Poslovni broj: K-11/2025-31

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Nade Ivica i Dragice Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Šućur kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog JU u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod brojem KO-DO-15/2024 od 2. travnja 2024. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon rasprave javno održane i zaključene 26. svibnja 2025., u nazočnosti optuženog JU sa braniteljem Jakšom Cvitkovićem, odvjetnikom u [adresa], te zamjenika Županijske državne odvjetnice u Splitu Željana Branice, objavio je 29. svibnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI: JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GU i majke J rođene G, rođen **.**.1996. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, kuhar, sa završenom SSS, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez čina, lošeg imovnog stanja, bez imovine, osuđivan, trenutno se nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Splitu,

k r i v  j e

što je 16. veljače 2024. oko 21,50 sati u [adresa], NU koji je došao do njegove obiteljske kuće jer je prethodno njegovom sinu HU udarcem šakom nanio ozljedu u predjelu usta i donje čeljusti i koji je nakon lupanja po ulaznim vratima, unatoč tome što ga je optuženikov otac GU pokušao zaustaviti, ušao u kuću i vičući se počeo penjati uz stepenice prema njemu, pa je silazeći niz stepenice kako bi odbio njegovo nasrtanje, odgurnuo unatrag rukom ŠU i dok ga je gurao van, mu nožem – bajunetom dužine oštrice 25 cm s leđa prvo zadao probod potkožja desne stražnjice, a nakon što ga je izgurao iz kuće, kada se ŠU okrenuo prema njemu, u nakani da ga liši života, istome zadao i ubodno reznu ranu lijevog pazuha s napuknućem drugog rebra i probod potkožja lijeve prednje strane prsnog koša, što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu s najmanje tri međusobna neovisna uboda, pri čemu tek pukim slučajem nije do težih posljedica, pa i one smrtne, jer je NU pružena liječnička pomoć,

dakle, u prekoračenju nužne obrane, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju u prekoračenju nužne obrane – djelo opisano i kažnjivo po članku 110. u svezi s člankom 34. i člankom 21. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11).

Stoga se optuženi JU na temelju članka 110. u vezi članka 34. stavak 2. i članka 21. stavak 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom JU će se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2025. pa nadalje.

Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog JU se trajno oduzima nož – bajuneta dužine 25 cm, koji je pronađen na licu mjesta prilikom provođenja očevida Postaje granične policije Imotski broj K-44/2024 od 17. veljače 2024., a koji predmet će se a koji će se na temelju članka 79. stavak 6. KZ/11 po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje ZKP/08) dužan je optuženi JU u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.225,52 (devet tisuća dvjestodvadesetpet eura i pedesetdva centa) eura, od čega se iznos od 9.104,52 eura odnosi na troškove provedenog biološkog vještačenja, iznos od 21,00 eura se odnosi na putne troškove svjedoka, dok iznos od 100,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-15/2024 od 2. travnja 2024. protiv optuženog JU zbog kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11 i teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

1.2. U navedenom postupku Županijski sud u Splitu je presudom pod poslovnim brojem K-17/2024 od 20. rujna 2024. optuženog JU proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog u točki 1. izreke, te kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. opisanog u točki 2. izreke te presude. Potom su mu za počinjena kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. kazna zatvora od 3 godine i 6 mjeseci a za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 1 godine, nakon čega je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

2.2. Postupajući u povodu žalbe ŽDO-a u Splitu, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je pod poslovnim brojem I Kž-421/2024-4 od 26. veljače 2025. ukinuo navedenu presudu ovog suda u dijelu presude u kojem je optuženi JU proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11. iz točke 1. izreke te presude, uslijed koje odluke je preinačio presudu u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 2. presude, pa je optuženi JU na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

2.3. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja u ponovljenom postupku je trebalo detaljnije razjasniti dinamiku tijeka inkriminiranog događaja, odnosno je došlo do nasilnog upada u optuženikovu obiteljsku kuću od strane oštećenog ŠU, njegovo kretanje i riječi koje je uputio optuženiku, međusobne pozicije i radnje koje su poduzeli i oštećenik i optuženik, a u vezi s time i način zadobivanja pojedinih ozljeda ŠU.

3. Pozvan da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očituje o optužbi, optuženi JU je i u ponovljenom postupku izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3.1. S obzirom na takvo očitovanje optuženika u odnosu na optužbu, vijeće je pristupilo izvođenju dokaza, pa je tako u dokaznom postupku ponovno ispitan oštećeni-žrtve ŠU.

3.2. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitan je i pregledan Zapisnik o očevidu Postaje granične policije Imotski broj K-44/2024 od 17. veljače 2024. s Kriminalističko-tehničkim izvješćem (listovi 10-12 spisa), DVD s fotografijama s očevida te fotografija noža – bajunete, duljine oštrice 25 cm (list 13 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Imotski od 16. veljače 2024. (list 15 spisa), Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Imotski pod brojevima 01455421 i 01455422 od 16. veljače 2024. (list 16-17 spisa), medicinska dokumentacija iz Zavoda za hitnu medicinu SDŽ te iz Kliničkog bolničkog centara Split za ŠU od 16. veljače 2024. (list 18-19 spisa), medicinska dokumentacija iz Zavoda za hitnu medicinu SDŽ te iz Kliničkog bolničkog centara Split za HU od 16. veljače 2024. (list 20-21 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Postaje granične policije Imotski broj 02238364 od 16. veljače 2024. za JU (list 24 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Postaje granične policije Imotski broj 02238365 od 17. veljače 2024. za GU (list 46 spisa), CD medij sa snimkom dojave inkriminiranog događaja od strane JU od 16. veljače 2024. (list 84 spisa), sudsko-medicinski nalaz i mišljenje sačinjen po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću, specijalistu patološko anatomije i sudske medicine od 22. ožujka 2024. (listovi 176-180 spisa), CD medij sa fotografijama sačinjenog očevida dana 16.02.2024. (omotnica na listu 319 a spisa), kao i fotografije koje je dostavio branitelj optuženika (list 341-342 spisa).

3.3. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranka u dokazne svrhe su pročitani zapisnici o ispitivanju svjedokinje DU od 14. ožujka 2024. (listovi 135-137 spisa) i o ispitivanju svjedokinje RU od 14. ožujka 2024. (listovi 139-141 spisa), nalaz i mišljenje o stupnju alkoholiziranosti HU sačinjen po djelatnicima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 7. ožujka 2024. (listovi 159-162 spisa), nalaz i mišljenje o stupnju alkoholiziranosti ŠU sačinjen po djelatnicima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 7. ožujka 2024. (listovi 163-166 spisa), te sudsko-psihijatrijsko vještačenja optuženika sačinjeno po dr. Mileni Pernat 26. kolovoza 2024. (list 304-317 spisa).

3.4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka ispitanih pred Županijskim sudom u Splitu i to svjedoka HU ispitanog na raspravi održanoj 29. kolovoza 2025., svjedokinje SU i stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića ispitanih na raspravi održanoj 16. rujna 2024., te svjedoka LU ispitanog na raspravi održanoj 17. rujna 2024.

3.5. Branitelj optuženika je predložio da se provede rekonstrukcija na licu mjesta, kao i da se ponovno ispita svjedoka GU, a koje dokazne prijedloge je vijeće na temelju članka 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbilo kao nevažne, a što će biti obrazloženo u nastavku.

3.6. Kako stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju dokaznog postupka a prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani izvatci iz prekršajne (list 320-321 spisa) i kaznene evidencije (list 336 spisa) za optuženika.

4. Iznoseći svoju obranu optuženi JU se branio jednako kao i u ranijem tijeku postupka na raspravi održanoj 17. rujna 2024. na kojoj je detaljno iznio svoju obranu, za razliku od obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u kojoj je samo negirao počinjenje kaznenog djela navodeći da se branio se od dvojice napadača od mogućeg pokušaja ubojstva njega i oca koji su razbili vrata, pa je postupio kako je postupio jer je branio svoju obitelj.

4.1. Iskazujući na raspravi optuženik je kazao da mu je žao što je do ovoga svega došlo te je kazao da mu je otac, nakon što je ozlijeđeni HU otišao iz njegove kuće, rekao da će izvesti pse vani, a nije prošlo niti minuta kad je ponovno čuo glasno lupanje po ulaznim vratima kuće iako se on nalazio na katu, pri čemu je čuo glasove FU i NU koji su vikali i lupali po vratima želeći ući u kuću kako bi se s njime obračunati. Kako od ranije zna da je ŠU agresivna osoba koja ima pištolj i lovačke noževe, izišao je na stepenište i vidio je kako njegov otac s unutarnje strane zadržava vrata, dok FU i ŠU s vanjske stane guraju vrata prema unutra, pri čemu su udaranjem po vratima izbili i letvicu koja drži okvir vrata. Pri tome je ŠU vikao i prijetio "ti ćeš moga maloga udarati, ubit ću te, prebit ću te…". Istodobno je vidio i da je ocu krvava majica pa je mislio da su ga ozlijedili, a kada su uspjeli odgurnuti vrata i njegovog oca, ŠU se krenuo penjati prema njemu uza stepenice unutar kuće, dok je otac uspio zadržati FU. Tražeći nešto za obranu uzeo je nož-bajunetu koji mu se našao pri ruci, pa se krenuo spuštati niz stepenice govoreći NU da izlazi iz kuće, te se uspio spustiti skoro do dna stepenica i prvo je odgurnuo NU prema natrag pa se on okrenuo leđima prema izlazu, a onda ga je lijevom rukom uhvatio za rame i gurao ga prema vani dok je u desnoj ruci držao nož koji mu je prislonio na stražnjicu i tako ga nastavi gurati vani. U tom guranju nije ni osjetio da ga je nožem uboo u stražnjicu dva puta niti je toga bio svjestan, te ga je tako uspio izgurati ispred ulaznih vrata.

4.2. Nakon što je NU uspio izgurati iz kuće, došao je FU koji ga je nogom udario u predjelu rebara, što je ŠU iskoristio i okrenuo se prema njemu i počeo ga udarati šakama, pa se u tom naguravanju branio mašući nožem i vjerojatno mu je tada prilikom tog mahanja s prednje strane zadao ove ubode.

4.3. Cijeli ovaj događaj sa NU odvio se možda nekih 10-ak minuta nakon što se FU udaljio iz njegove kuće, a reagirao je na takav način jer je vidio da mu je otac krvav pa je pomislio da su i njega ozlijedili, a ujedno mu je ŠU cijelo vrijeme prijetio pa je reagirao u afektu, te je ponovio da mu je žao zbog svega što se dogodilo i volio bi da može vratiti vrijeme unatrag i da se ovo nije dogodilo.

4.4. Oštećenici su mu ove prigode doslovno provalili u kuću, a nakon događaja upravo je on sam pozvao policiju te im kazao da su napadnuti i da ima ozlijeđenih. Predao se odmah po dolasku policije, a nož je od straha bacio, te je kasnije djelatnicima policije pokazao gdje ga je bacio.

4.5. Na kraju je kazao da ove prigode nije imao namjeru ubiti ŠU, a što potvrđuje činjenica da nož koji je držao ima oštricu od 25 cm pa da ga je doista htio ubiti u tom slučaju bi mu zadao samo jedan ubod.

4.6. U odnosu na osobne i obiteljske okolnosti kazao je da nije oženjen i nema djece, živi u [adresa] u vlastitom stanu. Kako je stan velik prihode ostvaruje iznajmljivanjem dvije sobe, pa tako s njime žive cimeri, a prije ovog događaja je bio zaposlen u Telemacha, a koji posao ga čeka i kada iziđe iz zatvora.

5. Oštećenik-žrtva ŠU je kazao da je njegov sin FU negdje iza 21,00 sati došao kući držeći ruku na ustima iz kojih je tekla krv. Upitao ga je što mu se dogodilo, na što mu je sin odgovorio da ga je udario JU šakom u čeljust nakon čega ga je cipelario dok se nalazio na podu. Kada je to čuo, odlučio je otići do optuženikove kuće a za njim je krenuo i FU, te je po dolasku pred Milasovu kuću ispred vrata zatekao optuženikovog oca GU, kojeg je upitao što su mu uradili sinu te da je potom namjeravao otići. Ovaj je na taj upit samo nešto promrmljao, pa mu je rekao da će zvati policiju. U tom trenutku se optuženi JU nalazio na stepenicama svoje kuće, nakon čega je ušao u neku od unutarnjih prostorija, pa se i on uputio prema svojoj kući bez da mu je išta rekao. Protekom niti minute dok je odlazio, osjetio je da ga je nešto ubolo s leđa i to u desnu stranu u predjelu stražnjice. Okrenuo se i uočio optuženog JU kako u ruci drži nož, koji mu je potom tim istim nožem zadao nove tri rane u predjelu lijeve strane prsiju, i to jednu ispod lijevog pazuha, a dvije u predjelu prsiju. U blizini njih se nalazio i njegov sin FU koji je vikao da idu kući kako ne bi došlo do težih posljedica, te ga je uspio povući prema nazad, dok ga je optuženik i dalje napadao pa je FU svojom nogom udario u Antinu ruku u kojoj se nalazio nož. Istovremeno je reagirao i optuženikov otac GU koji je optuženika povlačio prema nazad zaustavivši ga u daljnjem napadu. Cijeli događaj je trajao svega par minuta. Kako se sve vrlo brzo odvilo, nije se mogao sjetiti na koji način mi je zadao optuženik zadao ozljedu u predjelu prsiju, odnosno je li ga direktno uboo ili je mahao tim nožem. Kako je nakon prvog uboda počeo krvariti, uhvatila ga je panika tako da na to nije obraćao pažnju.

5.1. Na kraju je kazao da nije zainteresiran za vođenje ovog kaznenog postupka u odnosu na optuženog JU niti za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva.

5.2. Radi utvrđivanja točnog međusobnog položaja i dinamike tijeka događaja, u ponovljenom postupku je ponovno ispitan oštećeni ŠU koji je na pitanje da detaljnije opiše svoje kretanje ove prigode, ponovio da je po dolasku pred Milasovu kuću zatekao ispred kuće GU koji je rukama držao psa, kojeg je samo pitao gdje je JU i zašto je napravio ono njegovom sinu. GU mu je nešto promrmljao, a on se okrenuo i namjeravao krenuti prema svojoj kući kada je s leđa zadobio jedan ubod, a kada se okrenuo zadobio je i drugi ubod nožem u predjelu pazuha od strane JU. To se sve događalo negdje na udaljenosti nekih 5-6 metara ispred ulaznih vrata njihove obiteljske kuće. Tu u blizini pored njega je stajao i njegov sin FU koji nije dolazio u kontakt ni sa GU ni sa JU.

5.3. Upitan je li udarao po ulaznim vratima Milasove kuće s obzirom da su na istima evidentirana oštećenja i otisci cipela, oštećeni je ponovno kazao da nije ni prilazio vratima. Isto tako, kazao je da nije udarao JU niti je među njima bilo kakvog guranja jer ga nije ni vidio do trenutka kada ga je uboo nožem.

5.4. S obzirom da je u ponovljenom postupku dijelom različito iskazivao u odnosu na raniji iskaz, svjedoku je predočen dio iskaza kojeg je iznio pred ŽDO-om dana 12. ožujka 2024. i to prve dvije rečenice na 4. stranici iskaza (list 121 spisa) u kojem je kazao da je vidio JU na unutarnjim stepenicama kuće koji je ušao u neku od unutarnjih prostorija, pa isti pozvan da se izjasni kako je to mogao vidjeti ako nije ulazio u kuću, svjedok je kazao da se ne sjeća da je vidio optuženog JU na unutarnjim stepenicama njegove kuće, kao ni da vidio da je otišao u neku od unutarnjih prostorija iako tako piše u njegovom iskazu jer on nije ulazio u njegovu kuću, navodeći da je od događaja prošlo dosta vremena pa se sada više ne sjeća dobro.

5.5. Na poseban upit branitelja optuženika gdje se nalazio GU u trenutku kada ga je JU prvi put uboo nožem, oštećeni je kazao da se nalazio negdje ispred ulaznih vrata kuće, rukama je obgrlio psa, pri čemu se nije sjećao jesu li ulazna vrata kuće bila otvorena. Njegov sin FU nije odgurivao ni JU ni GU jer je stajao ispred njega i pozivao ga da idu kući govoreći da se boji da bi JU mogao donijeti pušku.

5.6. Na pitanje zašto nakon što mu je sin došao ozlijeđen kući nije odmah pozvao policiju, kazao je da nije htio jer su njegov sin i JU bili dobri prijatelji, već je krenuo do njihove kuće samo kako bi ga pitao zašto mu je udario sina, te nije htio izazvati nikakav sukob.

6. Oštećenikov sin HU je na raspravi u bitnom iskazivao kao i prilikom ispitivanja pred ŽDO-om, da je nakon što ga je optuženi JU udario, otišao kući i kazao to svom ocu NU koji je odmah odlučio otići do Milasove kuće, pa se i on uputio za njime jer je procijenio da je JU opasan i bilo ga je strah da ne dođe do težih posljedica. Kada je otac došao do Milasove kuće, ispred je sreo optuženikovog oca GU kojeg je pitao što se to dogodilo. Među njima nije bilo nikakve svađe niti fizičkog kontakta, a niti je GU uspio dogovoriti na pitanje jer je optuženi JU već iskočio iz kuće i kad je vidio njegovog oca NU, rekao je: "Vidit ćeš sad" i vratio se natrag u kuću. S ocem je krenuo izlaziti iz dvorišta, no optuženi JU se vratio s nožem i s leđa prvo uboo njegovog oca NU u stražnjicu. Kada se njegov otac okrenuo, optuženi JU ga je još tri ili četiri puta uboo nožem u predjelu prsiju. Prestrašio se vidjevši krvavog oca pa ga je počeo povlačiti unazad, dok je optuženika njegov otac GU pokušavao spriječiti i povlačio njega. Kako je JU nastavljao s napadom, on je uspio nogom odgurnuti ruku JU u kojoj je držao nož i tako spriječiti daljnji napad i teže posljedice. Taj događaj je trajao nekoliko minuta, a u međuvremenu su tu došle i njegova majka i sestra koje su pozvale hitnu pomoć i policiju.

6.1. U trenutku kada je optuženik zadao prvi ubod njegovom ocu, on i otac su bili udaljeni nekih 30 metara od ulaznih vrata optuženikove kuće, te nisu te prigode pokušavali ući u kuću niti su lupali po ulaznim vratima jer su optuženikovog oca GU zatekli ispred kuće. Nije mu poznato u koji dio tijela je njegovom ocu zadan prvi ubod, ali je vidio da ga je JU, koji je djelovao vrlo uznemireno, više puta uboo nožem. Kada je vidio da zadaje ubode njegovom ocu, udario je optuženika po ruci kako bi ga spriječio nakon čega se sve vrlo brzo smirilo.

