Poslovni broj: P-1980/2018-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Gaševiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.05.2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Tuženik LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužiteljici EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u suposjed zajedničke dijelove nekretnine u [adresa], koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], zk-tijelo II. u naravi "Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa], i to dvije prostorije u podrumu, izbu s WC-om ispod stubišta u podrumu nekretnine, tavan nekretnine, dvorište iza nekretnine te tri garaže u dvorištu nekretnine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi i troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 75/15). "

III. Nalaže se tužiteljici EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku LN, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.780,60 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako su ona i njezin sada pokojni suprug LN dana 24.11.2000. godine, sklopili s tuženikom "Ugovor o darovanju", kojim su tužiteljica i pok. LN, darovali tuženiku, svom sinu, svoje suvlasničke dijelove nekretnine u [adresa], "trosobnog komfornog stana u I. (prvom) katu sa stubištem u prizemlju, kao posebnog dijela nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], zk-tijelo II. u naravi "Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa], a koji posebni dio nekretnine je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV). Člankom 1. st. 2. Ugovora o darovanju utvrđeno je da darovna nekretnina kao posebni dio obiteljske kuće u [adresa] uključuje i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a čl. 3. ugovora je utvrđeno pravo tužiteljice, kao nositeljice prava služnosti doživotnog stanovanja, na suposjed darovane nekretnine. Člankom 5. predmetnog ugovora osnovano je pravo služnosti stanovanja u korist tužiteljice na cijeloj nekretnini koja je predmet darovanja, kako je isti opisan u čl. 1. ugovora.

2. Nadalje, tužiteljica tvrdi da ju tuženik, kao vlasnik poslužne stvari, onemogućava kao nositeljicu prava osobne služnosti doživotnog stanovanja u izvršavanju njezinog prava na način da joj, u cijelosti, onemogućava suposjed odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine, odnosno odgovarajućih zajedničkih dijelova nekretnine koji također predstavljaju poslužnu stvar. Navodi, nadalje kako se, zk-tijelo II. predmetne nekretnine sastoji se od dva posebna dijela:

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) – "trosobni komforni stan u I. (prvom) katu sa stubištem iz prizemlja", i

-suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) – "Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta", ali da se predmetna nekretnina sastoji se i od zajedničkih dijelova nekretnine, i to:

- podruma u kojem se nalaze dvije odvojene podrumske prostorije, svaka s posebnim ulazom i izba ispod stubišta s WC-om,

- tavana te

- dvorišta u kojem se nalaze tri garaže s ukupno pet parkirnih mjesta.

Tuženik u cijelosti onemogućava tužiteljicu u suposjedu opisanih zajedničkih dijelova nekretnine na koji suposjed ima pravo temeljem čl. 1. st. 1. i 2., čl. 3. i čl. 5. Ugovora o darovanju. Primjerice, tuženik je u ožujku 2018. godine izvadio stvari koje je tužiteljica držala u izbi ispod stubišta u podrumu te ih izbacio iz iste pa se one prilikom podnošenja tužbe nalaze na stubištu nekretnine. Nadalje, tuženik odbija predati tužiteljici u suposjed prostorije u podrumu nekretnine, što je izrijekom i potvrdio dana 2.3.2018. godine kada je na tužiteljičino traženje da joj preda u suposjed odgovarajući dio podrumskih prostorija isto odbio uz obrazloženje da on predmetne prostorije iznajmljuje. Tuženik također odbija predati u suposjed tužiteljici barem jednu od tri garaže, iako ona ima pravo na suposjed zajedničkih dijelova nekretnine te ima u vlasništvu automobil kojim ju osobe koje joj pomažu u svakodnevnom životu prevoze u skladu s njezinim potrebama, budući da je ista osoba u visokoj životnoj dobi (88 godina) te osoba s nizom zdravstvenih poteškoća. Obzirom na dob i zdravstveno stanje tužiteljice, nužno joj je koristiti garaže na čiji suposjed ima pravo kako bi joj bilo olakšano kretanje.

3. Tužiteljica, dalje, navodi da je pozvala tuženika, prije podnošenja ove tužbe, da joj na miran način, a se sukladno čl. 217. st. 1. u vezi čl. 212. st. 1. i čl. 233. ZV-a, preda zajedničke dijelove predmetne nekretnine u suposjed, međutim isti se oglušio na taj poziv pa slijedom navedenog tužbenim zahtjevom postavljenim u ovoj tužbi traži da joj tuženik preda u suposjed zajedničke dijelove nekretnine opisane u točki I izreke ove presude i to dvije prostorije u podrumu, izbu s WC-om ispod stubišta u podrumu nekretnine, tavan nekretnine, dvorište iza nekretnine te tri garaže u dvorištu nekretnine.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da je u cijelosti neosnovan tužbeni navod da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim sa tuženikom dana 24.11.2000. godine stekla pravo na suposjed podrumskih prostorija, tavanskih prostorija odnosno garaža u dvorištu nekretnine jer navedeni prostori nisu pripadak stana na prvom katu niti služe izvršavanju tužiteljičinog prava služnosti stanovanja. Tuženik tvrdi da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine stekla osobnu služnost prava stanovanja na trosobnom komfornom stanu na prvom katu navedene nekretnine te da taj stan nesmetano koristi od dana sklapanja Ugovora. Prostorije na tavanu, u podrumu i garaže nisu dijelovi nekretnine koji na bilo koji način pripadaju stanu na kojem tužiteljica ima pravo služnosti doživotnog stanovanja, niti predmetni prostori predstavljaju zajednički dio nekretnine. U tom smislu, tuženik ukazuje na odredbu članka 3. Uredbe o održavanju zgrade (NN 64/97) kojim je jasno precizirano što se smatra zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

5. Tuženik, nadalje, navodi da je u proteklom razdoblju izvršio rekonstrukciju i dogradnju nekretnine u [adresa] te je dogradio poslovni prostor u podrumu zgrade, potkrovlju zgrade i garaže te je 2014. godine pokrenuo postupak radi ozakonjenja dogradnje i rekonstrukcije pred nadležnim gradskim uredom za prostorno uređenje – Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo u Zagrebu. Nekretnina u [adresa] prema tome predstavlja poslovno stambenu zgradu, a poslovni prostori u podrumu, tavan i garaže, kao posebni prostori nisu pripatci stana na prvom katu u kojem stanuje tužiteljica, već su isključivo vlasništvo tuženika, pri čemu tuženik ističe kako su i prostor u podrumu i na tavanu niz godina u zakupu. Da predmetna nekretnina ima poslovne prostore u podrumu i tavanu te garaže i da predmetni poslovni prostori nisu zajednički dio nekretnine proizlazi i iz Rješenja o izvedenom stanju, koje je donio Grad Zagreb, Klasa: UP/I-350-052/2013-007/313, Ur. broj: 251-13-22/210-2015-19. od 15.5.2015. godine i u njemu je jasno naznačeno ozakonjenje prostora koje je izgradio tuženik i koji je u to vrijeme bio jedini i isključivi vlasnik cijele nekretnine. U skladu sa provedenim postupkom ozakonjenja izgrađenih i dograđenih prostorija u potkrovlju, podrumu i garaža, tuženik je pokrenuo postupak etažiranja i iskazao navedene poslovno prostore i garaže kao posebne dijelove što je učinio kao jedini vlasnik nekretnine, time da upis još nije proveden u zemljišnim knjigama, obzirom da je izrada potrebne geodetske dokumentacije još u tijeku. Temeljem navedenog tuženik ponavlja da poslovni prostor u podrumu kao i prostor na tavanu te garažni prostori, nisu zajednički dijelovi, niti tužiteljica ima pravo korištenja ovih posebnih dijelova nekretnine, da navedeni prostori nisu vezani za ostvarivanje prava služnosti stanovanja te da tužiteljica nema pravo na suposjed niti je bila u suposjedu navedenih posebnih dijelova nekretnine. Zajednički dio nekretnine koji služi pravu služnosti stanovanja u stanu na prvom katu je stubište i ulaz, kako je upisano u zemljišne knjige i tužiteljica nesmetano koristi pravo stanovanja koje joj pripada temeljem predmetnog Ugovora o darovanju.

6. Tuženik osporava da bi tužiteljica držala u izbi ispod stubišta svoje stvari jer tužiteljica nije koristila navedeni prostor, a stvari koje se nalaze na stubištu tužiteljica je zajedno sa svojom kćeri GN sama postavila na stubište i zavezala lancima kako bi onemogućila izvođenje radova koji su se u to vrijeme izvodili na uređenje stubišta i ostalih prostorija.

7. Ujedno, tuženik navodi da je neosnovano tumačenje tužiteljice o suvlasničkom dijelu cijele nekretnine jer je u čl. 1. predmetnog Ugovora o darovanju opisan stan koji je predmet darovanja, a prema zakonskim propisima u vrijeme darovanja je bilo potrebno za potrebe zemljišnoknjižnog upisa naznačiti da stanu pripada "odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine" jer je to zakonska definicija vezana za jedinstvo nekretnine i za posebni dio nekretnine koji nije etažiran i za koji nije proveden upis etažiranja.

8. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer tužiteljica kao nositelj prava služnosti stanovanja nema pravo voditi ovaj postupak radi predaje u suposjed suvlasničkog dijela nekretnine odnosno podrumskih prostorija, tavanskih prostorija, dvorišta, te tri garaže u dvorištu. Naime odgovarajući suvlasnički dio nekretnine vezan uz stan kojeg koristi tužiteljica pripada isključivo vlasniku kao iskaz prava vlasništva i jedinstva nekretnine u odnosu na vlasnika, a ne i u odnosu na pravo služnosti stanovanja. Ističe i prigovor zastare jer je predmet tužbenog zahtjeva na činidbu. Eventualno zašto je došlo do parnice Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

9. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u: Ugovor o darovanju od 24.11.2000., u izvadak iz zemljišne knjige – posebni izvadak za zk. tijelo I (k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa]) i zk. tijelo II ( obiteljska kuća popisni broj 9801 u [adresa]) upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 13.3.2018. godine i 18.1.2019. godine, fotografije stvari na stubištu u kući na adresi [adresa] u [adresa], medicinsku dokumentaciju tužiteljice, poziv tužiteljice upućen tuženiku na prestanak uznemiravanja izvršavanja prava osobne služnosti od 14.3.2018. sa povratnicom, e-mail korespondenciju između stranaka od 28.9.2015. godine i 30.10.2015. godine, službenu bilješku sastavljenu dana 16.5.2014. godine u Gradu Zagrebu, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, komunalne poslove i promet, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjel za graditeljstvo, Prvi područni odsjek za graditeljstvo, Klasa: UP/I 350-05/2013- 007/313, Ur. broj 251-13-22/210-214-8, Rješenje o izvedenom stanju od 15.5.2015. godine, Ugovore o zakupu prostora od 2.1.2013. godine, 9.1.2006. godine, 2.1.2010. godine, 1.11.2017. godine, 1.10.2013. godine, potvrde PU Zagrebačke, V Policijske postaje Zagreb od 4.4.2018. godine, 20.4.2018. godine, 13.6.2018. godine, 24.9.2018. godine i 2.1.2019. godine, Porezna rješenja Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medvešćak od 20.11.2018. godine, Potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Klasa:932-06/19-02/566, Ur. broj 251-15-02-1-19-3 od 5.2.2019. godine, Geodetski elaborat za k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] od 16.12.2018. godine, Izvješće o izrađenom elaboratu od 16.12.2018. godine, prijavni list za zemljišnu knjigu Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove sa kopijom katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveden je očevid na licu mjesta – u kući i dvorištu na adresi [adresa] u [adresa], presudu ovog suda poslovni broj P-2214/28-18 od 30.10.2019., presudu ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž-1909/2020-2, saslušani su svjedoci ON, UN, BN, VN, proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, izvršen je uvid u ostalu dokumentaciju koja prileže spisu te je izvršen uvid ovosudni spis poslovni broj P-2214/18.

10. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

11. Uvidom u ovosudni spis P-2214/18, ovaj sud je utvrdio da se radi o tužbi tužiteljice EN protiv tuženika LN radi utvrđenja da je Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 24.11.2000. opozvan u dijelu u kojem je tužiteljica darovala tuženiku svoj suvlasnički udio nekretnine u [adresa] i to ½ dijela nekretnine koja je upisna u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], zk- tijelo II. u naravi "Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u [adresa] i to ZK tijelo II-1 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) - trosobni komforni stan u I ( prvom) katu sa stubištem u prizemlju. Tužbenim zahtjevom u spomenutom predmetu tužiteljica traži i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja na predmetnoj nekretnini, kako je bilo prije upisa prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tužiteljice u korist tuženika temeljem Ugovora o darovanju od 24.11.2000 koji se nalazi u zbirci isprava ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb broj Z-6956/03 te potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Nadalje je uvidom u citirani spis utvrđeno da je dana 30.10.2019. godine donesena I stupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 10.200,00 kuna, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Prvostupanjska presuda ovog suda posl. br. P-2214/18-18 od 30.10.2019. postala je pravomoćna 23.6.2020., donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- 1099/2020-2, kojom je u cijelosti potvrđena citirana prvostupanjska presuda.

12. Ovaj sud nije cijenio iskaze parničnih stranaka i svjedoka saslušanih u ovosudnom predmetu P-2214/18 obzirom da tuženik do zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom predmetu nije dao izričitu suglasnost da se iskazi parničnih stranaka i svjedoka saslušanih u ovosudnom predmetu P-2214/18, koriste kako dokaz u ovom parničnom postupku.

13. Među strankama nije sporno da je dana 24.11.2000. godine, između tužiteljice i njezinog sada pok. supruga LN, kao darodavaca i nositelja prava služnosti stanovanja, i tuženika, kao daroprimca zaključen Ugovor o darovanju.

14. Čitanjem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, ovaj sud je utvrdio da je u čl. 1. st 1. Ugovora navedeno kako darodavci EN i LN, kao suvlasnici nekretnine u jednakim dijelovima (svaki po ½ dijela cijele nekretnine) u [adresa], daruju svom sinu LN, daroprimcu u cijelosti svoje suvlasničke dijelove nekretnine: 1-trosobni komforni stan u I ( prvom) katu sa stubištem u prizemlju, kao posebni dio zgrade, obiteljske kuće pop. br. 9801 u [adresa] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica], povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U čl. 1. st. 2.Ugovora navedeno je da darovana nekretnina iz prethodnog stavka ovog članka, kao posebni dio obiteljske kuće u [adresa], uključuje i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine povezan s vlasništvom navedenog posebnog dijela temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, je čitanjem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, utvrđeno da su čl. 5 istog, ugovorne strane ugovorile i osnovale osobnu služnost prava doživotnog stanovanja na nekretnini iz čl. 1. ovog Ugovora u korist darodavaca MN i EN i to na cijeloj nekretnini iz čl. 1. ovog Ugovora. U istom članku predmetnog Ugovora navedeno je da se nositelji prava osobne služnosti stanovanja nalaze u posjedu nekretnine i da temeljem ovog Ugovora stječu doživotno osobno pravo služnosti stanovanja. Također, čl. 3. predmetnog Ugovora, ugovoreno je da daroprimac ulazi u posjed sa danom potpisivanja ovog Ugovora te da će biti u suposjedu s darodavcima kao nositeljima prava služnosti doživotnog stanovanja.

15. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to posebni izvadak za zk.tijela I i II od 18.01.2019. godine te izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to posebni izvadak za suvlasnički udio redni broj 1, zk. tijelo II od 13.03.2018. godine, ovaj sud je utvrdio da se temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, tuženik uknjižio kao vlasnik zk. tijela II - 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) - trosobni komforni stan na I (prvom) katu sa stubištem iz prizemlja, a koji stan se nalazi u obiteljskoj kući pop.broj 9801 u [adresa] izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da je temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, na zk. tijelu II, na suvlasničkom dijelu 1. uknjiženo pravo služnosti stanovanja za korist ovdje tužiteljice i njezinog supruga LN.

16. Nadalje je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to posebni izvadak za zk. tijela I i II od 18.01.2019. godine utvrđeno da je tuženik temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31.05.2000. godine, zaključenog s END, uknjižen kao vlasnik zk.tijela

II.-2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, a koji stan se nalazi u obiteljskoj kući pop.broj. 9801 u [adresa] izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da je na temelju Ugovora o darovanju od 29.03.2018. godine kao vlasnica tog stana upisana ZN, kći tuženika, a unuka tužieljice.

17. Među strankama je sporno jesu li dvije prostorije u podrumu, izba s WC-om ispod stubišta u podrumu, tavan predmetne kuće u [adresa], dvorište u [adresa] te tri garaže u dvorištu u [adresa] u [adresa] zajednički dijelovi nekretnine te da li se pravo služnosti stanovanja koje je temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, uknjiženo za korist tužiteljice i njezinog (sada pokojnog) supruga odnosi i na dvije prostorije u podrumu, izbu s WC-om ispod stubišta u podrumu i tavan predmetne kuće u [adresa], dvorište u [adresa] te tri garaže u dvorištu te da li tužiteljica ima pravo na suposjed istih. Sporno je i je li nastupila zastara.

18. Člankom 217. st. 1 ZV-a određeno je da je pravo stanovanja osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namijenim a čuvajući njezino sućanstvo. Člankom 217 st 2 ZV-a određeno je da se pravo stanovanja prosuđuje po pravilima o uporabi, ako nije što drugo određeno.

19. Tuženik, kako je vidljivo iz odgovora na tužbu osporava da bi tužiteljica na temelju predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2005. godine tj. čl. 5 istog uopće imala osobnu služnost- pravo stanovanja na dvije prostorije u podrumu, izbi sa WC- om ispod stubišta u podrumu i tavanu obiteljske kuće u [adresa] u [adresa], kao i na dvorištu te obiteljske kuće i u 3 garaže u dvorištu, a za koje tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da joj ih tuženik preda u susposjed kao zajedničke dijelove predmetne nekretnine. Također, tužiteljica je putem svog punomoćnika na pripremnom ročištu od 12.3.2019. istakla kako je tužiteljica onemogućena od strane tuženika u suposjedu zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, koji su predmet tužbenog zahtjeva u ožujku 2018., godine, ističući da je do tada tužiteljica vršila suposjed tih zajedničkih dijelova predmetne nekretnine na načina da je u istima držala svoje stvari te po potrebi dolazila po iste.

20. Stav je ovog suda da je predmetna tužba, tužba koja je regulirana čl. 233. ZV- a, obzirom da tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da joj tuženik preda u suposjed zajedničke dijelove predmetne nekretnine, pobliže opisane u točki I ove presude, što se može podvesti pod zahtjev ovlaštenika prava služnosti (tužiteljice) prema vlasniku poslužne stvari (tuženiku) iz čl. 233. st. 1. ZV-a, da trpi njezino pravo služnosti- pravo stanovanja na poslužnoj stvari. Kako tužiteljica tvrdi da je do ožujka 2018. godine vršila suposjed zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, koji su pobliže navedeni u točki I ove presude te da je od strane tuženika u suposjedu tih zajedničkih dijelova predmetne nekretnine onemogućena u ožujku 2018., to ovaj sud smatra da nije nastupila zastara, obzirom da je čl. 233. st. 3 ZV-a određeno da pravo iz st. 1 ovog članka prestaje protekom roka od 20 godina otkad je ovlašteniku služnosti oduzet posjed toga prava, a tužba u ovom predmetu je podnesena 13.4.2018., dakle mjesec dana od dna kada tužiteljica tvrdi da je onemogućena u suposjedovanju zajedničkih dijelova predmetne nekretnine. Čak kada bi se i smatralo da je tužiteljica od strane tuženika odmah po zaključenju predmetnog ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine kojim je osnovano pravo stanovanja za korist tužiteljice, onemogućena u suposjedovanju zajedničkih dijelova nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, čak ni tada ne bi nastupila zastara, obzirom da bi u tom slučaju zastara nastupila 24.11.2020. godine a tužba je u ovom predmetu podnesena 13.4.2018. godine. Iz navedenog proizlazi kao je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

21. Iz prethodno spomenutih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da obiteljska kuća u [adresa], izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije etažirana, a što proizlazi i iz u tom dijelu suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika.

22. Sud je u ovoj pravnoj stvari proveo očevid na predmetnoj nekretnini te je na očevidu koji je održan 27.05.2020. godine, neposrednim opažanjem utvrđeno da se u podrumu obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], nalaze dvije podrumske prostorije na vratima kojih je natpis "MIG Zagreb", te WC ispod stubišta koje vodi do podruma, a iza WC-a jedna manja prostorija u kojoj se nalaze registratori i knjige na policama. Nadalje je utvrđeno da se u prizemlju predmetne kuće nalaze dva poslovna prostora, da se na I katu nalazi trosobni stan koji koristi odnosno u kojem živi tužiteljica te da se u tavanskom prostoru nalazi trosobni stan, u kojem je u trenutku očevida živjela tuženikova kći ZN. . Na spomenutom očevidu sud je, također, utvrdio da se u dvorištu na adresi [adresa] u [adresa], iza obiteljske kuće nalaze tri garaže, time da prva garaža, gledajući od ulice s lijeva na desno, ima jedno parkirno mjesto, a druga i treća garaža, svaka po dva parkirna mjesta. Sve tri garaže su potpuno odvojene od obiteljske kuće. Sud je skicirao podrum i dvorište te skice čine sastavni dio zapisnika o očevidu.

23. Dakle, iako tavan predmetne kuće nije u zemljišnim knjigama upisan kao posebni dio nekretnine tj. kao stan odnosno kao stambeni prostor, iz iskaza same tužiteljice danog u ovom parničnom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 01.02.2022.godine, proizlazi da je tavan pretvoren u stambeni prostor još 1970. godine, time da su tu bile prostorije u kojima se moglo spavati i boraviti, ali nije bilo vode, kupaone niti kuhinje, da je u tom tavanskom prostoru živjela njezina majka koja je umrla 1974. godine, da je nakon toga tuženik povremeno boravio u tom tavanskom prostoru kada je trebao nešto učiti i crtati za fakultet te da su negdje 1980. godine tužiteljica i njezin sada pok. suprug dali tuženiku i njegovoj supruzi da zajedno sa njihove dvije kćeri žive u tom tavanskom prostoru, time da je prije nego što su se tuženik i njegova supruga uselili, cijeli tavanski prostor u potpunosti uređen za stanovanje te je u njemu izgrađena i kupaonica i kuhinja. Tužiteljica je također, iskazala da nikada nije živjela na tavanu, da nakon što se tuženik sa svojom obitelji uselio u stan na tavanu je tamo dolazila samo k njima u posjetu, kao i da nikada nije imala ključ vrata tavanskog stana. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tuženik sa svojom obitelji iz tavanskog stana odselio 1993. godine u [adresa] te da je od tada stan na tavanu tuženik počeo iznajmljivati. U bitnome suglasno svom iskazu od 01.02.2022. godine tužiteljica je, vezano uz predmetni tavanski prostor, iskazivala na očevidu održanom u ovom parničnom postupku 27.05.2020. godine, time da su na tom očevidu stranke učinile nespornim da u tom tavanskom stanu u trenutku očevida živi tuženikova kći, a unuka tužiteljice ZN.

24. Prethodno spomenuti iskaz tužiteljice u pogledu predmetnog tavanskog prostora u bitnome potvrđuje i iskaz tuženika dan na ročištu za glavnu raspravu održanom 04.05.2022. godine, kada je tuženik iskazao da je njegov otac najprije u tavanskom prostoru uredio jednu sobu u kojoj je živjela tuženikova baka, nakon čije smrti je on (tuženik) boravio u toj sobi, a kada se oženio cijeli tavanski prostor je uređen, dovedena je voda te uređena kuhinja i kupaona te je on sa suprugom i svoje dvije kćeri živio u tavanskom stanu sve do 1993. godine, kada su odselili u [adresa]. Također iz iskaza tuženika proizlazi da njegovi roditelji nikada nisu živjeli u tavanskom stanu, nikada tamo nisu imali svoje stvari te da su ga samo posijećivali dok je u tavanskom stanu živio sa svojom obitelji. U bitnome suglasno svom iskazu od 04.05.2022. u pogledu tavanskog prostora (stana), tuženik je iskazivao i na očevidu održanom 27.05.2020. godine.

25. Iskaz tužiteljice i tuženika u pogledu korištenja tavanskog prostora kao stana potvrđuje i iskaz svjedokinje UN (supruge tuženika) koja je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 04.05.2022. godine iskazala da od kad se ona doselila u kuću u [adresa], tuženikovi roditelji nisu živjeli u tavanskom stanu, već isključivo u stanu na I katu, da u tavanskom stanu tuženikovi roditelji nisu imali ikakve svoje stvari niti ga na bilo koji način koristili već bi samo k njima (tuženiku i njegovoj obitelji) došli u posjetu, kao i da se, nakon što su ona i tuženik s obitelji odselili iz kuće u [adresa], vrata za ulaz u tavanski stan zaključavaju, da tuženikovi roditelji nikada nisu imali ključeve tih vrata niti su koristili tavanski stan, već je tuženik taj tavanski stan iznajmio.

26. Također, i iz iskaza svjedokinje ŽN (kćeri tužiteljice i sestre tuženika) koji je dala na ročištu za glavnu raspravu održanom 04.05.2022. godine, proizlazi da je u dijelu tavanskog prostora živjela njezina baka, a kad se tuženik oženio da je on sa svojom obitelji neko vrijeme živio u tom stanu time da je cijeli tavanski prostor preuredio u stan, da od trenutka kada se tuženik oženio, tužiteljica stan nije koristila na način da bi u njemu stanovala ili da bi u njemu odlagala svoje stvari, a isto tako niti tužiteljičin suprug odnosno otac svjedokinje ŽN, nego su oni samo dolazili u posjetu tuženiku, a kada se tuženik sa svojom obitelji iselio iz tavanskog stana, tuženik je tavanski stan počeo iznajmljivati, vrata tavanskog stana se od tada zaključavaju, a tužiteljica i njezin suprug (odnosno roditelji tuženika i svjedokinje ŽN) nikada nisu imali ključ tog stana.

27. Dakle, analizirajući iskaze tužiteljice, tuženika te svjedokinja UN i ŽN, ovaj sud je utvrdio da tavan obiteljske kuće u [adresa] u [adresa], ne predstavlja zajednički dio kuće već se na tavanu nalazi stan u kojem je negdje od 1980. do 1993. godine živio tuženik sa svojom suprugom i dvije kćeri, da u tom razdoblju tužiteljica i njezin (sada pokojni) suprug nisu živjeli u tom tavanskom stanu niti su u tom stanu imali ikakve svoje stvari već su samo dolazili u posjetu tuženiku i njegovoj obitelji, da je, nakon što se 1993. godine iselio sa obitelji iz tavanskog stana, tuženik isti iznajmio, te je utvrđeno da tužiteljica i njezin suprug nikada nisu imali ključeve tog tavanskog stana. Dakle, stav je ovog suda da tavanski stan faktički predstavlja posebni dio obiteljske kuće u [adresa] u [adresa] (iako radi toga što kuća nije etažirana isti nije upisan kao posebni dio u zemljišne knjige) te, također, sud smatra da taj tavanski stan faktički predstavlja vlasništvo tuženika jer iz iskaza same tužiteljice proizlazi da su taj tavanski prostor (stan) ona i njezin suprug negdje 1980. godine dali tuženiku i njegovoj supruzi.

28. Slijedom prethodno navedenog, ovaj sud smatra da se pravo služnosti stanovanja koje tužiteljica ima temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, ne odnosi na tavanski stan kuće u [adresa] u [adresa] te da bi u tom Ugovoru bilo izričito navedeno da se pravo stanovanja odnosi i na taj stan da je to bila volja ugovornih strana, a što u spomenutom Ugovoru nije ugovoreno.

29. Vezano uz podrumski prostor u predmetnoj kući u [adresa] u [adresa], tužiteljica je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 01.02.2022. godine iskazala da se ranije u podrumu kuće, kada se spusti stepenicama u podrum s lijeve strane nalazila veš kuhinja, a s desne strane drvarnica, kao i jedna prostorija ispod stepeništa kojim se dolazi u podrum te da su se u cijelom tom podrumu nalazile stare stvari nje i njezinog supruga, dijelovi starog namještaja, koferi, slike, igračke i slično te neke stvari njezine kćeri ŽN, time da se ne može točno sjetiti što je od tih stvari stajalo u kojoj prostoriji. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je već 1993. godine tuženik veš kuhinju preuredio u sobu koja je služila kao kancelarija za njegov građevinski obrt te da je u toj sobi stajala i cijela obiteljska arhiva jer su se ona i njezin suprug tako dogovorili s tuženikom, kao i da su ona i njen suprug nesmetano mogli dolaziti u tu prostoriju jer se ona nije zaključavala sve do 2006. godine, da je 2006. godine kada tu prostoriju tuženik počeo iznajmljivati, da se od tada ta prostorija počela zaključavati, a ona i sada njen suprug nisu imali ključ. U drvarnicu sa desne strane, koja se nije zaključavala, ona i njen suprug, također, su odlagali njihove stare stvari sve do 2006. godine, kada je i taj dio podruma tuženik preuredio u poslovni prostor i isti iznajmio, a ona i njezin sada suprug tada nisu dobili ključ od tog poslovnog prostora. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona i njezin suprug od 2006. godine, kada je tuženik počeo iznajmljivati poslovne prostore u podrumu, niti nisu htjeli tamo ulaziti te da za to nije bilo potrebe jer je to bilo iznajmljeno trećim osobama.

30. Da su podrumske prostorije, lijevo i desno gledajući od stubišta kojim se spušta u podrum, davane u zakup od strane tuženika, kako to tužiteljica navodi u svom iskazu potvrđuje i Ugovor o zakupu prostora koji je zaključen između tuženika kao zakupodavca i tvrtke Audio Artis d.o.o., zastupane po direktoru BN, kao zakupca, dana 01.10.2013. godine (list 53-55 spisa) te Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.11.2017. godine zaključen između tuženika kao zakupodavca i tvrtke Vucković d.o.o., zastupane po direktoru ZN, kao zakupnika (list 51-52 spisa), a potvrđuje i iskaz svjedoka BN koji je u svom iskazu naveo da je od 2012. godine pa negdje do 2017. ili 2018. godine sa svojom tvrtkom Audio Artis d.o.o., koje je vlasnik, bio u zakupu u podrumskom dijelu kuće u [adresa] u [adresa] i to u podrumskoj prostoriji s desne strane kada se stepenicama siđe u podrum, pri čemu sud ističe kako je životno logično da se navedeni svjedok ne može sjetiti baš točnih datuma zaključenja ugovora o zakupu odnosno točnih datuma od kada do kada je trajao zakup spomenute podrumske prostorije.

31. Da su spomenute podrumske prostorije u zakupu utvrđeno je i na očevidu koji je održan u ovom parničnom predmetu 27.05.2020. godine, kojom prilikom je sud utvrdio da na vratima obje te prostorije stoji natpis "MIG Zagreb", a tuženik je pritom iskazao kako je to tvrtka kojoj daje u zakup cijeli podrumski prostor, a koji iskaz tuženika ovaj sud prihvaća kao životno logičan jer da spomenute poslovne prostorije nisu u zakupu tvrtke " MIG Zagreb" ne bi naziv te tvrtke stajao na vratima spomenutih podrumskih poslovnih prostorija.

32. Također i svjedokinja ŽN je u svom iskazu navela kako je ranije podrum predmetne kuće bio podijeljen na veš kuhinju, podrumski dio i ostavu ispod stepeništa kojima se dolazi u podrum te da je uz dozvolu roditelja tuženik cijeli taj podrumski prostor preuredio tako da nakon preuređenje postoje dvije podrumske prostorije koje se koriste kao poslovni prostori, dok je ispod stepeništa tuženik napravio WC i jednu malu ostavu, da u tim podrumskim prostorijama koje se koriste kao poslovni prostori njezini roditelji nisu odlagali svoje stvari niti su koristili te poslovne prostorije, osim što je njezina majka (ovdje tužiteljica) u podrumskoj prostoriji s lijeve strane kada se sa stepenica siđe u podrum, jednom slavila rođendan uz dozvolu zakupaca koji su bili u zakupu tog poslovnog prostora.

33. Nadalje, tuženik je iskazao da je podrum predmetne kuće uredio 2000. godine, da se do tada radilo o podrumu u kojem su se nalazile veš kuhinja s jedne strane i dvije šupe s druge strane, time da je jedna od tih šupa pripadala stanu u prizemlju koji je koristila njegova sestrična AN sve dok od nje nije kupio stan u prizemlju, a druga šupa je pripadala stanu na I katu, time da su u toj šupi bili samo ostaci drva i neke bezvrijedne stvari, ali se više ne sjeća jesu li to bile njegove stvari ili stvari njegovih roditelja. Na dijelu gdje su se nalazile šupe bio je zemljani pod, a na dijelu gdje je bila veš kuhinja betonski. Također, ispod stepeništa u podrumu je bio prostor u kojem se nalazila zemlja i koji se ni na koji način nije koristio, time da njegovi roditelji nisu koristili niti veš kuhinju sve od vremena iza Domovinskog rata niti su u njoj imali ikakve svoje stvari. Nadalje, je tuženik iskazao da je podrum preuredio na način da ga je produbio za pola metra, postavio novu kanalizaciju i izolaciju, stavio nove vodovodne instalacije i u tom prostoru napravio dvije poslovne prostorije te ispod stepeništa koje vodi u podrum napravio WC, a u produžetku kojeg se nalazi arhiva. Obje poslovne prostorije u podrumu su se zaključavale, kao i WC, time da on ima ključ svih prostorija u podrumu i WC-a, kao što ključ od tih poslovnih prostorija i WC imaju uvijek i tvrtke koje su u zakupu tih poslovnih podrumskih prostorija. Nakon što je uredio podrum njegovi roditelji nisu imali ključ niti jedne podrumske prostorije niti su nakon preuređenja podruma odlagali svoje stvari u te podrumske prostorije pa niti u ovu malu arhivu u koju se ulazi iz WC-a.

34. Svjedokinja UN iskazala je da su njezin suprug (ovdje tuženik) i ona svojim sredstvima preuredili podrumski prostor, time da se ne sjeća točno koje godine, ali misli da je bilo prije no što je zaključen predmetni Ugovor o darovanju. Otkada je podrum preuređen u podrumu se nalaze dvije prostorije koje se iznajmljuju kao poslovni prostor te ispod stepenica postoji WC i u produžetku WC-a arhiva. Nakon što je podrumski prostor preuređen, tuženikovi roditelji ni na koji način nisu isti koristili niti su imali ključeve od bilo koje prostorije u podrumu.

35. Dakle, analizirajući prethodno navedene iskaze tužiteljice, svjedokinje ŽN, tuženika i svjedokinje UN, sud je kao nesporno utvrdio da, nakon što je tuženik preuredio podrumski prostor predmetne kuće, se u tom podrumskom prostoru nalaze dvije prostorije, s lijeve i desne strane stepeništa kojim se spušta u podrum te da se ispod tog stepeništa nalazi WC iz kojeg se ulazi u jednu malu ostavu (arhivu). Naime, ovakvo utvrđenje suda proizlazi iz u tom dijelu suglasnih iskaza tužiteljice, tuženika, svjedokinja ŽN i UN, kao i iz neposrednih utvrđenja suda na očevidu održanom 27.05.2020. godine. Isto tako, iz u tom dijelu suglasnih iskaza tužiteljice, tuženika, svjedokinja ŽN i UN, te iskaza svjedoka BN, proizlazi da se dvije podrumske prostorije, s lijeve i desne strane stepeništa kojim se spušta u podrum, koriste kao poslovne prostorije odnosno da tuženik te dvije poslovne prostorije daje u zakup, a što je sud utvrdio i neposrednim opažanjem na očevidu 27.05.2020. godine.

36. Nadalje, ovaj sud ističe kako ne prihvaća iskaz svjedokinje ŽN u dijelu u kojem je iskazala da su njezini roditelji ostavu ispod stepenica u podrumu koristili i nakon što je podrum preuređen, da je njezina majka (ovdje tužiteljica) u tu ostavu 3-4 godine prije 2018. odložila stolić iz dnevnog boravka, da je u toj ostavi tužiteljica držala stolce koje je povremeno stavljala na balkon te da je u toj ostavi imala i prijenosni frižider, da je i ona (svjedokinja ŽN) imala neke svoje osobne stvari u toj ostavi (kofere, sedlo za jahanje, kutiju za timarenje konja) i da je tako bilo sve do travnja 2018. godine kada je došlo do incidenta između tužiteljice i tuženikove kćeri ZN, nakon kojeg incidenta tužiteljica više ne može u podrum jer je tuženik vrlo brzo nakon toga postavio staklena vrata u prizemlju prije stepenica koje vode u podrum, a tužiteljica nema ključ tih vrata. Naime, ovaj dio iskaza svjedokinje ŽN sud ne prihvaća obzirom da iz iskaza svjedoka BN, vlasnika tvrtke Audio Artis d.o.o., koja je bila u zakupu desne podrumske prostorije predmetne kuće (što je sud utvrdio iz iskaza tog svjedoka i Ugovora o zakupu od 01.10.2013. godine) proizlazi da nikada nije vidio da bi tužiteljica dolazila u podrum, a također iz njegovog iskaza proizlazi da je u maloj podrumskoj prostoriji iza WC-a bila polica sa registratorima na kojima je pisalo Vucković d.o.o. prema čemu je zaključio da je to arhiva tuženika odnosno njegove tvrtke Vucković d.o.o. što mu je i sam tuženik rekao, te proizlazi da u toj maloj podrumskoj prostoriji osim police s registratorima nije primijetio nikakve druge stvari. Navedeni svjedok nesrodan je i sa tužiteljicom i sa tuženikom, njegova se tvrtka više ne nalazi u zakupu predmetne poslovne prostorije desno i stav je ovog suda da svjedok BN nije ni na koji način zainteresiran za ishod ovog spora te stoga smatra da je njegov iskaz istinit i vjerodostojan.

37. Upravo zato što je u suprotnosti sa naprijed navedenim iskazom svjedoka BN, ovaj sud ne prihvaća niti dio iskaza tužiteljice u kojem je ista iskazala da je podrumsku prostoriju (ostavu, izbu) ispod stepenica, zajedno sa svojim suprugom mogla nesmetano koristiti za odlaganje starih stvari i nakon što je tuženik preuredio podrum, kao i u dijelu da je i nakon suprugove smrti 2010. godine sigurno odlagala neke stare stvari kofere i slično u tu prostoriju, te da je dolazila u to spremište (ostavu) sve do jednog incidenta kojeg je imala sa svojom unukom ZN, tuženikovom kćeri, nakon čega više nema pristup u podrum jer je sve stavljeno pod ključ, a sve njezine stvari i stvari njezine kćeri koje su bile u tom spremištu u podrumu, su izbačene na dvorište.

38. Prema iskazu tuženika od 04.05.2002. godine, fotografije na listu 63 spisa su fotografije stubišta u kući [adresa] i to podesta između prizemlja i I kata. Radi se o stvarima njegove sestre ŽN koje su se nalazile u garaži br. 3 nakon što se doselila iz inozemstva 2011. godine te je on (tuženik) njezine stvari iz garaže iznio na dvorište nakon incidenta koji se zbio 2018. godine između tužiteljice i njegove kćeri ZN u podrumu predmetne kuće. Sud vjeruje ovakvom iskazu tuženika, obzirom na prethodno izneseni iskaz svjedoka BN iz kojeg proizlazi da u maloj podrumskoj prostoriji ispod stepeništa, u koju se ulazi iz WC-a nije bilo nikakvih drugih stvari osim polica i registratora tvrtke Vucković d.o.o., a osim toga na spomenutim fotografijama ne vidi se nikakav stolić, niti stolice, kao niti prijenosni frižider, za koje je svjedokinja ŽN tvrdila da je iste tužiteljica odložila u tu podrumsku prostoriju te je isto tako iskazivala da su sve stvari iz te male podrumske prostorije izbačene nakon incidenta između tužiteljice i tuženikove kćeri ZN.

39. Slijedom prethodno navedenog stav je ovog suda da lijeva i desna podrumska prostorija, kao i WC ispod stepeništa u podrumu iz kojeg se ulazi u jednu manju prostoriju (izbu) nisu zajednički dijelovi predmetne nekretnine, niti su pripadak stana na prvom katu u kojem tužiteljica živi te da se na te podrumske prostorije ne odnosi pravo stanovanja koje je u korist tužiteljice osnovano na temelju čl. 5 predmetnog ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine, obzirom da je iz prethodno analiziranih dokaza utvrđeno da i lijevu i desnu podrumsku prostoriju koriste zakupci za obavljanje svoje poslovne djelatnosti uz uporabu WC-a (sanitarnog čvora), kako to proizlazi i iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01.11.2017. i ugovora o zakupu od 01.10.2013. (list 51-55 spisa), dok manja podrumska prostorija u koju se ulazi iz WC-a služi kao arhiva tuženika.

40. Vezano uz 3 garaže koje se nalaze u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] u [adresa] sud ističe kako je tužiteljica u svom iskazu danom na očevidu 27.5.2020. iskazala kako je njezin suprug preminuo 2010. te da su do tada on i ona parkirali njihov automobil u 3. garažu označenu na skici koja je sastavni dio zapisnika o očevidu, kao i da su u toj 3. garaži imali alat za uređivanje vrta, s time da je nešto od toga alata bilo i u drugoj garaži. Nadalje tužiteljica je na očevidu iskazala je da je, nakon što je njezin suprug umro, relativno brzo nakon njegove smrti, njezin sin (tuženik) promijenio brave na svim garažama tako da više nije imala ključ istih i nije mogla parkirati auto u treću garažu kao što je do tada činila, a isto tako sin joj je branio da koristi alat za uređivanje vrta.

41. Ovakav iskaz tužiteljice sud ne prihvaća obzirom da je isti u kontradikciji s iskazom same tužiteljice koji je dala na ročištu za glavnu raspravu održanom 01. 02.2022. godine, kada je iskazala da je negdje 1993. tuženik otvorio obrt i počeo se baviti servisiranje oldtimera te su mu tada ona (tužiteljica) i njezin suprug ustupili sve tri garaže, tako da više nisu svoj automobil parkirali niti u jednu od tih garaža već je isti stajao ili u dvorištu ili na ulici, time da su i dalje imali ključeve sve tri garaže. Također, na kontradikciju u tužiteljičinom iskazu ukazuje i činjenica da ista na očevidu ne spominje da bi u garaže ona i suprug odlagali dio njihovih stvari već spominje samo odlaganje alata za vrt, dok u svom iskazu na raspravi održanoj 01.02.2022. navodi da su u prvu garažu odlagali dio svojih stvari koji nije stao u podrum.

42. Osim toga sud ističe kako iz iskaza tuženika danog na ročištu za glavnu raspravu održanom 4.5.2022. proizlazi da je do 2000. godine njegov otac ponekad parkirao svoj auto u prvoj garaži u dvorištu, dok je nakon 2000. godine auto parkirao na ulici. Ovakav iskaz je u suglasju i sa iskazom svjedokinje ŽN (tuženikove sestre, kćeri tužiteljice) u dijelu u kojem ona iskazuje da je njen otac svoj automobil parkirao u prvoj garaži u dvorištu predmetne kuće negdje do 2000. godine, a nakon toga ga je uvijek parkirao na ulici.

43. Također, iz iskaza svjedoka BN, čija je tvrtka Audio Artis d.o.o. bila u zakupu, prvo prostora u potkrovlju, a zatim desne prostorije u podrumu predmetne kuće u [adresa] u [adresa] (i to kako je isti iskazao od 2012. do 2017 ili 2018.) proizlazi da nikada nije vidio tužiteljicu da parkira automobil u bilo koju od 3 garaže u dvorištu ili da tamo ostavlja svoje stvari.

44. Nadalje i svjedok VN, iskazao je da je tvrtka IPZ UNIPROJEKT MFC u kojoj je bio suvlasnik s NN oko 2000. godine zaključila s tuženikom ugovor na najmu poslovnog prostora u prizemlju kuće na adresi [adresa] u [adresa], a da je 2014 ili 2015. godine njegova tvrtka IPZ UNIPOJEKT TERRA zaključila ugovor o najmu za poslovni prostor i to za prostor u potkrovlju kuće na adresi [adresa] u [adresa]. Istaknuo je kako su ove spomenute tvrtke bile u najmu poslovnog prostora na predmetnoj adresi do veljače 2018. te da nikada u vrijeme trajanja najma nije vidio tužiteljicu da bi vozilom ili pješice ulazila u garaže koje se nalaze u dvorištu predmetne kuće u [adresa] u [adresa]. Da je tvrtka IPZ UNIPROJEKT MFC bila u zakupu prizemnog poslovnog prostora u predmetnoj kući na adresi [adresa]. u [adresa] proizlazi i iz Ugovora o zakupu prostora od 9.1.2006. (list 45-47 spisa), iz kojeg je vidljivo da je zakupac navedena tvrtka, a zakupodavci tuženik i njegova supruga UN.

45. Sud ističe kako su svjedoci BN i ČN nesrodni sa tužiteljicom i sa tuženikom, njihove tvrtke se više ne nalaze u zakupu poslovnih prostora u podrumu, prizemlju i tavanu predmetne kuće na adresi [adresa] u [adresa] te je stav ovog suda da svjedoci BN i ŠN nisu ni na koji način zainteresirani za ishod ovog spora te stoga sud smatra da su njihovi iskazi istiniti i vjerodostojni. Iz njihovih iskaza proizlazi kako poznaju tužiteljicu, znaju da tužiteljica živi u kući na adresi [adresa] u [adresa] i to u stanu na I. katu, a sud ne vidi niti jedan razumski opravdani razlog zašto bi spomenuti svjedoci iskazivali da nikada nisu vidjeli tužiteljicu da parkira automobil, ostavlja svoje stvari ili ulazi u bilo koju od 3 garaže u dvorištu predmetne kuće, a da to nije istina. Također, stav je ovog suda da je životno logično da se navedeni svjedoci obzirom na protek vremena ne mogu sjetiti baš točnih datuma zaključenja ugovora o zakupu, pri čemu sud ističe kako iz dopunskog iskaza tuženika od 06.09.2023. proizlazi da ugovori o zakupu koji su dostavljeni u spis nisu jedini ugovori o zakupu koje je zaključivao sa tvrtkama koje su bile u zakupu, već je iste dostavio samo primjerice kako bi dokazao da je podrum, prizemlje i tavan predmetne kuće davao u zakup, što ovaj sud smatra istinitim uzimajući u obzir prethodno navedene iskaze svjedoka BN i ŠN u pogledu trajanja zakupa njihovih tvrtki u predmetnoj kući .

46. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra neistinitim iskaz tužiteljice da su u garaže ona i suprug odlagali dio njihovih stvari te da su u istima držali alat za vrt, kao i iskaz svjedokinje ŽN u dijelu u kojem je iskazala da su njeni roditelji imali alat za vrt u trećoj garaži, da je taj alat za vrt stajao u istoj sve do incidenta u travnju 2018. između tužiteljice i tuženikove kćeri ZN te da je tužiteljica sve do tog incidenta imala ključ te garaže, a to stoga jer su ti dijelovi iskaza tužiteljice i svjedokinje KN u suprotnosti s iskazima nepristranih i za ishod ovog spora nezainteresiranih svjedoka BN i ŠN iz čijih iskaza proizlazi da nikada nisu vidjeli tužiteljicu da parkira automobil, ostavlja svoje stvari ili ulazi u bilo koju od 3 garaže u dvorištu predmetne kuće.

47. Slijedom prethodno navedenog ovaj sud, analizirajući iskaze svjedoka BN i ŠN, kao i iskaz tuženika, smatra da tužiteljica niti njezin (sada pokojni) suprug nisu parkirali svoj automobil u garaže koje se nalaze u dvorištu predmetne kuće u [adresa] u [adresa] nakon 2000. godine, kako i da u istima nisu odlagali svoje stvari.

48. Sud, također, ističe, kako iz zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetnu nekretninu proizlazi da niti jedna od garaža nije upisana u zemljišne knjige, a iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi 3 garaže u dvorištu bile zajednički dio predmetne nekretnine niti da bi ikoja od tih garaža bila pripadak stana na I. katu kuće u [adresa] u [adresa] na kojem tužiteljica ima pravo stanovanja. Pri tome sud ističe, kako je i sama tužiteljica u svom iskazu od 01.02.2022. godine iskazuje kako su ona i njen suprug tuženiku već 1993. ustupili sve tri garaže za servisiranje oldtimera.

49. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da se pravo stanovanja koje je u korist tužiteljice osnovano na temelju čl. 5 predmetnog ugovora o darovanju od 24.11.2000. godine ne odnosi niti na 3 garaže u dvorištu kuće u [adresa] u [adresa].

50. Obzirom da iz svega naprijed navedenog proizlazi da je utvrđeno da dvije prostorije u podrumu (s lijeve i desne strane stubišta kojim se dolazi u podrum), WC i izba ispod stubišta u podrumu te tavan obiteljske kuće u [adresa], kao i tri garaže u dvorištu predmetne nekretnine nisu zajednički dio predmetne nekretnine niti pripatci stana na I. katu obiteljske kuće u [adresa] te kako je stav ovog suda da tužiteljica nema pravo stanovanja temeljem čl. 5 predmetnog Ugovora o darovanju od 24.11.2000. na dvije prostorije u podrumu (s lijeve i desne strane stubišta kojim se dolazi u podrum), WC-u i izbi ispod stubišta u podrumu te tavanu obiteljske kuće u [adresa], kao i na tri garaže u dvorištu predmetne nekretnine, to proizlazi da tužiteljica nema pravo niti na suposjed istih pa slijedom navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik preda u suposjed navedene prostorije neosnovan.

51. Nadalje, stav je ovog suda da dvorište obiteljske kuće u [adresa] u [adresa] predstavlja zajednički dio predmetne nekretnine, međutim iz navoda tužbe, a isto tako iz iskaza tužiteljice danog u ovom parničnom postupku ne proizlazi da bi tuženik onemogućavao tužiteljicu u suposjedu tog dvorišta i sprječavao ju da to dvorište koristi, iz čega sud zaključuje da tuženik ne uznemirava tužiteljicu u izvršavanju njezinog prava stanovanja- korištenjem odnosno suposjedovanjem dvorišta predmetne nekretnine, radi čega je neosnovan i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik preda u suposjed dvorište iza obiteljske kuće u [adresa] u [adresa].

52. Slijedom svega prethodno navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao u točki I izreke ove presude.

53. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste).

54. Vrijednost predmeta spora, sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a, je vrijednost koju je tužiteljica naznačila u tužbi, a to je 11.000,00 kn od odnosno sada 1.459,95 EUR na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunato prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

55. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku sastoji se od: sastava odgovora na tužbu- 132,72 EUR po Tbr 8. toč. 1. te zastupanja na 8 ročišta – 22.1.2019., 12.3.2019., 1.2.2022., 4.5.2022., 16.9.2022. - svako ročište po 132,72 EUR, 13.12.2022., 6.9.2023.- svako ročište po 199,08 EUR i 17.5.2024. - 200,00 EUR, svih 8 ročišta po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 1.424,48 EUR. Na taj iznos obračunat je po Tbr. 46 PDV (25%) u iznosu od 356,12 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi 1.780,60 EUR. Pri tome sud ističe kako je za sve parnične radnje, osim za zastupanje na ročištu 17.5.2024. tuženik zatražio manji iznos troška nego što mu pripada prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sud ne može tuženiku dosuditi veći iznos troška nego što isti traži, sukladno čl. 164. st. 1-3 ZPP-a, u vezi s čl. 2. st. ZPP-a.

56. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na očevidu 28.5.2020. jer očevid u ovom predmetu nije održan toga dana. Također nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 28.1.2022. jer podnesak navedenog datuma ne prileži spisu.

57. Slijedom navedenog, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud tuženiku dosuđuje trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 1.780,60 EUR, što čini njegov dosuđeni parnični trošak u točki II izreke.

58. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik nije određeno naveo koji iznos troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu traži, što je bio temeljem čl. 164. st. 1-3 ZPP-a, niti je tuženik dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, a osim toga sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, tako da u trenutku donošenja prvostupanjske presude obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije niti nastala, nije poznat pravomoćni uspjeh stranaka u sporu te nije moguće niti odrediti visinu sudske pristojbe.

59. Tužiteljici ne pripada pravo na parnični trošak, budući je u cijelosti izgubila spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. pun. tuženika