REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-59/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici iz Zagreba protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika zastupanog po zakonskom zastupniku, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju od 01. travnja 2018. godine do 31. srpnja 2022. godine isplati iznos od 9.830,34 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 176,99 EUR od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 193,87 EUR od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 150,34 EUR od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 176,99 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 203,56 EUR od 15. listopada 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 222,25 EUR od 15. studenog 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 185,89 EUR od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 194,72 EUR od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 183,14 EUR od 15. veljače 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 210,59 EUR od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 200,57 EUR od 15. travnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 183,14 EUR od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 210,59 EUR od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 160,24 EUR od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 215,39 EUR od 15. rujna 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 204,58 EUR od 15. listopada 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 187,66 EUR od 15. studenog 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 196,18 EUR od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 191,39 EUR od 15. veljače 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 220,10 EUR od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 162,57 EUR od 15. travnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 37,52 EUR od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 262,01 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 250,11 EUR od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 191,39 EUR od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 419,21 EUR od 15. rujna 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 200,09 EUR od 15. listopada 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 188,41 EUR od 15. studenog 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 210,56 EUR od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 228,29 EUR od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 219,05 EUR od 15. veljače 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 230,02 EUR od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 175,02 EUR od 15. travnja 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 26,14 EUR od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 219,05 EUR od 15. lipnja 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 261,37 EUR od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 78,41 EUR od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 392,05 EUR od 15. rujna 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 371,31 EUR od 15. studenog 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 65,64 EUR od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 200,91 EUR od 15. siječnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 165,03 EUR od 15. veljače 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 57,76 EUR od 15. ožujka 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 200,91 EUR od 15. travnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 220,04 EUR od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 218,44 EUR od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 273,05 EUR od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 228,84 EUR od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 208,96 EUR od 15. rujna 2022. godine pa do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 eura na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika Ministarstva obrane RH i to od 19. prosinca 2019. u ustrojstvenu jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, Satnija za zrakoplovno-tehničko osposobljavanja i održavanje, Vod za zrakoplovno naoružanje, 1. Desetina na ustrojbenom mjestu zapovjednik desetine – zrakoplovni tehničar.

1.1. Odlukom od 11. studenoga 2019., tužitelj se raspoređuje s 1. studenim 2019. u Ustrojstvenu jedinicu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, Satnija za zrakoplovno-tehničko osposobljavanja i održavanje, Vod za zrakoplovno naoružanje, 1. Desetina na ustrojbenom mjestu zapovjednik desetine – zrakoplovni tehničar.

1.2. Tužitelj je sukladno odluci tuženika Ministarstva obrane RH angažiran kao djelatna vojna osoba u sastavu Dežurnog borbenog dvojca za zaštitu nadzora i zaštite zračnog prostora radi obavljanja zadaća u sklopu zajedničkog sustava protuzračne i proturaketne obrane na dežurstvima u trajanju od 7 dana neprekidno.

1.3. Nadalje, tužitelj upućuje na pojedine propise kojima je regulirano radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito odredbe čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju u slučaju kada dežurstvo u sastavu „dežurnog borbenog dvojca“ traje pet i više dana, tada djelatne vojne osobe za svakih navršenih pet radnih dana takvog dežurstva stječu pravo na korištenje jednog slobodnog dana, kao i za svaki dan takvog dežurstva koji pada u neradni dan također jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od travnja 2018. do kolovoza 2022. tuženica nije omogućila korištenje ukupno 138 slobodnih dana po navedenoj osnovi pa u ovom parničnom postupku potražuje od tuženice novčanu naknadu za navedene neiskorištene slobodne dane.

1.4 Nakon što je tuženica u spis predmeta dostavila relevantnu dokumentaciju, te nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj je konačno uskladio tužbeni zahtjev podneskom od 12. studenoga 2024. (list 216-217 spisa) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 9.830,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu (list 13-14 spisa) i tijekom cijelog postupka, tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Nadalje, tužena osporava da bi tužitelj po osnovu dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba tuženica upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) kao temeljni pravni akt, i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, te iznosi svoje tumačenje pojedinih odredaba tih akata. Ovdje se tuženica poziva na Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu donesenu 28. prosinca 2015. po ministru obrane (list 4, list 54-55, list 59). Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je za 2016. godinu donio već spomenutu Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn, a vojni letači – piloti za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva da ostvaruju naknadu u neto iznosu od 220,00 kuna. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi od 15. siječnja 2016. (list 49-50 spisa), od 21. siječnja 2016. (list 44-45 spisa), od 13. srpnja 2016. (list 53 spisa), od 14. srpnja 2020. (list 55-56 spisa).

2.1 Zbog naprijed navedenih razloga, tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. Među strankama nije sporno da po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ tužitelju nije odobren i nije iskoristio niti jedan slobodni dan.

4. Tijekom ovog postupka provedeni dokazi i to: izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-5 spisa), dokumentaciju koja prileži spisu (list 6-10 spisa te list 15-73 spisa, te 102-199 spisa), saslušan je kao stranka u postupku tužitelj BL te u svojstvu svjedoka ĆL, u financijsko vještačenje na okolnost korištenja slobodnih dana sačinjeno po stalnom sudskom vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku prof.dr.sc Vatroslavu Zovku, dipl.oec. (list 206-210 spisa).

5. Tužitelj BL je iskazao da je podnio predmetnu tužbu iz razloga što mu u utuženom razdoblju od travnja 2018. do kolovoza 2022. nije isplaćena naknada za neiskorištene slobodne dane. Navodi da je zaposlen na mjestu Zapovjednik za zrakoplovno naoružanje u zrakoplovnoj bazi u Velikoj Gorici, te da je u utuženom razdoblju imao u prosjeku 2 puta mjesečno dežurstva, odnosno godišnje oko 15 dežurstava kada je bio obvezan biti na radnom mjestu kontinuirano 24 sata kroz sedam dana. Navodi da mu je bio zadatak održavati dva zrakoplova ispravnim i spremnim za polijetanje u bilo kojem trenutku. Ti podrazumijeva dnevni pregled prije polijetanja i nakon slijetanja te tjedni pregled. Također se prakticiraju vježbovne uzbune, a bude i borbenih uzbuna. Nakon što padne mrak, slobodan je od bilo kakve dužnosti. Po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, tužena mu je počela odobravati slobodne dane tek od kolovoza 2022.

6. Svjedok ĆL je iskazao da radi u istoj ustanovi gdje i tužitelj BL te da je u utuženom razdoblju od 2018. do 2022. bio zapovjednik desetine, kontrolor ZIM specijalnosti. Navodi da je i on podnio tužbu protiv Ministarstva obrane zbog nemogućnosti korištenja slobodnih dana. Navodi da kod aktivnog dežurstva način rada je reguliran tako da kroz 7 dana kontinuirano se mora biti 24 sata na radnom mjestu u bazi. Zaduženi su za dva vojna zrakoplova da isti održavaju te da isti budu spremni i ispravni za let. Obavezni su pola sata prije izlaska sunca izvršiti pregled zrakoplova, te pola sata nakon zalaska sunca se odjavljuju avioni, odnosno nakon toga više ne mogu polijetati. Navodi da do kolovoza 2022. nije im omogućeno da mogu koristiti slobodne dane, već im je omogućeno isto nakon što su podnijeli tužbu i zahtjev za mirno rješenje spora kada se novčana naknada sa 150,00 kuna povećala na 220,00 kuna.

7. Sud iskaz tužitelja BL, kao i saslušanog svjedoka FL u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti.

7.1. Imajući u vidu iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, sam odgovor na tužbu, oluku o rasporedu kao i liste angažiranosti na dežurstvu dežurnog borbenog dvojca, proizlazi bitna i nesporna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba, zrakoplovni tehničar u utuženom rasporedu bio raspoređen na rad u zrakoplovu bazu, Eskadrilu borbenih aviona, Satniju za zrakoplovno-tehničko osposobljavanje i održavanje, Vod za zrakoplovno naoružanje i to u specifičnom režimu rada pod nazivom "dežurstvo borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora". Među strankama nije sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po 7 dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada.

8. Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u „dežurstvu borbenog dvojca“. Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13), jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe ovog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. Zbog toga su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni prema ovlaštenju iz čl. 153 st. 3 spomenutog Zakona, prema kojem ovlaštenju raspored radnog vremena svojom odlukom određuje ministar obrane.

8.1.Tako je koristeći ova ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH ministar obrane donio Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. Prema ovoj Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. st. 3 Odluke). Međutim radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara kada radi u sastavu dežurnog borbenog dvojca svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Naime radi se o dežurstvu iz čl. XIII st. 1 Odluke, odnosno konkretno tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora „borbenim dvojcem“. Prema odredbama čl. XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki neradni dan dežurstva također jedan slobodni dan, kako ispravno tvrdi tužitelj.

