REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8862/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ladislavu Škrinjaru, odvjetniku, protiv tuženice ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Badžimu, odvjetniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «I Nalaže se tuženici ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.823,73 EUR/111.689,43 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.01.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi prouzročeni trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa sve do isplate. », kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženi troškove ovog parničnog postupka u visini od € 3906,25 u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da su ona i tuženica sklopile usmeni ugovor o zajmu kojim se tužiteljica obvezala pozajmiti tuženici iznos od 146.689,43 kn/19.469,03 EUR za kupnju novog automobila. U trenutku sklapanja ugovora o zajmu ugovorne strane nisu precizirale točan rok vraćanja pozajmljenog iznosa, no načelno su dogovorile da će tuženica početi vraćati tužiteljici pozajmljeni iznos kroz nekoliko mjeseci. Slijedom navedenog, tužiteljica je dana 16.06.2021. godine razročila devizni oročeni depozit broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 20.008,99 EUR te joj je isti iznos bankovna službenica isplatila u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 148.866,89 kn. Istog dana je tužiteljica pozajmila iznos od 146.689,43 kn/19.469,03 EUR tuženici te je tuženica uplatila isti iznos od 146.689,43 kn /19.469,03 EUR trgovačkom društvu Auto Remetinec d.d., Novi Zagreb, Karlovačka cesta 5/E, OIB: 12933687795 za kupnju novog vozila, marke Suzuki, ponuda broj: 4210102. Nadalje, dana 22.07.2021. godine tužiteljica i tuženica sklopile su ugovor o kupoprodaji motornog vozila, i to automobila marke FIAT 500, čija je prodajna cijena bila 35.000,00 kn/4.645,30 EUR. Budući da je u trenutku sklapanja ovog ugovora o kupoprodaji tuženica već imala obvezu vraćanja zajma tužiteljici, iste su dogovorile da će umanjiti iznos navedenog zajma za kupoprodajnu cijenu automobila FIAT. Na taj način su tužiteljica i tuženica umanjile dio predmetnog zajma te se tuženica obvezala vratiti preostali iznos zajma u iznosu od 111.689,43 kn/14.823,73 EUR u roku od 6 mjeseci. Međutim, tuženica nije postupila sukladno dogovoru i nije vratila tužiteljici pozajmljeni iznos niti nakon 6 mjeseci, niti nakon višestrukih usmenih opomena, kao niti nakon opomene pred tužbu od dana 24.05.2023. godine.

