Poslovni broj: P-234/2022-35

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik iz Vela Luke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 122.503,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženici na ime nadoknade troškova postupka iznos od 13.308,00 eura.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 8. travnja 2019. protiv prednika tuženice, sada pok. ĐC, i tijekom postupka tvrdi da su on i prednik tuženice bili i jesu izvanknjižni suvlasnici nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da je on investirao vlastita sredstva u k. č. zgr. [katastarska čestica] i okućnicu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da je od ranije stare, oronule, ruševne i nefunkcionalne prizemne kuće u [adresa], nadogradio još jednu etažu i krovište te napravio potpuno funkcionalnu višestambenu kuću koja se sastoji od stojne kuće s pripadajućim pomoćnim objektom na istočnom pročelju oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je u potpunosti izgradio, uredio i opremio svim potrebnim instalacijama. Ukazuje da se radi o kući u nizu, udaljenoj 100 metara od centralnog parka i 200 metara od obale.

1.2. Pojašnjava da je izvorni objekt bio star 100 godina i sastojao se od jedne prostorije – štale/spremišta, na katu se nalazio stambeni prostor, a u potkrovlju nestambeni/tavanski prostor, s tim da su prizemlje i kat povezivale vanjske stepenice širine 60 cm, da je na južnom pročelju zgrade vanjska fasada od kamena imala dotrajale fuge koje su propuštale vlagu, drveni otvori su bili u raspadnutom stanju, pokrov kupe francuzice, a na pomoćnom objektu kamene ploče. Tvrdi da objekt nije imao okućnicu osim prolaza i ploče cisterne na istočnom pročelju, a da sr se u objektu nalazile dotrajale i nefunkcionalne električne instalacije. Smatra da se objekt nalazio u stanju opasnosti urušavanja stropnih konstrukcije te da ga je bilo nužno rekonstruirati i adaptirati da bi se priveo svrsi te normalnom i sigurnom korištenju.

1.3. Tužitelj navodi da je rekonstrukcija zgrade počela oko 1980. te se dovršavala do 2010., da bi se konačno dovršila 2017. od kada se nalazi u trenutnom stanju. Tvrdi da je rekonstrukcija obuhvaćala nadogradnju tavana nadozidavanjem 95 cm, čime da je od nestambenog prostora izgrađeno visoko potkrovlje koje je opremljeno za stambenu namjenu, da su nadograđeni zidovi komina pomoćne prostorije sa oko 40 cm, da su rekonstrukcijom dobivene dvije stambene prostorije tako što je u prizemlju uređen i opremljen apartman te dodatno uređen i opremljen dvoetažni stambeni prostor na I. katu i visokom potkrovlju, s tim da se pomoćna prostorija sastoji od prilaznih stepenica koje su proširene za oko 60 cm, cisterne te zasebne prostorije u prizemlju (komina). Nadalje, tvrdi da su na objektu izvedene stropne konstrukcije prizemlja i kata kao AB ploče, veza I. kata i potkrovlja su unutarnje ad stepenice, prilaz terasi u visokom potkrovlju preko vanjski ab stepenica, krovne ab ploče pomoćnog objekta, krovna konstrukcija je drvena, dvovodna sa izvedenim belvederom sa sjeverne strane, krovnim prozorom na južnoj krovnoj plohi sa propisanim izolacijama i krovnim pokrovom polumediteran cijeli krov. Nadalje, da je krovni oluk vijenac objekta kameni kanal sa zubićima, pročelje ožbukano i završno obrađeno, zatvori dijelom PVC s termo staklom, a dijelom drveni s persijanama, ograda željezna, zidovi terase kao i unutarnji zidovi pomoćne prostorije obloženi kamenim pločama, svi vanjski zidovi obloženi gips knaufom – pločem kuhinja dijelom u keramičkim pločama, zidovi i strop I. kata ožbukani, ogletani i obojani, wc tuš u prizemlju potpuno opremljen sanitarijama i pločicama, zidovi u visokom potkrovlju ožbukani, ogletani i bojani, cijeli strop visokog potkorvlja obložen drvenom lamperijom, unutranja vrata drvena s drvenim okvirima obojani, pod u prizemlju dijelom od pločica, dijelom laminata, pod I. kata popločan pločicama, pod visokog potkrovlja laminat parket, postavljene sve nove električne, vodovodne instalacije i kanalizicija, satelit antena i klimatizacija potkrovlja, na I. kat dimovodni kamal (dimnjak), od pune fasadne opeke sa cemetnim fugama i kapom, objekt je priključen na vodovod i vlasitu cisternu i nisko naponsku mrežu dok je kanalizacija na septičkoj jami vlastitoj, u cisterni da je otučena žbuka, izvršeno novo žbukanje hidro cementom te je isprava,, a pomoćna prostorija je prizemlje s uređenim kaminom i ravnom AB pločom kao prohodnom taracom u razini I. kata.

1.4. U odnosu na izdvojeni pomoćni objekt na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodi da je rekonstrukcija urušenog objekta starog 100 godina s namjenom štale i zapuštenom okućnicom te zemljanim podom, izvršena u postojećim gabaritima, uz povećanje vertikalnih gabarita na način da je izveden nadozid u kombinaciji kamena i betona na sjevernom pročelju 40 cm, a južnom 80 cm, uz izvođenje jednovodne krovne konstrukcije i pokrivanje francuizicom, žbukanje i bojanje u unutranjih zidova, izradu poda od ab podloge, postavljanje metalnih vrata i jednokrilnih drvenih prozora, ugrađivanje svjetlarnice, grubo žbukanje vanjskog pročelja, dijelom fugirano, tako da je objekt namjene spreme.

1.5. Konačno, a u odnosu na poljsku kućicu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodi da se radilo o objektu starom 100 godina u urušenom stanju pa da je on izvršio rekonstrukciju s povećanjem vertikalnih gabarita izvedbom nadozida od cca 50 cm, izveo stropnu konstrukciju prizemlja kao ravnu ab ploču, ožbukao unutarnje zidove koji su dijelom obloženi kamenim pločama, izveo kamin s ozidanim dimnjakom iznad ab ploče sa kapom, betonsku podlogu poda, postavio metalna vrata i jednokrilni drveni prozor, kamena vanjska pročelja, dijelom fugirana, izveo vanjske stepenice koje prate liniju terena, izveo cisternu na sjevernom pročelju, izgradio dva parkirna mjesta sa ogradnim zidovima i arlama, i to s iskopom terena dubine 1,2 m sa odvozom materijala, izveo gornju i donju betosnku podlogu, 6 stupova i uređene arle i okolne zidove, izveo donji ogradni zdi, tako da objekt sada ima namjenu poljske kućice.

1.6. Tužitelj tvrdi da je navedenim radovima početnu vrijednost nekretnine od 222.000,00 kuna povećao na vrijednost od 1.145.000,00 kuna, time da je vrijednost nekretnine povećao svojim sredstvima i radom za 923.000,00 kuna, što da odgovara tržišnoj vrijednosti građevinskih i zanatskih radova.

1.7. Obzirom je prednik tuženice znao za gradnju i ulaganja, istu nije zabranio, uz tvrdnju da je tek pri kraju ulaganja tražio uvođenje u suposjed, zahtjeva da se ii

tuženici naloži da mu isplati iznos od 122.503,00 eura (923.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, uz obvezu nadoknade troškova ovog postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu prednik tuženice, a tijekom postupka tuženica, ne osporavaju da su stranke suvlasnici nekretnina no smatra da, neovisno o izvršenim radovima, ne duguje tužitelju nikakav iznos. Naime, tvrdi da su sva ulaganja tužitelja izvršena prije više od 5 godina od podnošenja tužbe, pa kako je tužitelj kao jedan od suvlasnika izveo radove na cijeloj stvari u suvlasništvu, da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga koje zastarijevaju u roku od 5 godina od nastanka pojedinog troška. Obzirom na navedenog, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

2.2. Tuženica ističe da veći dio spornih troškova nije bio nužan niti koristan za nju, da se njen prednik protivio njemu poznatim ulaganjima no da se tužitelj na ista oglušio. Osporava tužbi priloženi elaborat o procjeni vrijednosti radova jer smatra da je sačinjen na temelju netočnih kazivanja tužitelja o ranijem stanju objekta, koje je do krajnje mjere podcijenjeno, dok su ulaganja tužitelja precijenjena, uz napomenu da porast tržišne vrijednosti nekretnine proizlazi iz činjenice položaja samog zemljišta na kojem se objekti nalaze. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja i istom naložiti da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Tijekom glavne rasprave pročitani su izvadci iz zemljišnih knjiga, elaborat o procjeni tržišne vrijednosti izvedenih građevinskih radova koji je 31. kolovoza 2018. izradio građ. teh. CC, saslušani su svjedoci HC, ĆC, EC i stranke te je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl. ing. građ. AC.

3.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao izvanknjižnog suvlasnika nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica], te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljske kuće i okućnice, kao i nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da mu tuženica, kao izvanknjižna suvlasnica, isplati vrijednost njegovih ulaganja u predmetne nekretnine u smislu renovacije istih.

