Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-800/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5 protiv tuženika NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, OIB: 33392005961, Zagreb, Mirogojska cesta 16, zastupanog po punomoćniku Petru Kriste, odvjetniku iz Zagreba, Nova Ves 74, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 29. svibnja 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, OIB: 33392005961, Mirogojska cesta 16, Zagreb da tužiteljici BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.546,60 EUR + ZZK, bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos 67,32 €, do 16.06.2020. do isplate,

- na iznos 73,81 €, do 16.07.2020. do isplate,

- na iznos 69,28 €, do 16.08.2020. do isplate,

- na iznos 75,11 €, do 16.09.2020. do isplate,

- na iznos 69,64 €, do 16.10.2020. do isplate,

- na iznos 65,53 €, do 16.11.2020. do isplate,

- na iznos 71,72 €, do 16.12.2020. do isplate,

- na iznos 68,20 €, do 16.01.2021. do isplate,

- na iznos 72,54 €, do 16.02.2021. do isplate,

- na iznos 69,50 €, do 16.03.2021. do isplate,

- na iznos 69,85 €, do 16.04.2021. do isplate,

- na iznos 68,92 €, do 16.05.2021. do isplate,

- na iznos 68,79 €, do 16.06.2021. do isplate,

- na iznos 81,91 €, do 16.07.2021. do isplate,

- na iznos 77,71 €, do 16.08.2021. do isplate,

- na iznos 82,54 €, do 16.09.2021. do isplate,

- na iznos 82,16 €, do 16.10.2021. do isplate,

- na iznos 80,55 €, do 16.11.2021. do isplate,

- na iznos 70,79 €, do 16.12.2021. do isplate,

- na iznos 70,62 €, do 16.01.2022. do isplate,

- na iznos 73,36 €, do 16.02.2022. do isplate,

- na iznos 72,46 €, do 16.03.2022. do isplate,

- na iznos 69,02 €, do 16.04.2022. do isplate,

- na iznos 75,44 €, do 16.05.2022. do isplate,

- na iznos 74,31 €, do 16.06.2022. do isplate,

- na iznos 75,48 €, do 16.07.2022. do isplate,

- na iznos 70,35 €, do 16.08.2022. do isplate,

- na iznos 76,20 €, do 16.09.2022. do isplate,

- na iznos 74,16 €, do 16.10.2022. do isplate,

- na iznos 79,28 €, do 16.11.2022. do isplate,

- na iznos 79,57 €, do 16.12.2022. do isplate,

- na iznos 83,54 €, do 16.01.2023. do isplate,

- na iznos 76,92 €, do 16.02.2023. do isplate,

- na iznos 83,15 €, do 16.03.2023. do isplate,

- na iznos 80,69 €, do 16.04.2023. do isplate,

- na iznos 83,35 €, do 16.05.2023. do isplate,

- na iznos 79,56 €, do 16.06.2023. do isplate,

- na iznos 87,55 €, do 16.07.2023. do isplate,

- na iznos 84,93 €, do 16.08.2023. do isplate,

- na iznos 88,89 €, do 16.09.2023. do isplate,

- na iznos 85,18 €, do 16.10.2023. do isplate,

- na iznos 88,50 €, do 16.11.2023. do isplate,

- na iznos 87,99 €, do 16.12.2023. do isplate,

- na iznos 82,07 €, do 16.01.2024. do isplate,

- na iznos 91,79 €, do 16.02.2024. do isplate,

- na iznos 86,37 €, do 16.03.2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, OIB: 33392005961, Mirogojska cesta 16, Zagreb naknaditi tužiteljici BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu prema odluci Suda, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici BD naknaditi tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR parnični trošak u iznosu od 1.600,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 29.05.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13.06.2024. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Zdravstveni suradnik I, a radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU- a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Tužiteljica se obratila u Pravnu službu radi dokumentacije, ali je dobila samo platne liste za period od 01.04.2020. do 31.06.2022., ostale platne liste za utuženo razdoblje nije dobila kao ni evidenciju rada za utuženo razdoblje. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“.Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, odnosno nije primijenio Dodatak I KU i Dodatak II KU, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.) U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „Članka 34. mijenja se i glasi: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno čl. 9. st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donesene presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće na ime neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te posljedično tome naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja sa zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos razlike plaće, te da obveže tuženika da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je tuženik dostavio izračun tužiteljičine tražbine (str. 176-177 spisa), tužiteljica je podneskom od 15.04.2025. (str. 181-182 spisa), u skladu sa izračunom tuženika postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi navodi kako je od 1. svibnja 2020. pa za vrijeme važenja Dodatka I i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (nadalje: Kolektivni ugovor) bila zaposlena na radnom mjestu na kojem je, prilikom obnašanja svojih radnih obveza, sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja. Stoga, tužiteljica smatra da joj sukladno članku 58 Dodatka I Kolektivnog ugovora pripada pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, a u periodu važenja Dodatka II Kolektivnog ugovora pripada pravo na 8% dodatka na plaću. Tužiteljica traži od Naslova naložiti dostavu tužiteljici platnih lista od 1. srpnja 2022 do 1. ožujka 2024. Prije upuštanja u raspravljanje tuženi ističe da tužiteljica nije ispunila obvezu sukladno Zakonu o parničnome postupku (nadalje: ZPP) te nije naznačila vrijednost predmeta spora, a na što ju je sud propustio upozoriti prije dostave tužbe tuženiku na odgovor. Stoga tuženik tretira ovaj predmet, sukladno članku 40. stavak 4. kao da je vrijednost spora 6630,00 eura, osim ukoliko sud i/ili tužiteljica postupe sukladno ZPP-u te naznače visinu vrijednosti spora. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini. Pored navedenog, a vezano za zahtjev za dostavom dokumentacije, tuženik navodi da su platne liste dostavljene tužiteljici sukladno obvezujućim propisima Republike Hrvatske. Obzirom da je tužiteljica u posjedu platnih lista nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 186 b Zakona o parničnome postupku, a kako to pogrešno navodi tužiteljica. Obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za 186b Zakona o parničnome postupku, a tužiteljica nije postavila određen tužbeni zahtjev niti tužbeni zahtjev odrediv, tuženik predlaže tužbu odbaciti. Tužiteljica je dostavila Ugovor o radu 108/15 kojim su određeni poslovi radnog mjesta Zdravstveni suradnik I u Službi za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju. Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju obavlja poslove sukladno zahtjevima Norme HRN EN ISO/IEC 17025:2007 (nadalje: Norma) za ispitivanjem hrane, hrane za životinje, vina, alkoholnih pića, predmeta opće uporabe, voda, mikrobiološke čistoće objekata, otpada, tla, muljeva, eluata zraka, građevnih proizvoda i uzorkovanje hrane, voda, tla, muljeva, otpada i zraka itd. Ocjenjuje sukladnost analiziranih uzoraka s važećim direktivama i Pravilnicima. U normativnim i ugovornim aktima izvršne vlasti i osiguravatelja u području zdravstva, nazivlju mjera zdravstvene zaštite i pojedinačnih zdravstvenih usluga, kao i u nazivlju organizacijskih jedinica zdravstvenih ustanova na području Republike Hrvatske, pojmovi "dijagnostika" i "liječenje" odnose se isključivo na medicinske postupke u odnosu na pojedinačnog korisnika zdravstvene skrbi koji se uobičajeno naziva bolesnikom, i kod kojeg se navedenim postupcima dijagnosticira ili isključuje određeno medicinsko stanje ili bolest, ili se primjenjuju medicinski postupci u svrhu otklanjanja medicinskog stanja, bolesti ili ublažavanja štetnih posljedica po zdravlje. Dakle, dijagnostika i liječenje su medicinski pojmovi koji se koriste u kontekstu brige o zdravlju pojedinca. Dijagnostika se odnosi, isključivo na proces identifikacije bolesti ili stanja na temelju simptoma, znakova, medicinske povijesti, fizičkog pregleda i dodatnih testova. Cilj dijagnostike je točno identificirati uzrok simptoma kako bi se moglo započeti odgovarajuće liječenje. Liječenje podrazumijeva terapijske intervencije koje se koriste za ublažavanje simptoma, liječenje bolesti, ili vraćanje zdravlja pacijenta. Cilj liječenja je izliječiti osobu, kontrolirati simptome, spriječiti komplikacije, te kada je moguće, postići potpuno ozdravljenje pojedinca. Kombinacija dijagnostike i liječenja omogućuje sveobuhvatan pristup medicinskoj skrbi, gdje se prvo identificira problem sa zdravljem osobe te se zatim poduzimaju koraci za njegovo rješavanje. Nije zamijećeno u praski, kako medicinskih ustanova ali tako niti u praksi sudova vezano radno pravne sporove, da se pojmovi dijagnostika i liječenje, pa samim time i sudjelovanje u dijagnostici i liječenu, koriste za poslove pružanja usluga u području ekologije i analiziranja zdravstvene ispravnosti hrane i vode, odnosno za radna mjesta sa opisom poslova kao gore. Obzirom na gore navedeno, a da tužiteljica nije odredila tužbeni zahtjev, nije odredila vrijednost predmeta spora, nije odredila vremenski period u kojem je radila kod tuženika i na kojem mjestu, nije dokazala radno pravni odnos sa tuženikom, tuženik se odbija nadalje očitovani na navod iz tužbe, osim što ističe da je ista neosnovana kako u osnovi tako i u visinu te predlaže istu odbaciti, a podredno odbiti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2015. (str. 4-6 spisa), u platne liste za tužiteljicu (list 10-43), u Odluku tuženika o plaći tužiteljice broj klasa: 120-01/23-01/1 od 29.09.2023. (str. 52 spisa), u Odluku tuženika o plaći tužiteljice broj klasa: 120-02/19-01/1 od 03.10.2019. (str. 53 spisa), u Odluku tuženika o plaći tužiteljice broj klasa: 120-02/15-01/17 od 10.06.2015. (str. 54 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.08.2023. (str. 55-57 spisa), u evidenciju radnog vremena za tužiteljicu (str. 63-67 spisa), u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO-a (str. 68-76 spisa), u platne liste za tužiteljicu (str. 78-132 spisa), u Odluku tuženika od 23.12.2013. (str. 135 spisa), u izvod iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji tuženika od 28.10.2019. (str. 136-155 spisa), saslušani su svjedoci GD (str. 165-167 spisa), ŠD (str. 167-168), ZD (str. 169-170 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice BD kao stranke (str. 171-172 spisa), izvršen je uvid u tuženikov izračun tužiteljičine tražbine (str. 176- 177 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u procesu dijagnostike i liječenja u razdoblju od 01.05.2020. do 29.02.2024..

