijednosti 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 €

88.1. Prilikom preračunavanja vrijednosti iz valute hrvatske kune u euro koristi se fiksni tečaj konverzije, koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a koji je utvrdilo Vijeće Europske unije. Iskazana vrijednost opreme odnosi se na 2017. godinu.

89. Vještak Krunoslav Hrnjak je na raspravi od 26. svibnja 2025. naveo da se u predanom nalazu i mišljenju nalazi se statistička obrada opreme za koju je HRT ustvrdio da nedostaje, a koja je bila zadužena po pojedinim djelatnicima odnosno za dio opreme nije bilo navedeno tko ju zadužuje. Izvršeno je sumiranje procijenjene vrijednosti opreme po pojedinom djelatniku, pa je jednako tako i po optuženom.

89.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da u slučaju gdje nije bilo zaduženja po djelatniku, a nalazila se je kosa crta te takva oprema nije zbrojena u ukupnu sumu koja se odnosi na optuženog. Dalje je odgovorio da je u nalazu u ukupan zbroj uključena i vrijednost ranije posebno iskazanih vrijednosti kamera, a sam popis opreme zajedno sa imenima djelatnika nalazi se u prilogu 1. Dalje je odgovorio da je ukupno na optuženog bilo zaduženo 468 komada opreme vrijednosti 912.587,87 kuna, odnosno 121.129,26 eura., korištenjem fiksnog tečaja konverzije. Dalje je odgovorio da je dokumentacija koju je dobio s HRT-a je popis opreme osnovnih sredstava i sitnog inventara koji nije pronađen u spremištima snimatelja tona, a glasio je na veći broj djelatnika između ostaloga i na optuženika pri čemu sam ja napravio filtriranje podataka na način da je u iskazanom zbroju prikazana samo oprema koja se odnosi na optuženog. Dalje je odgovorio što se tiče opreme, ona je prikazana u prilogu 1, gdje se između ostalog navodi datum aktivacije šta predstavlja godinu kada je ta oprema zavedena na stanje te dodatno iskazana je i vrijednost nabave što predstavlja vrijednost opreme u trenutku nabave. Sama oprema u nekim slučajevima je stara i po desetak i više godina, odnosno kako koji komad opreme, ali datumi su zavedeni. Kao što piše u nalazu i mišljenju iskazana vrijednost opreme odnosi se na 2017. godinu. 2017. godina je uzeta kako bi se u potpunosti pokrilo razdoblje inkriminacije te smatram da je to adekvatna vrijednost u tom trenutku. Dalje je odgovorio da smatra da ta vrijednost odgovara vrijednosti u trenutku inkriminacije, jer protekom vremena vrijednost opreme pada, a same procjene opreme se ne iskazuju u vidu broja starosti dana ili mjeseci već je uobičajena praksa raditi procjenu opreme na godišnjoj razini.

89.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika je odgovorio da, s obzirom da se radi o nabavnoj vrijednosti, smatra da se radi o opremi koja je iskazana bez PDV-a. Dalje je odgovorio da nije potrebno razmatrati PDV jer ukoliko je trgovačko društvo u sustavu PDV-a ono ima pravo odbiti PDV pa se onda odbijeni PDV ne može računati kao šteta.

90. Iz medicinske dokumentacije za optuženika predane na raspravi proizlazi da je optuženiku postavljena dijagnoza šećerne bolesti 2022., odnosno dijabetes melitus kao i arterijska hipertenzija.

91. Iz zapisnika Službe organiziranog kriminaliteta od 18. i 19. srpnja 2017. slijedi da je Hrvatskoj radioteleviziji u istrazi vraćeno ukupno 64 komada tehničke opreme, poimence specificirane u zapisnicima na listovima 1012 do 1015 spisa, a radi se o stativima, mikrofonima, odašiljačima, kondenzatorima mikrofonskog modula, držačima za baterije, torbama i drugoj opremi za koju je HRT dostavila dokumentaciju kojom dokazuje vlasništvo. Vraćeni predmeti prethodno su uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 1093355, 1093356 i 1093357 oduzeti od GT (obitelji bivše djevojke EP), od MJ (uz potvrde o privremenom oduzimanju broj 1093402, 1093405 i 1093302), od RP (potvrde o privremenom oduzimanju broj 1093358 i 1093359) te ĐP uz potvrde o privremenom oduzimanju serijskog broja [serijski broj], 1093159, 1093160, 1093161, 1093162 i 1093163.

92. Iz zahtjeva trgovačkog društva FIM-GAL Grupa d.o.o. za povrat imovine (list 577- 581) da je optuženi BPS osobno zaduživao tonsku opremu drugih trgovačkih društava kako bi u vrijeme provođenja izvanrednog popisa imovine na HRT- u prikrio manjak opreme u spremištu.

93. Iz evidencija ulazaka i izlazaka na HRT-u proizlazi da je optuženik, iako mu je radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati, na HRT dolazio i u vrijeme kad se nalazio na bolovanju, u pravilu u vrlo ranim jutarnjim ili vrlo kasnim noćnim satima, pri čemu je evidentirano i višestruko ulaženje i izlaženje te je naznačeno da je nosio torbe (izvješće AKD Zaštita d.o.o. na listu 565-567 spisa).

94. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u vezu sa obranom optuženika, ovaj sud je nesporno utvrdio da je upravo na način kako mu je to stavljeno na teret činjenično izmijenjenom optužnicom, optuženi BPS počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11. kao i kazneno djelo krivotvorenja poslovne ili služben isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11. za koja ga je sud i proglasio krivim.

95. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik u inkriminirano vrijeme pronevjerio dvije kamere i stavio svoj potpis na sporne inventurne popisne liste jer je to sam priznao u svojoj obrani, dok je u postupku sve ostalo sporno, pa je sud utvrđivao u nastavku ove presude sve sporne okolnosti iz činjeničnog opisa izmijenjene optužnice.

96. Optuženi BPS u svojoj obrani je osporio da bi otuđio preostale tri kamere pojašnjavajući kako mu je to namješteno jer inventar u pogonu snimatelja nije rađen godinama, te je porekao da bi on potpisivao bilo koga drugog na inventurne popisne liste, osim sebe. No, ovakva obrana u dijelu u kojem optuženik poriče da bi oštećenom HRT-u pronevjerio i ostalu audio i video opremu kao i da bi krivotvorio potpise nije ocijenjena vjerodostojnom, već kao pokušajem optuženika da ublaži kaznenopravnu odgovornost, tim više što je suprotna rezultatima dokaznog postupka, kao i iskazima ispitanih svjedoka, a osobito ZP, MP, SP, IP, PP, ČJ, ŽP, ĆP, OP, BJ, KJ, HJ, PT, FJ, SJ, UP i ČP kao i materijalnoj dokumentaciji, a osobito elaborata o provedenoj inventuri za 2015. i izvještajem Povjerenstva za pregled i provjeru prostorija Hrvatske radiotelevizije od 28. travnja 2017. s tabličnim prikazom osnovnih sredstava i nepronađenog inventara te u konačnici i rezultatima grafološkog vještačenja, te vještačenja za informatiku, elektrotehniku i telekomunikaciju.

97. Naime, okolnost da je optuženi BPS bio u inkriminiranom razdoblju, zaposlen na Hrvatskoj radioteleviziji na radnom mjestu tehničara proizlazi iz Ugovora o radu od 28. prosinca 2009. prema kojem je optuženi BPS od 1. siječnja 2010. u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na Hrvatskoj radioteleviziji na kojem će obavljati poslove radnog mjesta tehničar i to prema Pravilniku o sistematizaciji poslova i radnih mjesta u Hrvatskoj radioteleviziji od 29. travnja 2013. i popisu radnih mjesta, kataloški broj 110, time da je zadužen za kvalitetno obavljanje zadaća te pažljivo i stručno rukovanje opremom i odgovoran za ispravnost i funkcioniranje video, tonske i tehničke opreme.

98. Okolnost da je optuženi BPS bio po nalogu rukovoditelja, najprije ČP, a potom MP, zadužen za obavljanje poslove voditelja spremišta odjela Snimatelji i montažeri i time odgovoran za stanje imovine u spremištu Odjela snimatelja i montažera, proizlazi da iz suglasnih iskaza svjedoka ZP, MP, SP, IP, PP, ČJ, ŽP, ĆP, OP, BJ, KJ, HJ, PT, FJ, SJ, UP i ČP.

98.1. Tako je svjedok ZP potvrdio da je optuženik bio zadužen za spremište i da je kontinuirana inventura utvrdila manjak opreme u skladištu kojim je bio odgovoran optuženi BPS. Svjedok MP je naveo da je optuženi BPS bio voditelj spremišta, posjedovao ključeve i bio odgovoran za inventuru te stanja opreme. Svjedokinja SP iskazala je da je BPS imao povjereno spremište s opremom i materijalnom imovinom i da je bio odgovoran za nadzor nad kamerama. Svjedokinja IP je opisala da je BPS radio u skladištu i da je bio predsjednik inventurne komisije, zadužen za inventurne liste i stanje opreme, a svjedok DP da je optuženi BPS jedini imao ključeve spremišta i da su se zaposlenici trebali obraćati njemu za preuzimanje opreme. Nadalje, svjedok PP je iskazao da je optuženi BPS formalno tehničar, ali stvarno obavljao poslove spremištara, održavao i izdavao tehničku robu te da je 80% opreme bilo zaduženo osobno na njega. Ujedno svjedok ČJ naveo je da je optuženi BPS bio zadužen za spremište odjela snimatelja i montažera, te da se u njegovoj odsutnosti pojavljuju manjkovi opreme. Također, svjedok ŽP opisao je da je optuženi BPS preuzimao i izdavao tehničku opremu iz spremišta „sporovoza“ i bio odgovoran za evidenciju zaduženja. Isto tako, svjedoci ĆP i OP iskazali su da je optuženi BPS obavljao poslove spremištara u Odjelu snimatelja i montažera te izdavao opremu i nadzirao spremište. Ostali snimatelji tona u Odjelu snimatelja i montažera i to BJ, KJ, HJ, ZJ, FJ i SJ te vanjski suradnik UP suglasno su iskazali da je BPS zadužen za tehničku opremu i da su mu se morali obraćati za posudbu opreme.

98.2. Prema tome, iz ovih iskaza jasno proizlazi da su svi svjedoci iz Odjela snimatelja i montažera, uključujući rukovoditelje i zaposlenike spremišta, potvrdili funkciju optuženog BPS kao tehničara zaduženog za spremište te njegovu odgovornost za stanje u spremištu. S tim u vezi, iz iskaza svjedoka ČP proizlazi da je on bio nadređeni optuženom BPS u Odjelu snimatelja i montažera. Potvrdio je da je optuženi BPS bio zadužen za spremište i tehničku opremu u njemu. Svjedok je naveo kako je on bio obaviješten o problemima s opremom i manjku kamera od strane svojih kolega (npr. svjedoci VJ, OP). Prema njegovim saznanjima, optuženi BPS je često uzimao opremu iz ormara tonskih snimatelja bez dogovora i nije vodio urednu evidenciju o zaduženju i razduženju opreme. Bio je uključen u primanje informacija o nedostajućoj opremi, te je potvrdio tko je sve imao ključeve (optuženi BPS, on i svjedok ŽP) i da se pristup ormarićima tonskih snimatelja vršio preko spremišta. Ukratko, svjedok ČP potvrdio je Mažuranovu odgovornost za spremište i tehničku opremu te opisao problematično upravljanje opremom i evidencijama tijekom njegovog mandata.

98.3. Kraj takvog stanja stvari, utvrđeno je da je sva tehnička oprema u skladištu u Odjelu snimatelja i montažera pa tako i ona čiji je manjak utvrđen na HRT-u, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice, bila povjerena na radu upravo optuženom GPS, a što potvrđuju inventurne liste i izvještaji, navedena dokumentacija o radnopravnom statusu optuženika, kao i svi navedeni svjedoci koji su iskazivali na okolnost zaduženja opreme te suglasno naveli da je ista bila povjerena optuženom HPS koji je, bio zaposlen na radnom mjestu tehničara, te ujedno zadužen i opremom u spremištu odjela Snimatelji i montažeri.

99. S tim u vezi, sud je utvrdio stanje spremišta Odjela snimatelja i montažera prije optuženog HPS, budući da je optuženik tijekom postupka tvrdio kako mu je sve namješteno jer inventura nije rađena godinama. Dakle, iz iskaza svjedoka ŠP, tonskog snimatelja, proizlazi da je do 2013. spremištar IJ, koji je uredno vodio evidenciju. Ostali svjedoci (F, FJ, SJ, BJ, KJ, UP) su također iskazivali kako ranije nije problema oko vođenja spremišta. Naime, ovi svjedoci su iskazivali kako je optuženik preuzeo mjesto spremištara u Odjelu snimatelji i montažeri („sporovoz“) nakon IJ, a koji je vodio urednu evidenciju zaduženja i razduženja opreme. Optuženi HPS je potpuno promijenio način rada, odnosno nije vodio zapisnike, davao je opremu bez dokumentacije, koristio duple ključeve i preraspoređivao opremu po ormarima, čime su snimatelji tona izgubili uvid u svoje zadužene uređaje. Opisivali su kako su primijetili nedostatak opreme, posobito kamera „Sony PMW 400L“ i „Sony 400“ te pripadajuće audio opreme (mikrofoni, mikroportovi, kablovi), koja je nestala iz njihovih ormara. Optuženik je tada tvrdio da je oprema na terenu ili da je zadužena drugim kolegama. Svjedoci ZJ i FJ naveli su da je optuženi HPS kružno zaduživao i razduživao opremu bez dokumentacije, davao opremu drugima, zaključavao ormare i preuzimao opremu koja im je bila prethodno dodijeljena, dok je svjedok SJ naveo kako optuženi HPS nije vodio evidenciju, a kada bi zadužena oprema nedostajala, odgovarao je da je na projektima i da će biti vraćena, što se nije dogodilo. Nedostajali su mikrofoni i kompleti mikroporta, a tonski snimatelji morali su koristiti opremu drugih kolega. Prema tome, ovi svi svjedoci suglasno su iskazivali kako je optuženi HPS preuzeo kontrolu nad spremištem i raspolažućom opremom na način koji je onemogućio evidenciju i nadzor, što je rezultiralo nestankom više kamera i tonske opreme, te da je on osobno preraspoređivao, posuđivao i zadržavao opremu, često bez povratka i objašnjenja korisnicima, a time se u stvari potvrđuje njegov obrazac njegovog neovlaštenog raspolaganja tehničkom opremom HRT-a.