Tuženica u odgovoru na tužbu spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužiteljica nije aktivno legitimirana isticati bilo kakva potraživanja prema tuženici. Tuženica nikada sa tužiteljicom nije razgovarala o zajmu, niti sklopila usmeni ugovor o zajmu, u kontekstu čega tužiteljičin navod da je razročila bankovni depozit nema nikakve veze. Iz priloga tužbe broj 4. - nalog za plaćanje - zaista pod rubrikom platitelja tiskanim slovima piše ime tuženice, no tuženica niti je kada vidjela taj nalog za plaćanje, niti ga je ispunila, dok potpisa nema. Kao datum provedbe naloga istaknut je na uplatnici 16.06.2021., tj. isti dan kada je tužiteljica u Samoborskoj banci d.d. razročila štednju, a iz čega jasno proizlazi da je plaćanje po priloženom nalogu izvršila tužiteljica a ne tuženica. Neistinitost tužbenog navoda tužiteljice da je 16.06.2021. „tužiteljica pozajmila iznos od 146.689,43 kn/19.496,03 EUR tuženici te je tuženica uplatila isti iznos od 146.689,43 kn/19.496,03 EUR trgovačkom društvu Auto Remetinec d.d., Novi Zagreb, Karlovačka cesta 5/E, OIB: 12933687795 za kupnju novog vozila, marke Suzuki, ponuda broj: 4210102.“ svakako može potvrditi i službenica Samoborske banke d.d. koja je obradila priloženi nalog za plaćanje. Bankarska službenica na platnom nalogu označena je kraticom „zjanzic-1050109“, te je punomoćnik tuženice kontaktiravši Samoborsku banku d.d. dobio informaciju da se radi upravo o njihovoj službenici MĆ. Tuženica i sin tužiteljice, AĆ, bivši su izvanbračni drugovi kojima se 24. lipnja 2021., ili svega osam (8) dana nakon kupnje (u tužbi spomenutog) automobila marke Suzuki, rodilo zajedničko dijete mlt. ĆĆV. Inicijativu za kupnju novog automobila pokrenuo je upravo sin ovdje tužiteljice, AĆ, i to zbog nadolazeće prinove, te je primarno razmatrao i skuplja vozila, no na opasku tuženice da je kupnja bilo kakvog novog vozila u ovom trenutku nerealna, otac njezina djeteta AĆ istaknuo je: „Bez brige riješit ćemo sve“, te naknadno tražio od tuženice da zove Auto Remetinec u vezi predmetnog vozila marke Suzuki i pita za rok isporuke i opcije plaćanja u tri rate. Dakle, podaci tuženice navedeni su na ponudi za kupnju vozila od 17. svibnja 2021. priloženoj tužbi isključivo iz razloga jer je sin tužiteljice tražio od tuženice da nazove predmetnu auto kuću i traži ponudu. Također, iz priložene komunikacije vidljivo je da tuženica i AĆ razgovaraju o metodama financiranja, pri čemu se nigdje ne spominje ovdje tužiteljica, već isključivo opcije kreditiranja, na što AĆ navodi „Bez brige riješit ćemo sve“. Tužiteljica nikada (što uključuje i datum 16. lipnja 2021. koji tužiteljica navodi) nije tuženici pozajmila iznos od 19.469,03 eura, niti je tuženica uplatila taj iznos trgovačkom društvu Auto Remetinec d.d. za kupnju novog vozila make Suzuki. Sin tužiteljice tražio je od tuženice da u svrhu financiranja kupnje novog vozila proda svoj postojeći automobil, i to za iznos ne niži od 7.000,00 eura, no kasnije (otprilike mjesec dana nakon poroda) se predomislio uz napomenu da bi tuženičin automobil ipak prodao svojoj sestri. Tuženica je već sastavljeni ugovor o kupoprodaji koji joj je AĆ dostavio potpisala, no zbog postporođajnog stanja i povjerenja u svojeg izvanbračnog supruga AĆ nije gledala naznačenu cijenu. Tek naknadno tuženica je uvidjela da iskazana cijela nije ona o kojoj su ranije razgovarali (minimalno 7.000,00 eura), već 35.000,00 kuna (4.645,29 eura), no zbog činjenice da su izvanbračni drugovi kupili novo zajedničko vozilo veće vrijednosti od njezinog starog vozila, te da je njezino staro vozilo preuzela sestra AĆ, tuženica je odlučila navedenu okolnost zanemariti. Što se tiče ostatka kupoprodajne cijene za novo vozilo, tuženica nije posebno preispitivala navod sina tužiteljice da će sve riješiti, jer joj se u konačnici i za cijelog razdoblja trajanja njihove veze prezentirao kao osoba sa visokim prihodima. U konačnici, sin tužiteljice je u razdoblju od godine dana nakon kupnje vozila i rođenja djeteta, sve do prestanka izvanbračne zajednice sa tuženicom, skoro isključivo koristio predmetno vozilo, a u kojem razdoblju ga je i oštetio prilikom udara u betonsku teglu. Otprilike pola godine nakon što je sin tužiteljice u srpnju 2022. napustio tuženicu i njihovo tada jednogodišnje dijete predmetni automobil Suzuki postao je sporan, i to primarno zbog inzistiranja tuženice da AĆ počne plaćati naknadu za uzdržavanje njihove tada jednogodišnje kćeri. Sin tužiteljice odlučio je predmetni automobil iskoristiti kao svojevrsnu „polugu“ u odnosu na opravdana očekivanja tuženice na temelju zakonske obveze oca da pridonosi za uzdržavanje vlastitog djeteta. Tako je, konkretno, AĆ **.**.2022. poslao email tuženici u kojem navodi (među ostalim), cit.: „Moja mama je toliko bila dobra i poštena da ti je auto bio poklon za svadbu ali o tome ni u ludilu neću razmišljati nego iza nove godine krenuti u novi život kao da te nikad nisam vidio nit upoznao.“ „..,moja obitelj i ja sve bi ti dali i kupili a dobili smo nož u leđa, sve bi ti pomogli i napravili.“ Tuženica je pročitavši ovaj email tek pretpostavila da je AĆ vjerojatno majka pomogla u prikupljanju ostatka sredstava kojima su tuženica i on zajednički financirali kupnju novog vozila, koja je svoju pomoć očito smatrala darom za novopečene roditelje, no takva okolnost nije stvorila nikakav obvezno pravni odnos zajma između tužiteljice i tuženice, koje o navedenom nikada nisu niti razgovarale i slijedom čega je potpuno promašena pasivna legitimacija u odnosu na tuženicu u ovom postupku. Tuženica spori i postavljeni tijek zakonskih zateznih kamata u tužbi. Naime, apsolutno ničime nije niti pokušano biti argumentirano zašto tužitelj datum dospijeća ove nepostojeće tražbine, na temelju nepostojećeg obvezno pravnog odnosa stranaka, drži da je 23. 01. 2022. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu provesti sve predložene dokaze i u konačnici odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženici.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u: ugovor o kupoprodaji motornog vozila od dana 22.07.2021. godine; opomena pred tužbu od dana 24.05.2023. godine; isplatni listić Samoborske banke o likvidaciji deviznih oročenih depozita od dana 16.06.2021. godine i potvrda Samoborske banke o razročenom depozitu od dana 12.07.2023. godine; dokaz o uplati novčanog iznosa na račun trgovačkog društva Auto Remetinec od dana 16.06.2021. godine; ponuda društva Auto Remetinec broj: 4210102 od dana 15.05.2021. godine; whatsapp komunikacija tuženice i AĆ, email AĆ od 4. prosinca 2022.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prvenstveno valja istaknuti, da je ovaj parnični postupka pokrenula tužbom tužiteljica tražeći od tuženice povrat novaca koja joj je ona navodno pozajmila.