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2015. (str. 4-6 spisa) proizlazi da su stranke u ovom predmetu navedenog datuma sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto zdravstveni suradnik I u Službi za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju sa mjestom rada u Zagrebu, Mirogojska cesta 16, a po potrebi i na drugim adresama i ispostavama na kojima poslodavac obavlja svoju djelatnost. U čl. 3. Ugovora o radu od 05.06.2015. navodi se da će za obavljanje poslova radnog mjesta zdravstveni suradnik I, poslodavac radnici isplaćivati plaću prema odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama, Općeg akta poslodavca, te Odluke o plaći. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak osnovice za izračun plaća određen po propisima o plaćama i koeficijenta 1,659 uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Radnik ima pravo na povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom, kao i na druga povećanja osnovne plaće sukladno važećim propisima, kolektivnim ugovorima i aktima poslodavca. Plaća radnika isplaćuje se do 15 dana u mjesecu za prethodni mjesec.

11. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.08.2023. (str. 55-57 spisa) proizlazi da su stranke u ovom predmetu navedenog datuma sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto zdravstveni suradnik I u Službi za zdravstvenu ekologiju sa mjestom rada u Zagrebu, Mirogojska cesta 16, a po potrebi i na drugim adresama i ispostavama na kojima poslodavac obavlja svoju djelatnost. U čl. 3. Ugovora o radu od 21.08.2023. navodi se da radnik ima pravo na plaću, te ostala materijalna i druga prava iz radnog odnosa u skladu s propisima kojima se uređuju navedena prava u sustavu zdravstva. Radnik ima pravo na povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom, kao i na druga povećanja osnovne plaće sukladno važećim propisima, kolektivnim ugovorima i aktima poslodavca. Plaća radnika isplaćuje se do 15 dana u mjesecu za prethodni mjesec.

12. Spisu prileže Odluke o plaći tuženika za tužiteljicu i to od 10.06.2015. (str. 54 spisa), od 03.10.2019. (str. 53 spisa) i od 29.09.2023. (str. 52 spisa).

13. Uvidom u Odluku o plaći tužiteljici od 10.06.2015. (str. 54 spisa), utvrđeno je da je BD prema Ugovoru o radu, za radno mjesto zdravstveni suradnik I, sukladno čl. 2.c.5.d. Uredbe na radno mjesto zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu, vrsta radnog mjesta I vrste s pripadajućim koeficijentom 1,659. U točci 7. te Odluke navodi se da "radnik/ca ima pravo na 0% dodatka na osnovnu plaću sukladno čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13)". Ta Odluka se primjenjuje od 10.06.2015.. Tužiteljica je Odluku o plaći preuzela 06.07.2015..

14. Uvidom u Odluku o plaći tužiteljici od 03.10.2019. (str. 53 spisa), utvrđeno je da je BD prema Ugovoru o radu, za radno mjesto zdravstveni suradnik I, sukladno čl. 2.c.5.d. Uredbe na radno mjesto zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu, vrsta radnog mjesta I vrste s pripadajućim koeficijentom 1,659. U točkama od 4. do 7. te Odluke navodi se da radnica ima pravo na 0 % dodataka na plaću temeljem čl. 56., 57. i 58. KUZZO-a (posebni uvjeti rada – položajni dodatak, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ova odluka se primjenjuje od 01.09.2019.. Tužiteljica ju je preuzela 17.10.2019..

15. Uvidom u Odluku o plaći tužiteljici od 29.09.2023. (str. 52 spisa), utvrđeno je da je BD prema Ugovoru o radu, za radno mjesto zdravstveni suradnik I, sukladno čl. 2.c.5.g. Uredbe na radno mjesto zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu, vrsta radnog mjesta I vrste s pripadajućim koeficijentom 1,659. U točkama od 5. do 7. te Odluke navodi se da radnica ima pravo na 0 % dodataka na plaću temeljem čl. 56., 57. i 58. KUZZO-a (posebni uvjeti rada – položajni dodatak, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ova odluka se primjenjuje od 01.10.2023.. Tužiteljica ju je preuzela 20.10.2023..

16. Dana 02.12.2013. Vlada RH i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara zaključili su Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) koji je stupio na snagu danom potpisa, a počeo se primjenjivati od 01.12.2013. . Čl. 57. regulirano je uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Čl. 58. propisani su položajni dodaci. Čl. 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

17. Dana 04.08.2015. Vlada RH i naprijed navedeni sindikati sklopili su Dodatak I KUZZO-a (NN 95/15), a koji se primjenjuje od 01.10.2015.. Tim dodatkom je iza čl. 59. KUZZO-a koji se odnosi na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za doktore medicine i dentalne medicine dodan čl. 59.a, u kojem se iznimno od čl. 59. KUZZO-a, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% osnovne plaće. Dodatak se zaključuje na vrijeme važenja ugovora. KUZZO (NN 143/13) je zaključen na vrijeme od 4 godine.

18. Dana 26.03.2018. Vlada RH i naprijed navedeni sindikati zaključili su KUZZO (NN 29/18) koji se primjenjuje od 01.03.2018., a zaključuje se na vrijeme od 12 mjeseci. U čl. 57. ugovoreno je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću od 12% od osnovne plaće. U čl. 58. ugovoreno je da iznimno od čl. 57. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

19. Dana 25.03.2019. Vlada RH i naprijed navedeni sindikati zaključili su Dodatak I KUZZO u kojem se navodi da se utvrđuje da je između Vlade RH i Sindikata 26.03.2018. zaključen KUZZO (NN 29/18) na vrijeme od 12 mjeseci i taj rok istječe 26.03.2019.. Ugovorne strane suglasne su da se KUZZO u cijelosti nastavi primjenjivati do zaključenja Dodatka II KUZZZO, a najduže do 31.07.2019..

20. Dana 27.09.2019. Vlada RH i naprijed navedeni sindikati zaključili su Dodatak II KUZZO-a (NN 92/19), koji se primjenjuje od 01.09.2019., osim čl. 12. koji se primjenjuje od 01.01.2020.. Čl. 24. Dodatka II KUZZO (NN 92/19) propisano je: "u čl. 58. brojka 4% zamjenjuje se brojkom 8%". Dodatak II KUZZO (NN 92/19) se primjenjuje do 31.12.2022. godine.

21. Na 22. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 13.01.2022., donesen je zaključak broj 86. u kojem se navodi da prvostupnik medicinsko – laboratorijske dijagnostike u Zavodima za javno zdravstvo na Odjelu zdravstvene ekologije ima pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće. Svi zdravstveni radnici u Zavodima za javno zdravstvo bez obzira na kojem radnom mjestu rade i ne zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Na istoj sjednici je donesen i zaključak broj 87 u kojem se navodi da biologu u zdravstvu pripada dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće, ako sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja.

22. Na 27. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 30.01.2023., donesen je zaključak broj 112. u kojem se navodi da prvostupnik medicinsko – laboratorijske dijagnostike u Zavodima za javno zdravstvo na Odjelu zdravstvene ekologije ima pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće. Svi zdravstveni radnici u Zavodima za javno zdravstvo bez obzira na kojem radnom mjestu rade imaju pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće. Nezdravstveni radnici imaju pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće, ako sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

23. Vrhovni sud RH je u mnogobrojnim svojim odlukama primjerice i u odluci poslovni broj Rev-1105/2021-2 od 03.11.2021. iznio pravno stajalište po kojem tumačenja povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnih ugovora imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora.

24. U čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

25. U slučaju kada je pravo radnika na plaću u javnim službama drugačije određeno posebnim zakonom, ne primjenjuje se opće pravilo o primjeni najpovoljnijeg prava za radnika.

26. Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama od 22.02.2024. (NN 22/24) propisani su nazivi radnih mjesta u javnim službama, klasifikacija radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijenti za obračun plaće i stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta. Navedena Uredba stupila je na snagu 01.03.2024., te je plaća koja je isplaćena tužiteljici po navedenoj Uredbi bila plaća koja joj je isplaćena u travnju 2024, a odnosila se na mjesec ožujak 2024.. Navedenom Uredbom radno mjesto tužiteljice koje je ranije imalo naziv zdravstveni suradnik I u Službi za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju prevedeno je u radno mjesto biologa u zdravstvu koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja 2 sa koeficijentom složenosti posla 2,48, platni razred 9 (str. 132 spisa).

27. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koja je donesena 28.02.2013., a koja je objavljena u Narodnim novinama 25/13 i koja je bila na snazi prije naprijed navedene Uredbe, uvedeni su jedinstveni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u javnim službama, između ostalog u zdravstvenom zavodu, pa je tužiteljičino radno mjesto temeljem Uredbe prevedeno u zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu, radna mjesta I vrste s pripadajućim koeficijentom 1,659.

28. Uvidom u platne liste za tužiteljicu za utuženo razdoblje od svibnja 2020. do 29.02.2024. sud je utvrdio da je tužiteljici poslodavac isplaćivao plaću za radno mjesto zdravstveni suradnik I u Službi za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju sa koeficijentom složenosti posla 1,659 temeljem.

29. Osnovni prijepor između stranaka je da li je radno mjesto zdravstvenog suradnika I odnosno biologa u zdravstvu, radno mjesto na kojem izvršitelj na tom radnom mjestu sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja pacijenata.

30. Nakon što je radno mjesto tužiteljice zdravstveni suradnik I temeljem naprijed navedene Uredbe iz 2024. prevedeno u biologa u zdravstvu iz Uredbe bi proizlazilo da se radi o radnom mjestu na kojem izvršitelj sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. To se odnosi na razdoblje od ožujka 2024. pa nadalje. Međutim, u čl. 1. st. 5. Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) propisano je da se odredbe toga zakona na odgovarajući način primjenjuju i na inženjere medicinsko - laboratorijske dijagnostike, zdravstveno – laboratorijske tehničare, zdravstveno – laboratorijske tehničare sa završenim tečajem iz citodijagnostike – citoskrinere, zdravstveno – laboratorijske tehničare sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine, stručne prvostupnike medicinsko – laboratorijske dijagnostike sa završenim tečajem citodijagnostike – citotehnologe ili sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine. U čl. 2. istog zakona propisano je da su prethodno navedene osobe zdravstveni radnici te da je i njihova djelatnost sastavni dio zdravstvene djelatnosti od interesa za RH, a obavlja se pod uvjetima i način propisan tim zakonom. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23, 36/24) u čl. 155. i 168. također su propisana radna mjesta koja spadaju u kategoriju zdravstvenih radnika. Biolog nije definiran predmetnim zakonima kao zdravstveni radnik. Iz samog naziva radnog mjesta tužiteljice prije stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama/24, a radilo se radnom mjestu zdravstveni suradnik I proizlazi da tužiteljica nije zdravstveni radnik već zdravstveni suradnik. Postavlja se pitanje da li je tužiteljica, kao biolog sudjeluje u postupcima dijagnostike i liječenja unutar Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar. Uvidom u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji tuženika od 28.10.2019. sud je utvrdio da postoji sistematizirano radno mjesto zdravstveni djelatnik I, radno mjesto prve vrste i radno mjesto zdravstveni suradnik I vrste. Tužiteljičino radno mjesto je u utuženom razdoblju imalo naziv zdravstveni suradnik I, sukladno Ugovoru o radu od 05.06.2015., u Službi za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju. Ne zdravstveni djelatnik I, nego zdravstveni suradnik I, a da je opis poslova radnog mjesta zdravstveni suradnik I: sudjelovanje u ocjeni zahtjeva, ponuda i ugovora unutar odjela i komunikacija s korisnicima usluga; sudjelovanje u planiranju, organiziranju i kontroli djelatnosti radi razvijanja novih ili unapređenja postojećih poslovnih procesa i upotrebe materijala, homogenizacija i priprema uzoraka te određivanje pokazatelja za koje su djelatnici odgovorni prema propisima odgovornosti za metode koje se određuju u Odjelu, uključujući i rad na analitičkoj opremi, odabir i postavljanje novih analitičkih metoda ispitivanja i uvođenje u rad novih analitičkih tehnika u Odjelu i kontrola dobivenih rezultata; upis rezultata analiza i drugih podataka o uzorku u PC (LIMS sustav odjela); izrada izvješća i statistička obrada podataka; izrada SOP-a, radnih uputa, validacijskih izvještaja, izrada procjena mjerne nesigurnosti iz područja svog rada; planiranje i provođenje međulaboratorijskih usporedbi, sudjelovanje u kontroli troškova i osiguranju djelotvornog korištenja materijalnih sredstva; izrada specifikacija za nabavu roba koji utječu na kvalitetu ispitivanja; interno izdavanje rezultata ispitivanja; stručna pomoć donositeljima odluka, osposobljavanje vježbenika za rad u laboratoriju, predstavljanje laboratorija u okviru nadležnosti kod poslodavca i u javnosti, rad na terenu po potrebi, te ostali poslovi po nalogu neposrednog rukovoditelja. Dijagnostika i liječenje su medicinski pojmovi koji se koriste u kontekstu brige o zdravlju pojedinca. Dijagnostika postupak kojim se definira bolest ili patološko stanje odnosno proces koji vodi do dijagnoze. U tom procesu liječnik se rukovodi simptomima i znakovima bolesti. Cilj dijagnostike je točno identificirati uzrok simptoma kako bi se moglo započeti odgovarajuće liječenje. Liječenje je skup postupaka kojim se ublažavaju ili otklanjaju simptomi bolesti ili ozljede i uspostavlja normalno zdravstveno stanje. To je u medicinskom smislu i sinonim za terapiju. Cilj liječenja je izliječiti osobu, kontrolirati simptome, spriječiti komplikacije, te kada je moguće postići potpuno ozdravljenje pojedinca. Kombinacija dijagnostike i liječenja omogućuje sve obuhvatan pristup medicinske