Republika Hrvatska
Općinski sud u Novom Zagrebu
Turinina 3
10100 Zagreb
Poslovni broj: 9 P-135/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave 24. travnja 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika u Zagrebu, te zamjenika punomoćnika tuženika CĐ, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, 29. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio članka 5. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 12080/08 od 12.2.2008. sklopljenog između tužitelja KĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „s tim da je kamatna stopa promjenjiva“ te „može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora“ i dio članka 9. stavak 2. koji glasi „Redovna kamatna stopa je promjenjiva; utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom Kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja / korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju KĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.082,80 eura (tisuću osamdeset dva eura i osamdeset centi), s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
4,01 EUR od 15.10.2008
4,01 EUR od 14.11.2008
4,01 EUR od 19.12.2008
4,01 EUR od 15.1.2009
4,01 EUR od 13.2.2009
4,01 EUR od 13.3.2009
4,01 EUR od 15.4.2009
4,01 EUR od 14.5.2009
4,01 EUR od 12.6.2009
4,01 EUR od 15.7.2009
4,01 EUR od 10.8.2009
4,01 EUR od 14.9.2009
4,01 EUR od 14.10.2009
4,01 EUR od 30.11.2009
4,01 EUR od 9.12.2009
10,03 EUR od 25.1.2010
10,03 EUR od 12.2.2010
10,03 EUR od 29.3.2010
10,03 EUR od 29.4.2010
10,03 EUR od 27.5.2010
10,03 EUR od 29.6.2010
10,03 EUR od 28.7.2010
10,03 EUR od 30.8.2010
10,03 EUR od 28.9.2010
10,03 EUR od 29.10.2010
10,03 EUR od 30.11.2010
10,03 EUR od 28.12.2010
10,03 EUR od 28.1.2011
10,03 EUR od 28.2.2011
10,03 EUR od 31.3.2011
10,03 EUR od 29.4.2011
10,03 EUR od 30.5.2011
10,03 EUR od 30.6.2011
10,03 EUR od 15.7.2011
10,03 EUR od 31.8.2011
20,01 EUR od 30.9.2011
20,01 EUR od 28.10.2011
20,01 EUR od 30.11.2011
20,01 EUR od 15.12.2011
10,65 EUR od 29.2.2012
10,65 EUR od 30.3.2012
10,65 EUR od 25.4.2012
10,65 EUR od 31.5.2012
10,65 EUR od 29.6.2012
10,65 EUR od 25.7.2012
10,65 EUR od 30.8.2012
10,65 EUR od 16.10.2012
10,65 EUR od 16.10.2012
10,65 EUR od 28.11.2012
10,65 EUR od 21.12.2012
10,65 EUR od 25.1.2013
10,65 EUR od 15.2.2013
10,65 EUR od 28.3.2013
10,65 EUR od 15.4.2013
10,65 EUR od 15.5.2013
10,65 EUR od 12.7.2013
10,65 EUR od 1.8.2013
10,65 EUR od 13.9.2013
10,80 EUR od 11.10.2013
10,80 EUR od 13.11.2013
10,80 EUR od 12.12.2013
10,80 EUR od 15.1.2014
10,80 EUR od 5.2.2014
10,80 EUR od 3.3.2014
11,12 EUR od 9.4.2014
11,12 EUR od 5.5.2014
11,12 EUR od 4.6.2014
11,12 EUR od 3.7.2014
11,12 EUR od 1.8.2014
10,62 EUR od 3.9.2014
10,62 EUR od 2.10.2014
10,62 EUR od 4.11.2014
10,62 EUR od 3.12.2014
10,62 EUR od 8.1.2015
10,62 EUR od 3.2.2015
9,98 EUR od 3.3.2015
9,98 EUR od 2.4.2015
9,98 EUR od 4.5.2015
9,98 EUR od 2.6.2015
9,98 EUR od 2.7.2015
9,98 EUR od 6.10.2015
9,48 EUR od 6.10.2015
9,48 EUR od 6.10.2015
9,48 EUR od 1.12.2015
9,48 EUR od 1.12.2015
9,48 EUR od 21.3.2016
9,48 EUR od 21.3.2016
9,18 EUR od 19.4.2016
9,18 EUR od 23.5.2016
9,18 EUR od 24.6.2016
9,18 EUR od 20.7.2016
9,18 EUR od 20.7.2016
9,18 EUR od 24.8.2016
8,82 EUR od 22.9.2016
8,82 EUR od 23.11.2016
8,82 EUR od 18.1.2017
8,82 EUR od 22.2.2017
8,82 EUR od 12.4.2017
8,82 EUR od 18.5.2017
8,76 EUR od 9.2.2018
8,76 EUR od 9.2.2018
8,76 EUR od 9.2.2018
8,76 EUR od 9.2.2018
8,76 EUR od 9.2.2018
8,76 EUR od 19.4.2018
8,71 EUR od 23.5.2018
8,71 EUR od 18.6.2018
8,71 EUR od 24.7.2018
8,71 EUR od 21.8.2018
8,71 EUR od 20.9.2018