8.2. Tijekom postupka nije bilo sporno da tijekom utuženog razdoblja tuženica tužitelju po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu nije priznala pravo na slobodne dane, niti je uostalom tuženica tijekom postupka tvrdila drugačije. Upravo suprotno, tuženica je tijekom postupka tvrdila da po osnovi dežurstva u borbenom dvojcu tužitelj nije uopće niti mogao steći pravo na slobodne dane, pa da prema tome tužitelju nije niti dužna isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Kod toga tuženica upućuje na Odluku od 28. prosinca 2015. o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu (list 4, list 54-55, list 59), koja doista u toč. IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi rada u takvom dežurstvu nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu. Obzirom na utuženo razdoblje (kolovoz 2017. – srpanj 2022.) prema pravnom shvaćanju ovoga suda ta Odluka ne dolazi do primjene u ovom konkretnom slučaju.

8.3. U prilog svog pravnog stava tuženica se također pozivala i na zapovjedi od kojih neke, kao primjerice zapovijed od 15. siječnja 2016. (list 49-50 spisa) i zapovijed od 21. siječnja 2016. (list 44-45 spisa) izrijekom isključuju pravo na slobodne dane. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u relevantnom podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama RH. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Tu ništa ne mijenja što zapovjednici određene razine prema odredbama čl. V st. 3 Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava u konkretnom slučaju zapovijed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.

8.4. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovoga suda po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj je ostvario pravo na korištenje slobodnih dana suglasno odredbama čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan. Kako tuženica nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana po ovoj osnovi, duguje tužitelju isplatiti novčanu naknadu za te neiskorištene slobodne dane.

9. Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 24. listopada 2024. (list 206-210 spisa).

9.1. Vještak Vatroslav Zovko u nalazu navodi koju je dokumentaciju iz spisa predmeta analizirao i koje je propise pri vještačenju primijenio, uz citiranje pojedinih najbitnijih odredaba tih propisa. Kako bi udovoljio zadatku vještačenja, vještak je izračunao i u tablici 1 (list 208 spisa) prikazao osnovnu plaću tužitelja po mjesecima kroz utuženo razdoblje. U tom izračunu vještak je uzeo u obzir ustrojbena mjesta, osobni čin, ustrojbeni čin, koeficijente radnih mjesta na kojima je radio, i duljinu ostvarenog radnog staža (minuli rad), kroz utuženo razdoblje.

9.2. U odnosu na korištenje slobodnih dana, vještak je napravio izračun potraživanja tužitelja s naslova predmetnih neiskorištenih slobodnih dana u tablici 2 Nalaza i mišljenja, a sve temeljem Liste angažiranosti na dežurstvu DBD tijekom 2018. do 2022. (list 43 spisa). U tablici 2 (list 209 spisa) polazeći od osnovne plaće tužitelja (tablica 1) vještak je izračunao i po mjesecima prikazao novčanu naknadu (novčanu protuvrijednost) s osnova neiskorištenih slobodnih dana u ukupnom iznosu od 9.830,34 EUR bruto.

10. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka prema podnesku od 8. studenoga 2024. (list 215 spisa), ali ne u pogledu matematičke točnosti izračuna vještaka u tablicama nalaza i mišljenja, već su ovi prigovori tuženice isključivo pravne naravi. Tuženica ponavlja svoj navod iz odgovora na tužbu, koji se svodi na činjenicu da tužitelj uopće nema pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, pozivom na već spomenutu odluku od 28. prosinca 2015. Međutim, takav pravni stav tuženice ne može se prihvatiti iz razloga kako je već obrazloženo gore pod toč. 8.4.

11. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vatroslava Zovka ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe, a također je vještak u svakom dijelu nalaza i mišljenja i u svakom navodu jasan i nedvosmislen. Vještak je pri vještačenju analizirao nesporne isprave, a za svaki izračun dao jasno i logično obrazloženje. Primjedbe tuženice u osnovi samo su pravne naravi i tuženica ne osporava matematičku točnost izračuna sadržanih u mišljenju vještaka. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev podneskom od 12. studenoga 2024. (list 216-217 spisa), koji je sud u cijelosti usvojio kao osnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1.i 3. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, Tbr. 7,8 i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i 103/14) i priloženom troškovniku. Tako su tužitelju priznati sljedeći troškovi parničnog postupka: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, dopis od 4.7.2023. u iznosu od 50,00 eura, sastav tužbe od 19.2.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 18.9.2023. u iznosu od 200,00 eura. pristup na ročište 2.4.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 7.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 7.10.2024. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 14.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 19.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 10.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište za objavu odluke 29.5.2025. u iznosu od 100,00 eura što ukupno iznosi 2.000,00 eura uz PDV 25%, odnosno 500,00 eura, trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura tako da sveukupni trošak parničnog postupka iznosi 2.800,00 eura.

13. Slijedom svega navedenoga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 29. svibnja 2025.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.