skrbi, gdje se prvo identificira problem sa zdravljem osobe, te se zatim poduzimaju koraci za njezino rješavanje. Po mišljenju ovog suda poslovi na kojima je radila tužiteljica, a koji su naprijed navedeni, a radi se o poslovima pružanja usluga iz područja ekologije, analiziranja zdravstvene ispravnosti hrane i vode, se ne bi mogli podvesti pod "sudjelovanje u procesu dijagnostike i liječenja". Iz iskaza saslušanih svjedoka GD, voditeljice Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu voda (str. 165-167 spisa) proizlazi da je tužiteljica diplomirani inženjer biologije koji radi u laboratoriju mikrobiološke analize voda; tužiteljica te poslove obavlja za naručitelje odnosno kupce kao što su razne tvrtke, Grad Zagreb, osnovne škole, dječji vrtići, bolnice. Navedena osoba koja je bila nadređena tužiteljici u djelu utuženog razdoblja iskazala je da tužiteljica ne sudjeluje u dijagnostici i liječenju pacijenata jer tužiteljica kod tuženika ispituje zdravstveno stanje voda, a koji je daljnji tijek odnosno utjecaj na zdravlje pacijenata o tome odlučuju liječnici. Tuženik se bavi, između ostalog analizom uzoraka iz okoliša koji mogu utjecati na ljudsko zdravlje, a radi se o uzorcima vode, hrane, predmeta opće uporabe, zraka, otpada i drugo. Mišljenje navedene svjedokinje da tužiteljica ne sudjeluje direktno u procesu zaštite života i zdravlja ljudi, s obzirom da svjedokinja, a ne tužiteljica šalje rezultate analiza naručiteljima, analitičar, a tužiteljica je analitičar u konačnici ne mora znati utjecaj rezultata na ljudsko zdravlje, već je to posao liječnika odnosno liječnici znaju kako to utječe na ljudsko zdravlje. Svjedokinja ŠD voditeljica Službe za zdravstvenu ekologiju kod tuženika (str. 167-168 spisa), iskazala je da tužiteljica kod tuženika radi na radnom mjestu zdravstvenog suradnika I u Odjelu koji obavlja analize voda, specifično mikrobiološke analize voda. Mišljenje je svjedokinje da tužiteljica ne sudjeluje u procesu zaštite života i zdravlja ljudi jer se njezin posao odnosi na analizu mikrobiologije voda. Tužiteljica je po struci biolog, ima VSS. Tužiteljica nije niti medicinska sestra niti liječnica, pa nije zdravstvena djelatnica. Svjedok ZD, zamjenik ravnatelja tuženika, iskazao je (str. 169-170 spisa), da je zamjenik ravnatelja tuženika od listopada 2022.. Tužiteljica ulazi u kategoriju nezdravstvenih radnika jer je po struci biolog – ekolog sa VSS odnosno dipl. ing. biolog. Poslovi koje tužiteljica obavlja nisu poslovi koji bi se mogli opisati kao poslovi koji sudjeluju u procesu zaštite života i zdravlja ljudi neposredno. Tužiteljica radi u laboratoriju, ispituje mikrobiologiju voda tj. traži moguće uzročnike bolesti u vodama. Svjedok je iskazao i da je na platnoj listi tužiteljice za ožujak 2024. navedeno da je njeno radno mjesto biolog u zdravstvu koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, ali da tužiteljica ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja ljudi, već da je to jednostavno novi naziv radnog mjesta tužiteljice po Uredbi iz 2024., te da drugo naziva njenog radnog mjesta u toj Uredbi nema, pa je zato tako navedeno, ali prije ožujka 2024. tužiteljičino radno mjesto zvalo se zdravstveni suradnik I. Ponovio je da nova Uredba/24 nema drugog radnog mjesta koje se može pod koje se može podvesti ranije radno mjesto tužiteljice zdravstveni suradnik I. Po mišljenju istoga tužiteljica ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja jer kada dobije uzorak vode, odredi analizu, rezultat šalje nadređenima. Nezdravstveni radnici i suradnici ne mogu tumačiti rezultate analize, već to čine zdravstveni radnici, primjerice liječnici i sanitarni inženjeri. Na upit svjedoku, s obzirom da je svjedok iskazao da je tužiteljica nezdravstvena djelatnica, zašto je onda tužiteljica u razdoblju od 2013. do ožujka 2014. primala plaću kao zdravstveni radnik odnosno imala koeficijent složenosti posla za obračun plaće kao zdravstveni radnik, isti je odgovorio da je to bilo zato što je tadašnje Upravno vijeće tuženika donijelo Odluku o izjednačavanju koeficijenta između zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koja Odluka je donesena 2013. i primjenjivala se do donošenja nove Uredbe koja je stupila na snagu 2024.. Sud je poklonio vjeru iskazima naprijed navedenih svjedoka, s obzirom da se radi o djelatnicima tuženika koji su hijerarhijski nadređeni tužiteljici i koji imaju neposredna saznanja o poslovima koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju.