8,71 EUR od 22.10.2018
25,96 EUR od 19.11.2018
pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju KĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.956,18 eura (tisuću devetsto pedeset šest eura i osamnaest centi) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 17. veljače 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate i utvrđenja ništetnosti. Tužitelj i tuženik sklopili su 12.2.2008. Ugovor o kreditu broj 12080/08. Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorne strane ugovorile su kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 25.000,00 u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 9,69 % godišnje, a koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj prvenstveno ističe kako je ovo EUR kredit. Tužitelj se u ovom postupku neće direktno pozvati na kolektivnu presudu1 međutim pozvati će se na utvrđenja i obrazloženja iz kolektivne presude, a na temelju kojeg je potrebno provesti dokazni postupak. Kolektivnom presudom utvrđeno je kako je Tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Budući da se u ovom postupku također radi o tipskom ugovoru o kreditu gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala jednostranim odlukama banke, takva ugovorna odredba je nepoštena i ništetna. Dakle, tuženik je ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu postupio suprotno odredbama članka 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost na temelju odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05). Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na jednostranu neodredivu promjenu kamatnih stopa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se u postupku pred VTSRH odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF). Upravo je bit cijele parnice pred VTSRH bila tvrdnja tužitelja da su ugovori koji sadrže i valutnu klauzulu u CHF i odredbu o jednostranoj metodologiji promjene kamatne stope pretegotni za potrošače jer sadrže dva varijabilna elementa, od kojih je kod prvog, uslijed financijske krize, došlo do drastičnih promjena. Naime, za razliku od CHF-a tečaja, EUR tečaj je već godinama stabilna valuta slijedom čega u konkretnom slučaju nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja i sudskih stajališta u konkretnom predmetu. Tuženik ističe prigovor zastare. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, pogrešno tužitelj smatra da osnovu tužbenog zahtjeva ne treba dokazivati, nego u svojoj tužbi naprosto navodi da je ugovorna odredba ništetna u skladu s utvrđenjima iz presude VTSRH broj Pž-7129/13. Međutim, tome nije tako, te se pravna utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu izravno primijeniti u ovoj parnici. Pojednostavljeno rečeno – presuda Pž-7129/13 nije dala subjektivna prava potrošačima, nego je pružila apstraktnu zaštitu, što znači da u svakoj pojedinoj parnici ima mjesta utvrđivanju i dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva. Materijalno pravo koje je na snazi bilo u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Osnovana je teza tuženika da se o spornoj odredbi prethodno pregovaralo. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao tablice na listu 8-11, obavijesti o promjeni kamatne stope na listu 12-24, izračun na listu 25-28, ugovor o kreditu na listu 29-32, izvod na listu 33-47, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića na listu 74-81, na ročištu održanom 23. studenog 2023. saslušan je tužitelj, pročitano je dopunsko očitovanje vještaka na listu 97, te 100-104, na ročištu održanom 26. ožujka 2024. saslušan je vještak Zrinko Ručević.
4. Na ročištu održanom 24. travnja 2025. punomoćnici stranaka su se usuglasili da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.
5. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
6.
U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
7. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.000,00 eura obračunatog prema kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 120 mjeseci i uz kamatnu stopu od 9,69 % godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke. Također, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen i da je kamatna stopa tijekom otplate kredita u više navrata mijenjana.
8. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno je li ista ništetna, a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je i to je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
9. Sporni Ugovor o kreditu zaključen je 12. veljače 2008. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe nepoštene primjenjuju odredbe potrošača Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
10. U postupku je valjalo utvrditi i ocijeniti konkretne činjenice oko eventualnog pregovaranja stranaka pri sklapanju Ugovora i sadržaja predmetne ugovorne odredbe, odnosno je li se ili nije pregovaralo.
11. Nastavno valjalo je utvrditi je li predmetna odredba u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke nepoštena u smislu članka 96. u vezi sa člankom 99. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ 79/07 125/07 (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora) i je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita i potrošača s jedne strane u odnosu na banku trgovca s druge strane i u čemu bi se ta neravnoteža sastojala.
12. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).
14. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).
15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).
16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).
17. Nadalje odredbom čl. 102 st. 1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
18. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 102 st. 1 i 2 ZZP/07).
19. Tuženik u ovom postupku nije dokazao, teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da se je prije sklapanja Ugovora o kreditu od 12. veljače 2008. pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u dijelu čl. 5. i 9. Ugovora tj. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama tuženika, a da se nije pregovaralo, po ocjeni ovoga suda, ukazuje okolnost da je iz sadržaja Ugovora vidljivo da se radi o standardnom, tipskom ugovoru o kreditu.
20. Gore navedeno proizlazi i iz samog iskaza tužitelja koji je saslušan na ročištu održanom 23. studenog 2023. istaknuvši da nije sa pravnim prednikom tuženika pregovarao o pojedinačnim odredbama ugovora, da nije bio upozoren na rizičnost sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom, a glede sklapanja ugovora o kreditu naveo je da je od strane tuženika dobio formulirani ugovor, koji je nakon što ga je pročitao i potpisao.
21. O odredbi čl. 5. i 9. Ugovora o kreditu od 12. veljače 2008., kako je to naprijed i iznijeto, nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl. 5. i 9. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope, sukladno odluci banke, predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96 ZZP/07 smatra nepoštenom te ništetnom.
22. Naime, sporna odredba čl. 5. i 9. među strankama zaključenog Ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 9,69 % ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovoreni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 9,69 %, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženoj kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
23. Kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZZO/91, odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05, a što u ovom slučaju nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovornih odredbi potrošač nije mogao u vrijeme pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu odnosno kako će u budućnosti biti njegova ugovorna obveza glede plaćanja ugovornih kamata, a čija sudbina je bila izvan mogućnosti njegovog utjecaja, odnosno pretežitim dijelom ovisila o volji i namjeri tuženika, a koja kao specijalizirana novčarska ustanova je bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu. Vrhovni sud RH Broj: Rev 2221/2018-11
24. Tuženik kao dokaz svojih tvrdnji ukazuje na kretanje tržišnih parametra koji da su predstavljali opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa, međutim upravo je o tim parametrima tuženik propustio upoznati tužitelja, pojasniti mu ih i razjasniti o čemu zapravo ovisi promjena kamatne stope i zašto, koji se parametri primjenjuju, kako se računaju, a sve kako bi tužitelj realno mogao sagledati, spoznati doseg takve odredbe po njega i njegovu obvezu iz Ugovora.
25. Radi se o svakako o lako uočljivoj i jasnoj odredbi, ali ista nije razumljiva, a u konačnici dovela je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer je cijena (kroz promjenu kamatne stope) bitan sastojak ugovora, a putem ovakve nerazumljive ugovorne odredbe o kojoj se nije pregovaralo, tuženik je kao banka potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05; dalje ZOO), koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ali i odredbi čl. 4. ZOO kojom je određeno da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača, odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Tuženik kao banka je stručna osoba koja je sklopila konkretni ugovor iz područja svoje djelatnosti, pa je, čl. 10. st. 2. ZOO, kao sudionik u obveznom odnosu bila dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Naime, u osnovi je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi vezana za odluku banke, a o istoj tužitelj nije imao nikakva saznanja niti mu je stoga, takva odredba mogla biti razumljiva kao prosječnom potrošaču.
26. Takva je odredba u konačnici dovela do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, koja je utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, a ista se ne može smatrati beznačajnom, čak i da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano jer niti to ne mijenja utvrđenu neravnotežu i utvrđen izostanak pregovaranja glede te odredbe Ugovora, nerazumljivost iste tužitelju.
27. Dakle, radi se o ništetnoj odredbi čl. 322. s t. 1. ZOO koji propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
28. Dakle, nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, osobito kada ista dovodi do značajne neravnoteže, pa i da je povećanje stope bilo ekonomski opravdano, kako je već navedeno.
29. Prigovor zastare nije osnovan. Prema pravnom shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 30. siječnja 2020., a prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, kako je tek ovom odlukom suda utvrđena ništetnost naznačene odredbe, nije nastupila zastara predmetne tražbine, odnosno protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO.
30. Kako je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.
31. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo: S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.
32. U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude DĐ i BĐ, C- 488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i K, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).
33. Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača. Iz iskaza tužitelja jasno je kako je riječ o ugovoru koji je tužitelj sklopio u privatne svrhe, odnosno jasno je kako je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača s obzirom da je namjena kredita bila osobna.
34. Provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću, koji je otklonio primjedbe na nalaz i mišljenje pisanim i usmenim očitovanjem, utvrđeno je koje je iznose tužitelj u razdoblju od listopada 2008. do studenog 2018. preplatio zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope od 9,69 %. Tako je sudski vještak utvrdio da razlika između anuiteta koje je tužitelj trebao platiti prema početnom otplatnom planu i stvarno plaćenih anuiteta primjenom izmijenjene kamatne stope iznosi 1.082,80 eura, te je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 5. ožujka 2024., te dodatno na ročištu održanom 26. ožujka 2024.
35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan budući da izneseni zaključak proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju.
36. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 15. listopada 2008. do zaključno 19. studenog 2018. do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeni su datumi kada je svakoga mjeseca unutar spornog razdoblja tuženik primio uplate tužitelja pa tako postoji obveza tuženika za povrat primljenih iznosa od datuma primitka istih sve sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a s obzirom da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecatelje.
37. Tuženik je nepošten činjenicom što je zaključio ugovor sa ugovornom odredbom koju je kasnije mijenjao svojom jednostranom odlukom i na temelju svojih internih akata, a da nije kao trgovac sa tužiteljem kao korisnikom kredita pojedinačno pregovaraodakle da je postupao protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), što za posljedicu ima ništetnost tih odredbi po čl. 102. istog zakona. Po čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja. Kako je tuženik nepošteni stjecatelj jer je postupao protivno gore navedenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, to je sud naložio tuženiku da zatezne kamate plati od dana stjecanje preplaćenih iznosa kredita.
38. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
39. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 11.9.2023., 27.11.2023., te 5.3.2024., svaki u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 28.9.2023., 23.11.2023., 26.3.2024. te 24.4.2025., svako u iznosu od 150,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 300,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos od 1.850,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u iznosu od 53,09 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.956,18 eura.
40. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isti nije potreban za vođenje postupka, te nije priznat trošak sastava podneska od 2. listopada 2023. s obzirom da istim dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja.
41. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 29. svibnja 2025.
Sudac
Ana Tomašić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