7. Optuženikov otac GU je kazao da se cijelo društvo razišlo nakon što je HU ozlijeđen, da bi nedugo potom do njihove kuće došli FU i njegov otac ŠU koji su glasno vikali i odgurnuli ga, ali ga nisu udarali. Tada je začuo svog sina JU kako viče "Ostavite mi ćaću na miru". Nakon toga je samo vidio da su ŠU i FU bili ispred njihove kuće, a s njima je bio i njegov sin JU ali nije vidio što se događalo ispred kuće već je samo u jednom momentu ugledao ŠU koji je podigao majicu i rekao mu: "Vidi, uboo me nožem". On te prigode nije vidio nikakav nož niti je vidio tko bi uboo ŠU. Nakon toga je došla policija i sve se primirilo.

7.1. Iskazujući na raspravi, svjedok GU je nadopunio iskaz i kazao da su FU i ŠU kada su došli zajedno pred njegovu kuću lupali po ulaznim vratima i vikali, zbog čega je pokušavao zadržati vrata da ne uđu u kuću, no da ga je ŠU odgurnuo ali ga nije udario, nakon čega su obojica ušli u hodnik u kuću. Prilikom tog lupanja izbili su panel na vratima i lajsnu koja ga pridržava, te su na vratima ostali crni otisci cipela. Kada su uspjeli ući u kuću, govorio je NU da se smire i idu kući a da će sve riješiti sutra jer je vidio da je u alkoholiziranom stanju. Uspio je zadržao FU koji ga je tada i zakrvavio po majici jer mu je išla krv iz nosa i usta, dok je ŠU krenuo uz unutarnje stepenice kuće i pozivao njegovog sina JU koji je vikao "ne dirajte mi ćaću", te se krenuo spuštati prema njemu niz stepenice. Dok se spuštao niz stepenice, JU je sa stepenica odgurnuo NU natrag, nakon čega su obojica izišli ispred kuće. Te prigode nije vidio nikakav nož, a kada je izišao iz kuće, vidio je kako ŠU odlazi niz cestu, a u međuvremenu je pred njihovu kuću s autom došla i Hrvojeva žena. U tom trenutku ŠU je podigao majicu, bio je krvav i kazao je "uboo me je nožem" ali on nije znao tko ga je uboo niti kako je ozlijeđen.

8. Polazeći od sadržaja izložene obrane optuženika, te iskaza ispitanih svjedoka, prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio 16. veljače 2024. oko 21,50 sati u [adresa], neposredno nakon događaja koji se zbio u obiteljskoj kući optuženog JU, u kojem je optuženi JU nakon verbalne prepirke sa oštećenikovim sinom FU, istoga udario šakom i nanio mu ozljedu u predjelu usta i donje čeljusti.

8.1. Svjedoci LU i SU bili su svjedoci samo ozljeđivanja HU, dok svjedokinje DU i RU, inače supruga i kćer ŠU te majka i sestra HU nisu vidjele niti jedan od inkriminiranih događaja jer su na mjesto događaja došle tek naknadno, stoga njihove iskaze vijeće nije posebno ni analiziralo.

8.2. Nesporno je bilo i da je oštećeni ŠU zbog sinovog ozljeđivanja došao do obiteljske kuće optuženog JU, te da mu je optuženi JU nožem – bajunetom dužine oštrice 25 cm zadao ozljede u vidu proboda potkožja desne stražnjice, ubodno reznu ranu lijevog pazuha s napuknućem drugog rebra i probod potkožja lijeve prednje strane prsnog koša, što ne spori u svojoj obrani optuženik a ni oštećeni-žrtva ŠU, a koje ozljede su objektivizirane materijalnim dokazima koji su pregledani u dokazne svrhe, i to medicinskom dokumentacijom za oštećenika, kao i sudsko-medicinskim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. mr. sc. Antonia Alujevića od 22. ožujka 2024. (listovi 176-180 spisa).

8.3. Isto tako, nije bilo sporno ni da je optuženom JU nakon samog događaja utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,60 g/kg, a u mokraći 1,19 g/kg, stoga je optuženi JU u trenutku događaja bilo pripit s obzirom da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila najmanje 1,07 g/kg, što proizlazi iz analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za kriminalistička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 11. ožujka 2024. (list 171-174 spisa).

8.4. Provedenim analizama alkohola u krvi Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 159-166 spisa) utvrđeno je da je oštećeni ŠU u trenutku događaja bio pripit s obzirom da je koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj krvi iznosila najmanje 1,30 g/kg, kao i oštećeni HU kod kojeg je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila najmanje 0,81 g/kg promila.

8.5. Prema Zapisniku o očevidu PGP Imotski sa kriminalističko-tehničkim izvješćem i fotografijama istog (list 10-14 spisa) utvrđeno je da je sjeverno od obiteljske kuće optuženog JU u [adresa] na livadi pronađen nož – bajuneta družine oštrice 25 cm i promjera 2,5 cm koji je prednjim dijelom oštrice bio zaboden u zemlju.

9. S obzirom da nisu bile prijeporne one činjenice i okolnosti koje predstavljaju objektivni učin inkriminiranog kaznenog djela, kao sporno se ukazivalo pitanje na koji način do došlo do ozljeda oštećenika, odnosno je li optuženi postupajući na opisani način u optužnici, nakon verbalnog sukoba opisane rane nožem-bajunetom zadao oštećeniku žrtvi u nakani oduzimanja života ili se pak događaj odigrao na način kako je to optuženi JU tvrdi u svojoj obrani, a iz koje bi proizlazilo da je sebe i oca branio od napada oštećenog ŠU koji je nasilno ušao u njegovu kuću pa ga je slučajno uboo u stražnjicu dok ga je izguravao iz kuće, a da mu je ubodne rane na prsištu zadao braneći se od oštećenikovih udaraca šakama dok je mahao nožem, kojom obranom optuženik sugerira da je inkriminirane zgode postupao u nužnoj obrani s ciljem da od sebe i svog oca odbije protupravni napad žrtve.

9.1. Dakle, optuženi JU i njegov otac GU su s jedne strane, za razliku od žrtve ŠU i njegovog sina HU s druge strane, na bitno različit način opisivali sam tijek inkriminiranog zbivanja, svoje kretanje i ponašanje kao i način ozljeđivanja oštećenika, stoga je vijeće iste pomno analiziralo, kako pojedinačno, tako i međusobno, dovodeći ih u vezu sa ostalim izvedenim dokazima u postupku.

9.2. Pregledom fotografija nakon provedenog očevida (Prilog A, CD na listu 319 spisa) utvrđeno je da se ulazna vrata kuće obitelji GU nalaze na samom kraju kuće s lijeve bočne strane, te se do istih dolazi izduženim dvorištem omeđenim zidom sa žičanom ogradom. U unutrašnjosti kuće iza vrata se nalazi uski hodnik (širine vrata), pored kojeg se (bočno od samih vrata) proteže prizemno stepenište sa deset gazišta koje se nastavlja na nadzemno stepenište kojim se iz prizemlja penje na prvi kat kuće. Na mjestu događaja su zatečeni i fiksirani tragovi crvene boje nalik na krv, i to podnim pločicama prostora podesta hodnika u prizemlju kuće (Omot 10), na 4. gazištu prizemnog stepeništa (Omot 11) i na 1. gazištu nadzemnog stepeništa (Omot 12), kao i betonskog poda dvorišnog prostora kuće (Omot 15 i 16) koji su izuzeti. Isto tako, na ulaznim vratima kuće s vanjske strane su utvrđeni crni otisci po sredini vrata, izbijena lajsna okvira vrata, dok su na dnu desne strane fiksirani tragovi crvene boje nalik na krv (Omot 9).

9.3. U ponovljenom postupku je dostavljeno i biološko vještačenje Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 485-495 spisa), koje je pročitano suglasnošću stranaka, a prema kojem je utvrđeno da analizom dostavljenih izuzetih tragova krvi sa mjesta događaja (vanjska strana vrata kuće, podne pločice na podestu i stepeništu kuće, te betonski pod vanjskog dvorišta kuće) u nijednom nije utvrđen DNA profil koji bi se podudarao sa profilom oštećenog ŠU, već je na svima (Omot 9, 10, 11, 12, 15, 16) utvrđen DNA profil koji se podudara s DNA profilom HU. Analizom tragova krvi s majice GU (Omot 7 -7.1, 7.2 i 7.3) utvrđen je

DNA profil koji se podudara s DNA profilom HU.

10. Uzimajući u obzir tako utvrđene i fiksirane tragove na licu mjesta, rezultate provedenih relevantnih vještačenja prema kojima na samom mjestu događaja ni unutar ni izvan kuće nisu utvrđeni tragovi krvi oštećenog ŠU, uz činjenicu da su svi sudionici inkriminiranog događaja, pa tako i svjedok GU tijekom postupka ispitani u dva navrata, a različito su iskazivali o svom položaju i ponašanju tijekom događaja, vijeće je smatralo da se provođenjem rekonstrukcije na licu mjesta što je predložio branitelj optuženika, ne bi utvrdile nikakve pravno odlučne činjenice u pogledu tijeka i dinamike inkriminiranog događaja a koje u postupku nisu već utvrđene raspoloživim materijalnim dokazima, dok je vjerodostojnost iskaza svih ispitanih sudionika predmet ocjene sudskog vijeća prilikom sveobuhvatne analize dokazne građe, stoga je te dokazne prijedloge vijeće odbilo kao nevažne.

11. S obzirom da u činjeničnom supstratu nisu precizno opisane međusobne pozicije optuženika i oštećenog ŠU prilikom njegovog ozljeđivanja niti redoslijed nastanka ozljeda, a optuženik se poziva na nužnu obranu, sukladno uputi iz ukidnog rješenja, na temelju raspoložive dokazne građe, prvo je trebalo razjasniti je li među njima prvo došlo do verbalnog sukoba, te je li oštećenik ozljede zadobio unutar kuće ili izvan nje, a u vezi s time i postoji li u pravnom smislu kontinuitet u odnosu na zbivanja izvan kuće, odnosno je li optuženik postupao u nužnoj obrani.

12. Optuženik i njegov otac GU navode da je oštećeni ŠU sa sinom FU vikao i lupao po vratima njihove kuće, te su potom uspjeli nasilno ući u kuću, nakon čega se ŠU počeo penjati uz unutarnje stepenice dozivajući optuženika koji se nalazio na katu obiteljske kuće, dok je HU zadržao pored vrata GU, a optuženik je spuštajući se niz stepenice rekao "ne dirajte mi ćaću" i samo ga odgurnuo unatrag, dok s druge strane oštećeni ŠU i njegov sin HU navode da nisu nasilno ušli u kuću i da nije bilo nikakve komunikacije sa optuženikom, već da je optuženik istrčao u dvorište i iznenada s leđa zadao prvi ubod oštećeniku, a potom i dva s prednje strane, stoga dovodeći u vezu njihova suglasna kazivanja u tom dijelu, bez obzira na različiti opis međusobnog ponašanja te prigode, vijeće zaključuje da doista prvo nije došlo do verbalnog sukoba između optuženika i oštećenika pa je riječi "nakon verbalnog sukoba" ispustilo iz činjeničnog opisa optužnice.

12.1. No što se tiče daljnjeg slijeda događaja, odnosno utvrđenja jesu li oštećeni ŠU i njegov sin nasilno ušli u optuženikovu kuću, vijeće nije prihvatilo kao vjerodostojne i uvjerljive dijelove iskaza oštećenih HU i ŠU u odnosu na opis njihovog ponašanja po dolasku pred optuženikovu kuću i to u dijelu u kojem navode da nisu lupali po ulaznim vratima kuće, niti nasilno ušli u optuženikovu kuću i da su optuženikovog oca GU zatekli ispred kuće, budući da nemaju uporište u drugim dokazima izvedenim u postupku, odnosno fotografijama ulaznih vrata kuće optuženog JU na kojima su jasno vidljiva oštećenja i otisci cipela, kao i izbijena lajsna koja drži okvir vrata.

12.2. Osim toga, njihovi iskazi su dijelom proturječni kako sami za sebe tako i u međusobnoj vezi, i to iskaz oštećenog ŠU koji na raspravi ustrajno tvrdi da nije prilazio ulaznim vratima kuće, a u ranijem iskazu je kazao da je vidio optuženog JU koji se nalazio na stepenicama svoje kuće koji je potom otišao u neku od unutarnjih prostorija, što se s obzirom na položaj vrata i stepenica prema pregledanim fotografijama očevida ne može vidjeti iz dvorišta, pa kada je upitan da pojasni tu razliku, isti nije dao nikakvo obrazloženje već je kazao da se ne sjeća s obzirom na protek vremena.

12.3. Svjedok HU koji također tvrdi da nisu prilazili ulaznim vratima, za razliku od svog oca tvrdi da je optuženi JU iskočio iz kuće i kada je vidio njegovog oca NU, kazao je "Vidit ćeš sad", nakon čega se vratio se natrag u kuću i vratio s nožem kojim je s leđa uboo njegovog oca NU u stražnjicu koji je odlazio iz dvorišta i bio na udaljenosti od 30 metara od ulaznih vrata, dok sam oštećeni ŠU kaže da se to dogodilo na udaljenosti 5-6 metara.

12.4. S druge strane optuženik i njegov otac GU su u bitnome suglasno i podudarno opisivali taj dio inkriminiranog zbivanja, kao i ponašanje oštećenika i njegovog sina FU.

12.5. Tako optuženik kaže da je iako se nalazio na katu, čuo glasno lupanje po ulaznim vratima kuće i glasove FU i NU koji su vikali želeći ući u kuću kako bi se s njime obračunati. Kada je izišao na stepenište, vidio je kako njegov otac s unutarnje strane zadržava vrata, dok FU i ŠU s vanjske stane guraju vrata prema unutra, pri čemu su udaranjem po vratima izbili i letvicu koja drži okvir vrata, nakon čega ulaze u kuću. Istodobno je vidio i da je ocu krvava majica pa je mislio da su ga ozlijedili, a kada su uspjeli odgurnuti vrata i njegovog oca, ŠU se krenuo penjati prema njemu uza unutarnje stepenice kuće, dok je otac uspio zadržati FU. Tražeći nešto za obranu uzeo je nož-bajunetu koji mu se našao pri ruci, pa se krenuo spuštati niz stepenice govoreći NU da izlazi iz kuće, te se uspio spustiti skoro do dna stepenica i prvo odgurnuo NU prema natrag koji se pritom okrenuo leđima prema izlazu, nakon čega ga jednom rukom uhvatio za rame i nastavio gurati prema izlazu, prislonivši mu nož koji je držao u drugoj ruci na stražnjicu i tako ga nastavio gurati izvan kuće.

12.6. U prilog obrani optuženika da je ponašanje oštećenika doživio kao napad na sebe i oca govori i audio snimka dojave inkriminiranog događaja OKC od strane JU u kojoj navodi "vršio sam samoobranu…opasno je…počeli su mi mlatiti oca…razvalili su mi vrata…ja sam uzeo nož i iziša sam se braniti…sebe, oca i svoju kuću".

12.7. Optuženikov otac GU također navodi da su oštećenici došli vičući i da su lupali po ulaznim vratima, te je on pokušavao zadržati vrata da ne uđu u kuću, no da ga je ŠU odgurnuo ali ga nije udario, nakon čega su obojica ušli u hodnik, pri čemu je on uspio zadržati FU koji ga je zakrvavio po majici, dok je ŠU pozivao njegovog sina JU, koji je silazeći niz stepenice odgurnuo NU natrag, nakon čega su njih obojica izišli ispred kuće, koje njegove navode objektiviziraju utvrđena oštećenja na vratima, te činjenica što su na vanjskoj strani vrata i majici GU pronađeni tragovi krvi HU.

12.8. S obzirom na suglasna kazivanja optuženika i njegovog oca GU u tom dijelu, izuzev što GU navodi da nije vidio nož u ruci svog sina, vijeće zaključuje da se taj dio događaja odvijao na način kako to opisuju optuženik i njegov otac jer ih ocjenjuje kao životnije i logičnije a ujedno imaju i uporište u izvedenim dokazima, od opisa tog dijela zbivanja kakav su u svojim iskazima iznijeli oštećeni ŠU i njegov sin HU koje procjenjuje kao neistinite i usmjerene umanjivanju svog doprinosa inkriminiranom događaju.

12.9. Stoga dolaskom oštećenog ŠU i njegovog sina FU pred obiteljsku kuću okrivljenika, vikanjem i lupanjem, a potom i nasilnim ulaskom u njegovu kuću uz odguravanje optuženikovog oca, glasnim dozivanjem optuženika, a potom i penjanjem oštećenog ŠU uz stepenice prema njemu, vijeće smatra da je započeo napad na optuženika koji je imao pravo braniti se od izravno predstojećeg protupravnog napada.

12.10. No, imajući u vidu sadržaj obrane optuženika, trebalo je utvrditi je li njegovo ponašanje koje je uslijedilo bio jedini i neophodni način da od sebe odbije napad ŠU, odnosno kakve su bile mogućnosti obrane i je li se u zaštiti svog tjelesnog integriteta optuženik mogao braniti na drugi i manje opasan način, jesu li pri tome korišteno sredstvo, intenzitet i silina obrane bili razmjerni intenzitetu ostvarenog napada, pri čemu napadnuti mora izabrati onaj koji je za napadača blaži, a opet dovoljno siguran da ukloni istodobnu ili neposredno predstojeću opasnost. Obrana je samo ono ponašanje koje ima za posljedicu prestanak opasnosti jer ako se u postupku utvrdi da obrana nije bila razmjerna, radit će se o prekoračenju nužne obrane.

13. Na okolnost kvalifikacije i mehanizma nastanka ozljeda koje je zadobio oštećeni ŠU izjasnio se sudski vještak Alujević u pisanom nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2024. (listovi 176-180 spisa) i usmenom na raspravi održanoj 16. rujna 2024., u kojima je vještak zaključio da su sve ozljede, i to probod potkožja desne stražnjice, ubodno rezna rana lijevog pazuha s napuknućem drugog rebra i probod potkožja lijeve prednje strane prsnog koša, nanesene silom srednjeg intenziteta nožem – bajunetom, pri čemu je probod potkožja desne polovice stražnjice bio duljine 7 cm te je oštetio potkožje i masno tkivo, a usmjeren je od desno i dolje prema lijevo i gore. Isto tako je zaključio i za ubodno-reznu ranu lijevog pazuha, koja se nastavljala u ubodni kanal koji je na svom putu oštetio potkožje, mišićje te oštetio gornji dio drugog lijevog rebra. Drugi ubod, točnije probod potkožja prednje lijeve strane prsnog koša oštećenika je bio duljine 13 cm te je oštetio potkožje i mišićje, a usmjeren od lijevo i dolje prema desno i gore, te je vještak decidirano kazao da navedene ozljede nisu mogle nastati mahanjem noža lijevo desno jer se radilo o probodima kože gdje je oštrica – bajunet prodirala u tijelo smjerom svoje duže osovine, dok se kod reznih rana oštrica tangencijalno kreće površinom kože pri čemu dubina rezne rane ovisi o intenzitetu pritiska.

13.1. U odnosu na međusobni položaj optuženika i oštećenika, vještak je kazao da je oštećenik pri zadobivanju ozljeda lijevog pazuha i prednje lijeve strane prsnog koša mogao biti u stojećem položaju sučelice okrenut osobi koja mu je ozljedu zadala, dok je pri zadobivanju ozljede stražnjice mogao biti u stojećem položaju leđima okrenut prema osobi koja mu je ozljedu zadavala.

13.2. Vijeće je u cijelosti prihvatilo takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je stručno i argumentirano iznio svoja utvrđenja na koja utvrđenja u ovom postupku nije bilo nikakvih primjedbi.

13.3. Slijedom svega navedenog, vijeće nije imalo nikakve dvojbe da mehanizam nastanka ozljeda na strani oštećeniku kakav je u svom iskazu iznio optuženik nije moguć, odnosno da je postupao u dopuštenim granicama nužne obrane jer taj dio njegove obrane na uvjerljiv i egzaktan način pobijaju rezultati provedenog sudsko- medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića u pogledu primijenjene sile i načina zadavanja ozljeda, pa u tom dijelu obranu ocjenjuje kao neutemeljenu i usmjerenu na umanjivanje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

13.4. Stoga imajući na umu činjenična utvrđenja da je žrtva ŠU nepozvan došao do optuženikove kuće, lupao po vratima i galamio, nakon čega je nasilno i upao u kuću te krenuo uz unutarnje stepenice dozivajući optuženika, od kojeg izravno predstojećeg napada se optuženik obranio tako da je vidjevši oštećenika unutar kuće otišao po nož, nakon čega je sa povišenog položaja sa stepenica prvo odgurnuo oštećenika unatrag, pri čemu mu se oštećenik okrenuo leđima pa ga je nastavio gurati izvan kuće hvatanjem rukom za rame, vijeće smatra da se optuženik kritične zgode doista nalazio u situaciji nužne obrane, ali je te granice prekoračio jer radnja koju je poduzeo nakon toga u vidu ubadanja s leđa oštećenika u stražnjicu smjerom od dolje prema gore silom srednjeg intenziteta, po stavu ovog suda nije bila prijeko potrebna jer je napad oštećenika zaustavio odgurivanjem sa stepenica i guranjem rukom prema vratima.

13.5. Osim toga, nakon što su u takvom položaju izišli izvan kuće, činjenica što se oštećenik okrenuo sučelice prema optuženiku, pri čemu optuženik tvrdi da ga je počeo udarati šakama, iako to u postupku ničim nije dokazano jer prema fotografijama (označenim kao DSC_0700 do DSC_0714) koje su sačinjene prilikom očevida na optuženikovim tijelu nisu utvrđene nikakve ozljede, ogrebotine niti crvenilo koje bi zasigurno ostale da ga je oštećenik udarao šakama, stoga vijeće nije imalo nikakve dvojbe da se optuženik mogao uspješno obraniti udarcem rukom ili ponovnim odgurivanjem njegovog tijela. Ukoliko je goloruka žrtva i zamahivala rukama prema njemu, to očito nije bilo takvog intenziteta da bilo potrebno braniti se ubadanjem nožem. Optuženik nakon što je već uboo oštećenika nožem u stražnjicu, ponovno upotrjebljava nož-bajunet na način da istim ubada oštećenika još dva puta silom srednjeg intenziteta i to predio pazuha i prsa gdje se nalaze vitalni dijelovi dijela, iz čega proizlazi da je uporabio sredstvo i silu koja nije bila prijeko potrebna da od sebe otkloni opasnost.

13.6. Takve reakcije optuženika prema oštećeniku trebalo je sagledati u kontekstu strukture njegove ličnosti, koju je opisala sudska vještakinja psihijatrica dr. Milena Pernat u nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2024., u kojem je utvrdila da je optuženi JU osoba sa značajkama nestabilnosti, nezrelosti, sniženog praga tolerancije na frustraciju, impulzivnosti u strukturi osobnosti, poremećajem osobnosti sa mješovitim značajkama, kod kojeg su prisutni elementi emocionalne nestabilnosti i disocijalnosti u ličnosti. Kod takvih osoba nije rijetka zlouporaba psihoaktivnih sredstava i alkohola, kao i poremećaj u kontroli impulsa. S obzirom na utvrđene osobine ličnosti i konzumaciju alkohola (stanje pripitosti, koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,07 g/kg), utvrdila je da je optuženik zbog stanja ugroženosti bio u stanju afekta pa je njegova mogućnost shvaćanja postupaka i upravljanja njima bila bitno smanjena.

13.7. Dovodeći navedena utvrđenja u vezu sa karakterom uporabljenog sredstva, broja i lokacije zadavanja ozljeda te intenziteta uboda, vijeće smatra da je optuženik svojim postupanjem kritične prigode prekoračio granice nužne obrane jer je ta obrana bila intenzivnija od obrane koja je bila prijeko potrebna da se napad oštećenika odbije, čime su se u postupanju optuženog JU u cijelosti ostvarila obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11 i članka 21. stavak 3. KZ/11 počinjenog na štetu žrtve ŠU, za koje kazneno djelo je i proglašen krivim.

14. Sukladno tako utvrđenom činjeničnom stanju, izvršen je zahvat u činjenični opis djela iz optužnice na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a time i izmijene pravne kvalifikacije kaznenog djela.

15. Na okolnost ubrojivosti optuženika provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Mileni Pernat, a iz zaključka psihijatrijskog nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2024., utvrđeno je da optuženi JU ne boluje od duševne bolesti, trajnog ili prolaznog psihičkog poremećaja ili zaostalog duševnog razvitka, no radi se o osobi sa značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnog tipa (F 60.2). Kod optuženika nije dijagnosticirana zlouporaba ni ovisnost o psihoaktivnim supstancama ni alkoholu, stoga nije utvrdila indikacije za preporučivanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja. Obzirom na osobine ličnosti i konzumaciju alkohola u trenutku počinjenja kaznenog djela, utvrdila je da je kod optuženika mogućnost shvaćanja postupaka i upravljanja njima tempore criminis bila bitno smanjena, dakle navedena sastavnica krivnje održana.

15.2. Takav nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Mileni Pernat, vijeće je u cijelosti prihvatilo kao utemeljeno i stručno argumentirano jer je isti dan u skladu sa pravilima struke i pozitivnim zakonskim propisima, a ni stranke na isti nisu imale nikakvih primjedbi.

16. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju u granicama bitno smanjene ubrojivosti bio svjestan onoga što čini i da je pritom postupao sa izravnom namjerom da liši života oštećenog ŠU, uzimajući u obzir uporabljeno sredstvo (nož-bajunet) kojim tri puta ubada oštećenika silom srednje jakog intenziteta a pritom i lokaciju dva uboda (predio lijevog pazuha i prednja strana prsnog koša), koje je moglo dovesti do smrtne posljedice koju je htio, ali do nje nije došlo samo stjecajem okolnosti i pruženoj medicinskoj pomoći, pa je kazneno djelo ostalo u sferi pokušaja.

16.1. Iako ozljede koje je zadobio oštećeni ŠU predstavljaju lake tjelesne ozljede te opasnost za njegov život nije bila realna, sudski vještak dr. Alujević je zaključio da bi ubodi u područje pazuha napuknućem drugog rebra i prednje lijeve strane prsnog koša naneseni istim sredstvom i istim intenzitetom sile, ali nekim drugim smjerom, mogli dovesti i do teške, osobito teške ili pak teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom.

17. Optuženik je nesumnjivo bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, dok je s druge strane utvrđeno da je prekoračio granice nužne obrane, pa je nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, valjalo odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika kako bi shvatio neprihvatljivost i štetnost svog ponašanja, te se ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha kažnjavanja.

18. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna, po vrsti i mjeri, bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

18.1. Prije odluke o izricanju kazne, vijeće je prilikom odmjeravanja kazni za počinjeno kazneno djelo na strani optuženika kao olakotne okolnosti cijenilo njegove uredne osobne i obiteljske prilike, mlađu životnu dob od 27 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela a u vezi s time i smanjenu kritičnost i kontrolu vlastitog ponašanja (emocionalno je nezreo i nestabilan, sniženog praga tolerancije na frustraciju, impulzivan), činjenicu da je nakon počinjenih kaznenih djela sam pozvao policiju, doprinos samog oštećenika, izostanak težih posljedica kod oštećenika, te iako se radilo o kaznenom djelu za koje se progon vrši po službenoj dužnosti vijeće je olakotnim cijenilo i činjenicu što oštećenik nije bio zainteresiran za kazneni progon optuženika, kao i bitno smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenog djela.

18.2. Što se tiče otegotnih okolnosti, vijeće je optuženiku kao otegotne okolnosti cijenilo činjenicu njegove ranije kaznene osuđivanosti, odnosno da se radi se recidivistu koji je osuđivan za kazneno djelo s elementima nasilja počinjeno na sličan način (nožem) kao i kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret u ovom kaznenom postupku i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1067/2019 od 5. prosinca 2019. (koja je preinačena u odluci o sankciji presudom Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Kž-77/2020 od 30. travnja 2020.) zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. Isto tako, optuženik je ranije osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-1026/2018 od 12. veljače 2019., pa iako se u konkretnom slučaju radi o drugačijem kaznenom djelu, to ipak ukazuje da ni njegovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pozitivnim zakonskim normama i da ranija osuđivanost, pa ni kazna zatvora koju je izdržao nije preventivno utjecala na optuženika da uskladi svoje ponašanje sa pozitivnim zakonskim propisima.

18.3. Cijeneći sve navedene okolnosti i razloge, posebno činjenicu da je djelo ostalo na pokušaju i da je riječ o prekoračenju nužne obrane, odnosno da postoji dvostruki zakonski osnov za izricanje blaže kazne, vijeće je primijenilo odredbe o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11, no isto tako imajući u vidu jačinu povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra (života kao apsolutnog, prirodnog prava čovjeka), okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, te propisanu kaznu za ovo kazneno djelo, nema nikakve dvojbe kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom počinjenom kaznenom djelom, pa je vijeće optuženog JU za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, na temelju članka 110. u vezi članka 34. stavak 2. i članka 21. stavak 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

18.4. Vijeće ovako izrečenu kaznu zatvora procjenjuje primjerenom i upravo onom sankcijom koja može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo, smatrajući da izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

19. U konkretnom slučaju, sukladno članku 3. stavak 1. Kaznenog zakona, sud je prema optuženiku primijenio odredbe Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, 114/23, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

20. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku JU će se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 17. veljače 2025. pa nadalje.

20.1. Naime, iako je optuženik u ovom predmetu lišen slobode 16. veljače 2024., s obzirom da je prema rješenju suca izvršenja Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ik I-270/2025 od 12. svibnja 2025. utvrđeno da je optuženi JU boravkom u istražnom zatvoru i izdražavanjem kazne prije pravomoćnosti presude izdržao kaznu zatvora za kazneno djelo iz čl. 118. KZ/11 u trajanju od jedne godine u razdoblju od 16. veljače 2024. do 16. veljače 2025. prema presudi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-421/2024-4 od 26. veljače 2025. kojim je preinačena ranija presuda ovog suda, to mu za kazneno djelo koje je predmet ovog postupka istražni zatvor teče od 17. veljače 2025.

21. S obzirom da žrtva-oštećeni ŠU u ovom postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev, to vijeće nije odlučivalo o istome.

22. U odnosu na vojni nož - bajunetu koji je bio sredstvo počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog JU je trajno oduzet nož – bajuneta dužine 25 cm, koji je pronađen na licu mjesta prilikom provođenja očevida Postaje granične policije Imotski broj K-44/2024 od 17. veljače 2024., a koji predmet će se a koji će se na temelju članka 79. stavak 6. KZ/11 po pravomoćnosti presude uništiti.

23. Na kraju valjalo je odlučiti i o troškovima nastalim u ponovljenom dijelu postupka, pa je vijeće na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženog JU obvezalo na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.225,52 (devet tisuća dvjestodvadesetpet eura i pedesetdva centa) eura, od čega se iznos od 9.104,52 eura odnosi na troškove provedenog biološkog vještačenja, iznos od 21,00 eura se odnosi na putne troškove svjedoka, dok iznos od 100,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude vodeći pritom računa o obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika koji iako nije zaposlen, živi u vlastitom stanu, prihode ostvaruje iznajmljivanjem, nema zakonske obveze uzdržavanja, te imajući u vidu složenost postupka u vidu broja održanih rasprava, stoga plaćanjem troškova postupka u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

U Splitu 29. svibnja 2025.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- optuženiku JU (putem Uprave Zatvora u Splitu)

- branitelju optuženika Jakši Cvitkoviću, odvj. u Splitu

- Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- u spis