REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6591/2024-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 na ime naknade štete iznos od 4.121,65 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (prema čl. 29. st. 2.i 8. Zakona o obveznim odnosima) sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Osiguranica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) ČO stradala je u prometnoj nezgodi dana 12. kolovoza 2004. godine. Tom prilikom ista je upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] na koje vozilo je uslijed neprilagođene brzine i alkoholiziranosti naletio ĆO koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. U navedenoj prometnoj nezgodi ČO zadobila je teške tjelesne ozljede zbog kojih joj je rješenjem HZMO broj 490841 Od 17. lipnja 2008. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu.

2. Predmetna nezgoda utjecala je na odlazak osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu u omjeru od 30 %.

3. Odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu nezgodu proizlazi iz Zapisnika o očevidu kao i iz činjenice da je osiguranik tuženika ĆO proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode u postupku koji je voden kod Prekršajnog suda u Zlataru poslovni broj P-278/04. Tuženik nije osporavao odgovornost svog osiguranika u ranijim sudskim postupcima koji su vodeni radi naknade štete iza predmetnog štetnog događaja.

4. U skladu s člankom 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje ZOMO), HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. U ovom slučaju za štetu je odgovoran tuženik Croatia osiguranje d.d. kao društvo za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo kojim je prouzročena šteta bilo osigurano od odgovornosti za štetu (čl. 164. ZOMO).

5. Daljnjom isplatom invalidske mirovine korisnici ČO tužitelj trpi štetu u smislu odredbe čl. 161 ZOMO. Zavod je u razdoblju od 01.12.2021. do 3110.2024. godine isplatio svojoj osiguranici na ime invalidske mirovine iznos od 13.738,84 EUR. Budući da u uzroku invalidnosti predmetna ozljeda sudjeluje u omjeru od 30 % to se od tuženika potražuje iznos od 4.121,65 EUR

6. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba članka 161., a u vezi s člankom 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa se stoga tužitelj podnio ovu tužbu i tužbeni zahtjev. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese sljedeću

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti. Ne osporava se štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika. Osporava se pravna osnova tužbe, visina tužbenog zahtjeva i potraživana zatezna kamata.

8. Tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je svome osiguraniku, ČO, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu te da mu istu isplaćuje.

9. Tužitelj činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći te je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Tužitelj postupa po propisu kojim je uređena njegova djelatnost i taj propis, Zakon o mirovinskom osiguranju, daje tužitelju pravo tražiti naknadu štete. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornim vozilima uređena posebnim propisom, to se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis, a riječ o Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske, a i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i županijski sudovi, zauzeli su stav kako se u odnosu na obveze osiguranja prema HZMO-u primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Primjeri odluka tih sudova dostavljaju se u privitku ovoga podneska.

11. Tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama ZOMO-a, međutim kada se potražuje naknada štete vezana uz prometne nesreće, tada se, kao lex specialis, primjenjuje ZOOP. Upravo ovaj moment tužitelj ispušta iz vida i želi ga zaobići kako bi tuženiku nametnuo nepravednu i neprikladnu obvezu.

12. Tužitelj nije predložio dokaze iz kojih je vidljivo da je štetu uistinu pretrpio, kao niti u odnosu na opseg pretrpljene štete.

13. Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik predlaže Sudu da, nakon provedenog dokaznog postupka, odbije tužbu sa tužbenim zahtjevima u potpunosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 8 dana.

14. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu od.01.11.2024, Rješenje HZMO br.490841 od 17.06.2008, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 22.04.2008, nalaz i mišljenje revizora od 24.04.2008, obračun (list 21 i 22 spisa).

15. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

16. U ovom postupku sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

17. Glede visine tužbenog zahtjeva valja napomenuti obračun tužitelja HZMO o isplatama invalidske mirovine ČO ima značaj javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

18. Navedenom odredbom Zakona o parničnom postupku je propisano, kako isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja, koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje te kao istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

19. Prema odredbi čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku je propisano, da državni organ (što je u ovom slučaju HZMO) izdaju uvjerenje odnosno druge isprave (potvrde, certifikate) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju, kao i uvjerenje odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnog ovlaštenja. Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu s podacima službene evidencije, a takva uvjerenja odnosno druge isprave imaju značenje javne isprave.

20. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano, da se prava iz mirovinskog osiguranje ostvaruju u Zavodu.

21. U tom smislu, ostvarivanje mirovinskih i invalidskih prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih invalidskih prava osiguranika pa tako i isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih mirovinskih ili invalidskih prava pripadaju tim osiguranicima. Stoga, kada HZMO izda potvrdu, odnosno obračun o invalidskim mirovinama isplaćenim svom osiguraniku, kao što to proizlazi iz obračuna priloženog uz tužbu, onda je HZMO izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja pa takva potvrda (obračun) ima značaj javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi odnosno potvrđuje.

22. Dakle, priloženim obračunom uz tužbu tužitelj HZMO je nedvojbeno dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva.

23. Glede osnovanosti tužbenog zahtjeva ističe se da prema odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to: Revd-476/2020 od 03.03.2020., Revt- 412/2018 od 22. travnja 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Revx-752/2016 od 29. studenog 2016., Revx-436/2010 od 2. veljače 2011., Rev-55/2008 od 8 travnja 2010.jasno je izražen stav glede primjene mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju i to:

- da je Zakon o mirovinskom osiguranju specijalan zakon koji, među ostalim, regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja;

-da se u parnicama za naknadu štete koje Zavod pokreće protiv osiguravajućih društava primjena materijalnog prava ima prosuđivati primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu;

-da Zavod ima pravo na naknadu štete u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu;

-primjenom načela po kojem kasniji zakon derogira raniji (lex posterior derogat legi priori), a s obzirom na to da je Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine" broj: 157/13) stupio na snagu nakon Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, treba se, u svakom slučaju, u sporovima za razdoblje isplaćenih mirovina nakon 1 . siječnja 2014., primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju, jer je kao kasniji zakon derogirao odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu;

24. Dakle, u konkretnom predmetu glede pitanja primjene mjerodavnog prava, prednost se daje je Zakonu o mirovinskom osiguranju, a ne Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, posebice u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2014.

25. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske jasno je zauzeo stajalište, da se u postupcima naknade štete koje tužitelj HZMO pokreće temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju protiv osiguravajućih društava imaju primijeniti jasne i precizne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koje uređuju predmetnu problematiku.

Čl. 161. u vezi s čl. 164. Zakon o mirovinskom osiguranju još jednom se ukazuje na odredbe navedenih članaka, kako bi još jednom ukazao na njihovu jasnoću i preciznost (cit): Članak 161.

(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

(3) Zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

(4) Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

Članak 164.

(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

(2) Ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila.

(3) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta:

1. nastala uporabom nepoznatoga motornog vozila

2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti

3. nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije. (4) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete i kada je šteta nastala u inozemstvu, u skladu s odredbama zakona, pravnih propisa Europske unije i međunarodnih ugovora.

(5) Za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

Navedene odredbe, kao uostalom i cijeli Zakon o mirovinskom osiguranju donesen je od strane Hrvatskog sabora kao predstavničkog tijela građana i nositelja zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

26. Naime, u ovim postupcima Zavod ostvaruje pravo na naknadu štete temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, zbog isplate davanja iz mirovinskog osiguranja (invalidske ili obiteljske mirovine), jer obveze Zavoda (odnosno umanjenja imovine Zavoda) ne bi bilo da nije bilo štetnog događaja u skladu s općim propisima o odgovornosti za štetu.

27. Dakle, kada Zavod tuži osiguratelja štetnika, kao u ovom slučaju, a što Zavod ima pravo temeljem čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, pravo Zavoda na naknadu štete ne izvodi se iz prava drugog. Obveza Zavoda na isplatu invalidske ili obiteljske mirovine ustanovljena je rješenjem Zavoda na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno sustavu mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj koje se zasniva na obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (čl. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju).

28. Zakon ovo pravo na naknadu štete definira kao izvorno pravo na naknadu štete, jer očito je da je intencija zakonodavca da Zavod, naknadu štete u predmetnim slučajevima prvenstveno ostvaruje od osiguratelja štetnika, naravno do visine vrijednosti ugovorene svote, a s obzirom na činjenicu da je polica-ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima osobama obvezno osiguranje.

29. Smisao obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je da se vlasnik, odnosno ovlašteni korisnik prijevoznog sredstva osigura od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, a imajući u vidu da je vozilo opasna stvar, koja po redovnom tijeku stvari dovodi do štetnih posljedica, na taj način štiti se oštećena osoba, jer će svoje pravo na naknadu štete moći ostvariti i naplatiti od osiguratelja štetnika.

30. U slučaju konkurencije između dvaju ili više zakona, u teoriji i praksi najčešće se spominju i koriste tri kriterija za rješavanje proturječnosti između zakona ili pravnih normi općenito.

31. Kao prvo, kriterij vremena, po načelu kasniji zakon ukida onaj prijašnji . U tom smislu ističe se da su, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, koje preciziraju te točno određuju što sve obuhvaća naknadu štete na koju Zavod ima pravo, kasniji zakon, jer su njegove odredbe na snazi od 1. siječnja 2014.. za razliku od odredbi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji se imaju primjenjivati od 1. siječnja 2006. godine.

32. Kao drugo, kriterij specijalnosti, po načelu specijalni propis ukida opći. Zakon o mirovinskom osiguranju ima se smatrati specijalni (posebni) propis te da i po ovom načelu ima prioritet u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, jer upravo Zakon o mirovinskom osiguranju jasno i precizno propisuje što predstavlja štetu Zavodu, od koga Zavod ima pravo potraživati štetu, u kojem opsegu ima pravo istu potraživati, od kada teče zastara i slično, a što je između ostaloga potvrđeno i odlukama Ustavnog suda RH.

33. Kao treće, u određenim stvarima dolazi do primjene i kriterij hijerarhije, po načelu viši propis ukida niži. Ni po ovom načelu, sud ne može dati prednost odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na štetu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, jer navedene odredbe nisu u odnosu pravne podređenosti.

34. Slijedom svega navedenog i obrazloženog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku