REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-412/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Mariji Knežević Karamijatović, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Dkaralić, odvjetnici iz Vukovara protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5 Zagreb, zastupano po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika Jelene Kraljević, zamjenice općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru 13. svibnja 2025., na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5 Zagreb da tužitelju ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 3.626,91 eura /27.326,94 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.12.2013.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, do konačne isplate sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5 Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura (slovima: sedamstoeura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 5. studenoga 2023. podnio tužbu radi isplate navodeći da je sukladno odredbi čl.186a. st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podnio zahtjev za mirno rješenje spora, da je tuženik 02. lipnja 2023.g. pod posl.br. N-DO-98/2023 odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora smatrajući ga u cijelosti neosnovanim budući je navodno nastupila zastara. Navedeni odgovor tužitelj je primio dana 07. kolovoza 2023.g.

1.1. Tužitelj dalje tvrdi da je rješenje Ministarstva financija-Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/14-01/4143, URBROJ: 513- 04/16-3 os 27. lipnja 2016.g. putem punomoćnice primio dana 18. srpnja 2016.g., da je citiranim rješenjem poništeno rješenje Ministarstva financija- Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-17-09-14-2 od 26.09.2014. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nakon pritužbe Ministarstvu financija, Porezna uprava, Središnji ured, Sektor za poslovne procese unutarnju reviziju i unutarnji nadzor od 13. studeni 2017.g., te pritužbe na rad Porezne uprave Split, Ispostave Supetar Ministarstvu financija, Kabinet ministra od 07. kolovoza 2017.g. Ministarstvu financija, Porezna uprava, Središnji ured, Sektor za poslovne procese unutarnju reviziju i unutarnji nadzor je dopisom KLASA: 043-01/15- 01/236, URBROJ: 513-07-21-15-17-07 od 19. listopada 2017.g. odgovorilo te navelo da je u ponovljenom postupku, Porezna uprava, Ispostava Supetar donijela novo rješenje KLASA: UP/I-416-02/2014-001/14 URBROJ: 513-07-29-08/2017-08 DANA 30. siječnja 2017.g., a sukladno primjedbama drugostupanjskog tijela.

1.2. Tužitelj tvrdi da je u prilogu odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora tuženik dostavio dostavnicu za rješenje KLASA: UP/I-416-02/14-01/14 i dostavnicu za rješenje KLASA: UP/II 410-23/14-01/4143, no da rješenje KLASA: UP/I-416-02/2014- 001/14 URBROJ: 513-07-29-08/2017-08 od 30. siječnja 2017.g. nikada nije dostavljeno tužitelju niti punomoćniku tužitelja.

1.3. Tužitelj se dalje poziva na odredbu čl.51.st.3. Općeg poreznog zakona (NN 147/08) kojom je propisano da se osobnom dostavom smatra dostava koju dostavljač izvrši osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen, a ako je dostava izvršena opunomoćeniku smatrat će se da je dostava izvršena samom sudioniku. Odredbom čl.51.st.4. istog zakona propisano je da ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave dostavljač će dostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu pokušane dostave i o vremenu slijedeće osobne dostave koja se ne može izvršiti prije proteka roka od 24 sata od prvog pokušaja, a odredbom st.5. propisano je da se porezni akt vraća poreznom tijelu i to ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili ako sudionik odbije primiti porezni akt. Odredbom čl.51.st.6. istog zakona propisano je da se u slučaju iz st.5. na mjestu dostave ostavlja potpisana pisana obavijest sudioniku u koje se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice ne preuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od 15 dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave.

1.4. Tužitelj zaključuje da u konkretnom slučaju za dostavu rješenja Porezne uprave, Ispostava Supetar KLASA: UP/I-416-02/2014-001/14 URBROJ: 513-07-29- 08/2017-08 od 30. siječnja 2017.g. moraju postojati tri obavijesti o pokušaju dostave, no tuženik nije dostavio niti jednu, nije dostavio niti citirano rješenje niti potvrdu o pravomoćnosti i izvršnosti toga rješenja. Kako tužitelju niti punomoćniku tužitelja do danas nije dostavljeno rješenje opisano u t.6. ove tužbe nije mogla nastupiti niti zastara.