5. Između stranaka nije sporno:

- da su izvanknjižni suvlasnici predmetnih nekretnina,

- da strankama nisu poznati njihovi točni suvlasnički udjeli,

- da tužitelj posjeduje nekretnine,

- da je tijekom godina o svom trošku vršio određena ulaganja u nekretnine i

- da tuženica i njen prednik nisu ulagali u renoviranje nekretnine.

6. Sporno je između stranaka je:

- suvlasnički udjeli stranaka,

- stanje nekretnine prije radova tužitelja,

- je li tužitelj imao suglasnost prednika tuženice za predmetne radove i je li se isti protivio radovima,

- jesu li radovi tužitelja bili nužni i korisni,

- vrsta i visina ulaganja u nekretnine od strane tužitelja,

- vrijeme ulaganja tužitelja,

- trenutak dovršetka rekonstrukcije odnosno kada je tužitelj završio radove na nekretninama,

- zastara potraživanja tužitelja.

7. Odredbama čl. 38. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. , dalje u tekstu:ZV) je propisano:

(1) Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

(2) Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

(3) Svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.

7.2. Nadalje, čl. 39. ZV-a je propisano:

(1) Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. (2) Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

8. Temeljem iskaza samog tužitelja, koji je ovom sudu uvjerljiv i logičan, sukladan iskazima svjedoka i koji tuženica ne osporava, utvrđeno je da isti ne zna koliki je njegov suvlasnički dio nekretnina, osim što mu je poznato da ¨ona ima više dosta od mene¨, da s prednikom tuženice, tada evidentno većinskim vlasnikom, nije razgovarao o radovima, da je nekretnine počeo uređivati nakon Domovinskog rata, time nakon 1995. godine te da ključeve objekta predao obitelji tuženice prije 5 ili 6 godina, što obzirom na vrijeme davanja iskaza, znači 1016. ili 2017. godine, s tim da je od prve tužbe prednika tuženice 2007.izveo radove promjene prozora, pločica te žbukanja zidova radi vlage, s tim da je nakon sudskog uviđaja promijenio instalacije, pločice u kuhinji i banji te izveo radove radi vlaženja zidova, a da je to morao učiniti ponovno jer su prethodni radovi bili loše izvedeni.

9. Tuženica u uvjerljivom i neosporenom iskazu navodi da joj nije poznato koliki je njen suvlasnički dio nekretnina, a da po njenim saznanjima tužitelj nikada nije nikoga pitao u vezi radova već je ¨samo radio po svome¨.

10.1. Svjedoci EC, ĆC i HC, osobe koje su osobno boravile u nekretnini tijekom godina i u dobrim odnosima s tužiteljem, a EC kao osoba koja živi u istoj ulici preko 65 godina, u bitnom istovjetno i uvjerljivo iskazuju da su predmetni objekt bili zapušteni, da je tužitelj iste uredio u ¨danas pravo zdanje¨, da su radovi rađeni prije 10 ili 15 godina, time od 2007. do 2012., svjedok ĆC čak prije 20 godina, time 2002., obzirom su svi iskazi dani 2022., dok svjedok EC iskazuje da su svi radovi unutarnjeg uređenja dovršeni prije 7 ili 8 godina, time 2014. ili 2015. godine.

10.2. Ukazuje se stranke nisu osporile ove iskaze svjedoka, dok su isti, kao što je rečeno, od strane ovog suda ocijenjeni kao uvjerljivi, obzirom i na same iskaze stranaka te činjenicu da u bitnom istovjetno iskazuju na temelju neposrednih saznanja/opažanja.

11. Temeljem navedenih iskaza, a u vezi s činjenicom da iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao isključivo vlasništvo UC ž. EC rođ. K, k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo VC pok. J, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Đ, KCJ, ŽC i JCJ, svakog za po 1/4 dijela, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja za 11/60 dijela i vlasništvo prednika tuženice za 49/60 dijela, dok za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije niti priložen izvadak iz zemljišne knjige, u vezi s činjenicom da tužitelj ne dokazuje pravni slijed iza upisanih suvlasnika, a iz rješenja o nasljeđivanju iza prednika tuženice ĐC proizlazi da predmetne nekretnine nisu raspoređene kao njegova ostavina, zaključak je da sama osnova i udio suvlasništva stranaka na predmetnima nekretninama nije dokazana, a što je između ostalog neophodno i za utvrđivanje samog omjera koristi koje isti imaju pravo ostvariti na predmetnim nekretninama.

12.1. Odredbom čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje u tekstu: ZOO) je propisano:

Obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

12.2. Nadalje, odredbom čl. 1124. ZOO-a je propisano:

1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

(2) Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od gospodara posla ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama.

12.3. Konačno, čl. 1128. ZOO- a je propisano:

(1) Tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev gospodara posla položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi.