100. O stanju spremišta za vrijeme optuženog HPS iskazivao je svjedok MP koji je utvrdio manjak kamera i opreme, problem s evidencijom, zaduživanje i vraćanje opreme često neregularno, svjedokinja SP opisujući kako optuženi HPS preuzima opremu “na suspektan način”, inventurne liste često neusklađene, svjedok DP o tome da je optuženi HPS bio jedini sa ključem, svjedok PP da je spremište u katastrofalnom stanju, manjak 5 kamera, a svjedok ČJ je iskazivao o nedostatku 6 kamera, inventura otežana, evidencija neredovita, a također svjedoci ŽP, ŽT OP, opisivali su učestale nestanci opreme, zamjene, nepravilna evidenciju. Također, svjedoci DJ, EJ, VJ su tijekom postupka iskazivali da je provođenje inventure bilo otežana, jer optuženi HPS nije kontinuirano bio prisutan, a predlagao je popisivanje po svom nahođenju. Svjedok UP je izjavio da je tijekom rada na HRT-u imao svoj ormar s miksetom i mikrofonima, no često bi zatekao drugu ili nedostajuću opremu. Za nedostatke bi se obraćao optuženom HPS, koji mu je objašnjavao da je oprema kod drugih ili bi je s odgodom donosio. Svjedok je istaknuo da je optuženi HPS imao rezervne ključeve svih ormara i dolazio po opremu čak i dok je bio na bolovanju, uključujući situaciju kada je predmetni mikrofon dobio van radnog vremena i izvan kruga HRT-a. Nadalje, svjedok BJ potvrdio je da je dolaskom optuženog HPS na mjesto spremištara započeo problem s opremom. Kamere, mikrofoni i druga oprema počeli su nestajati i kružno se zaduživati, pa nitko više nije znao čija je koja oprema. Pristup skladištu i ključeve ormara, prema njegovim saznanjima, imali su isključivo HPS, ČP i ŽP, čime su jedino oni imali potpun uvid u stanje opreme i mogućnost manipulacije. Svjedok KJ također je naveo da mu je povremeno nedostajala tehnička oprema, koja se kasnije pojavljivala, ali nikada nije bila u njegovom osobnom zaduženju. Svaki djelatnik imao je svoj ormar, no rezervne ključeve posjedovali su optuženi HPS, te svjedoci ČP i ŽP. Sredinom 2016. saznao je od voditelja MP da nedostaje pet do šest kamera, a u isto vrijeme primijetio je dolaske HPS izvan radnog vremena, čiji razlog nije bio poznat. Svjedok HJ potvrdio je da su od dolaska optuženog HPS u spremište nestajale oprema iz ormara djelatnika, uključujući kamere i mikrofonske komplete. Nedostajuća oprema ponekad bi se vraćala, ali ne u skladu s originalnim zaduženjima. Svjedok je naveo i primjere kada je za potrebe terenskog snimanja dobivao opremu koju je optuženi HPS pribavio, ponekad i izvan HRT-a ili od trećih strana, što potvrđuje nemaran i neorganiziran rad spremišta. Od dolaska HPS, svjedok nije vidio niti potpisao nijednu inventurnu listu.

101. Prema tome, utvrđeno je da je tijekom optuženikovog upravljanja spremištem isto bilo neuredno, a evidencija neprecizna, dok su nestanci opreme učestali, o čemu su iskazivali svi gore navedeni svjedoci, pa nije u pravu optuženik koji tvrdi u svojoj obrani kako mu je sve namješteno, dok inventar u pogonu snimatelja nije rađen već godinama, bio je aljkav, fingiran i naštiman od pojedinih rukovoditelja odjela. Svi iskazi svjedoka upućuju na obrazac neodgovornog upravljanja opremom i spremištem od strane HPS. Optuženik je imao kontrolu nad spremištem, kružno raspoređivao opremu među zaposlenicima, davao je opremu bez ikakve dokumentacije i često postupao izvan propisanog radnog vremena. Takvim postupcima nestala je evidencija o zaduženju opreme, a tonski snimatelji više nisu mogli pratiti što je njihovo, što potvrđuje kontinuirane nepravilnosti u vođenju spremišta. Uostalom, svi svjedoci potvrđuju da su promjene uvedene dolaskom optuženog HPS uzrokovale ozbiljne poremećaje u evidenciji opreme, nestanke i miješanje tehničkih sredstava te da je on imao punu kontrolu nad spremištem i zaduženjima.

102. Vezano za pitanje tko je bio u posjedu ključeva spremišta Odjela snimatelja i montažera utvrđeno je optuženi BPS tijekom inkriminiranog razdoblja bio jedini stalni nositelj ključa tijekom svog mandata. Naime, svjedok ŽP je naveo kako je i on imao ključ za potrebe izdavanja opreme vanjskim suradnicima kao i optuženik. Svjedok ČP, bivši rukovoditelj, naveo je da je i on, uz optuženika, također imao ključeve za pristup. Također, svjedok ĆP je potvrdio kako je optuženi BPS imao ključ od spremišta, zajedno s ŽP i ČP. Svjedok MP je iskazao da je preuzeo pristup nakon Mažuranovog bolovanja i smjene, a do tada je optuženik imao ključeve spremišta. Svjedok OP je naveo kako je optuženi BPS imao ključ, a kasnije i MP. Svjedok DP je iskazivao da je optuženi BPS jedini imao ključeve i davao opremu po potrebi. Tonski snimatelji su imali svoje ormare u skladištu, ali rezervni ključevi tih ormara su se nalazili kod optuženog BPS (kasnije kod MP), što je omogućavalo kontrolu i izdavanje opreme samo kroz njih.

103. O postojanju manjka tehničke opreme u spremištu Odjela snimatelja i montažera iskazivali su suglasno sljedeći svjedoci. Tako je svjedok ZP, predsjednik Centralne inventurne komisije, iskazao da je bila kontinuirana inventura u skladištu gdje je bio zadužen optuženi BPS, koja je utvrdila manjak kamera i neke opreme, a manjak je doveo do osnivanja istražnog povjerenstva. Svjedok MP, privremeni rukovoditelj, nadređeni BPS iskazao je da je tijekom ljeta 2016. uočio je da nedostaju 4 kamere, naknadno još 2. Utvrdio je da su kamere mogle biti samo u skladištu, kod djelatnika ili na servisu. Prijavio nadređenom i direktorici produkcije. Inventura je pokazala manjak 5 kamera, od kojih je jedna bila pokvarena. Nedostajala je i zajednička oprema (miksete, stativi, monitori). Nadalje, svjedokinja SP, koja je radila u „brzovozu“, iskazala je da je trebalo biti 18 kamera, a tijekom inventure utvrđeno da nisu sve bila na broju. Naglasila je probleme s evidencijom i nepravilnim zaduživanjem. Također, svjedok DP, rukovoditelj radne jedinice, iskazao je da optuženi BPS bio jedini sa ključem i da su se zaposlenici morali obraćati njemu za preuzimanje opreme. Manjak opreme u skladištu bio je razlog za nadzor i provjeru dolazaka optuženog BPS u prostor HRT-a. Svjedok PP, v.d. rukovoditelj RJ Produkcijsko osoblje, utvrdio je katastrofalno stanje spremišta, dok je izvanredna inventura krajem rujna 2016. otkrila manjak 5 kamera SONY PMW400L ukupne vrijednosti oko 150.000 eura. Ujedno svjedok ČJ, Voditelj Službe zaštite, iskazao je kako je prvi put došao do informacija o nestanku kamera SONY PMW400L nabavljenih 2014. Inventura u rujnu i listopadu 2016. pokazala manjak 6 kompleta kamera, od kojih je jedna naknadno pronađena ali oštećena, kao i nestanak stativa. Iz iskaza svjedoka ŽP, voditelj pogona HRT-a, proizlazi kako su se zaposlenici često žalili da im nedostaje tehnička oprema, a nedostaci su se odnosili na nove kamere, rezervnu opremu i mikrofone. Svjedok ĆP, tonski snimatelj, naveo je kako je nedostajalo oko 6 Sony kamera i oko 10 komada stereo mikrofona marke Sennheiser. Izdavanje opreme vršeno je bez urednih izdatnica, često upisom u bilježnicu. Svjedok OP, tonski snimatelj, opisivao je kako je primijetio nedostatak tonske opreme u svom ormaru. Nedostatak opreme prijavljivao BPS i nadređenima, ali stanje nije popravljeno. Također, ostali snimatelji tona i to svjedoci BJ, KJ, HJ, ZJ, FJ, SJ i vanjski suradnik UP iskazivali su o postojanju manjka opreme u odjelu i nesigurnu evidenciju zaduživanja. Jednako tako, i svjedoci MJ, vanjski suradnik i obrtnik, EP, poznanik, bivši HRT, ĐP, zaposlen na Hrt- u, RP, bivši zaposlenik HRT-a i AP, zaposlenik HRT-a, sin svjedoka RP iskazivali su o manjku opreme koju je optuženi BPS otuđio iz spremišta i kasnije pokušavao prodati ili prikriti. Svjedok MJ je naveo da se radilo o kamerama, mikrofonima i monitorima, svjedok EP je iskazivao o stativima i oprema za stative, svjedok ĐP pak o mikrofonima i audio opremi, svjedok RP je iskazivao o snimaču Soundevices, Nagra 4, svjedok AP je spominjao snimač uređaja oca te potvrdio da je optuženi BPS otežavao povrat opreme i tražio polog. Iz iskaza svjedoka CP proizlazi da u odnosu na optuženog BPS može samo reći da mu je on tijekom 2015. bez njegovog znanja uzeo iz sobe producenta sportskog programa kompletiranu kameru i stativ s ostalom tehničkom opremom te mu taj komplet vratio preko voditelja MP time da su nedostajali dijelovi opreme iz kompleta koju je pomoću voditelja MP ponovo kompletirao.

104. Navedeno treba dovesti u vezi i sa Izvještajem Povjerenstva za pregled i provjeru prostorija Hrvatske radiotelevizije od 28. travnja 2017. s tabličnim prikazom osnovnih sredstava i nepronađenog inventara (list 206-225) iz kojeg proizlazi da je utvrđen manjak osnovnih sredstava Odjela snimatelji i montažeri u iznosu od 7.636.737,13 kuna nabavne vrijednosti, tekuće knjigovodstvene vrijednosti u iznosu od 1.039.602,83 kune te procijenjene tržišne vrijednosti u iznosu od 1.096.875,60 kuna. Ujedno, iz tablice (s početkom na listu 219 spisa) priložene izvještaju u odnosu na manjak osnovnih sredstava proizlazi da je sva oprema nabrojana pod točkama 1-374 zadužena na mjestu troška 75016 .

105. Nadalje, iz priloženog Elaborata o provedenoj inventuri za 2014., sastavljenom po Centralnoj inventurnoj komisiji HRT-a utvrđeno je da je inventura u 2014. provedena u potpunosti te da nije utvrđen veći nedostatak materijalnih sredstava.

106. Međutim, tijekom provođenja inventure za 2015. utvrđeno je da Komisija koja je trebala provesti inventuru u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje (snimatelji i montažeri) nije dostavila inventurne liste, o čemu je tijekom istrage prvenstveno ispitan predsjednik centralne inventurne komisije ZP, čiji iskaz je potkrijepljen ispisima komunikacije elektroničkom poštom i pisanom korespondencijom sa optuženim ČPS i njegovim rukovoditeljima, čime se ukazala sumnja u nepravilnosti oko vođenja spremišta u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje. Stoga je HRT formirala kontinuiranu inventuru, čiji su članovi sačinili popis imovine koja nije nađena u spremištu snimatelja tona, a na zaduženju u mjestu troška 75010, 75012 i 75016, koji popis prileži spisu. U odnosu na spremište snimatelja tona kontinuirana komisija u konačnici je utvrdila da iz iste nedostaje 5 kompleta kamera Sony PMW400L serijskih brojeva [serijski broj], 140466, 140476, 140495 i 140532 s pripadajućom opremom, kao i druga video i audio tehnička oprema. Pored toga, iz priložene dokumentacije HRT-a proizlazi da se zaduženje za mjesto troška 75016 odnosi na snimatelje tona te da je svu otuđenu opremu osobno zadužio upravo optuženi BPS, koji je prema izdatnicama koje prileže spisu naznačeni rukovatelj na tom mjestu troška. Nakon toga, glavni ravnatelj HRT-a donio je odluku o imenovanju Povjerenstva za pregled i provjeru prostorija HRT-a za čijeg je predsjednika imenovana SP koja je sastavila očitovanje vezano za pronalazak dvije inventurne liste u arhivi HRT-a "Popisne liste osnovnih sredstava na dan 14. rujna 2015." i "Popisne liste sitnog inventara na dan 14. rujna 2015", sve za mjesto troška 75016, a prema kojima bi proizlazili da su iste potpisali optuženi H FP kao predsjednik, te članovi JP, NT, KPS, CP i sada pokojni GP, te rukovoditelj ČP.

107. Prema tome, kontinuirana inventura provedena od 8. rujna do 15. listopada 2016. utvrdila je da određena oprema i imovina nije pronađena u spremištu snimatelja tona, a bila je na zaduženju mjesta troška 75010, 75012 i 75016. Konkretno, nedostajalo je pet kompleta kamera Sony PMW400L s pripadajućom opremom, kao i druga video i audio tehnička oprema. Inventurni popis nije bio u skladu s knjigovodstvenim stanjem, jer nije bilo dovoljno podataka za identifikaciju dijela imovine. Prethodna inventura za 2014. pokazala je uredno stanje opreme, dok za 2015. komisija nije dostavila inventurne liste, što je potvrdio predsjednik Centralne inventurne komisije ZP, uz dokumentiranu korespondenciju s FP i rukovoditeljima, što ukazuje na nepravilnosti u vođenju spremišta. Optuženi FP je prema službenim odlukama Glavnog ravnatelja HRT-a imenovan članom komisije za Radnu jedinicu produkcijsko osoblje 2014., a 2015. je bio predsjednik komisije i odgovoran za inventuru u odjelu snimatelja i montažera (mjesto troška 75016). Povjerenstvo koje je 2017. pregledalo prostorije HRT-a pronašlo je dvije inventurne liste iz 2015. koje su, prema dokumentaciji, trebali potpisati FP i članovi komisije, a već je rečeno kako iz izvještaja Povjerenstva od 28. travnja 2017. proizlazi manjak osnovnih sredstava u vrijednosti od 7.636.737,13 kn (nabavna vrijednost), pri čemu je sva oprema čiji je manjak utvrđen bila povjerena optuženom FP.

108. S tim u vezi ispitani su i svjedoci koji su iskazivali o nepostupanju optuženog FP prema inventurnim listama. Već je utvrđeno kako je svjedok ZP iskazivao da optuženi FP nije vratio inventurne liste 2015., pa mu je on slao opomene, time da je kasnije predao samo dio lista. Svjedokinja IP je vidjela inventurne liste za 2015. koje se odnose na optuženog FP, fotografirala ih i poslala SP. Svjedok ČJ je primijetio da potpisi na listama nisu vjerodostojni, pa je pozvao kolege da potvrde da nisu njihovi. Svjedoci DJ i EJ opisali su kako su prisustvovali izvanrednoj inventuri, a da je optuženi FP predlagao popis po vlastitom nahođenju, te zatim izbjegavao rad s komisijom.

109. Nastavno na utvrđeno, saznanja o načinu na koji je optuženi BPS raspolagao tehničkom opremom HRT-a, pronevjerenom iz spremišta, te kako je prikrivao manjak, proizlaze upravo iz iskaza svjedoka MJ, EP, ĐP, RP i AP, a potkrijepljena su i provedenim pretragama. Iz iskaza svjedoka MJ proizlazi da je od optuženog BPS kupio mikrofone, monitor i dvije kamere Sony PMW400, pri čemu su kamere imale oštećene objektive, što mu je optuženi BPS objasnio kao posljedicu transporta i tvrdio da će HRT nadoknaditi štetu od osiguranja. S tim u vezi, pretragom prostora obrta [obrt] u [adresa] i [adresa], osobnog automobila i elektroničkih uređaja svjedoka MJ, policijski službenici pronašli su i oduzeli tehničku opremu (mikrofone, držače baterija, glavu stativa, monitor), koja je odgovarala serijskim brojevima HRT-ove opreme. Tom prilikom pronađeni su i oduzeti: dva mikrofona MKH 415 P48, srebrne boje, jedan mikrofon MKH60, crne boje, serijskog broja [serijski broj], jedan mikrofon MKH416 P48, crne boje, serijskog broja [serijski broj], dvanaest držača za baterije marke Sennheiser model 250-1, serijski broj [serijski broj], glava stativa "Ro-Touch Vinten" PH9M12185 PRO crne boje, monitor Panasonic BT- LH 2600W serijskog broja B8TWA1159 s pripadajućim stalkom. Svi ovi predmeti odgovarali su opremi koju je svjedok MJ kupio od optuženog BPS, a na kojoj su se nalazili serijski brojevi HRT-ove opreme. Pretragom osobnih računala i e-mail računa svjedoka MJ pronađena je korespondencija s ŠT u [adresa], koja potvrđuje prodaju kamere Sony PMW400 serijskog broja [serijski broj], otuđene iz HRT-a. Dodatno, potvrda Hrvatske pošte dokumentira slanje kamere u Australiju 30. ožujka 2016., čime je dokazana stvarna isporuka otuđene opreme. Prema tome, dokumentacija Hrvatske pošte i korespondencija svjedoka MJ s kupcem iz [adresa] potvrdila je prodaju kamere Sony PMW400 serijskog broja [serijski broj], otuđene iz HRT-a. Povezivanjem navedenih materijalnih dokaza s iskazima ovog svjedoka nedvojbeno proizlazi da je optuženi BPS prisvojio, posjedovao i raspolagao otuđenom opremom, a manjak u skladištu prikrivao svojim postupcima. Svjedok EP naveo je da je kupio rabljene stative i pripadajuću opremu, dok je svjedok ĐP iskazao da je optuženi BPS od 2010. do 2013. prodavao ili posuđivao audio opremu, uključujući mikrofone i miksete, ponekad bez naknade i bez povrata opreme. Spisu prileži i zahtjev trgovačkog društva FIM-GAL Grupa d.o.o. za povrat imovine iz kojeg proizlazi da je optuženi BPS osobno zaduživao tonsku opremu drugih trgovačkih društava kako bi u vrijeme provođenja izvanrednog popisa imovine na HRT- u prikrio manjak opreme u spremištu. Ovakav način postupanja u svrhu prikrivanja manjka u spremištu HRT, proizlazi iz i iz iskaza svjedoka RP, od kojeg je optuženi unajmio snimač, a kada ga nije bio u mogućnosti vratiti, u zamjenu mu je predao kameru Hero4, vlasništvo HRT-a koja je nastavno također vraćena. Osim toga, svjedoci RP i AP opisali su kako je optuženik iznajmljivao ili predao opremu za privremeno korištenje, odgađao povrat i dogovarao financijske aranžmane, čime je prikrivao manjak u skladištu. Isto tako, iz spisu priložene evidencije ulazaka i izlazaka na HRT-u proizlazi da je optuženik iako mu je radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati, na HRT dolazio i u vrijeme kad se nalazio na bolovanju, u pravilu u vrlo ranim jutarnjim ili vrlo kasnim noćnim satima, pri čemu je evidentirano i višestruko ulaženje i izlaženje te je naznačeno da je nosio torbe (izvješće AKD Zaštita d.o.o. na listu 565-567 spisa). Ujedno je svjedokinja ĐJ tada BPS opisala situacije u kojima je sudjelovala u posredovanju između optuženog H FP i trećih osoba, uključujući svjedoka RP i AP, vezano za tehničku opremu HRT-a koju je optuženi FP otuđio. Navela je da je optuženi FP koristio opremu drugih osoba, odgađao njezin povrat i tražio da se izvrše retroaktivni reversi kako bi prikrio stvarni manjak opreme. ĐJ je osobno dala 5.000 EUR-a kao polog prilikom dogovora u Hotelu „I“ kako bi se regulirao povrat uređaja, a nakon što je oprema vraćena, optuženi FP joj je vratio iznos pologa, zadržavši dio novca (oko 1.000 EUR-a) za sebe uz obrazloženje da je “korektno” da zadrži manji dio zbog problema nastalih postupcima optuženika. Ona je također navela da je Mažuranova supruga bila uključena u kontakt s OT, kako bi se uskladili detalji predaje opreme i izbjegla policijska prijava. ĐJ je potvrdila da optuženi FP često nije želio vratiti posuđenu opremu i da je samostalno upravljao tehničkom opremom HRT-a, pri čemu je prikrivao manjak u skladištu. Ovaj iskaz svjedokinje potvrđuje ključne navode ostalih svjedoka i to svjedoka MJ i EP koji su naveli kako im je optuženi FP prodavao ili davao opremu HRT-a, predstavljajući je kao rashodovanu ili otpisanu. Ujedno, svjedoci RP i AP opisali su kaotično posuđivanje i povrat opreme, odgađanja, te upletenost optuženika u prikrivanje manjka. Pretrage kod svjedoka MJ i drugih potvrdile su serijske brojeve otuđene opreme i njeno dalje raspolaganje, u skladu s opisima svjedokinje TP. Zaključno, iskaz TP dodatno potkrepljuje da je optuženik samostalno upravljao opremom HRT-a, posuđivao je ili prodavao trećim osobama, prikrivao manjak u skladištu i koristio posrednike kako bi izbjegao neposrednu odgovornost.

110. Ujedno treba napomenuti i kako iz zahtjeva trgovačkog društva FIM-GAL Grupa d.o.o. za povrat imovine (list 577-581) proizlazi da je optuženi H- FP osobno zaduživao tonsku opremu drugih trgovačkih društava kako bi u vrijeme provođenja izvanrednog popisa imovine na HRT-u prikrio manjak opreme u spremištu. Istovjetan modus postupanja u svrhu prikrivanja manjka u spremištu HRT, proizlazi iz iskaza svjedoka RP, od kojeg je optuženik unajmio snimač, a kada ga nije bio u mogućnosti vratiti, u zamjenu mu je predao kameru Hero4, vlasništvo HRT- a koja je nastavno također vraćena.

111. Dakle, tijekom inkriminiranog razdoblja provedene su inventure u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje i Odjelu snimatelja i montažera, pri čemu su svjedoci potvrdili brojne nepravilnosti u vođenju inventurnih lista i evidenciji opreme koja je bila u Odjelu snimatelja i montažera, a koja oprema je bila povjerena na radu optuženiku.

112. Ujedno treba primijetiti kako iz evidencija ulazaka i izlazaka na HRT-u proizlazi da je optuženik, iako mu je radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati, na HRT dolazio i u vrijeme kad se nalazio na bolovanju, u pravilu u vrlo ranim jutarnjim ili vrlo kasnim noćnim satima, pri čemu je evidentirano i višestruko ulaženje i izlaženje te je naznačeno da je nosio torbe (izvješće AKD Zaštita d.o.o. na listu 565-567 spisa).

113. Kraj takvog stanja stvari, a na temelju materijalne dokumentacije u spisu, treba napomenuti da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacija Krunoslava Hrnjaka proizlazi da je oprema – kamere SONY PMW-400L i pripadajući objektivi CANON HJ17EX6.2B IRSE – nabavljena 2014. godine, a 2017. godine njihova knjigovodstvena i procijenjena vrijednost iznosila je 50% nabavne vrijednosti. Jedna kamera bez objektiva procijenjena je na 46.416,47 kn (6.160,52 €), dok je komplet kamere s objektivom imao vrijednost od 10.341,08 €, odnosno pet kompleta 51.705,42 € (389.574,50 kn). Amortizacijski period za kamere postavljen je na šest godina uz linearnu amortizaciju, pri čemu se trošak ravnomjerno raspoređuje kroz očekivani vijek trajanja kamere od 6 do 10 godina. Vještak je procijenio da je prikazana knjigovodstvena vrijednost adekvatna i odgovara vrijednosti u trenutku inkriminacije. U dopunskom nalazu vještak je utvrdio da je na optuženog FP na dan 7. travnja 2017. bilo zaduženo ukupno 468 komada opreme, od čega 267 komada osnovnih sredstava vrijednosti 907.793,88 kn i 201 komad sitnog inventara vrijednosti 4.394,93 kn, što ukupno iznosi 912.587,87 kn (121.129,26 €). Procjena je provedena na temelju evidencije HRT-a i podataka o nabavnim vrijednostima, uz diskontiranje u skladu sa starošću i amortizacijom opreme. Vještak je naglasio da se procjena odnosi isključivo na opremu koja je jednoznačno utvrđena kao otuđena ili nedostajuća. PDV nije uključen u izračun jer bi u sustavu PDV-a HRT imao pravo odbiti PDV, što se ne smatra dijelom štete. Zaključno, vještak je utvrdio da je ukupna vrijednost opreme zadužene na optuženika FP u vrijeme inkriminacije odgovarala 912.587,87 kn, odnosno 121.129,26 €, što se uzima kao realna procjena štete u predmetu.