1.5. U tužbi se dalje navodi da je tužitelju 13.12.2013.g. sa računa skinut iznos od 15,59 eura prema tečaju 7,61 što je ukupno 118,62 kune, da je 13.12.2013. tužitelju naplaćen iznos od 3.260,29 eura prema tečaju 7,61 odnosno iznos od 24.810,81 kunu, dana 13.12.2013.g. tužitelju je naplaćen iznos od 378,05 CHF prema tečaju 6,126524 što je ukupno 2.316,13 kuna. Dakle ovrhom je tužitelju ukupno naplaćeno 27.326,94 kune. Kako je tuženik od tužitelja naplatio iznos 27.326,94 kune po osnovi koja je naknadno otpala isti iznos tuženik je dužan vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućim zz kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, prvenstveno ističe prigovor zastare jer je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 27. veljače 2017., dakle protekom zastarnog roka od pet godina u skladu s odredbama čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

2.1. Tuženik pojašnjava da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak povodom žalbe ĆČ, ovdje tužitelja, donijelo rješenje KLASA: UP/II-410-23/14-01/4143, URBROJ: 513- 04/16-3 od 27. lipnja 2016. kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-17-09-14-2 od 26. rujna 2014. i predmet vraćen na ponovni postupak radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreza na promet nekretnina. Prema dostavnici navedeno rješenje uručeno je punomoćnici tužitelja 18. srpnja 2016. Zatim je u ponovljenom postupku, a u skladu s primjedbama drugostupanjskog tijela, Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split

KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. donijelo porezno rješenje 30. siječnja 2017. kojim je utvrđeno da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreza i kamata i to poreza na promet nekretnina utvrđen u 2006. u iznosu od 73.690,49 kuna, kamate za razdoblje od 2006. do 2009. – u iznosu od 27.126,94 kuna naplaćene u 2013. i iznosu od 692,44 kuna naplaćene u 2015., kamate za razdoblje od 2009. do 2013. u iznosu od 44.891,89 kuna, a što čini ukupan iznos od 146.401,76 kuna (glavnica: 73.690,49 kuna i kamate: 72.711,27 kuna). Nakon konačnosti navedenog rješenja porezno knjigovodstvo pristupilo je odgovarajućim knjiženjima i otpisu naznačenog zastarjelog duga s pripadajućim zateznim kamatama.

2.2. Navedeno sporno rješenje, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017., dostavljeno je tužitelju po punomoćnici. Dostava spornog rješenja od 30. siječnja 2017. pokušana je dva puta punomoćnici tužitelja i to 3. veljače 2017. i 10. veljače 2017. Nakon što i druga dostava nije uspjela navedeno rješenje je vraćeno na adresu pošiljatelja i na mjestu dostave primatelju je ostavljena obavijest o neuspjeloj dostavi i pravnim posljedicama neuspjele dostave, sve u skladu s odredbama čl. 59. st. 5. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/2016) te u skladu s odredbama čl. 59. st. 6. istoga zakona smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od 15 dana od dana kada je obavijest dostavljena na mjestu dostave, osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt. Slijedom navedenoga punomoćnica tužitelja zaprimila je sporno rješenje od 30. siječnja 2017. s danom 27. veljače 2017. (26. veljače 2017. pada na neradni dan, nedjelju).

2.3. Predmetnom tužbom tužitelj traži povrat iznosa od 3.626,91 eur / 27.326,94 kn na ime stečenog bez osnove, a za koju tražbinu je propisan rok zastare od pet godina, u skladu s odredbama čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Budući da je sporno porezno rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split, KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08- 17-8. od 30. siječnja 2017. tužitelj zaprimio po punomoćnici 27. veljače 2017. i da je zahtjev za mirno rješenje spora radi povrata stečenog bez osnove podnesen 27. veljače 2023., dakle po proteku više od pet godina, očito je da je predmetna tražbina zastarjela i da je prigovor zastare tuženika osnovan.

2.4. Pored svega navedenog, tuženik dodatno ističe da je tužitelj, u postupku povodom njegove pritužbe na rad Porezne uprave Split, Ispostave Supetar, koji je pokrenuo putem punomoćnice 7. kolovoza 2017., bio upoznat sa sadržajem spornog poreznog rješenja od 30. siječnja 2017., jer je u svom dopisu upućenim putem punomoćnice Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor od 13. studenoga 2017. potvrdio primitak dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 19. listopada 2017., a u kojem je još jednom obaviješten da je u ponovljenom postupku Porezna uprava, Ispostava Split donijela novo rješenje KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017. a sukladno primjedbama drugostupanjskog tijela.

2.5. Stoga ako se uzme da je tužitelj bio upoznat sa spornim poreznim rješenjem tek 13. studenoga 2017. isto je protekao zastarni rok od pet godina do kad je podnio zahtjev za mirno rješenje spora.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 19. listopada 2017. (list 6 spisa), rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 27. lipnja 2016. (list 7-9 spisa), pritužbu na rad Porezne uprave Split, Ispostava Supetar od 7. kolovoza 2017. (list 10-12 spisa), dopis punomoćnika tužitelja Poreznoj upravi, od 13. studenoga 2017. (list 13 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 27. veljače 2023. (list 14-15 spisa), promet po računima tužitelja kod Zagrebačke banke d.d. od 1. siječnja 2013. do 7. listopada 2014. i od 1. siječnja 2012. do 6. listopada 2014. (list 16-18 spisa), promet računa oročene devizne štednje za tužitelja kod Zagrebačke banke d.d. (list 19 spisa), izlistanje FINA-e za tužitelja (list 20 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicama (list 21-27 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-17-09-14-2 od 26. rujna 2014. (list 35-36 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/14-01/4143, URBROJ: 513-

04/16-3 od 27. lipnja 2016. s povratnicom (list 37-41 spisa), porezno rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split, KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017. s povratnicom (list 42-46 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.626,91 eura koji iznos prema navodima tužbe predstavlja iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno koji je ovrhom naplaćen od tužitelja po osnovi koja je naknadno otpala.

5. Među strankama je nesporno da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak povodom žalbe tužitelja donijelo rješenje KLASA: UP/II-410-23/14-01/4143, URBROJ: 513-04/16-3 od 27. lipnja 2016. kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-17-09-14-2 od 26. rujna 2014. i predmet vraćen na ponovni postupak, a što slijedi i iz rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 27. lipnja 2016. (list 7-9 spisa) pročitanog tijekom dokaznog postupka. Nesporno je da je tužitelj putem punomoćnice to rješenje primio 18. srpnja 2016. a što je dodatno potvrđeno uvidom u povratnicu na listu 40-41 spisa.

5.1. Nesporno je i da je u ponovljenom postupku Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. donijelo porezno rješenje 30. siječnja 2017. kojim je utvrđeno da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreza i kamata i to poreza na promet nekretnina utvrđen u 2006. u iznosu od 73.690,49 kuna, kamate za razdoblje od 2006. do 2009. – u iznosu od 27.126,94 kuna naplaćene u 2013. i iznosu od 692,44 kuna naplaćene u 2015., kamate za razdoblje od 2009. do 2013. u iznosu od 44.891,89 kuna, a što čini ukupan iznos od 146.401,76 kuna (glavnica: 73.690,49 kuna i kamate: 72.711,27 kuna).

5.2. Nadalje je nesporno da je tužitelj po punomoćniku uputio pritužbu Ministarstvu financija, Porezna uprava, Središnji ured, Sektor za poslovne procese unutarnju reviziju i unutarnji nadzor od 13. studeni 2017.g., te pritužbu na rad Porezne uprave Split, Ispostave Supetar Ministarstvu financija, Kabinet ministra od 07. kolovoza 2017.g. povodom kojih je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Središnji ured, Sektor za poslovne procese unutarnju reviziju i unutarnji nadzor dopisom KLASA: 043-01/15- 01/236, URBROJ: 513-07-21-15-17-07 od 19. listopada 2017.g. obavijestilo tužitelja da je u ponovljenom postupku, Porezna uprava, Ispostava Supetar donijela novo rješenje KLASA: UP/I-416-02/2014-001/14 URBROJ: 513-07-29-08/2017-08 DANA 30. siječnja 2017.g., a sukladno primjedbama drugostupanjskog tijela. Navedeno nesporno slijedi iz dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka u vidu dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 19. listopada 2017. (list 6 spisa) pritužbe na rad Porezne uprave Split, Ispostava Supetar od 7. kolovoza 2017. (list 10-12 spisa) i dopisa punomoćnika tužitelja Poreznoj upravi, od 13. studenoga 2017. (list 13 spisa).

5.3. Također je nesporno da je tužitelj po punomoćniku uputio zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku 27. veljače 2023., da je tuženik 2. lipnja 2023. odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora smatrajući ga u cijelosti neosnovanim jer je nastupila zastara, kao i da je navedeni odgovor tužitelj primio dana 07. kolovoza 2023.g.

5.4. Nesporno je i da je tužitelju 13.12.2013. s računa skinut iznos od 15,59 eura prema, da je istoga dana tužitelju naplaćen iznos od 3.260,29 eura, kao i iznos od 378,05 CHF, a što nesporno slijedi i iz prometa po računima tužitelja kod Zagrebačke banke d.d. od 1. siječnja 2013. do 7. listopada 2014. i od 1. siječnja 2012. do 6. listopada 2014. (list 16-18 spisa).

6. Sporna je među strankama osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na navode tuženika da je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

6.1. Sporan je način uručenja poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Split KLASA: UP/I-416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017. tužitelju s obzirom na navode tužitelja kako sporno rješenje nikada nije dostavljeno ni tužitelju niti njegovom punomoćniku pa da slijedom toga nije mogla niti nastupiti zastara.

7. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Uvidom u povratnice na listovima 44-46 spisa utvrđeno je da je dostava spornog poreznog rješenja od 30. siječnja 2017. tužitelju pokušana u dva navrata i to putem njegovog punomoćnika, i to 3. veljače 2017. i 10. veljače 2017. Iz navedenih povratnica slijedi da je na mjestu dostave primatelju ostavljena obavijest o neuspjeloj dostavi i pravnim posljedicama neuspjele dostave.

9. Odredbom čl. 59. st. 3. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, dalje u tekstu: Opći porezni zakon) propisano je da se osobnom dostavom iz ovoga članka smatra dostava koja je izvršena osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku.

9.1. Ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave određenom stavkom 2. ovoga članka, dostavljač će ostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu pokušane osobne dostave i o vremenu sljedeće osobne dostave, koja se ne može izvršiti prije isteka roka od 24 sata od prvog pokušaja. (čl. 59. st. 4. Općeg poreznog zakona).

9.2. Nadalje, stavkom 5. istoga članka propisano je da se porezni akt vraća poreznom tijelu ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili ako sudionik odbije primiti porezni akt, dok je stavkom 6. propisano da se u slučajevima iz stavka 5. ovoga članka na mjestu dostave ostavlja potpisana pisana obavijest sudioniku u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt.

10. Imajući u vidu materijalnu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka te primjenjujući citirane zakonske odredbe na konkretan slučaj, sud zaključuje kako je porezno tijelo prilikom dostave poreznog rješenja od 30. siječnja 2017. ovdje tužitelju sukladno čl. 59. st. 3. i 4. Općeg poreznog zakona u dva navrata pokušalo izvršiti dostavu putem punomoćnika i to dana 3. veljače i 10. veljače 2017., čime je ispoštovan rok od najmanje 24 sata od prvog do drugog pokušaja dostave. S obzirom da dostava nije izvršena nakon drugog pokušaja porezni akt je vraćen poreznom tijelu, a punomoćniku tužitelja je na mjestu dostave ostavljena obavijest s u kojoj je naznačen datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Također, ovdje valja napomenuti da nije u pravu tužitelj koji u tužbi navodi da prilikom dostave poreznog akta poreznom obvezniku porezno tijelo mora ostaviti tri obavijesti o pokušaju dostave.

10.1. Sukladno čl. 59. st. 6. Općeg poreznog zakona dostava se smatra obavljenom istekom petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave, pa u konkretnom slučaju znači da je dostava spornog rješenja punomoćniku tužitelja izvršena s 27. veljače 2017. Stoga su navodi tužitelja o tome da ni tužitelju ni punomoćniku do danas nije dostavljeno sporno rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split, KLASA: UP/I-416-02/14- 01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017. neutemeljeni.

11. Nadalje, tužitelj predmetnom tužbom traži od tuženika povrat stečenog bez osnove, s obzirom da je osnova na temelju koje je od tuženika prisilno naplaćeno ukupno 3.626,91 eura naknadno otpala i to donošenjem poreznog rješenja od 30. siječnja 2017., a koje je punomoćnik tuženika primio 27. veljače 2017., kako je ranije pojašnjeno.

11.1. Za povrat stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO).

12. Slijedom svega navedenoga, kako je sporno porezno rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split, KLASA: UP/I- 416-02/14-01/14, URBROJ: 513-07-29-08-17-8. od 30. siječnja 2017. tužitelj po punomoćniku zaprimio 27. veljače 2017., a da je zahtjev za mirno rješenje spora radi povrata stečenog bez osnove podnesen 27. veljače 2023., dakle nakon 6 godina, slijedi da je za predmetno potraživanje nastupila zastara jer je protekao petogodišnji zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a.

13. Stoga je uvažavajući tuženikov prigovor zastare tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka.

14.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu OT), kao i to da je tuženik uspio u parnici, sud je tuženiku zastupanom po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru priznao kao potrebne i nužne i to:

- trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora prema Tbr. 7. t. 1.

OT u iznosu od 100 bodova,

- trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. T. 1. OT u iznosu od 100 bodova,

- trošak zastupanja na ročištu od 13. svibnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. OT sa 100 bodova te

- trošak pristupa ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. t. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 350 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 700,00 eura.

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 29. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem zakonskog zastupnika