Valja istaknuti, da je na ročištu održanom 12.05.2025. godine saslušana tužiteljica koja je kategorički navela da je pozajmila novac tuženici kako navodi u tužbi, riječ o 19.469,03 EUR, ističe da je to novac koji je tužiteljici zapravo ostavila njezina majka, a koji je trebao biti upotrjebljen za ukop majke. Tužiteljica je u rukama imala knjižicu Samoborske banke, iz koje je navodno vidljiva upravo isplata utuženog iznosa.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sudac je izvršio uvid u navedenu knjižicu samoborske banke i naredio štampanje relevantnih dijelova te štedne knjižice (korica, dijela o vlasništvu, o isplati i bankovne notifikacija opunomoćenice tužiteljice za svoju majku).

Tužiteljica je navela da je 16.06.2020. godine taj novac uplaćen na njen račun, a da je godinu dana kasnije točnije 16.06.20221. taj novac pozajmila tuženici.

Na pitanje suca, a kako bi se izbjegla bilo kakva dvojba tužiteljica tvrdi da je tuženici pozajmila novac od svoje majke.

Ovom iskazu tužiteljice sud vjeruje jer je bila potpuno kategorično iskazana.

Tuženica je odmah potom istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije (tužiteljice).

Dakle, upravo je sama tužiteljica potvrdila da ona uopće nije vlasnica utužene novčane sume već njezina majka. Tuženica je istaknula prigovor promašene aktivne legitimacije, a pitanje aktivne legitimacije je u parničnom postupku pitanje materijalnopravnog ovlaštenja određenog tužitelja na zahtijevanje sudske zaštite. Imajući u vidu navedeno, istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije tužiteljice u ovoj parnici je osnovan, jer ona nije nastupila u ovoj parnici u ime i za račun majke, nego u svoje ima i za svoj račun što je jasno iz same tužbe a i navoda tužiteljice, pa je po rezultatima raspravljanja ovu tužbu valjalo odbiti zbog nedostatka valjane aktivne legitimacije tužiteljice u ovoj parnici.

Preostali dokazi nisu analizirani jer to nije niti potrebno s obzirom na prethodno navedeno, po principu načela ekonomičnosti.

Kako je tužiteljica izgubila ovu parnicu, to je valjalo dosuditi troškove ovog parničnog postupka tuženici, a koja odluka o trošku parničnog postupka tuženice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: trošak odgovora na tužbu €500 Tbr 7/1, zastupanje na ukupno 4 ročišta svako po €500 Tbr. 9/1, 1 obrazloženi podnesak Tbr. 8/1, 1 podnesak Tbr. 125 8/3 (19.02.2024), ukupno € 3125, što uz PDV 25% iznosi € 3906,25.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu pa nema niti pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika