REPUBLIKA HRVATSKA
P-644/2025
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja DOJMI j.d.o.o., OIB 25809389326, Šmrika, Hrustina 2B, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica iz Rijeke, Agatićeva 6/II, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju, DOJMI j.d.o.o. iz Šmrike, Hrustina 2B, OIB: 25809389326, isplati iznos od 586,75 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 258,75 EUR od dana 28. ožujka 2024. godine do isplate, a na iznos od 328,00 EUR od dana 27. lipnja 2024. godine do isplate, sve po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“, kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 669,52 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 24. veljače 2025. radi isplate iznosa od 586,75 eura. U tužbi je naveo da je tužitelj 16. siječnja 2024. izdao račun broj 1-P1-1 u iznosu od 1.202,11 eura za izvedene radove popravka vozila u vlasništvu UE. Tužitelj je račun dostavio tuženiku koji je platio iznos od 788,11 eura. Navodi i da je tužitelj izdao račun broj 40-P1-1 18. lipnja 2024. u iznosu od 844,38 eura za izvedene radove popravka vozila u vlasništvu NE. Tužitelj je taj račun dostavio tuženiku koji ga je platio u iznosu od 516,38 eura. Tuženik je platio tužitelju daljnjih 155,25 eura 27. ožujka 2024. po računu broj 1-P1-1, a odbio platiti preostalih 258,75 eura, dok je po računu broj 40-P1-1 odbi platiti preostalih 328,00 eura. Navodi da su cijene rada po satu na računima određene sukladno prosječnim cijenama takvih radova na tržištu u vrijeme njihovog izvođenja te da su druga osiguravajuća društva uredno podmirivala račune s iskazanom satnicom od 50,00 eura po satu. .
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ni po kojoj osnovi nije ovlašten na potraživanje prema tuženiku. Navodi da računi koje je ispostavio glase na fizičke osobe NE i UE, a ne na tužitelja. Navodi da tužitelj nije dokazao da je došlo do ustupa tražbine s NE i UE na tužitelja. Navodi da priznaje činjenicu kako je vozilo UE u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o kasko osiguranju te nastanak štetnog događaja i odgovornost. U odnosu na štetu na vozilu u vlasništvu NE navodi da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj. Navodi da je isplatio primjerenu osigurninu i naknadu štete, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Navodi da je oštećeni na području Primorsko goranske županije mogao popraviti vozilo po nižoj cijeni od one navedene u računima tužitelja.
3. Tužitelj je u tijeku postupka u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije naveo da je tuženik vršio plaćanja računa tužitelju čime je otklonio bilo kakvu sumnju glede legitimacije tužitelja za potraživanjem isplate utuženog iznosa, odnosno priznao aktivnu legitimaciju tužitelja.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račune (broj 6, 7, 14 spisa), dopise (list 8-12 spisa), potvrdu uplate (list 13 spisa), račun (list 23 spisa).
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 586,75 eura sa zateznim kamatama.
7. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio račun broj 1-P1-1 od 16. siječnja 2024. u iznosu od 1.202,11 eura naslovljen na UE. U računu je obračunat popravak desne bočne strane u količini od 15,2 sata, po cijeni sata od 50,00 eura, ukupno 760,00 eura, lakiranje desne bočne stranice vrata u količini od 5,5 sati, po cijeni sata rada od 50,00 eura, ukupno 275,00 eura, potrošni materijal u iznosu od 117,11 eura i komoru za lakiranje u količini od jednog sata u iznosu od 50,00 eura.
8. Nije sporno da su tuženik i SE sklopili ugovor o kasko osiguranju i nije sporno da je vozilo tužitelja oštećeno u štetnom događaju u vrijeme kada je bio na snazi ugovor o kasko osiguranju.
9. Nije sporno da je tuženik po ispostavljenom računu 1-P1-1 platio tužitelju iznos od 788,11 eura 22. siječnja 2024. i iznos od 155,25 eura 28. ožujka 2024., ukupno 943,36 eura. Tu činjenicu tuženik priznaje u odgovoru na tužbu.
10. Nije sporno da se preostali neplaćeni iznos od 258,75 eura odnosi na razliku cijena sata rada tužitelja i cijene sata rada koju tuženik smatra opravdanom.
11. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio račun broj 40-P1-1 od 18. lipnja 2024. u iznosu od 844,38 eura naslovljen na NE. U računu je obračunat popravak bočne strane vozila u količini od 5,6 sati, po cijeni sata od 50,00 eura, ukupno 280,00 eura, lakiranje bočne stranice i branika u količini od 5,8 sati, po cijeni sata rada od 50,00 eura, ukupno 290,00 eura, potrošni materijal u iznosu od 174,38 eura i komoru za lakiranje u količini od 2 sata, ukupno 100,00 eura.
12. Nije sporno da je vozilo u vlasništvo NE oštećeno u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, odnosno osoba s kojom je tuženik sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Ove činjenice tuženik priznaje u odgovoru na tužbu.
13. Nije sporno da je tuženik po ispostavljenom računu 40-P1-1 platio tužitelju iznos od 516,38 eura 27. lipnja 2024. Tu činjenicu tuženik priznaje u odgovoru na tužbu.
14. Nije sporno da se preostali neplaćeni iznos od 328,00 eura odnosi na razliku cijena sata rada tužitelja i cijene sata rada koju tuženik smatra opravdanom.
15. Iz tužiteljevih dopisa od 5. ožujka 2024. i 28. siječnja 2025. proizlazi da je njima tužitelj pozvao tuženika platiti preostali dio iznosa iz računa broj 1-P1-1 i 40-P1- 1.
16. Iz dopisa tuženika od 4. veljače 2025. poslanom elektroničkom poštom tužitelju proizlazi da je tuženik naveo kako predmetni računi nisu u skladu s izvršenim izvidom štete.
17. U postupku je sporna aktivna legitimacija tužitelja. Tuženik je izričito osporio aktivnu legitimaciju u odgovoru na tužbu osporavajući da je tužitelj sklopio ugovor o cesiji s oštećenima.
18. Tražbinu prema tuženiku imaju osobe koje su oštećene u prometnim nesrećama na temelju ugovora o osiguranju prema kojima je tuženik dužan nadoknaditi štetu na vozilima. Tužitelj bi stekao tražbinu prema tuženiku samo na način da je sklopio ugovor o cesiji s NE i UE kojim bi utužena tražbina bila ustupljena tužitelju.
19. Međutim, tužitelj u tužbi i u podnesku od 29. travnja 2025. kojim se očitovao o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije te na pripremnom ročištu niti ne iznosi činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da je sklopio ugovor o cesiji s NE i UE. Svaka stranka je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U niti jednom činjeničnom navodu tužitelj ne spominje bilo kakav ugovor o cesiji, čak niti nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju i naveo da tužitelj nije dokazao da je došlo do ustupa tražbine. Tužitelj u podnesku od 29. travnja 2005. samo navodi da je tuženik platio dio računa 1-P1-1 i 40-P1-1 tužitelju pa da je time priznao aktivnu legitimaciju tužitelja. Međutim, činjenica što je tuženik platio dio računa tužitelju prije pokretanja postupka ne znači da više nije ovlašten osporavati aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Iz dopisa tužitelja od 5. ožujka 2024. i 28. siječnja 2025., a niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da je tužitelj uz poziv za plaćanje tuženiku dostavio tuženiku i ugovore o cesiji, a niti da se uopće pozvao na bilo koji ugovor o cesiji. Tuženik je platio dio računa tužitelju te je to u mirnom postupku dobrovoljno mogao učiniti po svojoj odluci, ali to ne znači da ne bi mogao osporavati aktivnu legitimaciju u postupku i da bi tužitelj bio oslobođen obveze dokazivanja činjenice da je sklopio ugovor o cesiji s oštećenicima. Tužitelj u ovom postupku niti ne iznosi činjenicu da je sklopio ugovor o cesiji i kada ga je sklopio, a niti je predložio bilo koji dokaz na okolnost sklapanja ugovora o cesiji. U spis nije dostavio nikakav ugovor o cesiji (premda bi ih morao imati ako su sklopljeni s obzirom na to da bi tužitelj morao biti stranka tih ugovora o cesiji pa bi primjerak ugovora svakako morao imati), dok je saslušanje tužitelja predložio na druge okolnosti, a ne na okolnost sklapanja ugovora o cesiji.
20. Slijedom navedenog, kako tužitelj niti ne iznosi činjenicu da je sklopio ugovor o cesiji s UE i EE, a niti je predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su sklopljeni ugovori o cesiji, to ne postoji aktivna legitimacija tužitelja, odnosno ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku. Zbog toga je tužbeni zahtjev neosnovan.
21. Kako je tužbeni zahtjev neosnovan zbog nedostataka aktivne legitimacije, to nije bilo potrebno izvođenje dokaza pribavljanjem podataka od Državnog zavoda za statistiku o prosječnim cijenama sata rada za predmetne radove, izvođenjem prometnog vještačenja radi utvrđivanja uobičajene cijene radove i saslušanja tužitelja radi utvrđivanja cijene radnog sata za predmetne radove i dosadašnjeg postupanja tuženika glede plaćanja računa s istom cijenom radnog sata.
Zagreb, 29. svibnja 2025.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku
