Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Trogiru
Put Mulina 1, Trogir
Poslovni broj: Pp-8660/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika LV i drugookrivljenice HV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/24-5/15500, Urbroj: 511-12-33-24-1 od 20. lipnja 2024., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. svibnja 2025., u nazočnosti okrivljenika, a u izočnosti ovlaštenog tužitelja, a objavljene u izočnosti stranaka, dana 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Prvookrivljenik: LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. OV i L, djev. LV, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena VŠS, umirovljenik, mjesečnih primanja cca 700,00 eura, lošeg imovnog stanja, udovac, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan,
Drugookrivljenica: HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći H i O djev. Č, rođena **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena SSS, radnica u obiteljskom obrtu na pola radnog vremena, mjesečnih primanja cca 430,00 eura, srednjeg imovnog stanja, udana, majka troje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana
k r i v i s u
što su 14. lipnja 2024. u 12:10 sati, na ulici u mjestu Sevid, općina [adresa], remetili javni red i mir na način da se prvookrivljeni vičući obratio drugookrivljenoj riječima: „Tu neš prolazit nije put tvoj“, nakon čega joj se unio u lice te vičući rekao: „Udrit ću te, zgazit ću te“, dok se drugookrivljena vičući obratila prvookrivljenom riječima: „Ja ću ode prolazit“,
dakle, na javnom mjestu, vikom remetili javni red i mir,
čime su okrivljenici počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
I. Na temelju odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) okrivljenicima se
i z r i č e
prvookrivljeniku LV - NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (stopedeset) eura.
drugookrivljenici HV - NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (stopedeset) eura.
Na temelju odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.
Ukoliko okrivljenici u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude uplate 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, prvookrivljenik LV i drugookrivljenica HV dužni su na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset), dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Prvookrivljenik LV u svojoj obrani je naveo da se djelomično smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Predmetne prigode ovdje drugookrivljena da je prolazila automobilom putem koji se nalazi točno ispred njegove kuće. Mislio je kako ista vozi brzo, te je želio upozoriti da uspori jer da mu se ispred kuće igraju unuci, prolaze biciklom, te je u strahu zbog navedenog istoj dobacio da tu ne prolazi, a da li sam joj je rekao: „udarit ću te“, odnosno „zgazit ću te“ ne može točno sjetiti, ali ne osporava da bi isto bilo moguće s obzirom da je bio u strahu i da joj je to možda rekao iz afekta. Ističe kako nije konfliktna osoba, s ni jednim susjedom u svađi nikada nije bio, prekršajno da je nekažnjavan, te da je ovo nastalo kao rezultat straha za sigurnost svojih unuka.
3. Drugookrivljena HV je izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Predmetne prigode vraćala se sa autobusne stanice kada je djecu na istoj ostavila te putem kojim se vraćala zatekla je drvene daske pokraj kuće LV. Navodi kako put kojim je prolazila nije u njegovom vlasništvu te smatra da nije imao nikakvih osnova za postavljanjem barijera. Isto tako navodi kako smatra da nije brzo vozila jer je navedeni put takav da se ni ne može voziti brže od 20 km/h. LV da je upitao zašto je makla dasku, a ona da mu je uzvratila pitanjem zašto si je ti tu stavio, i na to da joj je on uzvratio da tu neće prolaziti, put da je njegov, nakon čega da joj se unio u lice i podigao je ruku da će ju udariti, te je počeo verbalno vrijeđati. Ona da mu je odgovorila: „Ja ću ovdje prolaziti!“, ali da nije rekla riječi: „Govno, stari tovare“. Kasnije toga dana, prilikom prolaska istim putem, gospodin LV je postavio kariolu kako bi joj onemogućio prolazak, pri čemu je tada, kada se zaustavila ispred kariole, na nju nasrnuo lopatom, prijetio joj da će joj razbiti auto i beljio joj se, o čemu mogu posvjedočiti službenici HEP-a i snimke koje daje Sudu na uvid.
3.1. Prvookrivljenik upitan ima li pitanja za drugookrivljenu, navodi da nema pitanja, ali prigovara njezinom iskazu jer da je isti neistinit.
4. Sud je u svojstvu svjedoka ispitao OV, djelatnik HEP-a, koji je izjavio da se sjeća predmetnog događaja, kada je s kolegom išao u [adresa], za vrijeme radnog vremena, odnosno obnašajući svoju službu. Došavši na jednu užu ulicu kombijem dalje da nisu mogli proći, budući da ovdje okrivljeni LV nije dozvoljavao prolaz jer je tvrdio da je put njegov, na način da je na sredinu puta postavio sić, drvo. Nedugo nakon toga autom da je došla na isto mjesto i ovdje drugookrivljena HV kojoj LV isto tako nije dozvolio prolaz. HV mu se obratila riječima: "Ne možeš mi zabraniti prolaz, to je javni put, tu može svako prolaziti!". LV da je potom istoj počeo prijetiti da će joj udariti po autu drvom.
4.1. Na poseban upit Suda da li je isti obraćao se normalnim tonom ili je vikao, svjedok OV odgovara da se obraćao povišenim tonom.
4.2. Na poseban upit Suda da li je HV LV uputila ikakve ružne riječi, svjedok OV odgovara da nije.
4.3. Prvookrivljenik upitan ima li pitanja za svjedoka navodi da nema pitanja, ali u potpunosti prigovara iskazu svjedoka kao neistinitom, te tvrdi da svjedok nije nazočio događaju koji se ovim optužnim prijedlogom okrivljenicima stavlja na teret već da je isti bio na mjestu događaja nakon, te da nije ni mogao čuti kako mu HV govori: "Govno, stari tovare".
5. U svojstvu svjedoka ispitan je ČV koji je izjavio kako se ne može sjetiti sadržaja izgovorenih riječi ovdje okrivljenih, ali navodi kako od LV živi svega 80-ak metara udaljen, te je kritične prigode čuo viku i buku, došao na lice mjesta i vidio da se ovdje okrivljenici svađaju, jer HV nije htjela autom prijeći preko drvene daske koju je postavio LV. Naime, u to vrijeme da su u [adresa] bili radovi, svi putovi su bili zatvoreni i svi su prolazili svojim vozilima kroz mjesto. Putevi su uski, u neposrednoj blizini kuća, a vozači su vozili neprilagođenim brzinama na putevima gdje se realno nije smjelo niti moglo voziti više od 5 km/h, a neki od vozača su znali prolaziti i 30 km/h. Njihovi unuci da borave u kućama, igraju se na toj cesti te da su oni bili zabrinuti, a to i da je razlog zbog kojeg je LV postavio dasku.
5.1. Drugookrivljena upitana ima li pitanja za svjedoka ČV, navodi da nema pitanja, ali prigovara iskazu navodeći kako nije istina da je drvo postavljeno radi zaštite unučadi, budući da se kritični događaj zbio preko radnog tjedna, a kada njihova unučad ne borave kod njih, već dolaze samo vikendom.
6. U toku dokaznog postupka Sud je izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/24-5/15500 od 20. lipnja 2024., Obavijest o počinjenom prekršaju Policijske postaje Trogir serijskog broja: [serijski broj] od 14. lipnja 2024., Obavijest o počinjenom prekršaju Policijske postaje Trogir serijskog broja: [serijski broj] od 14. lipnja 2024., Zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu serijskih brojeva: [serijski broj] i 02364702 od 14. lipnja 2024., te potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije iz koje proizlazi da prvookrivljenik i drugookrivljena nisu prekršajno osuđivani, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.
7. Nakon završenog dokaznog postupka Sud je dao završnu riječ strankama, te su prvookrivljenik i drugookrivljenica u završnom govoru naveli: "Ostajemo pri svemu navedenom u svojim obranama."
8. Na temelju provedenog postupka, ocjenom obrana okrivljenika, iskaza svjedoka te sadržaja isprava koje priležu spisu, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, stoga je odlučeno kao u izreci presude.
9. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
9.1. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Vika mora biti tako glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno uznemiruje javnost.
10. Nije sporno da je ovdje okrivljeni LV postavio dasku na put koji se nalazi u neposrednoj blizini njegove kuće. Nije sporno da su se prvookrivljeni LV i drugookrivljena HV sporne prigode nalazili na ulici, na putu. Sporno je da li su okrivljenici sporne prigode remetili javni red i mir na način kako ih se tereti optužnim prijedlogom.
11. Iako se prvookrivljeni LV djelomično smatra krivim, a drugookrivljena HV se ne smatra krivom, oboje u svojim obranama opisuju protupravno postupanje, stoga Sud u tom dijelu nije prihvatio obrane okrivljenika, ocjenjujući ih manjkavima i usmjerenim k tome da se ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti, već je odluku o prekršaju temeljio na uvjerljivom i vjerodostojnom iskazu svjedoka ČV, koji je potvrdio opisano protupravno postupanje okrivljenika, vikom na javnom mjestu.
11.1. Iskaz svjedoka OV Sud nije prihvatio, iz razloga što isti nije bila prisutan i svjedočio predmetnom događaju točno u vrijeme kada se to ovim optužnim aktom okrivljenicima stavlja na teret, već samo ima saznanja o događaju koji se zbio nakon kritičnog događaja u 12:10 sati, a koji je, očito, po kazivanju i samih okrivljenika, trajao duže vrijeme kritičnog dana.
11.2. Obranu prvookrivljenika da je riječi: „Udrit ću te, zgazit ću te“ uputio zbog straha i u afektu Sud ne može prihvatiti kao opravdanje za konkretno ponašanje. Navedeno mjesto gdje se odvio ovaj događaj je ulica, dakle javno mjesto, neovisno o tome tko je vlasnik ili posjednik istog. Samovoljno postupanje prvookrivljenog LV nema opravdanja ni u situaciji kada smatra da je posjed njegov jer je na opisan način i vikom na javnom mjestu remetio javni red i mir građana. Isto tako, Sud ne nalazi opravdanje ni u postupanju drugookrivljene HV koja je u svakom pogledu neprilično reagirala i koje ponašanje svakako opravdava osudu. U svezi s konkretnim postupanjem okrivljenika kritične prigode je intervenirala policija, te su oboje okrivljenika uručene obavijesti o počinjenom prekršaju, a koje su izdane zbog postojanja osnovane sumnja u počinjenje predmetnog prekršaja, koja sumnja je u konkretnom prekršajnom postupku potvrđena, odnosno Sud smatra da su se u opisanim postupanjima okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer su na javnom mjestu vikali, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.
11.3. Kod ovakvog stanja stvari, Sud smatra da su se u opisanom postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer su na javnom mjestu vikali, te time remetili javni red i mir, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.
11.4. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio navesti riječi „Govno, tovare jedan“, a koje se stavljaju na teret ovdje drugookrivljenoj HV da bi ih izgovorila prvookrivljenom LV, s obzirom da drugim dokazima Sud nije raspolagao, a Sud isto nije našao dokazanim tokom postupka.
12. Prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljenicima vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobe okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim, pa je kao olakotne okolnosti Sud na strani prvookrivljenika LV cijenio korektno držanje pred Sudom te dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost. Na strani drugookrivljene HV Sud je također cijenio korektno držanje pred Sudom, kao i da do sada nije bila prekršajno kažnjavana, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika Sud nije našao za cijeniti. Stoga je Sud primjenom odredbi o ublažavanju novčane kazne iz članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, istima izrekao novčanu kaznu ispod Zakonom propisanog minimuma novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da će se upravo izrečenim novčanim kaznama prema okrivljenicima postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.
12.1. Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
13. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji su određeni paušalno, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.
14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Trogir, 29. svibnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Milenka Vičić, v.r.
Željka Matkov, v.r.
Sudska savjetnica
Josipa Grga, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.
Presuda se dostavlja:
- prvookrivljenom,
- drugookrivljenoj,
- ovlaštenom tužitelju,
- za spis.