(2) Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje te naknadu štete.

13. Tužitelj je evidentno, po vlastitim tvrdnjama i iskazivanju, ulagao u nekretninu u suvlasništvu bez suglasnosti ostalih suvlasnika, dapače čak i tijekom sudskog spora koji je vodio sa prednikom tuženice, u istoj vršio radove renoviranja nekretnine koji sadržajno predstavljaju nadograđivanje postojećih objekata, promjenu postojećih otvora, instalacija i obloga, promjenu namjene dijela postojećih objekata te unutarnjeg uređenja prostora u smislu ugodnosti stanovanja (kao klimatiziranje prostora), a koji radovi po ocjeni ovog suda nisu takve naravi da bi bez njih predstojila šteta ili propuštanje očite koristi, za razliku od radova promjene dotrajalog krovišta i konstruktivnih radova na pojačanju podova i stropova objekata.

14.1. Naime, iz tvrdnji i iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka proizlazi da se radilo o radovima kojima se stari objekt u kojem je ranije živjela tetka tužitelja popravio u smislu uklanjanja vlage, učvršćivanja objekta, proširenja prostorija, proširenja stambenog prostora, uljepšanja i povećanja funkcionalnosti prostora, no sve za korist tužitelja koji je jedina osoba koja od istog ima korist u smislu ugodnijeg i sigurnijeg boravka u prostoru obzirom je jedini tijekom svih godina posjedovao nekretninu.

14.2. Jedini radovi koji bi se mogli okarakterizirati kao nužni u smislu odgađanja predstojeće štete ili propuštanja očite koristi su radovi pojačanja konstrukcije objekta i promjene krovišta te instalacije i priključenje sustavu opskrbe električnom energijom i i sustava vodopskrbe te septičke jame, a koje radove je tužitelj evidentno po vlastitom iskazu, kao i iskazima saslušanih svjedoka, vršio prije 2007., dok je radove ponovne promjene instalacija nakon 2007. vršio kako sam iskazuje ¨sam morao izvoditi jer su prethodno bili loše izvedeni¨.

15.1. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da bi tuženica bila u obvezi nadoknaditi tužitelju, kao izvanknjižna suvlasnica, dio vrijednosti radova koji odgovaraju njenom suvlasničkom dijelu no samo dio radova koji je bio nužan radi sprječavanja nastanka štete i/ili gubitka očite koristi, no kako su navedeni radovi poduzeti prije 2007. godine, izuzev ponovne promjene instalacije za koju tužitelj ne dokazuje da je potreba nastala bez njegove krivnje/odgovornosti kao nalogodavca prve promjene instalacija ili kao nužna, ocjena je ovog suda da je u trenutku podnošenja tužbe zahtjev tužitelja bio zastario sukladno čl. 225. ZOO-a.

15.2. Pri tome se napominje, a radi budućih odnosa stranaka, da sve i da zahtjev tužitelja nije zastario, da je na tužitelju teret dokaza suvlasničkih udjela i time udjela obveze snošenja troškova suvlasništva nekretnine. Ujedno, ukazuje se da se troškovi, time i ulaganja u nekretninu, određuju sukladno suvlasničkim udjelima suvlasnika, što pretpostavlja i obvezu tužitelja da snosi dio istih, čime svakako ne bi imao pravo od ostalih suvlasnika zahtijevati punu naknadu troškova ulaganja i/ili troškova održavanja nekretnine.

16. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je zahtjev tužitelja neosnovan, čime je tužitelj, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, dužan tuženici nadoknaditi troškove ovog postupka.

iii

17. Tuženica, sukladno vrijednosti zahtjeva od 122.503,00 eura , a u vezi s čl. 35. ZPP-a, po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku ima pravo na nadoknadu troška sastava odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 1.844,00 eura (tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/2023, dalje: OT), zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 21.1.2022., 25.3.2022., 6.4.2023., 29.8.2024., 16.12.2024. i 20.3.2025. u ukupnom iznosu od 11.064,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a) te zastupanja na ročištima koja su odgođena 8.11.2019., 9.11.2020., 16.3.2023. i 30.4.2024. u ukupnom iznosu od 400,00 eura (tbr. 9. toč. 5. OT-a), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 13.308,00 eura.

Dubrovnik, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice

i fiksni tečaj konverzije pri uvođenju valute EUR kao službene valute RH prema kojem je 1 euro = 7.53450 kuna ii fiksni tečaj konverzije pri uvođenju valute EUR kao službene valute RH prema kojem je 1 euro = 7.53450 kuna iii fiksni tečaj konverzije pri uvođenju valute EUR kao službene valute RH prema kojem je 1 euro = 7.53450kuna