114. Također, vezano za spornu Odluku Glavnog ravnatelja HRT-a broj: 15-01/163 od 11. studenog 2015. o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015. i osnivanju popisnih komisija, kao i u odnosu na sporne potpise utvrđeno je sljedeće.

115. Naime, već je istaknuto kako je optuženik Odlukom Glavnog ravnatelja HRT-a od 20. listopada 2014. o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2014. bio imenovan i članom komisije u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje. Isto tako, Odlukom Glavnog ravnatelja HRT-a broj: 15-01/163 od 11. studenog 2015. o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015. i osnivanju popisnih komisija, proizlazi kako je za predsjednika Centralne inventurne komisije imenovan ZP, dok su članovima u Radnoj jedinici produkcijsko osoblje imenovani optuženi BPS, kao predsjednik komisije te GP, JP, VP i KPS, kao članovi te CP kao zamjenski član. Navedeno ukazuje, a kako je već i utvrđeno, da je optuženi BPS vezano za obavljanje poslova inventure postupao kao odgovorna osoba. Sve navedeno potvrđuje materijalna dokumentacija, a optuženik tijekom postupka navedeno nije osporavao, time da je iskazao kako je on potpisao sebe na inventurne popisne liste, ali ne i druge članove Radne jedinice.

116. No, grafološkim vještačenjem stalnog sudskog vještaka Marijana Krajne utvrđeno je da su potpisi na popisnim listama, označeni kao „1“ pod potpisima komisije, napisani rukom optuženog BPS. Usporedbom spornog materijala s nespornim potpisima svjedoka ČP, JP, KPS, VP i CP, utvrđene su razlike koje ukazuju da niti jedna od navedenih osoba nije mogla biti skriptor spornih potpisa. Sporni parafni potpisi uz prefiks „u.z.“ vjerojatno je potpisao BPS, dok potpisi označeni inicijalima „SG“ vrlo vjerojatno nisu napisani rukom ČP. Dopunjeno vještačenje također je potvrdilo da su potpisi „ Z.“ i „ RT“ na popisnoj listi osnovnih sredstava za dan 14. rujna 2015., s datumom potpisa 7. veljače 2016., napisani rukom RT, dok je rukopisni identitet inicijala „SG“ neodređen, a sporni potpisi predstavljaju djelomične imitacije nespornog potpisa svjedoka ČP. Zaključci vještaka grafologa potvrđuju iskaze svjedoka koji navode da nisu potpisivali niti vidjeli predmetne inventurne liste, budući da optuženi RT, kao predsjednik komisije, nije sazvao članove potkomisije, čime inventura uopće nije provedena. Na raspravi vještak je potvrdio da su sporni potpisi pod točkom 1. nalaza napisani rukom RT, dok sporni potpisi koji bi navodno pripadali ČP nisu njegov rukopis. Utvrđeno je da potencijalno skriptor svih spornih potpisa može biti RT, ali sa sigurnošću nije moguće identificirati skriptorstvo svih pojedinačnih parafnih potpisa.

117. Nadalje, grafološkim vještačenjem utvrđeno je da su potpisi na inventurnim listama – koji su evidentirali stanje opreme – napisani rukom optuženog BPS. Parafni potpisi navedenih popisnih komisija (ČP, JP, KPS, VP i CP) nisu autentični i jasno je da navedeni svjedoci nisu potpisivali ili uopće vidjeli predmetne inventurne liste. Dopunsko vještačenje dodatno je potvrdilo da su potpisi uz redne brojeve 1 na listama osnovnih sredstava i sitnog inventara napisani rukom BPS, dok potpisi teksta “SG” nisu napisani rukom ČP, već predstavljaju djelomične imitacije.

118. Vodeći računa o navedenom, te dovodeći isto u vezu sa iskazima svjedoka ČP, JP, KPS, VP i CP utvrđeno je da isti doista nisu potpisivali niti vidjeli inventurne liste, dok je optuženi BPS kao predsjednik komisije samostalno raspolagao dokumentacijom i evidencijom opreme. Tako iz iskaza svjedoka ČP proizlazi da su mu predočene popisne liste osnovnih sredstava na dan 14.9.2015. na jednoj od lista koja sadržava potpise više osoba i datum 07.02.2016. Za paraf koji je vidljiv pored rubrike „potpis rukovoditelja“ decidirano je rekao da se to sigurno nije on potpisao, ali da to liči na njegov paraf, pa pretpostavlja da je netko jako dobro znao kako se parafira. Istaknuo je da na tom mjestu niti ne treba biti njegov paraf, već paraf ili potpis DP, rukovoditelja radne jedinice. On je u rujnu 2016. od MP i ŽP saznao da nedostaju kamere. Iz iskaza svjedoka JP proizlazi nije stavljao nikakav svoj potpis na nikakvu inventurnu listu pa kad su mu u spisu predmeta predočeni potpisi na popisnoj listi osnovnih sredstava na dan 14. rujna 2015., a sa datumom liste i datumom potpisa 7. veljače 2016. naveo je da u rubrici „Potpis rukovatelja“, „Potpis rukovoditelja“ i „Potpisi komisije“ gdje se vide nekakvi potpisi četiri člana komisije, nigdje nije njegov vlastoručni potpis. Iz iskaza svjedokinje KPS proizlazi nije sudjelovala u nikakvoj komisiji niti popisivala bilo kakvu imovinu. Iz iskaza svjedoka VP proizlazi da je zaposlen na HRT kao redatelj, nema saznanja o nestanku kamera niti poznaje optuženika jer po prirodi posla nema doticaja sa spremištem. Međutim, nije znao niti da je imenovan tijekom 2015. za člana inventurne komisije jer mu odluka o osnivanju popisnih komisija na dan 31. prosinca 2015. kojoj je u potpisu glavni ravnatelj HRT-a, AJ, nikad nije uručena niti je za nju znao. Na predočenje inventurnih lista u posebnom omotu pod brojem 696 spisa i četiri potpisa komisije, navodi da niti jedan od potpisa četiri člana komisije od 1 do 4 nije njegov potpis. Iz iskaza svjedoka CP pak proizlazi da isti nije nikada sudjelovao u provođenju inventure niti je potpisivao ikakve inventurne liste koje bi se odnosile na tehničku opremu.

119. Sve navedeno upućuje na kontinuirane nepravilnosti u vođenju inventurnih lista i evidenciji opreme tijekom razdoblja kada je optuženi BPS bio zadužen za spremište, čime je prikrivao manjak opreme i omogućio sebi neovlašteno raspolaganje tehničkom opremom HRT-a. Zaključci vještaka grafologa u potpunosti potvrđuju iskaze svjedoka te dokazuju da optuženi BPS osobno potpisivao inventurne liste i parafe članova komisije, dok članovi komisije nisu sudjelovali u provedbi inventure niti su njihovi potpisi autentični. Umjesto toga, sam je neistinito evidentirao opremu, lažno potpisao inventurne liste u ime drugih članova komisije i razdužio opremu, čime je prikrio manjak tehničke opreme. S tim u vezi, iz dokumenata HRT-a proizlazi da su sporne inventurne liste pronađene na podu arhive tijekom ožujka 2017., a njima je bio zadužen upravo optuženik koji ih nije pravodobno dostavio svjedoku ZP, na što je bio obvezan Odlukom glavnog ravnatelja HRT-a, a niti nakon što ga je svjedok ZP u više navrata usmeno i pismeno tražio da tako postupi već bitno kasnije, kada je već sačinjen Elaborat o provedenoj inventuri. Navedeno treba dovesti i u vezu s dopisom rukovoditelja odjela zaštite HRT-a ČJ upućenog radnoj jedinici Pravni poslovi i socijalna podrška od 12. studenog 2016. u kojem ukazuje na rezultate i zaključke provedene kontinuirane inventure u skladištu snimatelja tona, te sigurnosnih problema oko nestanka materijalnih sredstava. Navedena materijalna dokumentacija u cijelosti potkrepljuje iskaze ispitanih svjedoka, pa tako i utvrđenje je upravo optuženi BPS manipulirao inventurnim listama na način da je u iste unosio podatke koji nisu odgovarali stvarnom stanju materijalnih sredstava, a potom na iste potpisao osobe koje su bili članovi Komisije.

120. Prema tome, ovaj sud utvrdio je da je optuženi BPS u razdoblju od početka 2015. do kraja listopada 2016. u Zagrebu, zaposlen na Hrvatskoj radioteleviziji na radnom mjestu tehničara te zadužen za rukovanje opremom i odgovoran za stanje imovine u spremištu, a ujedno i imenovan predsjednikom inventurne komisije, iz naznačenog spremišta neovlašteno uzeo pet kamera marke Sony PMW400L, serijskih brojeva [serijski broj], 140466, 140476, 140532 i 140495, te više komada mikrofona, stativa, monitora i druge audio i video opreme vlasništvo Hrvatske radiotelevizije ukupne vrijednosti od 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 eura, čime je ostvario objektivne elemente kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11, time da se radi o velikoj vrijednosti pronevjerenih stvari, dok je optuženik postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti. Dakle, radi se o kvalificiranom obliku ovoga kaznenog djela jer vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 7.963,37 eura, sukladno članku 87. stavku 29. KZ/11, a optuženik je znao o kojoj vrijednosti se radi. Ujedno se radi ispunjenju i bitnog obilježja ovog kaznenog djela da su pronevjerene stvari povjerene optuženiku na radu jer je to kazneno djelo optuženik počinio na radnom mjestu tehničara zaduženog prema Pravilniku o sistematizaciji poslova i radnih mjesta u Hrvatskoj radioteleviziji od 29. travnja 2013. i popisu radnih mjesta, kataloški broj 110, za kvalitetno obavljanje zadaća te pažljivo i stručno rukovanje opremom i odgovoran za ispravnost i funkcioniranje video, tonske i tehničke opreme, kao i zadužen za obavljanje poslove voditelja spremišta odjela Snimatelji i montažeri, odgovoran za stanje imovine u spremištu, te ujedno imenovan predsjednikom inventurne komisije zadužene za redoviti godišnji popis na dan 31. prosinca 2015. u Radnoj jedinici Produkcijsko osoblje (Snimatelji i montažeri), odlukom Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije od 11. studenog 2015. broj: 15-01/163.

121. Optuženik je kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. KZ/11. počinio sa oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera prvog stupnja, što znači da je bila svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Sama izravna namjera optuženika je razvidna upravo iz upornosti u njegovom postupanju, koju upornost je iskazao u namjeri pribavljanja znatne imovinske koristi, na način da je tijekom razdoblja od početka 2015. do kraja listopada 2016. prisvojio tuđe pokretne stvari, a koje su mu povjerene na radu. Ovakvo postupanje optuženog BPS upućuje na svijest i htijenje u odnosu na počinjenje ovog kaznenog djela, jer je isti bio svjestan da je upravo audio i video oprema iz spremišta odjela Snimatelji i montažeri njemu povjerena na radu, a koja je vlasništvo Hrvatske radiotelevizije ukupne vrijednosti od 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 eura, kao i da je on odgovoran za stanje imovine u spremištu, a unatoč tome, isti ju je htio neovlašteno oduzeti, što je i učinio kako bi na taj način ostvario veliku imovinsku korist.

122. Osim toga, optuženi BPS je nastojao izbjeći stvarno provođenje inventure i prikrio svoje protupravno postupanje te nedostatak tehničke opreme koju je zadužio, kao predsjednik popisne komisije nije postupio sukladno odluci o redovitom godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2015., jer nije sazvao ostale članove komisije niti proveo cjeloviti godišnji popis. Umjesto toga, 7. veljače 2016. na popisnoj listi osnovnih sredstava i inventara neistinito je evidentirao da je popis proveden, u rubriku "stvarno stanje" upisao da je sredstvo pronađeno i ispravno te se potpisao kao predsjednik komisije. Potom je neovlašteno potpisao i imena ostalih članova komisije te rukovoditelja, čime je lažno prikazao da je obavljen djelomičan popis, a tako sastavljene liste predao predsjedniku Centralne inventurne komisije, prikrivši tako stvarni manjak, čime je ostvario objektivne elemente kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11.

123. S tim u vezi, optuženi BPS je bio svjestan svojeg djela i htio je njegovo počinjenje, odnosno bio je svjestan da kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unosi neistine podatke, i to tako da je na popisnoj listi osnovnih sredstava i inventara neistinito evidentirao da je popis proveden, te u rubriku "stvarno stanje" upisao da je sredstvo pronađeno i ispravno te se potpisao kao predsjednik komisije, a potom je neovlašteno potpisao i imena ostalih članova komisije te rukovoditelja, čime je lažno prikazao da je obavljen djelomičan popis, a tako sastavljene liste predao predsjedniku Centralne inventurne komisije, prikrivši tako stvarni manjak, te je dakle bio svjestan da svojim potpisom ovjerava takvu ispravu, što je i htio, a takvim postupanjem je ostvario subjektivne elemente kazne djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11.

124. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog BPS, zbog čega je sud utvrdio da je isti u odnosu na oba kaznena djela bio ubrojiv, odnosno da je upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11. kao i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11., pa ga je stoga sud i proglasio krivim.

125. Analizirajući obranu optuženog BPS, sud je prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je priznao da je pronevjerio dvije kamere s pripadajućim objektivima jer je taj dio uvjerljiv i logičan, te u skladu s rezultatima dokaznog postupka. Također, optuženik je priznao da je sam potpisao inventurne popisne liste, što mu sud vjeruje, jer je u skladu s rezultatima grafološkog vještačenja, kao i materijalnim i personalnim dokazima u spisu, ali je pak osporio da bi potpisivao ostale članove Radne jedinice, što je u suprotnosti sa rezultatima grafološkog vještačenja kao i iskazima ispitanih svjedoka koji su iskazali kako oni nisu potpisivale te liste. Tijekom postupka, optuženik je sugerirao kao su mu drugi htjeli smjestiti nestanak kamera i ostale opreme zbog neurednog vođenja inventure. Niti taj dio obrane sud nije prihvatio jer je tijekom postupka utvrđeno kako optuženik ne samo da nije uredno vodio spremište Odjela snimatelja i montažera, već nije uredno proveo niti inventuru, dok su brojni svjedoci iskazivali o svemu tome, potvrđujući da je iz spremišta nastao manjak audio i video opreme, a kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije oštećenika, te vještačenja za informatiku, elektrotehniku i telekomunikaciju. Ujedno optuženikove tvrdnje kako je audio i video oprema bila stara, kvarljiva i loše održavana ne mijenja činjenicu da je isti pronevjerio dvije ispravne kamere s objektivima (što je sam priznao), pa je ocjena sud da je nastojao na taj način relativizirati svoje protupravno postupanje i umanjiti svoju kaznenopravnu odgovornost. Prema tome, sud nije povjerovao optuženiku da nije pronevjerio i ostatak audio video tehničke opreme, te potpisao ostale članove, jer je takva obrana neuvjerljiva te suprotna svim materijalnim i personalnim dokazima u spisu.

126. Sud je prihvatio kao vjerodostojne, logične i uvjerljive iskaze svjedoka MP, VP, DP, ZP, EP, SP, RP, ĐP, AP, IP , ĆP, PP, ŽP, NP, ŠP, OP, UP, BJ, KJ, HJ, ČJ, CP, ČJ, KPS, MJ, GJ, JJ, VJ, LJ, CJ, ZJ, FJ, DJ, EJ, ČP, SJ, JP, ĐJ koji su u bitnim okolnostima svi međusobno suglasno iskazivali, kako o odgovornostima optuženika u spremištu Odjelu snimatelja i montažera te stanju spremišta Odjela snimatelja i montažera, postupanju optuženika sa tehničkom audio i video opremom, nastalom manjku i nepravilnostima prilikom vođenja spremišta, a što je sve sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu kao i provedenim vještačenjima.

127. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za dokumente i rukopise Marijana Krajne u cijelosti je prihvaćen kao istinit, jer je dan jasno i sukladno pravilima struke i vještine, te je suglasan priležećoj materijalnoj dokumentaciji.

128. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za informatiku, elektrotehniku i telekomunikacije u cijelosti je prihvaćen kao istinit, jer je dan jasno i sukladno pravilima struke i vještine, te je suglasan priležećoj materijalnoj dokumentaciji.

129. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana pisana dokumentacija, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u pitanje, te je u suglasnosti sa iskazima ispitanih svjedoka, ali prvenstveno sa provedenim vještačenjima.

130. Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog BPS cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

130.1. Kao olakotne je okolnosti sud cijenio da je optuženik priznao da je pronevjerio dvije kamere, za što je izrazio žaljenje i kajanje, te potpisao sam sebe u popisne inventurne liste, kao i da se radi o zaposlenoj osobi te ocu dvoje maloljetne djece. Ujedno je cijenjen i pretek vremena od počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Pri tome treba napomenuti da optuženik nije ranije osuđivan za istovrsna kaznena djela, kao i da nije prekršajno kažnjavan. Ujedno je uzeto u obzir i njegovo zdravstveno stanje.

130.2. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da je optuženik dolazio u sukob za zakonom, jer je osuđivan zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11., kojom prilikom mu je izrečena uvjetna osuda. Također, cijenjena je njegova upornost i kriminalna volja u protupravnom postupanju optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja.

131. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne do osam godina, a za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11. u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Pri tome je cijenjena i okolnost da šteta nije oštećenom HRT-u naknađena niti djelomično, te da iznos štete prelazi višestruko iznos kvalificiranog oblika ovoga kaznenog djela.

132. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženom BPS utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo pronevjere na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11., a na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave utvrđena mu je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

133. Za ovu kaznu sud ujedno smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, pa je na temelju članka 57. KZ/11. optuženom BPS izrečena djelomično uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti sedam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženi BPS u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog BPS, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, kao i da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženiku za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene H, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

134. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao na umu da je optuženik djelomično priznao počinjenje kaznenog djela pronevjere, kao i krivotvorenja službene ili poslovne isprave, što znači da ipak ima dozu samokritičnosti prema počinjenim kaznenim djelima. Ujedno je uzeto u obzir da isti nije do sada osuđivan za istovrsna kaznena djela. Stoga je ocjena suda da u odnosu na optuženog BPS postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će izdržavanje kazne u razdoblju od sedam mjeseci doista utjecati na optuženika da se kloni činjenja novih kaznenih djela. Sud je ocijenio da će u vremenu provjeravanja od tri godine optuženiku i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, a u tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

135. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom BPS se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2017. do 14. srpnja 2017.

136. Člankom 158. stavkom 2. ZKP/08. propisano je da sud u presudi kojom optuženika proglašava krivim može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. U konkretnom slučaju oštećena HRT je postavila putem opunomoćenika imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.373.351,75 kuna odnosno 182.275,10 eura (koji uključuje i PDV) zajedno se pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2016. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu od 3% poena. Vještačenjem za informatiku, elektrotehniku i telekomunikacije utvrđeno je da je optuženik bio zadužen sa 267 komada opreme iz osnovnih sredstava vrijednosti 907.793,88 kn te 201 komadom opreme sitnog inventara vrijednosti 4.394,93 kn odnosno ukupno 468 komad opreme vrijednosti 912.587,87 kn odnosno 121.129,26 €, a radi se o audio i video opremi koja je otuđena iz spremišta Odjela snimatelja i montažera te da navedeno predstavlja štetu počinjenu oštećeniku, pri čemu od tog ukupnog iznosa štete vrijednost pet kompleta kamere 2017. iznosi 51.705,42 eura odnosno 389.574,50 kn, koje kamere nisu vraćene. No, što se tiče ostalog dijela audio i video tehničke opreme, iz podataka u spisu proizlazi da je jedan dio vraćen oštećeniku. Tako iz zapisnika Službe organiziranog kriminaliteta od 18. i 19. srpnja 2017. proizlazi da je vraćeno ukupno 64 komada tehničke opreme (uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 1093355, 1093356 i 1093357 oduzeti od GT, od MJ (uz potvrde o privremenom oduzimanju broj 1093402, 1093405 i 1093302), od RP (potvrde o privremenom oduzimanju broj 1093358 i 1093359) te ĐP (uz potvrde o privremenom oduzimanju serijskog broja [serijski broj], 1093159, 1093160, 1093161, 1093162 i 1093163.), a radi se o stativima, mikrofonima, odašiljačima, kondenzatorima mikrofonskog modula, držačima za baterije, torbama i drugoj opremi za koju je HRT dostavila dokumentaciju kojom dokazuje vlasništvo. Budući da bi utvrđivanje koja od opreme je vraćena oštećeniku kao i njezine svake pojedinačne vrijednosti znatno odugovlačilo ovaj postupak te bi bilo skopčano sa znatnim poteškoćama, sud je odlučio dosuditi imovinskopravni zahtjev u odnosu na štetu u visini od 51.705,42 eura odnosno 389.574,50 kn (5 pronevjerenih kamera koje nisu vraćene), a oštećenika je za ostatak imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na opremu koja je vraćena, ali i PDV kao i u odnosu na postavljene zakonske zatezne kamate odlučio uputiti u parnični postupak. Pri tome je uzeto u obzir da je i vještak za informatiku, elektrotehniku i telekomunikacije naveo da PDV ne bi trebao ulaziti u naknadu štete jer ako je trgovačko društvo u sustavu PDV-a ono ima pravo odbiti PDV pa da se onda odbijeni PDV ne može računati kao šteta. Prema tome, optuženom BPS naloženo je navedeni iznos isplatiti oštećenoj Hrvatskoj radioteleviziji u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je oštećena HRT s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu.

137. Iako je optuženi BPS proglašen krivim za počinjena kaznena djela, sud ga je na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08. u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. s obzirom na to da ima obvezu skrbiti o dvoje maloljetne djece kao i da je dužan naknaditi imovinskopravni zahtjev, pa je ocjena suda, neovisno o činjenici što je isti zaposlen s primanjima oko 1.300,00 eura, da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija kao i osoba koje je dužan uzdržavati. Nadalje, sud je obvezao optuženika na podmirenje troška nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Zagreb, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-93/2017

2. Optuženi H FP

3. Branitelj optuženika, odvjetnik HP

4. Oštećenik HRT

5. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik KP