Poslovni broj: UsI-3377/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Marijani Jurić, u upravnom sporu tužitelja AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zdravko Ivić, odvjetnik u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21- 01/384, URBROJ: 513-04-22-2, od 12. prosinca 2022. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00006, URBROJ: 513-007-01-09-2021-0002, od 22. rujna 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21-01/384, URBROJ: 513- 04-22-2, od 12. prosinca 2022. godine, odbijena je žalba AF (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00006, URBROJ: 513- 007-01-09-2021-0002, od 22. rujna 2021. godine, kojim mu je utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2018. godinu u ukupnom iznosu od 77.451,92 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 27. studenoga 2023. godine (ustupljena od Upravnog suda u Zagrebu) tužitelj je naveo da pobija rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da vrijednost predmetnog stana kojeg je otuđio nije 1.192.715,31 kn, te da je je ona najviše 941.812,50 kn (125.000,00 eura), za koliko ju je i prodao. Prepričao je da je tržišna vrijednost nekretnine ona cijena koja se može postići u trenutku kupoprodaje, te da je nakon kupnje predmetnog stana isti intenzivno prodavao, pa ga na kraju jedva prodao po tih 125.000,00 eura. Dodao je da se tržišna vrijednost predmetnog stana vidi u tome da ga je on kupio na javnoj dražbi kao jedini kupac, i to za 864.000,00 kn, te da je bio u jako lošem stanju. Istaknuo je da je imao troškove vođenja ovršnog postupka u kojem je taj stan kupio, da je platio porez na promet nekretnina, snosio troškove uređenja tog stana, godinu dana isti intenzivno prodavao, tako da je ustvari imao gubitak od toga, a ne zaradu. Naveo je da se predmetni stan nalazi na lokaciji bez bilo kakvih javnih sadržaja, koja je jako loše povezana sa središtem grada, daleko izvan tramvajske zone, te da je bilo nužno izvesti značajnije zahvate na cijeloj zgradi, odnosno na zajedničkim dijelovima. Spominje i da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka jasno da je predmetni stan bio u lošem stanju, nedovoljno održavan, sa otpadajućim pločicama na ulaznim stubama, pojavom plijesni i algi, procurenjem terasa, puknućem potpornih zidova oko parkinga i oko parcele na par mjesta, vlažan, oštećenim parketom itd. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, te da se donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Upravni sud u Zagrebu je 06. travnja 2023. godine donio rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 22. svibnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom spor. Istaknuo je da je iz nalaza i mišljenja vještaka koje je dostavljeno Općinskom građanskom sudu Zagrebu 29. studenoga 2016. jasno vidljivo da je predmetna nekretnina procijenjena na iznos od 1.080.000,00 kn. Tužitelj je popisao trošak ovog upravnog spora na način da je zahtijevao da mu se za trošak sastava tužbe i pristupa na današnje ročište prizna po 250 bodova, odnosno ukupno 500 bodova.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U ovom upravnom sporu nije sporno to da je u ovršnom postupku, rješenjem o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 01. rujna 2017. godine pod poslovnim brojem 6 Ovr-6047/16-30, tužitelj stekao predmetni trosobni stan oznake S 4, površine 143,75 m[2] , sa dva parkirna mjesta od 13,5 m i 18 m , te spremište od 2,64 m , za cijenu od 864.000,00 kn, te da je radi toga platio porez na promet nekretnina u iznosu od 34.560,00 kn. Nije sporno ni to da je taj isti stan 24. srpnja 2018. godine tužitelj prodao NF za 941.812,50 kn (125.000,00 eura), te da je radi toga tužitelj dužan platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine.

10. Sporno je to koliki je iznos tog poreza kojeg je tužitelj dužan platiti.

11. Člankom 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

12. Člankom 58. stavkom 1. Zakona određeno je da se dohotkom iz članka 56. Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

13. Člankom 62. stavkom 3. Zakona propisano je da porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava plaćaju porezni obveznici prema rješenju Porezne uprave jednokratno na pojedinačno ostvareni primitak, i to u roku od 15 dana od dana primitka rješenja Porezne uprave o utvrđenom porezu na dohodak. Porez na dohodak se utvrđuje od porezne osnovice iz članka 58. stavka 1. Zakona primjenom stope od 24% 14. Uvidom u spis tijela državne uprave utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak radi utvrđenja tužiteljeve obveze plaćanja poreza na dohodak od otuđenja predmetnog stana sukladno odredbama članka 56. i 58. stavka 1. Zakona, te ga je pozvalo da sudjeluje u tom postupku. U zapisniku od 29. lipnja 2021. godine je utvrdilo sve relevantne podatke vezane za ovu upravnu stvar, odnosno razliku između primitaka od otuđenja predmetnog stana i izdataka koji su tužitelju u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima (nabavna vrijednost uvećana za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, troškovi otuđenja). Tako je kao primitak uzeta tržišna vrijednost predmetnog stana, tj. ona koja je utvrđena u postupku poreza na promet nekretnina NF prilikom kupnje tog stana 24. srpnja 2018. godine, a to je 1.192.715,31 kn. Kao izdatak tužitelju je priznat iznos za koji je kupio stan u ovršnom postupku (864.000,00 kn), te porez na promet nekretnina koji je radi toga platio (34.560,00 kn). Za izdatak mu je priznat i rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda od 2,3 % (od zbroja iznosa od 864.000,00 kn i 34.560,00 kn), tj. iznos od 20.666,88 kn. Dakle, tužitelju su priznati ukupni izdaci u iznosu od 919.226,88 kn. Sukladno ovome, utvrđen mu je dohodak u iznosu od 273.488,43 kn (1.192.715,31 kn umanjeno za 919.226,88 kn), te mu primjenom stope od 24% (članak 62. stavak 3. Zakona) utvrđen iznos poreza od 65.637,22 kn uvećan za lokalni prirez od 18% (11.814,70 kn). Sve ovo je konstatirano u prvostupanjskom rješenju od 22. rujna 2021. godine, a kojim je tužitelju utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina (predmetni stan) za 2018. godinu u ukupnom iznosu od 77.451,92 kn. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog rješenja, u kojoj je istaknuo da je njegov primitak mnogo manji, te da nije 1.192.715,31 kn, odnosno da to nije tržišna vrijednost stana, tuženik je rješenjem od 12. prosinca 2022. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

15. Suprotno tvrdnjama tužitelja, vrijednost predmetnog stana kojeg je otuđio je upravo iznos od 1.192.715,31 kn, a ne onaj za koji ga je prodao NF **.**.2018. (941.812,50 kn). Da je tržišna vrijednost predmetnog stana iznos od 1.192.715,31 kn, jasno je utvrđeno u postupku poreza na promet nekretnina NF prilikom kupnje tog stana 24. srpnja 2018. godine, tako da je upravo to iznos koji je trebalo utvrditi kao primitak tužitelja prilikom rješavanja ove upravne stvari poreza na dohodak od otuđenja nekretnine. Stoga se tvrdnje tužitelja da je predmetni stan u lošem stanju, nedovoljno održavan, sa puknućem potpornih zidova, pojavom plijesni i sl. , ne mogu uzeti kao okolnosti koje bi dovele do njegove manje tržišne vrijednosti nego što su ih tijela državne uprave utvrdila u ovoj upravnoj stvari.

16. Tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 22. svibnja 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Splitu, 29. svibnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