31. U čl. 11. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) navodi se da se plaća službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovu plaću utvrđenih tim zakonom, te ostalih primitaka u skladu sa tim zakonom i općim propisima Zakona o radu. U čl. 14., koji se odnosi na koeficijent za obračun plaće, navodi se da se koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnim službama i javnim službama utvrđuju na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih tim zakonom. Koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrđuje se u okviru raspona koeficijenta platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto. Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred, te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđuje Vlada Uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

32. Spisu prileže Odluka tuženika od 03.10.2019. o plaći tužiteljice za utuženo razdoblje. Odluka prileži spisu na str. 53. Po toj Odluci, a koja se primjenjivala od 01.09.2019. određen je način izračuna plaće. U toj Odluci navodi se, između ostalog da ista nema pravo na dodatak na osnovnu plaću sukladno čl. 57 i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/18. U čl. 57. se navodi da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Tužiteljica nije niti doktor medicine niti doktor dentalne medicine pa je logično da nije imala pravo na navedeni dodatak. U čl. 58. je navedeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, iznimno od čl. 57., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Na toj Odluci o plaći od 03.10.2019. nalazi se pouka o pravu na prigovor gdje se navodi da radnik ima pravo prigovora ravnatelju zavoda u roku od 15 dana od dana primitka te odluke. Na Odluci se nalazi i potpis BD da je Odluku preuzela 17.10.2019.. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je osporavala Odluku poslodavca o plaći od 03.10.2019., isto to odnosi se i na Odluku tuženika o plaći tužiteljice od 29.09.2023. (str. 52 spisa), a koju je tužiteljica primila 02.10.2023.. I na toj Odluci se nalazi pouka o pravu na prigovor. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je osporavala Odluku poslodavca o plaći od 29.09.2023..

33. U utuženom razdoblju, po mišljenju ovog osuda, koje se temelji nakon analize provedenih dokaza, tužiteljica kao biolog u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, gdje je radila na analizama uzoraka vode, nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja u smislu Zakona o djelatnostima u zdravstvu i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te nema pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja. Osim toga njezino radno mjesto u utuženom razdoblju nosilo je naziv zdravstveni suradnik I, a ne zdravstveni djelatnik I, pa i sam naziv radnog mjesta je pravio razliku između te dvije vrste radnika i njihovih poslova. Iako iz Zaključka broj 87b Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO sa 22. sjednice održane 13.01.2022., proizlazi da biologu u zdravstvu pripada dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće, ako sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, u konkretnom slučaju tužiteljica obavljajući poslove svoga radnog mjesta nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja, nema pravo na navedeni dodatak.

34. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao pravno neosnovan u cijelosti.

35. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

36. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 187 spisa).

37. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužiteljica dužna nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

38. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.546,60 €. Tuženiku je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova; sastava obrazloženih podneska od 16.10.2024. i 17.01.2025. u visini od 100 bodova za svaki; za sastav podneska od 10.04.2025. 50 bodova; za zastupanja na ročištima od 21.10.2024. i 13.05.2025 u visini od 100 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 20.01.2025., 24.02.2025., 10.04.2025., za svako po 50 bodova; za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 800 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.600,00 €. Pun. tuženika nije potraživao trošak PDV-a iz čega sud zaključuje da vjerojatno nije obveznik plaćanja PDV-a. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.600,00 €.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Margita Plažanin iz Zgb

- pun. tuženika odvj. Petar Kriste iz OD Palatinuš i partneri iz Zgb