Posl.br. P Ob-83/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Željko Soldo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice, TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po punomoćniku Vlaho Mujo, odvjetniku iz Dubrovnika i tuženika; 1. HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. VČ; Bulevar crnogorskih junaka 31., 81250 Cetinje, Crna Gora, 3. UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 5. BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 6. NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; (prvotno tuženica.7. sada pok. OČ, ex. OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prebivalištem na adresi: [adresa]- na njeno mjesto stupili su AČ i KČ, tuženici 8. i 9.), 8. AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 9. KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa];10. SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 11. ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 12. LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 13. RČ, [adresa], 23841-113 Th, Ave, Maple Ridge BC, V2W1V4, 14. ĐČ, [adresa], 23841-113 Th, Ave, Maple Ridge BC, V2W1V4, tuženici 1, 4, 6, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, zastupani po punomoćnici Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici iz Dubrovnika, po zaključenju raspravljanja na ročištu za glavnu raspravu ,9. travnja 2025, potom na ročištu dana 29. svibnja 2025. objavio je odluku kojom;

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je tužiteljica TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je umro **.**.2013. uslijed čega je izvanbračna zajednica prestala.

Utvrđuje se da je tužiteljica TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvanbračna supruga pok. ŽČ, isključiva zakonska nasljednica pok. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj]."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku 15 dana, naknaditi tuženicima 1.4.6.8.9.10.11.12.13.14. troškove ovog postupka u iznosu od 3.375,00 eura sa zateznom kamatama tekućim od 29. svibnja 2025, pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom čijim podnošenjem 23. srpnja 2018. je pokrenut ovaj postupak tvrdi se da je TČ živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. JČ, a on je umro **.**.2013. i time je izvanbračna zajednica prestala. Zatraženo je utvrditi da je TČ kao izvanbračna supruga pok. ŽČ, isključiva zakonska nasljednica pok. ŽČ. Navodi se da se pred naslovljenim sudom vodi ostavinski postupak iza pok. ŽČ pok. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1935. a umrlog **.**.2013. U ostavinskom postupku kao nasljednici prijavili su se: -Tužiteljica, kao izvanbračna supruga, te PČ, VČ, UČ, ŠČ, MČ, NČ, ZČ, CČ, RČ i ĐČ, nasljednici trećeg nasljednog reda. Među nasljednicima sporna je činjenica je li tužiteljica izvanbračna supruga ostavitelja. Nasljednici trećeg nasljednog reda ne osporavaju tužiteljici da je živjela u ekonomskoj zajednici sa ostaviteljem, no osporavaju da bi takva zajednica imala ostale elemente bitne za izvanbračnu zajednicu. Tužiteljica je rješenjem posl. br. O. 362/14, od 11. srpnja 2014. upućena da tu činjenicu utvrdi u parnici. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-72/2016, od 13. srpnja 2018. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o upućivanju u parnicu, uz obrazloženje da činjenica kako "zakonski nasljednici žaliteljici ne spore da je živjela u ekonomskoj zajednici s ostaviteljem, nije dovoljno da bi se utvrdilo da je žaliteljica bila izvanbračni drug ostavitelja. Da bi njihova veza udovoljavala pretpostavkama i kriterijima izvanbračne zajednice nije dovoljno da se samo radi o ekonomskoj zajednici već i o emotivnoj zajednici, potrebno je određeno vremensko trajanje izvanbračne zajednice kao i činjenica da je izvanbračna zajednica prestala smrću ostavitelja, te da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za valjanost braka prema odredbama ObZ." Nakon donošenja rješenja u upućivanju u parnicu umrli su PČ, CČ, ZČ i GČ, a njihovi zakonski nasljednici su sada tuženici HČ, SČ, ĆČ, LČ, OČ, AČ, KČ, EČ. Tužiteljica tvrdi da je s pok. JČ živjela u izvanbračnoj zajednici tako da je više od tri godine s njim živjela u zajedničkom domaćinstvu, ekonomskoj i obiteljskoj zajednici u selu [adresa], u [adresa], a ta životna zajednica njihova udovoljavala je i drugim uvjetima na koje ukazuje naprijed navedeno rješenje II. st. suda, bila je emotivna zajednica koja je trajala sve do smrti pok. ŽČ i time je prestala. Bile su ispunjene i pretpostavke za valjanost braka prema odredbama ObZ-a, jer su izvanbračni drugovi bili punoljetni, poslovno sposobni, nisu bili srodnici u uspravnoj liniji, niti srodnici po pobočnoj liniji do 4. stupnja srodstva a izvanbračni rugovi nisu bili istodobno u braku niti su bili u izvanbračnoj zajednici s drugim osobama. U ovoj izvanbračnoj zajednici oni su zadovoljavali sve svoje složene životne potrebe kao što su emocionalne, seksualne, psihičke, emotivne i druge, čime su ostvarili visoki stupanj međusobne povezanosti koji ih je u ovoj izvanbračnoj zajednici povezao sve do smrti ŽČ. Tužiteljica je s pokojnim CČ oduvijek živjela u obiteljskoj i ekonomskoj zajednici, u obitelji koja je rodbinski i imovinski povezana, djed tužiteljice i djed sad pok. ŽČ su bili braća i nikada se nisu podijelili već su daljnji rođaci nastavili živjeti u nepodijeljenoj obiteljskoj zajednici a ta zajednica između tužiteljice i pok. ŽČ je vremenom prerasla u izvanbračnu zajednicu. Oni nisu bili u bračnim vezana, niti drugim izvanbračnim i tijekom godina zajedničkog života se razvila snažna emocionalna veza i ona je prerasla u međusobnu ljubav i potom izvanbračnu zajednicu koju su međusobno željeli i u kojoj su oboje bili usmjereni isključivo jedno na drugo, u kojoj su ostvarivali svoje emotivne, seksualne, psihološke i svake druge potrebe, te u kojoj su imali zajedničke životne planove i sve je to bilo sadržajno jednako bračnoj zajednici. Tužiteljica je držatelj cjelokupne ostavine pok. ŽČ i o njoj se brine a CČ je umro **.**.2013., tužiteljici na rukama i ona je žalovala za njim kao za svojim suprugom.

2. Odgovoreno je protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženici zastupani po iskazanoj punomoćnici su izjavili 14. rujna 2018. podnesak u kojem ističu da pok. ČČ i tužiteljica su bili rođaci koji su živjeli u ekonomskoj zajednici, jer se radilo o obitelji koja se života prednika nije podijelila, te igrom slučaja tužiteljica je živjela u istoj kući sa JČ. On je umro u visokoj životnoj dobi a često je obolijevao i nekoliko godina prije smrti, zbog više različitih dijagnoza često bio na bolničkom liječenju u Zagrebu i Dubrovniku. Tako je tuženik ad.3. UČ, koji živi u [adresa], vodio brigu o ČČ dok je bio u bolnici u Zagrebu. Slijedom toga se ističe da je neistinita tvrdnja iz tužbe da bi pok. ČČ i tužiteljica zadovoljavali sve životne potrebe za ostvarenje elemenata života u izvanbračnoj zajednici, jer je to zbog zdravstvenog stanja sada pok. ŽČ bilo nemoguće. Tvrdi se da je ČČ živio u zajednici s bratom T i oba su bili neoženjeni, a nakon bratove smrti ČČ su pomagali, većina tuženika, jer su rođaci pa tako i tužiteljica, međutim isključivo kao pomoć u smislu brige za zdravlje i prehranu. Po istoj punomoćnici iz istih činjeničnih pravnih razloga izjavljen je odgovor na tužbu 16. travnja 2021. u ime tuženika 6. NČ. Tuženik ad.3. UČ je osobno sudjelovao u postupku i izjavio odgovor u podnesku podnesenim 27. travnja 2021. u kojem tvrdi da njegov bliski rođak ČČ kojeg je redovito posjećivao na adresi njegovog stanovanja nije bio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom koju prilikom navedenih posjeta nikada nije zatekao kod ŽČ i izgled stana je takav da nije ništa ukazivalo da u tom prostoru živi i da taj prostor održava ženska osoba. Tvrdi se da su ČČ i HČ samostalno živjeli u svojoj kući u [adresa]. sve do Nikove smrti godine 2011., a dvije godine i šest mjeseci poslije umro je i ČČ – eventualna životna zajednica između ŽČ i tužiteljice ne bi bila time u zakonom propisanom roku od 3 godine. Ukazuje se da je u vrijeme na koje upire tužiteljica ČČ bio ozbiljno bolestan, slab i nemoćan jedva je disao i kretao se, pa je tužiteljičina tvrdnja da je ostvario seksualne potrebe i imao životne planove koji su smrći prekinuti u cijelosti neistinita i neživotna. Protivno tvrdnji tužiteljice da bi ona bila voljena družica on bi zasigurno ostavio joj cijelu ili bar dijelom imovinu oporučno.

Tuženik ad.5. BČ nije odgovorio na tužbu, niti na bilo koji način sudjelovao u postupku, ali s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice i utvrđenje da je tužiteljica isključiva vlasnica zakonska nasljednica pok. ŽČ kao njegova izvanbračna supruga je odgovoriti jedinstvenom presudom, te da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331 toč. b Zakona o parničnom postupku - nije donesena presuda zbog ogluhe.

Tuženik ad.2. VČ osobno je sudjelovao u postupku i protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tako što se pridružio razlozima iz odgovora na tužbu drugih tuženika zastupanih po iskazanoj punomoćnici.

3. Kako je prvotno označena tuženica OČ u vrijeme trajanja ovog postupka preminula, to je postupak bio u odnosu na nju u prekidu, a nastavljen je rješenjem ovog suda od 27. siječnja 2022. u odnosu na njene nasljednike, već tuženike u ovom postupku AČ i KČ.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno, svakog u svezi međusobnoj i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja ( članak 9 ZPP-a) utvrđena točnost tvrdnji oprečnih stranka o odlučnim činjenicama za odluku o osnovanosti zahtjeva.

Svjedoci su iskazivali odvojeno uz pouku o posljedicama lažnog svjedočenja- na ročištu za glavnu raspravu 31. svibnja 2025 Svjedokinja TČG, kćer pok. H i V, rođena 1947. u Trebinju, umirovljenica, nesrodna sa strankama, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da sa sada pok. JČ bila je u prijateljskim odnosima s početka 60-tih godina prošlog stoljeća kada je započela raditi u Atlasu gdje je i on bio zaposlen. Njihovo prijateljstvo je trajalo od tada sve do njegove smrti 2013. Tako u vrijeme Domovinskog rata on je bio kod nje u Dubrovniku sa bratom T na adresi [adresa]. u kojem je stanovale i njena majka H i kćeri, a tu je živjela i ona/svjedokinja - u vrijeme Domovinskog rata sam se zatekla u Zagrebu. ČČ nikada nije bio oženjen, nije imao djece, a na upit suca je li sada pok. ČČ bio u izvanbračnoj zajednici odgovorila jeste - sa U, često je o tome s njim pričala s pitanjem zašto se ne oženi. Protiv tog braka bila je majka od FČ, ona se protivila tom braku i tako je ostalo nakon njene smrti. O ovome je razgovarala i sa IČ, zadnji put kada je ČČ bio već pri kraju odnosno bio je bolestan i kasnije se pokazalo da slijedi smrtni ishod. FČ je vezano za sklapanje braka govorila da je njena majka protiv i zato taj brak nije sklopljen. FČ isto tako nije nikada bila u braku, niti je imala drugu izvanbračnu zajednicu niti je imala djece. Postojanje njihove izvanbračne zajednice je za svjedokinju je potvrđeno po njenom povratku iz Zagreba 2003. na 2004. Tada se poslije duže vremena vidjela s ČČ, razgovarali su i bilo je riječ o tome hoće li izvanbračna zajednica između njega i FČ biti potvrđena i tako da se na papiru sklopi brak, a on je svjedokinji rekao da FČ ima problem s majkom koja se protivi tom braku. Svjedokinja je izjavila da su ČČ i FČ obostrano se voljeli, cijenili i brinuli jedno o drugom. FČ je radila u Dubrovačkoj banci i otišla u prijevremenu mirovinu da bi bila više s ČČ doma. Zbog posla, bila je u Zagrebu od 2000. do 2003. – se u tom razdoblju s ČČ čula preko telefona a u dubrovačkom kraju je živjela u [adresa] na j adresi: [adresa], a još 1987. na 1988.je živjela u [adresa] i nakon Domovinskog rata i obnove kuće je isto živjeli u [adresa]. ČČ je dolazio u posjet u Gradu, ali češće dok je živjela svjedokinja u [adresa] - bilo je bliže doći iz [adresa] u [adresa]. Stalno je bila za to da njih dvoje sklope brak i smatrala je da je to dobro za njih i govorila im da se žene i bila je sretna kada je shvatila da žive kao muž i žena. Nije joj poznat konkretan razlog zašto se majka od FČ protivila da se FČ vjenča za ŽČ. ČČ je dolazio k njoj u posjet i FČ je bila možda jednom ili dva puta zajedno s njim. ČČ je dolazio prilikom povratka s posla i razgovarali su o poslu i zato je on najviše volio da razgovaraju njih dvoje. Puno manje ga je ona posjećivala a to je kod nje tako zbog njenog posla i drugi se prijatelji žale isto. ČČ i FČ su živjeli u [adresa] tamo su im rodne kuće. Prvi put je bila kada je bio sprovod iza Božove babe, a majka od ŽČ je umrla pri porodu. Do kuće se dolazi skretanjem s puta za Molunat i jednim uskim putem odmah na početku sela dolazi se do jedne kuće koja je imala odvojene ulaze za ŽČ i U - iznutra je bila spojena, jedna. U ovoj kući su živjeli braća ČČ i T, a isto tako FČ i do smrti njena majka. Radi se o tipičnoj konavoskoj kamenoj kući. S obzirom na okolnostima u kojima su živjeli i okruženje ova situacija je bila neugodna za U tako da kada su izbjegli u Dubrovnik u Domovinskom ratu kod nje su bili ČČ i T, dok je FČ bila smještena isto u Dubrovniku. FČ i pok. ČČ definitivno su bili skupa, živjeli kao muž i žena, spavali su u sobi u postelji. ČČ je obolio od karcinoma mjehura, a kasnije na srcu i na kraju i umro. Kako je bio bolestan ona ga je pitala je li napravio testament misli li što o tome i on je odgovorio da bi trebao, da će napraviti kada mu bude bolje i nije ga napravio. Na pitanje. pa što namjerava u vezi s time, kome će ostaviti imovinu odgovorio je da će ostaviti to kome drugom nego U i sa protupitanjem je li tko drugi pitao kako je. Nakon Božove smrti FČ je ostala u ovoj kući i živi sama. Kako je bila u Zagrebu u to vrijeme nije bila na Božom sprovodu, kasnije je zvala U i ona je plakala. Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovorila je kako zbilja nema poima da bi između TČ i pok. ŽČ postojalo srodstvo. Sa T, bratom od ŽČ je bila u dobrim odnosima, viđala bi ga u servisu Radonić na [adresa] više puta pa sam ga u šali pitala je li on tu radi. T je sve najbolje govorio o U, a komentirao je kako ČČ čita više novina da mu nisu dovoljne jedne. Niko je držao da FČ spašava sve. Ona je vodila domaćinstvo i za njih obojicu i za ŽČ i za TŽ. Nije bila u odnosu s T takvim da bi mogla pričati o bračnosti između FČ i ŽČ o tome je samo razgovarala s ČČ. FČ bi rekla što treba za domaćinstvo i T je to kupovao i donosio doma. Ponavlja da je T sa U bio jako zadovoljan. ČČ je umro u studenom 2013. a ovaj razgovor o kojem je prethodno svjedočila i u kojem se spominje testament vođen je mjesec dana prije smrti. U kuće u [adresa] se dolazi preko skalina i u sklopu tog dijela kuće je i soba gdje su spavali ČČ i FČ. Ne zna u kojoj je sobi spavao T, brat od pok. ŽČ. FČ je imala stan u [adresa] i ČČ je pomogao pri kupnji tog stana i ČČ je bio osoba koja je uvijek imala potrebu reći i za protiv nečega, pa je tako bilo kod kupnje ovog stana. ČČ je kao bliskog samo spominjao U i nije imao puno prijatelja i sa njom/svjedokinjom je bio u najintenzivnijim odnosima. Nakon što je svjedokinji skrenuta pozornost na osobu u sudnici prepoznaje HŽtuženik. Ne sjeća se je li ČČ spominjao HŽ, preporučivao ga za zaposlenje u Atlasu, što je inače znao činiti - nikada ga nije spominjao u kontekstu da VŽ pomaže ŽČ i isto stoji i za sve druge članove obitelji. Moguće je da je VŽ pomagao ČČ kada je on bio u bolnici u Zagrebu, ona u to vrijeme nije bila u Zagrebu i da jeste ona bi pomagala ČČ. Kod ŽČ u [adresa] doma nije dolazilo puno ljudi u posjet. Ne zna je li jBožo dao punomoć bilo kome za raspolaganje novcima na njegovom računu. a sumnja da bi to učinio. Sa njom se konzultirao u vezi ulaganja. U toj kući ČČ je bio glavni. Na upit je li joj poznata osoba pod imenom UŽ odgovorila je protupitanjem je li to osoba iz Agruma i Rudina, (bivša trgovačka društva). Ne sjeća se da je UŽ ikada spominjao EŽ. Na daljnji upit odgovara kako je UŽ na kraju umro do srca. FČ je držala TŽ kao brata od EŽ. T je umro prije EŽ i UŽ je po njegovoj smrti bio izvan sebe, a ta smrt je pogodila i U. Kada je bila u ovoj kući i to kada je umrla baba od EŽ ova kuća u [adresa] je bila „bože sačuvaj“; crni zidovi, nije bilo uvjetno za stanovanje, a kasnije kad je dolazila kuća je bila uređena. Zaključuje da je prije falila ženska ruka u kući. Poznaje DČ, sad ga je vidjela u zgradi suda, on je bio dobar s pok. UŽ, a još bolji je s UŽ bio BŽ sada pokojni, brat od DČ. UŽ, T i FČ su rođeni u [adresa] i živjeli u djetinjstvu u [adresa] a koliko je razumjela upravo u ovoj kući o kojoj sam svjedočila. Od 2000. do 2004. u Zagrebu je obnašala dužnost ministrice turizma. Na pitanje punomoćnice tuženika za ad.1., ad.4., ad.6., ad.8, ad.9, ad.10, ad.11., ad.12., ad.13. i ad.14. svjedokinja odgovorila je kako je majka od FČ umrla 2002. ili 2003. i živjela je u ovo j kući u [adresa], a T, brat od EŽ umro je 2011.Na pitanje tuženika HŽ svjedokinja odgovara kako ne zna da bi T odlazio u Zagreb u bolnicu, ne sjeća se da joj je UŽ o tome govorio. Kada je UŽ bio na bolničkom liječenju u Zagrebu zbog srca nije bila u Zagrebu i ne zna kod kojeg je liječnika bio. Na upit zašto je FČ kupila stan u [adresa] odgovorila je riječima zato što je mogla, imala je novaca i uložila je u stan. Na pitanje tuženika ad.3. NŽ svjedokinja odgovorila je da ova kuća u [adresa] je imala dva ulaza, ali iznutra nije bila podijeljena, nisu postojale cjeline iz kojih bi se ulazilo u jednu i drugu tako što bi se „pokucalo na vrata“. Pred sudom je svjedok OŽ, kćer E i B, rođena 1956. u Dubrovniku, liječnica, nesrodna sa strankama, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila da bila obiteljska liječnica sada pok. UŽ od 2012, a on je umro 2013. Nema saznanja tko je s kim u kakvim odnosima, u izvanbračnoj zajednici i sl. - pa tako ne može o tome svjedočiti vezano za upit jesu li TČ i pok. UŽ bili u izvanbračnoj zajednici . Od 1997. je liječnica s mjestom rada na [adresa] i poznaje obitelj TČ, jer je sada pok. majka od FČ, AŽ sestra od njene babe s majčine strane. UŽ i njegov brat blizanac pok. T, rođeni 1935. su živjeli u [adresa] u kući koja je bila kuća i TČ i njene majke AŽ. Oni su živjeli kao jedna obitelj, zajedno bi jeli i odlazili na spavanje svatko u svoj dio, a ti dijelovi kuće su povezani. Kada se UŽ razbolio i to na smrt o njemu se brinula FČ. UŽ je umro koncem 2013. u studenom, a unatrag 6 mjeseci je bio smrtno bolestan. Nije se mogao ni operirati. Prije toga je patio od kroničnih bolesti. Sjeća se da se FČ zadnjih 5 do 6 godina brinula o njemu, kuhala, čistila, prala, bio je ovisan o njenoj pomoći i njezi i ona ga je odvodila liječniku. FČ je pošla u mirovinu, ne zna točno koje godine da bi se brinula o UŽ, jer je njemu bila potrebna pomoć, a nije bio sklon ići u ustanovu. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedokinja odgovorila je da je UŽ umro posljedicom aneurizme- proširenja aorte trbušne i tu se nije dalo ništa učiniti. Bilo je očekivani smrtni ishod i dogodio se u situaciji kad je on bio u wc-u. Ovo je njoj o čemu je svjedočila skoro u cijelosti poznato kao liječnici obiteljske medicine .Na pitanje punomoćnice tuženika ad.1., ad.4., ad.6., ad.8, ad.9, ad.10, ad.11., ad.12., ad.13. i ad.14. svjedokinja odgovorila je da T brat od EŽ se isto liječio kod nje i umro je prije EŽ misli 2011. FČ se brinula i o T a T je bio dobar i prema njoj. Na pitanje tuženika KŽ svjedokinja odgovorila je kako je UŽ bio bolestan od kronične bolesti, bolesti dišnih puteva, karcinom mjehura i srca i zato je bio na koncentratu kisika, uzimao nitroglicerin i ovo razdoblje zadnjih 6 mjeseci bio je smrtno bolestan i na upit je li on to znao odgovorila je riječima - pa valjda jeste i to bi važilo isto i za U. T je isto tako bio bolestan, imao je povišen tlak, srčana oboljenja i karcinom prostate. SŽ, kćer N i O, rođena 1973. u Zagrebu, pravnica, supruga od tuženika ad.2. UČ, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da nije točno da bi TČ i sada pok. UŽ bili u izvanbračnoj zajednici. Svog sada supruga ĆŽ upoznala je 1995. i oni su odlazili u posjet u [adresa] u [adresa] u kuću u kojoj su živjeli UŽ i njegov brat T. Prilikom tih posjeta nikada nisu zatekli IČ i nju je vidjela samo jednom na cesti prilikom dolaska u [adresa] kada je njih UŽ upoznao s njom. Taj stan u kojem su živjeli UŽ i T nije bio stan u kojem bi bilo stvari od bilo koje ženske osobe, bio je neuredan , neodržavan pa tako kada bi spremala kavu ona bi prethodno oprala posuđe. Sjeća se da prilikom posjeta kada je već UŽ ,imao sve te dijagnoze ponuđeno, je njoj popiti iz čaše koja joj se doslovce gadila s obzirom u kojem je stanju bila. Dolasci nje i UČ bi bili dva do četiri puta godišnje i zadržavali bi se po sat do dva. Prilikom ovih dolazaka u kući bi njih dočekivali samo UŽ i T. UŽ je zbog bolesti kasnije bio manje pokretan, pa bi T odlazio po stvari koje bi njima spremili za ponijeti po odlasku; sir, vino i dr. Nikada ponavlja nikoga drugo u kući osim njih dvoje nisu vidjeli, a dolazila je sa suprugom i kasnije zajedno s djecom. Dolasci iz Zagreba bi bili najavljeni i bili bi dočekani s pićem i kavom, nije bila dojma da postoji netko tko se brine o UŽ i T, pa tako da se za goste spremi kolač, objed i drugo pri čemu su gosti najavljeni. Suprug UČ i UŽ su rođaci i pomagali su se međusobno. Tako je UŽ našao UČ posao u Zagrebu. Kako je UŽ bio bolestan i obolio dolazio je na pretrage u Zagreb i njen suprug UČ ga je dočekivao na aerodromu, potom bi dolazio kod njih gdje bi ga ugostili i odlazio iz njihovog doma na pretrage u bolnicu u Zagrebu i Krapini. UŽ je imao problema sa srcem a operirao je i karcinom mjehura u Kliničkom bolničkom centru sestara milosrdnica u Zagrebu. T, brat od EŽ je isto dolazio u Zagreb radi pretraga i oni bi ga dočekivali i ugošćavali. Između njenog supruga UČ i sada pok. EŽ bio je poseban odnos pa se sjeća da je tako suprug jedne prilike kupio tv prijemnik u Zagrebu i dostavio ga kod EŽ u [adresa]. Svjedokinja je čula za IČ kao daljnju rođakinju, jer svi A i KČ su međusobno rođaci koji žive u krugu dva kilometra. Tako je čula za IČ i prije pokretanja ovog postupka i ponavlja da je već rekla da je nju upoznala prilikom dolaska u [adresa] u posjet UŽ one prilike na cesti. Nitko drugi nije spominjao postojanje izvanbračne zajednice između FČ i EŽ, a o tome nije govorio ni UŽ i spominjale su se druge žene koje su bile u vezi sa UŽ. Da je to bilo kako FČ tvrdi, kod odnosa bliskog između njenog supruga i EŽ - on bi to mom suprugu sigurno rekao. UŽ se nikada nije ženio. Postojala je usredotočenost između njega i brata blizanca TŽ i oni su odrasli su bez majke – umrla je pri njihovom porodu. UŽ je imao veze s drugim ženama, a za TŽ ne zna. T je umro 2011, a dvije godine poslije umro je i UŽ. Posjećivali su njih u [adresa] i nakon Nikove smrti nisu dolazili u posjet i UŽ je rekao da je slab i bolestan. Sjeća se tog zadnjeg susreta kada su bili u posjeti u [adresa] da UŽ se žalio da ga stišče u prsima imao je problema sa srcem i operirao je rak mjehura. Misli da je UŽ znao da je smrtno bolestan i da je pri kraju. UŽ je bio toliko slab i zamolio je da više ne dolaze i da ga gledaju u takvom stanju. Nikada s UŽ nisu razgovarali o imovini, pa ni o ostavštini njegovoj. Ne zna tko sada živi u kući u [adresa] i koliko zna kuća je trebala biti pod starateljem ostavine rođakom LŽ, a je li se netko neovlašteno uselio ne zna. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedokinja odgovorila je kako poznaje osobe koje su u ovom postupku tuženici i održava kontakte s njima i međusobno se posjećuju samo ne poznaje članove obitelji LČ. Tuženici su posjećivali sada pok. EŽ, rođaci su i sumještani. TČG je njoj poznata osoba kao direktorica Atlasa u kojem je radio njen suprug, a zna da je bila prijateljica sa sada pok. UŽ. Na upit je li joj poznat UŽ, RŽ odgovorila je sa ne. Rekla je da UŽ je 1935. godište. Na upit je li joj poznato koje je krsno ime slavio UŽ i koje se krsno ime slavi u [adresa] odgovara da ne zna. Prilikom ovih posjeta u [adresa] nije vidjela druge osobe, selo ima 20-tak kuća i djelovalo je prazno. Misli da je EŽ u [adresa] operirao dr. K. Njen suprug UČ je vodio EŽ na sve operacije u Zagrebu. Od LŽ je saznala da je on staratelj ostavine. Sa LŽ je u kontaktu i sa njim nije razgovarala vezano za to da je on staratelj ostavine. Nisu nikada sa ostalim nasljednicima razgovarali vezano za skrb o ovoj kući koja predstavlja ostavinu iza EŽ umrlog 2013. Svjedočio je RŽ, sin DČ i FČ, rođen 1949. u [adresa], umirovljenik, nesrodan sa strankama, poučen na dužnost kazivanja isitne i izjavio da rođen je u [adresa] i živo je u radnom selu, a sada živi u [adresa] i dolazi u [adresa] i po umirovljenju 2012. više je vezan za [adresa]. Njegovi roditelji i roditelji od ŽČ bili su prijatelji i on je nastavio taj prijateljski odnos s UŽ i on je započeo još od kada zna za sebe i trajao je cijelo vrijeme sve do njegove smrti 2013. Dolazio je kod ŽČ u Kuću dva do tri puta tjedno i razgovarali su o svemu. On je bio zainteresiran za sve živo, a nakon umirovljenja povukao se u [adresa] u [adresa]. Zna i IČ ona je dio te kuće, mlađa od njega zna i njenu familiju. Na upit suca kakav je donos između TČ i pok. ŽČ odgovorio je da svi koji su dolazili znaju da je to bio poseban donos, da je FČ radila za njih sve., da su se pomagali, zajednički rješavali probleme i to može skratiti i reći da je to bila neformalna zajednica. Njemu je sve to izgledalo samo da nedostaje „pop“. Sve ovo što sam je govorio on je vidio takvim, a nije bilo razgovora o tome između ŽČ i njega, FČ i njega i drugih osoba što je razumljivo tko poznaje sredinu u kojoj su oni živjeli koja je maksimalno konzervativna. Kad ga je sudac pitao je li on oženjen svjedok je izjavio da bi želio da njegova žena ima tretman prema njemu kakav je UŽ imao od FČ kada se razbolio i bio bolestan i ovo vrijedi ne samo za to razdoblje već cijelo vrijeme. Drugi mu ljudi nisu govorili o odnosu FČ i ŽČ, a objektivno u [adresa] sada živi malo ljudi da bi se o tome moglo razgovarati s nekim i oni koji znaju njegov odnos s UŽ ne bi mi o tom ni govorili. UŽ je bio iznimno aktivna osoba, a poslije umirovljenja se umirovio i kasnije je saznao razlog tome . On je imao teške bolesti, karcinom na mjehuru, bolesti srca, bio je ranjiv i osjetljiv, imao je probleme s disanjem i zna da je koristio masku i neki uređaj . Tako je FČ o njemu se brinula, pribavljala lijekove, bavila se uređajem za disanje i njegovala ga. UŽ je imao i podatke da ima proširenje trbušne aorte čije puknuće znači smrt i nije isključeno da se upravo to i dogodilo kao uzrok njegove smrti. UŽ je bio razmišljanja - ako da izjavu posljednje volje da sebi potpisuje kraj, plašio se smrti i nije u vezi tog ništa poduzimao - iako mu je on/svjedok u razgovoru govorio da o tome treba razmisliti. Nikoga od nazočnih u sudnici ne poznaje, pa tako ni ĐŽ kojeg mu sudac predstavlja, tako ni NŽ. UŽ je odlazio u Zagreb na kontrole i preglede i znao je reći da ga dočeka u zračnoj luci i vrati rođak koji živi u [adresa], a on/svjedok mu je nudio svog sina na raspolaganju. S i par puta je kod njega bio. Odnos između FČ i TŽ je bio drugačiji od onog koji je postojao između FČ i ŽČ. Između njih nije postojao odnos koji bi bio zasnovan na odnosu muškarca i žene, dok između FČ i ŽČ je bio drugačiji , između njih je bio odnos između muškarca i žene i to se moglo primijetiti prilikom posjeta. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedok odgovara kako su UŽ i FČ odrastali zajedno u [adresa], ali između postoji generacijska razlika, FČ je puno mlađa. Postoji rodbinska veza između njihovih obitelji, ali ne bliska. U ovoj kući u [adresa] se hrana spremala na jednom mjestu, prvo je kuhala maćeha od ŽČ i TŽ, a kasnije majka od FČ. Nakon što je ona umrla kuhala je FČ s tim da je UŽ isto znao pripraviti objed s obzirom da je FČ radila u Dubrovačkoj banci do umirovljenja. FČ je imala stan u [adresa], ali je uvijek ostala živjeti u [adresa]. FČ je umirovljena prijevremeno da bi mogla biti s UŽ. Bilo je prigoda kada je zatekao ŽČ u postelji, a drugi dio postelje je bio očito korišten, pa ga je pitao tko je to bio i on je rekao da je tu spavala FČ. Nakon što je umrla majka od FČ korištenje njene sobe nastavio je UŽ i tu spavao. S T je bio u dobrim odnosima, radili su zajedno u polju. Siguran je da je više od njega znao o odnosu FČ i ŽČ. Jedne prilike je pokazivao ljutnju prema UŽ i rekao da je UŽ u mladosti radio gluposti, a radi i sada. Time je neizravno rekao da postoji veza između ŽČ i FČ, jer je u vrijeme UŽ u mladosti imao je veze s ženama, a nije zasnovao bračnu zajednicu - niti imao djecu. UŽ je imao malo posjeta i u zadnje vrijeme se žalio da unatoč brojnoj svojti ga nitko ne pita kako je. I njemu je poznata TČG, bila je u vezi sa UŽ, to su veze još iz Atlasa. Njihova veza je prijateljska i odnosila se na posao u Atlasu. UŽ je bio važan za HČG. TČG ga je posjećivala i on se njenim dolascima radovao. Poznaje ČŽ s [adresa], on je oženio od svjedoka daljnju rođakinju. ČŽ nije nikada vidio da dolazi kod ČŽ niti mi je UŽ rekao da ga je on posjećivao. U susjedstvu je kuća od Božove punice ŽŽ sada pokojne. Na pitanje punomoćnice ad.1., ad.4., ad.6., ad.8, ad.9, ad.10, ad.11., ad.12., ad.13. i ad.14. svjedok odgovorila je da je TČ vazda bila na [adresa] pa kada je i radila u Dubrovačkoj banci vikendima je dolazila u [adresa]. U ovoj kući u [adresa] sada živi FČ i jednina je u toj kući. Na pitanje tuženika ad.2. ĐŽ svjedok odgovorio je da se ne sjeća da bi zbog pregleda i liječenja T odlazio u Zagreb. Nikada nije svjedočio svađi između FČ i ČŽ, a T i FČ bi se znali posvađati. Na pitanje tuženika ad.3. VČ svjedok odgovorio je da kuća u [adresa] je jedna stambena cjelina bez fizičkog odvajanja i bila je korištena na način kako je naprijed svjedočio i sada je sama u toj kući TČ. Na ročištu za glavnu raspravu **.**.2025. , UŽ, sin pok. HŽ i JŽ, rođen 1945. na [adresa], umirovljeni profesor biologije i kemije, nesrodan sa strankama, poučen na dužnost kazivanja istine svjedočio je – prije svega na poziv suca izjavio je kako u sudnici prepoznaje IČ i njenog punomoćnika odvjetnika Vlaha Mujo i isto tako poznaje i KČ. Sada pok. ŽČ je poznavao. Naime, on/svjedok se 1978 se oženio upravo sa njegovom susjedom VČG rođ. ŽŽ iz [adresa] i u selo je počeo dolaziti 1977. Prije toga je poznavao ŽČ onako iz viđenja. Nakon što je počeo dolaziti u [adresa] upoznao je IČ i sjeća se da je nju vidio u kući u [adresa]. Radi se o kući u kojoj je živio i UŽ i dolazio je kod ŽČ u tu kuću i on je rekao da je kuća podijeljena odnosno dio njegove obitelji i da ih dijeli terasa – svjedok drži da je to bila jedna kuća. Ne zna kako je kuća podijeljena, UŽ i FČ su istog prezimena IČ i ne zna od kojih prednika potječe UŽ, a od kojih FČ. Od 1977. je dolazio u [adresa], bila je potreba obilaziti punicu ŽŽ i često je dolazio sa ženom. Kuća u kojoj je živjela punica i kuća od IČ su neposredno susjedne. Kod punice u [adresa] u njenu kuću je dolazio do 2012. ili 2013. kada je on/punica pošla u Dom u časnih sestara u Dubrovniku i potom u starački dom na [adresa]. U vrijeme Domovinskog rata nije dolazio u [adresa] - punica je boravila u svojoj kući u [adresa] u to vrijeme. Na izravan upit suca o istinitosti tvrdnje da su pok. UŽ i TČ živjeli u izvanbračnoj zajednici odgovorio je kako on to ne zna da nije upoznat. Navodi kako je razgovarao s UŽ, dolazio mu u posjet i donosio ribu što je UŽ volio i pripremio bi na gradele, zamezili bi i malo popili. UŽ je najviše volio pričati o ženama, govorio bi gdje koju ženu ima po povratku s putovanja. Pitanje je koliko je sve to bilo točno, ali uglavnom je pričao o ženama, nešto malo o politici, inače UŽ je bio zanimljiv i o svemu se moglo s njim razgovarati. Na daljnji upit je li u tim pričama spominjao i IČ odgovorio je kako on o njoj nije ništa pitao, a UŽ je nije spominjao i zaključuje da je to bilo iz razloga kako je on (svjedok) držao da su oni rod i da stanuju u istoj kući. Nije niti od nekog drugog čuo da oni žive u izvanbračnoj zajednici, ali točno je da je TČ puno pomagala u toj kući i on bi je viđao kako vješa robu na balkonu od pok. ŽČ i od svjedoka punica je govorila da FČ puno pomaže u toj kući od ŽČ. Znao je razgovarati i sa U (tužiteljica) i pozdravili bi se i o ovoj temi - izvanbračnoj zajednici i vezi između nje i ŽČ - nikada nisu govorili. Nije često odlazio kod ŽČ, a kada bi njemu dolazio on bi ga odveo u svoju sobu popili bi piće i razgovarali. Prilikom tih razgovora bili bi uvijek samo njih dvojica. U drugoj polovini 90-tih njemu se obratio ČČ rekavši da ima neka sredstva i da ako mu mogu pomoći u vezi toga s obzirom da je on/svjedok vodio neke firme pa ga je povezao sa gosp. VŽ, tadašnjim direktorom banke u Dubrovniku. Na opasku punom. tužiteljice svjedok pojasnio je da se s pok. ČČ nalazio na terasi njegove kuće u [adresa] prilikom posjeta o kojima je govorio, a samo ponekad bi odlazili kod ŽČ u njegovu sobu. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedok odgovorio je kako je poznavao i sada pok. brata od ŽČ, TŽ i s njim je puno manje razgovarao. ČČ je umro 2013. i bio mu je na pokopu i žalio se da se ne osjeća dobro - u vrijeme kad je bio intenzivno bolestan njih dva se nisu družili i iz kazivanja svoje punice zna da se prije bolesti o ČČ brinula FČ i otuda uglavnom potječu njegova saznanja da se FČ brinula o ČČ. Ne zna tko se točno brinuo o ČČ u vrijeme dok je bio intenzivno bolestan. Na upit tuženika ad.2. NŽ svjedok odgovorio je da je ČČ dolazio na [adresa] i da bi se njih dva našla popili piće u kafiću, a on ne zna kod koga je ČČ dolazio na [adresa]. Bokarice su svojta od pok. ŽČ i njemu je žena rekla da u vrijeme dok je ČČ bio bolestan su ga posjećivali HČ i KČ i dolazila je i SČ. Potom svjedočio je DŽ, sin Ć i OŽ, rođen 1979. u Rijeci, pravnik, nećak od tužiteljice, TČ je sestra njegove majke L, otklonio je blagodet nesvjedočenje, sve nakon o pouke o posljedicama davanja lažnog iskaza. Na upit suca izjavio je kako ne poznaje u sudnici nazočne njemu s desne strane, a to su tuženici VČ i KČ. On je od vremena djetinjstva dolazio u [adresa] u posjet kod svoje bake s majčine strane AŽ. Dolazio bi ljeti iz rodne Rijeke gdje sam se školovao i studirao. Godine 2002.je završavao pravni studij i namjeravao preseliti u [adresa]. U to vrijeme je bila obveza služenja vojnog roka i on je odabrao opciju civilnog služenja tako da sam bio u Z. k. odjelu ovog suda 2003. i to je trajalo 8 li 9 mjeseci. Godine 2003. je tetki IČ rekao da namjerava preseliti u [adresa] živjeti na što je ona zastala, ali bilo joj je drago. Isto tako je rekla da mi ima nešto reći i to mu je kasnije rekla, da ona živi sa sada pok. JČ. Ovo mi je FČ rekla u jesen 2003. u kući u [adresa]. Tom prilikom su u kući razgovarali samo njih dvoje. To je više bilo objašnjenje, jer i bez tih njenih riječi bilo je očito da ona i ČČ žive kao muž i žena, jer je vidio da on spava u kući u istoj postelji s tetkom U. FČ je rekla da to ostane za njega informacija, da ne širi u [adresa] i po [adresa] gdje je on imao prijatelje. S ČČ o njihovoj izvanbračnoj zajednici nije pričao, ali s ČČ je često razgovarao i on je bio osoba bez formalnog obrazovanja – međutim, imao je puno saznanja i često i puno su razgovarali o politici, nekretninama i svemu drugom. On/svjedok do 2006. radio je u odv. uredu Jakšić Dubrovniku, a započeo sam s radom 2004. , stanovao je u [adresa] kod tetke FČ s tim da je boravio i u njenom stanu u [adresa], na adresi [adresa]. Tetka FČ je u to vrijeme bila zaposlena u Dubrovačkoj banci s mjestom rada u Dubrovniku, a poslije posla odlazila u [adresa] i živjela u ovoj kući. Godine 2006. je upoznao svoju sadašnju suprugu R i u jesen te godine je započeo živjeti s njom u Zagrebu i sada živi u [adresa] s tim da je nastavio dolaziti u [adresa], ljeti i ponekad dođe i izvan ljetne sezone. Njemu je tetka FČ rekla da su ČČ i ona bili u vezi kao muškarac i žena još dok je bila baka SČ živa i razmišljali o vjenčanju, a baka SČ nije bila za njihov brak, bila je posesivna i krajnje konzervativna. Baka SČ je umrla 2002. i nakon njene smrti ČČ i FČ se nisu vjenčali. Njemu je to bilo vidljivo, a rekao bi svima koji su bili u blizini da postoji odnos uvažavanja i skrbi i ljubavi između ŽČ i FČ i to je trajalo se do njegove smrti. ČČ je umro 2013. i bio je na pokopu. Na pitanje punomoćnika tužiteljice odgovorio je kako baka SČ nije bila za sklapanje braka između FČ i ŽČ, jer su oni daljnji rod i postojalo bi srodstvo između njih i ČČ je bio stariji od FČ više od 15 godina i u mladosti je bio „ženskar“. Baka SČ je bila posesivna tako se protivila i braku njegove majke s obzirom da je suprug stariji 17 godina, ali majka se tom oduprla i sklopila brak. FČ i ČČ su dijelili svakodnevnicu i zajednički kupovali namirnice, nije postojala ni jedna tegoba da se u rješavanju toga nije pristupalo zajednički uključujući liječenje, kuhalo se zajedno tako da je cijelo vrijeme postojao odnos uzajamnosti i poštovanja i razumijevanja. ČČ je bio osebujna osoba, u mladosti je otputovao cijelu Europu i bio u najluksuznijim restoranima. Međutim u kasnoj životnoj dobi je odlučio živjeti u [adresa] i odrekao se komfora i luksuza smatrajući da je on sve to prošao u mladosti. Od kada je otišao u Zagreb on je pored naprijed navedenih dolazaka u [adresa], u pravilu, jednom tjedno se čuo sa tetkom U preko telefona. ČČ je bio narušenog zdravlja posljedicom pušenja i obolio je na plućima i imao bolesno srce tako da se liječio u Dubrovniku i odlazio je u Zagreb u dva ili tri navrata, bio je podvrgnut operativnom zahvatu srcu i odlazio je na kontrolu. U cijeloj njegovoj toj bolesti s njim je bila FČ i može reći isključivo FČ, bez nje on ne bi mogao. Zna da je u Zagreb ga dočekivao i rođak prezimena ĐŽ i još neki prijatelj, a to su bili Božini odlasci doktoru u Zagreb. ČČ je imao širok krug znanaca, a uzak krug poznanika i nakon Domovinskog rata držao se samo Đ. Zna za njegove prijatelje i to je gosp. TČG koju je iznimno cijenio, te njegov prijatelj iz djetinjstva RŽ i njegov brat sada pok. BŽ. To su prijatelji s kojim je n razgovarao i dijelio svoje osobne stvari. Na upit punomoćnika tužiteljice je li u odnosu između ŽČ i FČ primijetio ovisnost podređenost, ponižavajući odnos ŽČ prema U i je li postojao neki odnos „vraćanja duga“ svjedok odgovorio je da tako nešto on nije primijetio i suprotno tome njihov odnos je bio zasnova na uzajamnosti i jednakosti. Obitelj kojoj pripada njegova majka, baka i tetka je imala sve što im treba i nije bila u nikakvom počinjenom položaju prema bilo kome, pa tako ni prema JČ i njegovoj obitelji. Zajednička soba od FČ i ŽČ je soba u prizemlju kuće u kojoj FČ u [adresa] živi. U ovoj kući od JČ u [adresa] jedino je bila u funkciji kuhinja u dijelu kuće od FČ. U ovoj kući ničega nije falilo bila je to dobrostojeća konavoska kuća. Od ŽČ brat blizanac je T i njih dva su bili različiti u svemu i po načinu života, s tim a se i T nije nikada ženio i bio je pravo domaćin u toj kući, volio je ponekad popiti vino koje je pravio i njih oba su ga srdačno dočekivali uvijek i kada se ženio i odlazio u Zagreb bilo im je drago da zasniva obitelj, a njemu žao što odlazi iz [adresa]. Konavoske obitelji koje su svojta od ŽČ, KČ, SČ su posjećivali ŽČ za Božić i Uskrs, a on ni kod njih nije odlazio. Zna za pojedine članove te obitelji kao i za SČ i njenog muža ŽČ. SČ i CČ su dolazili u posjet kod ŽČ. Svo vrijeme je FČ kuhala za sebe i ŽČ uključujući i vrijeme kad se CČ razbolio i to je trajalo sve do njegove smrti. Tako da ne zna da bi netko drugi to činio. Na pitanje punomoćnice tuženika svjedok odgovorio je kako je T, brat od ŽČ živio u [adresa] u ovoj kući koja je na dva kućna broja, kbr. 15 je br. od Stane na koji sam on/svjedok bio prijavljen, a T je bio na kbr. 14. T je imao isto zdravstvenih poteškoća s prostatom, prekomjernom težinom i povišenim tlakom i o njemu se isto brinula FČ u bolesti. Nakon što je umrla baka SČ od svjedoka majka OŽ je rijetko dolazila u [adresa], takve su bile životne prilike, brinula se o mužu/ ocu od svjedoka i radili su adaptaciju stana u [adresa]. Majka OŽ je znala za ovaj odnos između FČ i ŽČ nakon što je on od FČ to saznao kratko je to komentirao sa majkom i oboma je bilo drago da je tako. Majka je prije njega znala za taj donos. Jučer bio u [adresa] i ove kuće su povezane kao i kuća od obitelji ŽŽ. Kuće od JČ na iskazanim kućnim brojevima 14. i 15. imaju zasebne ulaze, ali postoji terasa koja čini otvoren prolaz između tih kuća preko koje su one slobodno povezane. Konobe u ovim kućama su isto tako povezane, a gornji dijelovi su zasebni i to je takva gradnja unatrag 200 godina za potrebe tadašnjeg načina življenja uključujući prije svega potrebu za opremu. Sada na kbr. 14. nitko ne živi. CČ je umro, jedno jutro na wc-u u dijelu kuće od FČ, laički rečeno „puklo mu je srce“. Iako je bio bolestan to je bio šok za njega i majku njegovu i oni su došli u [adresa] i tako je bio na pokopu. Nemam saznanja da je u to vrijeme Božine bolesti prije njegove smrti netko drugi od članova obitelji dolazio k njemu i boravio s njim. Svjedok zajedno sa svojom majkom OŽ je došao dan prije pokopa, a majka je ostala nakon pokopa. Pokojnika nije vidio. Na pitanje tuženika ad.2. NŽ je li CČ novčano pomagao rodicu, uz pojašnjenje da se to odnosi na tužiteljicu IČ, svjedok odgovorio je kako su njih dvoje imali zajednički budžet za tekuće potrebe, a veće stvari su kupovali pojedinačno primjerice FČ je od svojih sredstava kupila stan u [adresa]. na kredit.

Stranke saslušane su na zaključnom ročištu za glavnu raspravu, 9. travnja 2025, a one koje se nisu odazvale pozivu za saslušanje nisu tražile svoje saslušanje na drugom ročištu. Pred sudom je tužiteljica TČ, kćer AŽ i UČG, rođena 1953. u [adresa], umirovljena bankarska službenica, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila da je bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. JČ. Njihovi bliski odnosi su započeli u vrijeme Domovinskog rata, a godine 2002. umrla je njena majka AŽ i tada je CČ prešao u sobu u kojoj je ona živjela i njih dvoje su nastavili živjeti kao muža i žena, dijelili smo postelju i živjeli smo u [adresa] na kbr. 15. Njihov odnos je zasnovan na poštovanju, pomaganju i ljubavi. Nikada nisam sklopila brak, a i CČ je bio neoženjen. Tako da ona tvrdi da je njihova izvanbračna zajednica počela 2002. kada su počeli spavati skupa kako sam naprijed navela u toj sobi u ući u [adresa] na kbr. 15. Ova izvanbračna zajednica je trajala cijelo vrijeme neprekidno i prestala je Božovom smrću 23. studenog 2013. U ovoj kući živjela je njena tetka B koja je umrla 2009. ili 2010. , dundo Č koji je umro 1988. Već je rekla da je njena majka AŽ umrla 2002, a tužiteljičin otac je umro 1976. U ovo vrijeme za koje navodi da je vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sada pok. ŽČ i nje u ovoj kući nitko, osim njih dvoje nije živio, a brat od ŽČ, sada pok. T živio je u [adresa] na kbr. 14. i on je umro 2011. Ove dvije kuće u [adresa], kbr. 14 i 15. su spojene kao takve već 200 do 300 godina i spojene su preko terase koja je ograđena i preko tih zidova se izvana ne vidi terasa. Radi se o tome da je kbr. 14 donja kuća. a kbr. 15 gornja kuća. Ponovila je da njihov odnos je bio bračni, zasnovan na pomaganju, poštovanju i ljubavi. Tako kada je kupovala stan na Gorici u Dubrovniku kao i u drugim stvarima oni su se o svemu zajedno dogovarali. CČ je od svog prijatelja PŽ i saznao da od Mišića sestra VČG prodaje ovaj stan i on je to prenio i rekao da je dobro da ona kupi taj stan, da će nam biti bolje da i on može dolaziti u taj stan u [adresa]. ŽČ je vodila kod doktora, a vodila je i kućanstvo, prala i čistila i sve što treba u kući. Stan je kupljen 1996. i da nije bilo ŽČ nikada ne bi kupila ovaj stan, odnosno, imala ovaj stan. Naime, CČ je rekao da iskoristi činjenicu što radim u banci, da uloži novce u nekretninu. Stan nije iznajmljivala, a sada ga je počela iznajmljivati, stan nije bio uređen, nije imala novaca. Ponekad bi boravila u stanu i spavala što znači da bi u njemu prespavala jednom tjedno ili dva puta, ali je živjela u [adresa], bila je potrebna i CČ. Godine 1999. CČ je preživio srčani udar, bio je kod dr. Ž u [adresa] i ga je odvodila kod liječnice, a na klinici Sv. Magdalena ugrađen mu je „stend“ i sve je prošlo u redu. Međutim, kasnije CČ je primijetio u mokraći tragove krvi i ona mu rekla da se obrati liječniku i bio je kod dr. J u [adresa] i nakon pregleda njoj je rekao CČ da je ono najgore . Ovo je bilo 2002 a te godine 17.ožujka. umrla je njena majka AŽ, dok je ova bolest kod ŽČ dijagnosticirana u lipnju 2002. Preko gos. ŠŽ otišao je CČ na operaciju kod dr. K u [adresa] i ona ga je ispratila na avion. Sjeća se da je avion bio pun i preko kolege D je našla mjesto za ŽČ objasnivši da ide na operaciju. U Zagrebu ga je sačekao sin od DČ ili MŽ, rođak. CČ se iz Zagreba se vratio nakon operacije, oporavljen. Godine 2011. umro je T, brat od ŽČ i to je ŽČ jako pogodilo i mislila je da će živjeti dva dana. CČ je nastavio živjeti i sve je bilo dobro do 2013. koje godine 23. studenog je umro. Kako se zdravstveno stanje kod ŽČ popravilo oni su radili kuću, obijelili zidove. CČ je imao zemljište u [adresa] u [adresa], rekao je da će oni raditi vilu kojoj je već dao ime P. Međutim, godine 2013. CČ se prehladio, dobio temperaturu. Zvala je dr. ZŽ sa [adresa], jer CČ nije mogao iskašljavati, pa je rekla da kontaktiraju dr. Ž i bio je naručen pregled za koji je ona CČ pripremila stvari i što treba. Potom, je njemu bilo bolje i on je rekao da odgodimo pregled kod dr. Ž i da se naknadno učine svi pregledi pa i kod dr.. J. Međutim, u 7 sati ujutro CČ je rekao da mu je slabo. Da mu se vrti, da je gotov, otišao je na wc i umro. CČ je imao dijagnosticirano proširenje trbušne aorte - to nije bilo u kritičnoj mjeri i očekivati je bilo da nastavi živjeti. Međutim, pukla je trbušna aorta i CČ je umro **.**.2013. Sutradan je CČ pokopan na mjesnom groblju u [adresa] kod [adresa]. Osmrtnicu iza ŽČ je sastavio RŽ i ona/tužiteljica je na osmrtnici prva navedena i prva sam stajala uz kapslu kao ožalošćena. U donjoj kući kbr. 14. Pločice se kuhalo do 1990-tih. Kada je umrla u ožujku 1990. maćeha od ŽČ i TŽ i prešlo se kuhati u gornjoj kući kbr. 15 kod nje/tužiteljice i tu se kuhalo za njenu majku, nju, ŽČ i njegovog brata TŽ, a kuhala je tužiteljičina majka, kuhala je tužiteljica i CČ je znao kuhati. U vrijeme trajanja naše izvanbračne zajednice CČ je bio cijelo vrijeme u mirovini i to je bio njegov prihod, a ona je prvo bila zaposlena u banci kao bankarska službenica i imala plaću sve do umirovljenja 2012. kada je u dobi od 58 godina otišla u mirovinu kako bi se mogla brinuti o CČ. CČ je odlazio na [adresa] u Hrvatsku poštansku banku i podizao novac, ali nakon Nikove smrti je prestao i ona je podizala novac preko g. Š u HPB za ŽČ s tim da joj je 2012. dao punomoć rekavši - da ona zna koliko treba novaca za što i da može podizati novac s njegovog računa na koji mu dolazi mirovina. Oni su imali zajednički novčanik iz kojeg bi kupio CČ i kupila bi i ona, radilo se o novcima koje su potjecali od na njihovih mirovina. U vrijeme trajanja naše izvanbračne zajednice u posjet se dolazilo za Uskrs i Božić i bilo je rijetko pitanja kako smo. U posjet je dolazio CČ i njegova žena AŽ s [adresa], od KČ zna da nije dolazio ZČ. Jedno vrijeme s njim CČ nije razgovarao i nije joj rekao iz kojeg razloga, a dolazio je HČ i njegova sada pok. žena M preko koje je CČ uspio pomoći ljudima za zaposlenje u zračnoj luci. Inače, CČ je bio takav da je pomagao ljudima i mnoge je zaposlio, odnosno, pomagao da se zaposle, pa tako i njenu rodicu. Ne sjeća se da bi tko od rodbine dolazio dok je CČ bio živ a na žalovanje je dolazio KČ i njegova žena AŽ, a dolazila je i CŽ, žena od GŽ, a ne sjeća se da je AČ dolazio. Nakon što je operiran CČ u [adresa] je dolazio MŽ ljeti kada bi bio na odmoru i misli da je u dva navrata dolazio s ženom i sinovima koji su tada bili mali. Posjećivao ih je FŽ, sada pokojni, on je s CČ radio u Atlasa i dolazio je u posjet i RŽ, svaki put kada bi dolazio u rodne [adresa]. Često je dolazila ŠŽ i zadržala bi se cijeli dan, bila je veliki prijatelj s CČ i dolazila je nakon što je on operiran. Tužiteljičin djed Č i djed od ŽČ T su bili braća, tako da CČ i ona nisu bliski rođaci i nije bilo prepreke da sklope brak. Dok je bila njena majka živa, ona se protivila našem vjenčanju govoreći da smo daljnji rođaci, da je CČ „ženskar“ a bila je i velika razlika u godinama između nas, CČ je 18 godina stariji od nje i zbog toga majka, kao konzervativna žena, je bila protiv braka. I nakon majčine smrti nisu se vjenčali, dogovorili su se da će nastaviti živjeti i bez toga kao muž i žena. Tada je bilo glupo i smješno da se vjenčaju, došle su i bolesti i oni se nisu vjenčali. Na pitanje svog punomoćnika u svezi oporuke koju bi u njenu korist sastavio CČ tužiteljica odgovorila je kako je bilo govora o tome i to češće u mjesecima prije nego što je CČ umro. Tako je CČ govorio kada mu je bolje da kada su uredili gornju kuću nastave na način da grade vilu P u [adresa] i da njoj da punomoć za to kao što mi je dao punomoć na tekućem računu i govorio je sve ću prepisati na nju. Međutim, CČ je iznenada umro od puknuća proširene aorte na stomaku. Nije se mogao operirati zbog slabog srca, a zna da joj je pokazivao članak u novinama da je moguće postaviti stend u ovu aortu. Radilo se o proširenju aorte od 3 do 5, a ono se moglo širiti i do 7 - tako da su oni računali da će on živjeti i još barem 5 godina. CČ je bio krhog zdravlja, bio je nježan i osjetljiv, umro je u 78 godini. Večer prije Božove smrti u kućnoj posjeti je bila dr. ZŽ i nije se dalo naslutiti da bi CČ sutradan umro, već je bio naručen pregled kod dr. Ž kojoj je jako vjerovao. Kako je ujutro umro, to se kasnije čula s dr. Ž i ona joj rekla da bude sretna što je umro u kući i što je ona bila s njim. Prilikom davanja ovog dijela iskaza tužiteljica je zaplakala. U trenutku Božove smrti ona je bila s njim, ušla je u wc i CČ je govorio – FČ, moja drži me - i nikog drugog u kući nije bilo. Obitelji njihove su se međusobno poštovale, bila je to zajednica kao što su bile i druge primjerice Z i navečer bi se dogovaralo što će se sutra raditi o brojalo se i po 20- tak članova. Tužiteljeva obitelj nije bila ništa dužna obitelji od ŽČ, nije bila u nikakvoj obvezi .Njena majka je imala mirovinu i dundo Č je imao mirovinu, bavilo se poljoprivredom, imali smo sredstva za život, bili su poštena kuća. CČ i T su blizanci, majka im je umrla pri porodu i CČ je govorio da nije bilo tužiteljičinog oca pok. Oca Lazara da ne bi bio živ. Naime, s obzirom da je majka od ŽČ i TŽ umrla pri porodu tužiteljičin otac UČG je našao ženu iz obitelji C koja je rodila u isto vrijeme, pa je tako dojila ŽČ i TŽ i to joj se plaćalo. Tužiteljici je CČ uvijek bio rame za utjehu - bože sačuvaj - da bi se prema njoj odnosio kao sluzi ili ponižavao je. T je bio oštar i drugačiji, drugi karakter od ŽČ, pa s se s T znala posvađati a s CČ nikada. Kada bi se s T posvađala CČ bi je tješio govoreći imaš mene FČ moja. Kuhala je i prala i za TŽ - on je brat od njenog ŽČ. T je znao za vezu između nje i ŽČ, bilo mu je drago i rekao bi joj - eno ti ga tamo. Na pitanje je li CČ koristio uslugu keteringa odgovorila je da nije nikada i sa protupitanjem pa što bi onda ona radila. Prijavila je smrt G i bila je kod IŽ u mjesnom uredu i rekla da je živjela u životnoj zajednici sa svojim CČ i pitala treba li navesti njegove rođake; CŽ i CČ kada nitko nije ni prišao. IŽ je rekao da navede ih i da će sve na kraju sud rješavati i ona navela rodbinu do pok. ŽČ. Nakon smrti nju je zvao ZČ i pitao me jesam li prijavila da je CČ umro a i IŽ je njoj potvrdio da ga je ZČ zvao. Nakon smrti je objavila u Dubrovačkom vjesniku sjećanje na pok. ŽČ - u potpisu tvoji najmiliji i nakon godinu dana je to ponovila potpisom tvoja FČ. S njima je na [adresa] je živo neput DŽ, sin njene sestre ZŽ i to 2003. do 2006. na prošlom ročištu je slušala njegovo svjedočenje i potvrđuje ga istinitim. Nakon smrti na po žaljenje iza pok. ŽČ dolazili su iz obitelji CČ i ZČ i nikada više. Nakon Božove smrti njoj se javljao CČ i zvao je dva do tri puta da se dogovore - a što se ona ima dogovarati ona se dogovorila sa svojim CČ koji je njoj dao punomoć i rekao da će joj sve prepisati. Na pitanje punomoćnice tuženika ad.1., ad.4., ad.6., ad.8, ad.9, ad.10, ad.11., ad.12., ad.13. i ad.14. tužiteljica odgovorila je da Božov brat T umro je 28. svibnja.2011., izvrnuo se na dnu skalina ispred kuće i dr. Ž je rekla da je vjerojatno riječ o trombu i kada je pao došla je ona, RŽ i došla je hitna, ali nije bilo pomoći i samo su ustanovili smrt. T je obučen u svoje odjelo i pokopan. CČ je prije smrti već koristio uređaj za potpomognuti kisik i držao ga je po noći. Nije CČ bio smrtno bolestan, imao je zajedno sa njom planove gradnje u [adresa], izjavila je tužiteljica nakon što joj je predočen svjedočki iskaz dr. ZŽ. Ovo zemljište u [adresa] je kupljeno prije Domovinskog rata i nalazi se poviše hotela Kompas i s CČ je odlazila na to zemljište, bile su izvađen sve dozvole i govorio je - Stane moramo početi graditi. Vlasnik susjednog zemljišta je bio TM i njegova supruga F je i sada živa i prije rata TM je govorio CČ stavi sve na U i počni raditi vrijeme prolazi. Kredit za stan je podigla 1996. i otplatila 2013. u jednom razdoblju sam prolongirala otplatu kada je „pao I“. Utvrđeno je da je tužiteljica u trenutku kada je davala iskaz vezano za smrt TŽ zaplakala. Na pitanje tuženika ad.2. NŽ tužiteljica odgovorila kako je ovo zemljište u [adresa] su kupili CČ i T, misli da je od njih. Na pitanje tuženika ad.3. ĐŽ tužiteljica odgovorila je da kada je otišla u mirovinu - u prijevremenu mirovinu prije svega radi ŽČ, dobila je neku otpremninu u visini umnoška godine staža i plaće. Nakon što je tužiteljici predočio nekretnine kojim raspolažu i životnu dob od ŽČ uz upit zašto bi onda CČ gradio vilu u [adresa] odgovorila je - da ostane u obitelji JČ. Tuženica SČ, kćer JŽ i HM, rođena 1951. u Novom Sadu, umirovljenica, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da nije točna tvrdnja da bi TČ sa pok. JČ živjela u izvanbračnoj zajednici do njegove smrti u studenom 2013. Vjenčala se 1971. za VM i ČČ je bio vjenčani kum pa su se posjećivali međusobno, izmjenjivali u proslavi stare i nove godine, a ČČ je dolazio kod njih, ona je s kuhala i spremala objede i večeru. TČ nije ni mogla biti u izvanbračnoj zajednici s ČČ - jer je u odnosu na njega bila premlada. Zna da je ČČ rođen 1935. a FČ 1953. Kasnije FČ je živjela u [adresa] dok su u [adresa] živjeli njena majka i tetka - dundo je umro prije, dok je njen otac umro još 1976. Majka od FČ, AŽ je rano oblila od demencije i bila je u poodmakloj životnoj dobi i ČČ je kuhao za nju i za brata TŽ i sebe a T je kupovao sve što je trebalo, bio je mobilan, oni su najviše pažnje posjećivali hrani. ČČ je često nju zvao preko telefona i pitao kako nešto skuhati i da mu pošalje vino koje odgovara za toč koji je pripremao. T je dolazio kod nje kada je trebalo skratiti hlače, promijeniti patent i prilikom svakog odlaska VM u [adresa] ona je oprala robu i sve mu pripremila. Ovo se naprijed navedeno odnosi na razdoblje od 80-te do 90-te jer je njihova tetka maćeha UM već bila u godinama i nije mogla odgovoriti ovim potrebama. Nakon Domovinskog rata kada bi ČČ slavio Staru Godinu ona je svaki put pripremala svinjski but ili puricu ili oboje zavisno od potreba, a kod VM su dolazili na proslavu Stare Godine - RŽ, EM, FŽ zajedno sa obitelji. Kada bi pitala muža i svekra tko je bio na tom objedu povodom obilježavanja stare godine nikada nije dobila odgovor da bi bila TČG. Ona nikada nije sudjelovala niti na jednom događaju od VM čak nije bila ni na sprovodu ČČ ni njegovom bratu T. T i ČČ su blizanci i bili su jako povezani, ali financije je držao na svoje ime samo ČČ i T je imao na raspolaganje novce od svoje mirovine. T je radio kao autoprijevoznik tako je radio i kada se gradilo na Babinom kuku u Dubrovniku i to mu nije bilo plaćeno, pa je na ime toga dobio zemljište na Babinom kuku i radi se o zemljištu za kojeg je tužiteljica govorila da se nalazi u [adresa]. Tako da je ovo zemljište zaradio T, a uknjiženo je na VM 1/1. Zemljište je od obitelji BM koja je zatražila povrat i od 1992. je upisana zabilježba tako da je ČČ znao da na tom zemljištu ne može graditi. Obitelji od VM i FČ su uvijek bili u ekonomskoj zajednici, članovi se bave poljoprivredom, branjem drva a to su radili ČČ i T. FČ je dolazila subotom usisala kuću i promijenila posteljinu. T i ČČ su živjeli u zapuštenim uvjetima i potvrđuje iskaz gosp. ĐŽ, jer je i ona zatekla takvo stanje u kuhinji da ako želiš popiti kavu prvo operi kikaru. Kada je T umro ona je u opremanju pokojnika sudjelovala i obukla ga u odijelo. Tada je pitala VM ima li odijelo u kojem bi bio na pokopu i on je odgovorio da ima ovaj dres i rekla mu je da ne može tako na sprovod i poslala mu je odijelo i košulju od svog muža. Odijelo je vratio, a kada je ČČ umro kupilo se odijelo. Nakon Nikove smrti 2011. ČČ je pristao da se ova kuća u [adresa] „osvježi“ i radove je izvodio NM, mještanin s [adresa] koji je ČČ bio dužan novac koji nije mogao vratiti i zato je ČČ bio zainteresiran da novac vrati na taj način. Cijelo vrijeme je ČČ živio u svojoj kući, a možda nekih mjesec dana prije smrti je prešao u FČ - jer se čekao namještaj za Božovu sobu. Ovo je njoj poznato jer je to vidjela da je tako i on je njoj i to i rekao tako da je ona njega prije smrti i vidjela kod FČ, a nakon Nikove smrti ČČ je pristao da mu se uredi soba i zamjeni namještaj jer je sve to bilo trošno. FČ je potvrdila da je imala svađe s T, ali istina je da je između FČ i VM bio nemir i ona se žalila njenom suprugu subotom kada je dolazila u Pločice, plakala je i govorila je udat ću se za bilo koga. T i ČČ su financijski pomogli U kod kupnje njenog stana na Gorici. Stane je imala povlašteni kredit u banci i kada je banka „propadala“ trebalo je uplatiti ostatak kako ne bi izgubila stan. Tako je jedan dan T došao kod njenog muža i rekao da mu je pokvareno auto i tražio da ga muž vodi u Dubrovnik jer mora uplatiti baš tog dana ovu razliku. Pričalo se o iznosu koji je trebalo platiti, spominjalo se i 30 i 70 tisuća DEM. T je novac imao u kuverti pa tako zna da je novac od njega i VM. ČČ je umro u kući od FČ od pucanja aorte i o tome je govorila dr. OŽ i treba joj vjerovati i tuženice otac je umro od pucanja aorte i kod njega su to bili strašni bolovi ,a ČČ se samo ugasio, ČČ je umro u subotu i pokop je bio u ponedjeljak. Na osmrtnici su navedene ZŽ i FČ kao rodice. Na pokopu je bila i FČ, a među ožalošćenim redom su stajali : ZČ, CČ, OM i FČ, HČ. Ovo je zapamtila, jer je bila i ja na pokopu i sudjelovala je na svim obiteljskim događanjima. TČ je prijavila smrt VM i navela sve njegove rođake s tim da nije znala adrese od TŽ i FČ koji su u Kanadi - brat su i sestra mog muža VM, pa je nju zvao IŽ i ona mu rekla ove adrese odnosno odnijela na papiru. Nakon što je otvorena ostavinska rasprava iza VM kod javnog bilježnika poslije prvog ročišta kada je FČ izjavila da je nevjenčana supruga od pokojnog kod bio je to šok i iznenađenje i ZČ i njen muž CČ su razgovarali sa U i rekli nas je 8 nasljednika budi ti 9-a na što ona nije pristala

- misli da je pristala da bi njoj sve to prepisali ,što će im kuća u [adresa] i zemljište. Moglo se ovim dogovorom sve riješiti u narednih 30 dana što su U rekli T i tuženice muž. Tuženica je izjavila da ima pitanje - s obzirom da su pošteno postupili imaju li pravo tražiti da se kuća zatvori, jer u kući ima vrijednih stvari, postoje i stvari koje služe u poljoprivredi i DŽ obitelji ljeti koristi kuću. Na kraju želi reći u imovinskom smislu njoj i vjeruje da će je podržati i drugi tuženici ovo ne treba, ali smo u obvezi prema pokojnima da na njih ne padne sramota i iz tog razloga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Na pitanje punomoćnika tužiteljice tuženica odgovorila je kako plaćanjem otplate kredita o kojem je naprijed govorila iz vremena propadanja tadašnje dubrovačke banke 1997. i rečenom uplatom je otplaćen cjelokupan kredit. Sada pok. T i CČ nisu pomagali rodbinu, jer nikome od nas nije bilo to potrebno. T i CČ su bili jako povezani što bi jedan rekao drugi bi izvršavao, misli da se i nisu ženili kao su bili ovako povezani, nikakvih svađa između njih nije bilo. CČ je imao svoj krug ljudi s kojima je kontaktirao i volio je čitati i prema U je iskazivao netrpeljivost što nije bilo za njega uobičajeno kod odnosa s drugim ljudima. T je bio radišan čovjek i radio je kao autoprijevoznik a nakon Domovinskog rata kada je shvatio da su ga sustigle godine volio je i popiti. T i CČ su bili psihički zdravi, a tjelesna oboljenja kod VM :operacija prostate, potreba za korištenjem kisika koji nije koristio samo preko noći - pa je tako na Nikovom pokopu bio uz potpomognuti kisik je utjecalo na njegovo duševno stanje. Tako da više nije bio raspoložen za nizašto, nije dolazio na [adresa] nije se kretao. T nije bio ovisnik alkoholičar, popio bi u situaciji kada je bilo teško i pod utjecajem alkohola bi bio miran. CČ je radio u Atlasa a u to doba direktorica je bila TČG i njihov odnos je bio samo poslovni ništa privatni ona nije sudjelovala u obiteljskom i drugim događanjima kod VM. CČ bi bio loše odjeven, znao bi biti u rasparanim džemperima često i ne obrijan, bio je škrt i nikome nije povjeravao svoje financije. Svi nasljednici iza VM su održavali odnos s njim pa tako je HČ popravljao stvari koje je trebalo popraviti kod VM a KČ mu je donosio hranu, on je ugostitelj i taj ketering je bio češći nakon smrti Božovog brata TŽ. To je njoj poznato jer bi putem tel. razgovora s CČ on rekao na moje pitanje treba li mu što spremiti za objed da ne treba jer mu je donio KČ. Razgovarali su preko fiksne linije a broj od VM je 791 – 166 a nakon Nikove smrti CČ je imao mobitel i putem mobilne veze se s njim nije čula jer oni doma nemaju mobilni signal. Na upit može li se složiti da su se CČ i FČ međusobno pomagali odgovara da jesu ekonomski, oprati robu, skuhati a je li i koliko bilo financijskog pomaganija za U o primjerice kod kupnje auta ne zna da bi o tome mogla govoriti. CČ je bio u dobrim odnosima AM i sa KM, SM, pričali su o politici i problemima u ĆM. Na upit može li se složiti s konstatacijom da se CČ prema U ponašao kao slugi odgovara da se ne može reći da je to bilo tako, ali da se ne bi moglo prepoznati da postoji ljubav u njihovom odnosu. Na pitanje punomoćnice tuženika odv LM odgovorila je kako je ona stranka u povratu zemljišta na Babinom kuku. Na upit o zdravstvenom stanju VM nakon smrti brata TŽ odgovorila kazavši loše, jako loše. Tuženik 2. VČ, sin RM i FČ, rođen 1957. u Cetinju, umirovljenik, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio je da od kada zna za sebe do 1990. svako ljeto je dolazio na [adresa] kod svog dunda ĐM. Nakon što je započeo rat nije više dolazio. Prilikom ovih boravaka kod dunda kod njega su dolazili CČ i T braća TČ tako da je i njih upoznao - CČ je bio vozač u Atlasa i kada bi vozio turiste na Cetinje svraćao je kod njega doma. Sa sada pok. T je bio kum na ženidbi KČ, a to je bilo 1980., odgovorio je nakon što je upit postavio KČ i on naveo ovu godinu. IČ ne poznaje moguće je da je nju jednom je vidio kad je s majkom išao na [adresa] kao dijete. Za U je čuo godine 2014. kod notara u ostavinskom postupku iza VM kada je ona tvrdila da je bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim što je njega zaprepastilo, jer je znao da su bliski rođaci. Nakon toga odlukom ovog suda ostavinski postupak je prekinut i ona je kao stranka s manje vjerojatnim pravom upućena u parnicu i tu odluku je potvrdio Županijski sud, pa je tako nastao ovaj postupak koji traje. Prije ove izjave nikada nije bilo govora da bi ja čuo da bi FČ bila s CČ u izvanbračnoj zajednici to je smiješno i tragično. Da je FČ zatražila neki dio imovine iza pokojnog siguran sam da bi nasljednici udovoljili njenom traženju, a nakon što je čuo svjedočke iskaze i iskaze do sada saslušanih stranaka zaključuje da je FČ od nekoga nagovorena da pokrene i vodi ovaj postupak. Podržava podnesak časnog i poštenog čovjeka ČM s njegovom izjavom u ovom slučaju. Zatražio je da se ubuduće pismena i drugo dostavljaju na njegovu adresu u Crnoj Gori, Cetinje, Bulevar crnogorskih junaka 31. a ne putem imenovanog punomoćnika za prijem pismena Denisa Orlić, odvjetnika u Dubrovniku. Na pitanje punomoćnika tužiteljice, to tuženik odgovori je kako nema neposrednih saznanja o životu VM, FČ i TŽ uz protupitanje kako bi imao kada su oni u Hrvatskoj, a on živi u [adresa] i sve se ovo odnosi na razdoblje nakon Domovinskog rata. Nije bio na sahrani TŽ niti VM, nije ni znao da su umrli. LŽ zna kao poštena i miroljubiva čovjeka i zato vjeruje da je istina što je napisao u podnesku, a kako on/tuženik nema neposrednih saznanja ne može to što on navodi provjeravati. Tuženik UČ, sin pok. UČ i B, rođen 1970. u Dubrovniku, komercijalist u turizmu, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio je da sa sada pok. CČ je bio jako povezan kroz obiteljska druženja bez obzira na razliku u godinama i susreti i druženja su se odvijali prilikom njegovih dolazaka kod LŽ na [adresa] i kada je on dolazio kod njegove sada pok. majke B u [adresa]. Pok. CČ je njemu krizmani kum, nije bio „previše religiozan“, pa je u crkvi bila njegova zamjena i nakon obreda je došao na objed. Tuženiku je CČ pomogao oko poslova; sa 14 godina da nosi kufere na aerodromu, a sa 17 godina da se ukrcam na brod Ambasador. Po treći put njega je CČ zaposlio; godine 1997. je diplomirao i zaposlio ga preko direktorice Atlasa, TČG koja je njega/tuženika osobno primila i rekla da je primljen kako ga je preporučio ČČ. Tako naredne tri godine radio u uredu kod TČG. Zahvalan je na zaposlenju u Atlasu, jer je na njihov trošak položio vozački ispit i potom i dobio brevete potrebne za prodaju avio karata. I dan danas radi s tim brevetima u drugoj firmi. VM i TŽ je posjećivao u Domovinskom ratu kada su oni bili u izbjeglištvu u hotelu Libertas, a on/tuženik je bio angažiran u Centru za obavještavanje Dubrovnik na Gorici. Tuženik je živio u [adresa], oženio se, postao otac a ČČ se u tom vremenu počeo razbolijevati i dočekivao ga je u Zagrebu kada je odlazio na liječenje i njega i brata TŽ S njim je odlazio i u Krapinske toplice, gdje se ČČ liječio i tamo je operirao srce. Ovo je činio iz zahvalnost, jer je on njemu pomogao i ČČ je volio je pomagati i to se čulo u ovom postupku .Kada bi on/tuženik dolazio u Dubrovnik u posjet ocu, nažalost majka je već umrla odlazio bi kod VM u posjet u [adresa] i nalazili su se i na [adresa] u [adresa] kod [adresa]. ČČ je iz zahvalnosti prema njemu mu darivao voće, sireve, maslinovo ulje što je on proizvodio u [adresa] ili pribavio od susjeda. T je umro 2011. poslao je ČČ brzojav s izrazima sućuti, čuli su se, nije mogao doći na pokop. Kasnije je čuo da je i ČČ umro 2013. i to su mu javili rođaci LŽ. On/tuženik je i tada bio u Zagrebu. U je možda vidio jednom u [adresa] - iz razgovora s ČČ je čuo da je FČ rodica, dio kućanstva i tako je bio zatečen s njezinom tvrdnjom u ostavinskom postupku za VM - da bi ona bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim. Posebno ga je zgrozila tvrdnja da su ona i ČČ bili u seksualnim odnosima i to mu je dan danas nepojmljivo. Ovo iz razloga što postoje rođačke veze između njih i nikada nije bilo naznaka da bi ona bila njegova supruga. Prilikom posjeta kod VM i TŽ na [adresa] našli bi se u njihovoj kući u dnevnom boravku i FČ tada nije bila ni blizu. Kada bi se nalazili kod LŽ na [adresa] ČČ bi dolazio sam i nikada nije dolazio sa U. Na pitanje punomoćnika tužiteljice ,to tuženik odgovorio je kako nije bio na sahrani od TŽ i VM niti je u njihovu kuću na [adresa] dolazio nakon njihove smrti. U zna odavno, nikada se nisu formalno upoznali i zna je kao osobu unutar ta dva kućanstva koja su se međusobno pomagala. ČČ je bio u korektnim odnosima sa U i s bratom je bio u prilično dobrim odnosima s tim da je T pred kraj života počeo previše piti i ČČ se žalio na njega i govorio da je T znao prema njemu biti agresivan. Pred kraj života ČČ je bio depresivan, razmišljao je o promašenosti svog života, kako nema djecu ni ženu. Nema nikakvih saznanja iz povijesti odnosa obitelji od VM i od obitelji od FČ i u ovom postupku je saznao što se o tome govorilo. Brzojav o kojem je govorio povodom smrti sa izrazima sućuti iza pok. TŽ je priložen u spisu. Tuženik KČ, rođen 1957. u Herceg Novom, sin TŽ i TČG, ugostitelj, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio je da je sin od TŽ, rođak od pokojnih VM i ŽM i ne zna da bi TČ bila nevjenčana žena pok. VM i to je prvi put saznao od oca i VM, njih je vozio na ostavinsku raspravu iza VM i oni su i poslije te rasprave rekli da je FČ izjavila da je nevjenčana žena od VM. Ova tvrdnja nije istinita. Kod FČ u [adresa] bio je par puta kao dijete dok je kod VM i TŽ u [adresa] dolazio dosta puta. Od tuženika roditelji u se vjenčali 1953. i vjenčani kum je bio ČČ. Početkom 70-tih tuženikov otac s rođacima, braćom T i JČ kupio je kamion MAN i obavljali su autoprijevozničku djelatnost i otac je vozio i dijelio zaradu s T i ČČ s tim da je T u to vrijeme imao kamion Mercedes i obavljao autoprijevozničku djelatnost. Oženio se tuženik 1980. i vjenčani kumovi su bili JM i VČ, a 1983. otvorio je restoran na [adresa] u [adresa] i nije bilo dana da ČČ nije navratio u popodnevnim satima kada bi završio posao vozača u Atlasu u Dubrovniku. U Domovinskom ratu je bio u okupiranom području [adresa] i tada nije imao vezu s ČČ i T. Njihov odnos je bio prekinut, jer on po tom od 1994. do 2003. radio u Njemačkoj kao kuhar. Godine 2000. smrtno je stradao njegov sin IŽ i tada mu je ČČ nudio pomoć o oko zaposlenja, ali njemu nije trebalo. Godine 2003. se vratio u Hrvatsku i počeo raditi u Konavoskim dvorima. U vrijeme kada je ČČ dolazio 80-tih u njegov restoran tamo se nalazili cijela rodbina, družili, bili jako povezani. Od 2003. je dolazio kod TŽ i VM u njihovu kuću u [adresa], porazgovarali bi, boravio bi kratko primjerice kada bi odlazio na kupanje u Molunat. Prilikom tih dolazaka nikada nije vidio u kući U. Zbog posla nije imao ni puno vremena zadržavati se u posjeti. U ovoj kući na [adresa] prilikom ovih mojih kratkih posjeta od 10 minuta nikoga drugo nije vidio. osim braće JM, sada pok. TŽ i VM. T je umro 2011, a ČČ 2013. T je umro u svibnju 2011. a tuženikov sin DM se ženio u srpnju iste godine pa je pozivnicu za vjenčanje dao ČČ, iako nije bilo očekivati da će se odazvati s obzirom na smrt brata. Zna da se ČČ šalio da bi trebao mladoženja imati račun na koji će se uplatiti prilog. Naravno da nije bilo nikakve uplate, niti je ČČ došao na vjenčanje. Na osmrtnici za VM, to FČ je naznačena kao rodica. Na pokopu je prvi stajao tuženikov otac, pa CČ, PM i iza nje TČ. Vezano za spominjanje keteringa, - dostave hrane - za VM nije se radilo o nikakvim narudžbama već bi on ili njegova supruga AŽ dva do tri puta tjedno odnijeli za VM ono što su spremali, pri čemu smo vodili računa da je to njemu prikladno juhica i neka lagana hrana bez soli i to je trajalo u razdoblju nakon Nikove smrti 2011. pa do 2013. - dva do tri mjeseca prije Božove smrti i radilo se o ručku koji je dostavljan u vrijeme od podne do ure . Kuće su udaljenosti do 3 km, pa se s autom ta udaljenost prelazi za 3 minute. Objed je preuzimao CČ, bio je sam u kući zatekao bi ga u kuhinji ili sobi. Nisu razgovarali o tomu kako on priprema objed drugim danima. Složio se tuženik sa iskazima prethodnih tuženika, rodbina su žive u neposrednim okruženju i istinite su njihove tvrdnje. CČ je umro u subotu, a pita se je li moguće provjeriti je li na OTP banci netko podizao novce s njegovog računa u ponedjeljak nakon njegove smrti. Radi se o tome da je sada pok. ŠM govorio da je vodio U u OTP banci na [adresa] nakon smrti VM. Rekao je da je FČ išla u banku po novce vezano za troškove pokopa. Na upit punomoćnika tužiteljice odgovorio je kako dok je T bio živ kuhao je CČ za njega, CČ je znao kuhati a kuhao je u kuhinji dole u novom dijelu. Hranu je dostavljao kao naprijed iz zahvale prema CČ, jer je on njemu htio pomoći kad mu je bilo teško. Ne zna da bi se međusobno potpomagali stane i CČ, a on/tuženik je dolazio kod VM i TŽ u kratke posjete. Bili su dobri odnosi između braće TŽ i VM, T je bio agresivniji. a CČ je bio smiren. Pred kraj života T je pio previše, imao je u [adresa] prometnu i poslije toga više nije ni vozio. CČ je bio u dobrim odnosima s KM, a o njihovom odnosu s HČG ne zna - nikada nije s njom komunicirao, Tuženikov brat AČ je kao i CČ radio u Atlasa, Prilikom ovih druženja pričalo se o svemu i svačemu, politici, ženskima, hrani, piću i sl .Na pitanje punomoćnice tuženika to tuženik odgovorio je da zdravstveno stanje od VM bilo je loše i to je njemu/tuženiku žena AŽ govorila nakon što bi mu nosila hranu - da CČ nije dobro. Na pitanje tuženika MŽ tuženik odgovorio je kako su do kraja bili dobri odnosi između njegovog oca s jedne strane i VM i TŽ s druge. Tuženik HČ, sin V i PČ, rođen 1950. u Dubrovniku, umirovljenik, poučen na dužnost kazivanja istine izjavio je da ne postoji ni jedan pokazatelj da bi CČ bio u izvanbračnoj zajednici s U, a da bi ga on uočio prilikom dolazaka u kuću na [adresa] od VM i TŽ. Točno je da je CČ nekih zadnjih mjesec dana prije smrti upravo od straha od smrti preselio u kuću od Staninih roditelja. Strah od smrti kod VM je započeo još 1991. u ratu kada je bio u izbjeglištvu u hotelu Libertas u Dubrovniku i taj strah je prouzročio kod njega nastavno druge problema koji su se odrazili na njegovo zdravlje tjelesno i duševno. Znao je da se ne može više oženiti, a zadnja veza je prekinuta 1989. Ovo je njemu poznato zato što je u Domovinskom ratu bio dozapovjednik, a kasnije zapovjednik Centra za obavještavanje, pa bi ga CČ tražio tako što bi zazvao preko broja 985 (sada 112). Kod TŽ i VM je postavio u kući centralno grijanje prije Domovinskog rata. To je radio 4 do 5 dana i mogao je vidjeti njihove odnose. T je bio ovisnik o alkoholu, jer je to takvim čim netko ujutro mora popiti vino. Posljedicom toga bila je teška atmosfera u kući i bili su narušeni odnosi između braće. Kako je T stario sve je više pio i situacija je bila sve teža. Oni su njega uvijek zvali kada bi nešto trebalo popraviti u kući, on je to rješavao - to je bilo i poslije Domovinskog rata i prilikom tih boravaka tuženik je bio u prilici vidjeti ovo o čemu iskazuje. Dosta je dolazio u njihovu kuću, jer je njima oko najobičnije stvari trebala pomoć; namjestiti program na tv, antenu, kad ne radi špaher ili peć i on je dolazio iz poštovanja i dobrih odnosa s njima. Sve je počelo time što je tuženikova mater odgajala VM i TŽ, jer su oni ostali bez majke prilikom njihovog rođenja blizanaca, dok je njihova baka bila stara i nemoćna odgovoriti njihovim potrebama. Nisu se CČ i T tukli, ali su odnosi bili između njih kako h je prikazao prvenstveno zbog alkohola o kojem je T bio ovisan. I prije godine 2002. CČ se razbolio i sve do njegove smrti 2013. stanje je bilo sve lošije i lošije. On je i dolazio kod njega/tuženika i njegove žene M na [adresa], ali nije bio više kao prije, nije bio onaj prijeratni CČ ni psihički ni fizički. Tako da je netočna tvrdnja od FČ da bi postojala životna zajednica između njega i nje i to tako da bi brak bio konzumiran. Svi su lijepo govorili, što je istina da je CČ uvijek htio pomoći ljudima, pa tako i preko M vezano za zaposlenje u zračnoj luci s obzirom da je ona vodila - ljudske resurse na aerodromu. U ovom razdoblju za koje se pita od 2002. pa do Božove smrti 2013. je dolazio CČ kod njega doma s obzirom da mu je trebalo namjestiti tv i sl. On je o svemu tome sve manje znao i pomoć mu je sve više trebala, a zbog teške atmosfere iz odnosa s bratom T nerado je tuženik dolazio, dok je tuženikova žena išla češće zajedno s CŽ, ženom od rođaka GŽ i ona je lakše podnosila ovu napetost između braće. CČ je 1999. preživio srčani udar i od tada je invalid i posljedično tome njegovo psihičko stanje je u padu. CČ je umro u studenom 2013. Tuženik za vrijeme njegovog pokopa nije bio u Hrvatskoj. Bio je u povratku iz Zagreba i dobio obavijest da je CČ umro. Sjeća se osmrtnice gdje je FČ navedena kao rodica četvrta iza svoje sestre. Mislio sam je tuženik sve pustiti jer mi se to gadilo. Bilježnik mu je rekao da prespava, rekao je majci o čemu se radi da mora tražiti jer je to njeno. Slušao je iskaze drugih tuženika prije njega i sve što su izjavili je korektno. Na pitanje punomoćnika tužiteljice, to tuženik odgovorio je kako je TČ do umirovljenja živjela u [adresa], a potom se vratila u [adresa]. Kuće od obitelji VM i FČ su gornja i donja povezane terasom ispod koje je gustijerna. Ne može se reći da su ove obitelji bile u ekonomskoj zajednici. Braća CČ i T bili su samostalni i pomagali su U te je njena obitelj imala manje. Novčana sredstva nisu bila zajednička. Kuhalo se u obje kuće, ponekad u jednoj za oba kućanstva. Nikada nije bio na objedu kod FČ koliko god puta sam došao, bio je uvijek kod VM i TŽ. Tuženica ĆČ, kćer VM i SČ, rođena 1972. , domaćica, poučena na dužnost kazivanja istine izjavila je da s obzirom na životnu dob ona nema neposrednih saznanja o sporu iz ovog postupka. Slušala je iskaza tuženika i slaže se s navodima i tvrdnjama iz svih iskaza, nema ništa za izmijeniti ni dopuniti.

Nastavno na ovom zaključnom ročištu za glavnu raspravu je utvrđeno je da za stranke nije sporno da je otac od UČG umro **.**.1976. kako navodi punomoćnik tužiteljice. Potom je punomoćnik tužiteljice u odnosu na podneske tuženika; GŽ i ČM istako kako osporava istinitost svih navoda koji su u tim podnescima izneseni, a koji bi bili u protivnosti s tvrdnjama tužbe i tvrdnjama tužiteljice. Kako se radi o činjenicama koje nisu učinjene nespornima, a nisu niti notorne činjenice, te kako za iste navode nema niti jednog predloženog dokaza, te kako iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanosti tih navoda, pa punomoćnik tužiteljice zaključno ističe da se tim navodima ne može pokloniti vjera. Punomoćnik tužiteljice prigovara iskazu tuženika kao neistinitima u mjeri u kojoj su oni protivni tvrdnjama i navodima tužbe i tužiteljice. Posebice se osporavaju navodi tuženice SČ - jer su oni primjerice protivni z. k. izvatku za stan tužiteljice, iz te javne isprave vidljivo da postoji zabilježba hipoteke koja datira i nakon 1997. tj. iz 2002., a njeni navodi protivni su i podnesku ČM u dijelu koji se odnosi na međusobne odnose TŽ i ŽČ, odnos ŽČ prema tužiteljici. Također, osporavaju se posebno i navodi iskaza KČ koji osporava ekonomsku zajednicu i međusobno uzajamno pomaganje između ŽČ i TČ budući je takav navod kontradiktoran s izjavom njegovog pok. oca u ostavinskom postupku koji je te činjenice izričito potvrdio. Punomoćnik tužiteljice ukazuje kako su svi navodi podneska LŽ, a pri kojima ostaje i KČ, izneseni pri kraju dokaznog postupka - nakon saslušavanja svjedoka i predočavanja dokaza i nakon zaključenog dokaznog postupka - očito je da se radi o navodima koji nisu istiniti i kojima se životna zajednica tužiteljice i ŽČ želi pokazati u drugačijem svijetlu. Potpuno je netočno da bi bilo tko služio ketering JČ kao što je i netočno da bi TČ u osmrtnici bila na 4 mjestu a među ožalošćenima na zadnjem budući je u osmrtnici navedena na 1. mjestu i među ožalošćenima stajala na 1, mjestu. Pak, punomoćnik tužiteljice u odnosu na navode ČM dodatno ukazuje kako su svi navodi protivni činjenici da je UČG umro 1976. kako on u svom podnesku navodi da su ga T i ČČ pomagali uzdržavanju 90-tih godina. Posebno je znakovito kako HČ danas negira postojanje i ekonomske zajednice između ŽČ i tužiteljice dok je u ostavinskom postupku tada kao punomoćnik svoje majke izričito priznao takvu činjenicu. Ukazuje se i na to da majka tuženika KČ i MM ,uopće nije osporila tužbeni zahtjev što ukazuje i na njen stav vezan za tvrdnju tužiteljice i da je njihov otac priznao postojanje ekonomske zajednice tužiteljice i pok. ŽČ. Iskazi tuženika kontradiktorni su i u drugim pojedinostima koji su neživotni, nelogični i neistiniti.

U spisu su pohranjene isprave čija vjerodostojnost nije osporavana, one pokazuju/dokazuju kako slijedi. Ostavinski postupak iza pok. ŽČ umrlog **.**.2013. prekinut je rješenjem ovog suda O. 362/14 od 11. srpnja 2014. i sada tužiteljica TČ upućena je pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da je živjela u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem, pa bi potom bila njegova zakonska nasljednica. Odlučujući o žalbi TČ protiv ovog rješenja Županijski sud u Dubrovniku je 13. lipnja 2018. u postupku Gž-72/2016 odbio žalbu i potvrdio pobijano rješenje, u bitnom ističući da to što zakonski nasljednici žaliteljici ne spore činjenicu da je živjela u ekonomskoj zajednici s ostaviteljem, ali to nije dovoljno da bi se utvrdilo da je ona bila izvanbračni drug ostavitelja. Uvjerenje o prebivalištu od 13. lipnja 2024. potvrđuje da je tužiteljica imala prebivalište od 1972. u [adresa], a od 1996. naznačen je kbr. 15. Tužiteljica je u mirovini počevši od 1. siječnja 2012. po osnovi prijevremene starosne mirovine, a to je takvim utvrđeno rješenjem HZZMO, PS Dubrovnik od 31. svibnja 2012. Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ostvarila je navršivši 58 godina života uz mirovinski staž od 1978. do 2011. Tužiteljica je kupila stan u [adresa] na adresi [adresa]. od VČG, a o tome je priložen ugovor na kojem je istinitost potpisa iskazane prodavateljice, Ov- 5502/96 od 25. listopada 1996. od javnog bilježnika Nikše Viđen u Dubrovniku. Izvod iz matične knjige rođenih potvrđuje da je ČČ rođen **.**.1935. u [adresa], sin DČ i JŽ, dok rodni list za tužiteljicu potvrđuje da je ona rođena **.**.1953. u [adresa], kćer UČG i AŽ. U spisu je brzojav sa izrazima sućuti upućen za ŽČ od tuženika KŽ naslovljen je za ŽČ i U povodom smrti ŽM. Priložen je račun za pogrebne usluge iza pok. ŽČ od 27. studenog 2013. i on glasi na ime tužiteljice: TČ, Pločice uz specifikaciju artikla i usluge na ukupni iznos od 5.740,24 kune. Uz račun priložena je i potvrda tvrtke za pogrebne usluge, Boninovo d.o.o. Dubrovnik od 13. prosinca 2013. kojom se potvrđuje da je tužiteljica dana 5. prosinca 2013. uplatila ove pogrebne troškove za ukop pok. ŽČ. Iz priložene potvrde o smrti razvidno je da je ČČ umro **.**.2013. u 7,45 sati u [adresa], a izvješće o uzroku smrti označava uzrok smrti je prsnule trbušne aorte i mrtvozornik je u svojstvu svjedoka u ovom postupku saslušana dr. ZŽ. Majka tužiteljice AŽ umrla je 23. srpnja 2002., a to je razvidno iz priloženog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda od 23. srpnja 2002. u kojem je navedeno da ostavinu sačinjavaju nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] a nasljednici su kćeri: TČ sada tužiteljica i OM, a njen je sin DŽ saslušan u svojstvu svjedoka. Priložen je i izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je evidentno kako je tužiteljica uknjižena na ovom stanu u [adresa] koji je kupila prema priloženom ugovoru o prodaji, zgr. 1876 (E-5) k. o. [katastarska općina]. Na stanu je uknjiženo pravo zaloga za dug s rokom otplate 120 mjeseci u korist Dubrovačke banke, 23.050,00 eura, upisano pod poslovnim brojem Z-6076/02. Priložena je i punomoć izdata na [adresa] 17. lipnja 2013. od ŽČ, [adresa]. kojom ovlašćuje IČ, [adresa]. da raspolaže sredstvima na njegovom tekućem računu bez ograničenja. U novinskoj osmrtnici navodi se zahvalnost na ukazanoj pažnji i izrazima suosjećanja od rodbine, prijatelja, susjeda i poznanika koji su podijelili tugu i bol te ispratili dragog ŽČ na vječni počinak uz potpis – tvoji najmiliji. Priložen je i smrtni list za brata ŽČ, a iz kojeg je razvidno da je brat blizanac JM umro **.**.2011. Priložena je u presliku iz novina za preminulog ŽČ objava sućuti u kojoj stoji: nezaboravnom ČČ, počivao u miru Božijem, u potpisu tvoja FČ.

Izvođenje dokaza suđenje je, uvid u isprave, saslušanje svjedoka i stranka, sve kao naprijed, a ocjena dokaza je presuđenje iz razloga činjenične i pravne naravi kako slijedi.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Ocjenom svakog dokaza zasebno i u međusobnoj svezi i na temelju rezultata cjelokupnog postupka nije utvrđena je takvom tužiteljičina tvrdnja o postojanju izvanbračne zajednice između nje, TČ i prednika tuženika, ŽČ, započete 2002, nakon smrti tužiteljičine majke AŽ i prestale Božovom smrću 23. studenog 2013.

Saslušani svjedoci su svjedočili o onome što su vidjeli, čuli ili čuli od drugih osoba i svjedočenja se (ne)poklapaju i nisu ili jesu potkrepa tvrdnji stranka, u stranačkim iskazima stranke tvrde oprečno, tvrdnje (ne) potvrđuje isprave, ali postoji što za stranke nije sporno;

- ČČ, rođen 1935, umro je 23. studenog 2013, u dobi od 78 godina, živio je u roditeljskoj kući u [adresa], a umro na kućnom broju 15

- TČ, rođena 1953, godina 18 mlađa od ŽČ, živjela je i u roditeljskoj kući u [adresa],

- ČČ nije se ženio, niti imao djecu

- TČ nije se udavala, niti imala djecu.

- Djed od ŽČ je T, a djed od FČ je Č i Č braća su.

Dakle, moguće bi bilo da su ČČ i FČ bili u izvanbračnoj zajednici. Za to takvim ispunjeni su uvjeti kako je potrebno. Neoženjen muškarac i neudana žena, živjeli su unatrag preko tri godine od njegove smrt, u [adresa] na kbr.14/15 u životnoj zajednici uzajamnog pomaganja gospodarske naravi što sve takvim potvrđuju tuženici još u ostavinskom postupku. Poricanja, prikazanog srodstvu nje i pok. ŽČ od tužiteljice po tuženicima nije bilo, a ono takvo nije razlog pravnoj nevaljanosti braka.

Pak, to moguće ne znači da i jeste ostvareno - zakonski se traži više od monogamije, heteroseksualnosti, preko trogodišnje životne zajednice, nesrodnosti bliske, šestog stupnja su srodnici - nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi (polu)sestra i (polu)brat, niti bi se radilo o braku djeteta sa (polu)sestrom ili (polu)bratom svojega roditelja, niti su djeca (polu)sestara i (polu)braće.

Dokazi u spisu nisu potkrjepa da su FČ i ČČ uspostavili međusobnu zajednicu života koja bi po svojoj naravi bila usmjerena prema dobru njih pojedinačno i u dvoje kao supružnika u nerazdvojivosti da se ne da razlučiti, u trajanju od najmanje tri godine, kraće samo ako je slučaj da su roditelji zajedničkog djeteta, što u ovom slučaju nije slučaj.

Prema odredbi iz članka 3. u ovom sporu važećeg Obiteljskog zakona ( u daljnjem tekstu OBZ) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Pravno uređenje izvanbračne zajednice žene i muškarca zasnovano je na uvažavanju prirodne potrebe žene i muškarca za bliskošću u međusobnim odnosima i ostvaruje se u različitim oblicima zajedništva. Postoji i održava se razlika između braka i izvanbračne zajednice. Zajedničko obilježje je da imaju sličan životni sadržaj, jer se u oba slučaja radi o zajednicama u kojima se zadovoljavaju viševrsne potrebe odraslih osoba različitog spola: psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i druge. Razlika između braka i izvanbračne zajednice je pravne naravi. Brak se sklapa i prestaje na način i uz ograničenja propisana zakonom odnosno ima normirane pravne učinke. Pak, izvanbračna zajednica zasniva se i raskida neformalno. Kod izvanbračne zajednice radi se o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. U ovom slučaju relevantno razdoblje bi bilo unatrag 3 godine od smrti ŽČ tj. od 23. studenog 2013., a iz iskaza tuženika, priloženih isprava i izričitog svjedočenja saslušanih svjedoka OŽ, SŽ, UŽ proizlazi kako je ČČ od rođenja do smrti živio u [adresa], u rodnoj kući na kbr. 14 sve do smrti brata blizanca ŽM **.**.2011. Nakon toga smrtno bolestan ČČ je preselio u kbr. 15 [adresa] kod TČ i živio do smrti i nije tako proteklo zakonom propisano vrijeme od 3 godine kao vremenski kriterij za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između TČ i pok. ŽČ. Kraće od tri godine tužiteljica i pok. ČČ su bili jedno kućanstvo, i tek godine u kojoj je umro ČČ je izdao za U punomoć kojom je ovlašćuje da može raspolagati novčanim sredstvima po njegovom tekućem računu kod HPB i to je bilo 17. lipnja 2013., kada je izdao ovu punomoć i do tada samo on - vlasnik računa, samostalno je raspolagao novčanim sredstvima na računu i TČ nikada prije nije bila opunomoćena za raspolaganje njegovim novčanim sredstvima. Činjenica da bi tužiteljica i ČČ bili u izvanbračnoj zajednici nije publicirana i da bi to takvim bilo obznanjeno je od sada tužiteljice u ostavinskom postupku iza pok. ŽČ. Očito je i nepobitno da se tužiteljica skrbila u bolesti za ŽČ i to jest takvim, ali samo po sebi ne znači da bi oni bili u izvanbračnoj zajednici. Tužiteljica tvrdi da se sklapanju braka između nje i ŽČ protivila njena majka, ali njena majka AŽ je umrla 2002. i oni nisu sklopili brak nakon smrti majke tužiteljice za narednih 11 godina. Tužiteljica i pok. ČČ živjeli su u zasebnim kućama u [adresa] na dva kbr. 14 i 15. - gornja i donja kuća - s obzirom da se njihovi preci nisu podijelili i tako je nekretnina ostala ne podijeljena. Nakon Božove smrti nije bilo ophođenje prema IČ, tužiteljici kao nevjenčanoj supruzi pokojnika. Tužiteljica i pok. ČČ nisu zajednički stekli nikakvu imovinu, nisu nigdje zajedno putovali, zajednički posjećivali prijatelje, ugošćavali i odlazili na bilo kakva putovanja i bilo gdje zajedno, zajednički radili uopće bilo što i sudjelovali u svakodnevnici i bračnoj rutini, a pok. ČČ nije oporukom ili na neki drugi način zaštitio imovinske i druge interese tužiteljice što bi bilo realno za očekivati u slučaju da su oni bili izvanbračni supružnici i da je izvjesnost smrti bila njegovim zdravstvenim stanjem takvom u dobi treće životne. U postupku u svojstvu svjedoka saslušane osobe: TČG, RŽ, kao i DŽ oprečno svjedočenju SŽ i ČŽ ovim činjenicama od značaja za utvrđenje je li postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pok. ČŽ daju drugo značenje i zaključuju da je njihova životna zajednica u [adresa] bila izvanbračna zajednica koju su njima takvom oni i potvrdili izravno i pretežito neizravno, a prilikom posjeta kod ČŽ u [adresa] su ih vidali kao supružnike. U svojstvu svjedoka saslušana dr. OŽ, obiteljska liječnica sada pok. ČŽ od godine 2012. nije potvrdila izvanbračnu zajednicu, a ona je od 1997. liječnica s mjestom rada na [adresa] i poznaje obitelj IČ. Liječnica je potvrdila da se ČČ razbolio i do smrti se o njemu brinula FČ, a posljednjih šest mjeseci je bio smrtno bolestan i nije mu bilo pomoći. Liječnica je potvrdila da se FČ zadnjih pet do šest godina brinula o njemu, kuhala, čistila, prala, bio je ovisan o njenoj pomoći i ona ga je odvodila liječniku, a sve to potvrđuje naprijed istaknuti zaključak o tome da je između tužiteljica i pok. ČŽ postojala životna zajednica zasnovana na pomaganju i brizi FČ o ČČ u bolesti sve do njegove smrti, a što je potrebno, ali nije dovoljno, da bi se time potvrdilo postojanje njihove izvanbračne zajednice. Svjedokinja SŽ je izrijekom poricala postojanje izvanbračne zajednice između TČ i pok. ČŽ i da nitko drugi nije spominjao postojanje njihove izvanbračne zajednice, a ona je supruga UČ, tuženika. Svjedok UŽ, pak nesrodan sa strankama je poznavao sada pok. ŽČ od 1978. i izjavio je na izravan upit suca o istinitosti tvrdnje da su pok. UŽ i ZM živjeli u izvanbračnoj zajednici kako on to ne zna i da nije upoznat da bi to tako bilo. Svjedok je držao da su oni rod i da stanuju u istoj kući a nije čuo ni od nekog drugog da žive u izvanbračnoj zajednici pri čemu je točno da je ZM puno pomagala u toj kući.

Naspram zaključka iz ove presude su svjedočenja prijateljice CM, TČG, njegovog mještanina i prijatelja DČ, kao GM, komu je ZM tetka i nije pobijati ono što su oni rekli da su vidjeli i čuli o odnosu pok. ŽČ i ZM. Radi se tome da su oni kao i drugi svjedoci vidjeli životnu zajednicu ljudi njima dragih za koje su držali da bi bilo dobro za njih da su u braku, pa su nalazili kako bi oni bili nevjenčani supružnici. Istaknute okolnosti u tim svjedočenjima, da bi im to takvim rekli, iskazala TČG i jedno od njih, ZM sinu svoje sestre GM, kao da znanju da su njih dvoje dijeli postelju, RŽ i DŽ, samo po sebi ne znači da bi postojala ova izvan bračna zajednica kako je propisano Zakonom i nemaju ovi iskazi potkrjepe u ispravama u spisu i drugim svjedočenjima. Sve bračne zajednice su i životne, a sve životne zajednice nisu bračne. Ima stvari koje trebaju, ali ih ne bude.

Pravni interes tužiteljice ( članak 187. st.1. ZPP - a) za utvrđenje u tužbenom zahtjevu zatraženom postoji i tako je pravomoćnim rješenjem ovog suda u postupku ostavinskom iza pok, ŽČ pod poslovnim brojem O – 362/14, od 11. srpnja 2014 upućena TČ, sada tužiteljica protiv zakonskih nasljednika trećeg nasljednog reda, sad tuženika pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je živjela u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem.

Tužiteljica je podnošenjem tužbe 23. srpnja 2018. kojom je pokrenut ovaj postupak zatražila utvrditi da je živjela u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem i kako to nije utvrđeno takvim, to je odbiti i zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica kao izvanbračna supruga pok. ŽČ isključiva zakonska nasljednica njegova.

Zajednički život pok. ŽČ i TČ nije imao elemente izvanbračne zajednice, pa je odbijen tužbeni zahtjev za takvim utvrđenjem i nastavno tome utvrđenjem da je ona isključiva zakonska nasljednica pok. ŽČ.

Stranke i punomoćnici, kao i svjedoci u širem kontekstu su izlagale o (ne)postojanju izvanbračne zajednice unutar općih mjesnih prilika i na tomu nema osvrta - kako se od suda utvrđuje samo pravno relevantna istina za odlučivati i odluku i to što se u prikupljenoj procesnoj građi zrcali toliko toga; tog vremena, ovog prostora, tih ljudi i njihovih odnosa i poimanja sebe i drugih - nije od važnosti za presudu.

6. Kod ovakve odluke o glavnoj stavi, negativa je odluka za tužiteljicu i glede sporedne tražbine - -naknade troškova postupka uz zatezne kamate . Kome mu parnica, njemu troškovi Tuženicima 1.4.6.8.9.10.11.12.13.14 su na temelju odredbe Tbr.7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odmjereni troškovi kao naknada za zastupanje po punomoćnici iz reda odvjetnika. Radi se o troškovima sastava odgovora na tužbu 13. rujna 2018. i 16. travnja 2021., 2 x puta po 300,00 eura, kao i zastupanje na ročištima: 6. rujna 2024., 15. listopada 2024., 11. studenog 2024., 19. prosinca 2024., 31. siječnja 2025., 14. ožujka 2025. i 9. travnja 2025., 7 x po 300,00 eura, ukupno 3.375,00 eura (uključujući 25% PDV-a, 675,00 eura). Sukladno tar. br. 40 tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zbog zastupanja više osoba (10) naknada troška zastupanja po odvjetniku je uvećana.

Zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavaka 2. ZOO-a dosuđene su na temelju odredbe članaka 151. stavak 3. ZPP-a.

Pak, o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova tuženicima zastupanim po pun. odvjetnici donesena je na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155 ZPP-a.

U Dubrovniku,29. svibnja 2025.

S u d a c :

Željko Soldo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dna održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DN-a: pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu

pun. tuženika 1.4.6.8.9.10.11.12.13.14. ( prvotno tuženicu 7, pokojna – naslijedili tuženici 8 i 9. i na njeno mjesto stupili po rješenju o nastavku od 27. siječnja 2022)

osobno, tuženici 2.3.5.