REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1997/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja GK iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Uzur, odvjetnik u Zagrebu, Nova cesta 82, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na privremenu nesposobnost za rad, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja/oglašavanja ništavim rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/24-01/131, URBROJ: 338-01-06-05-24-07 od 9. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/24-01/131, URBROJ: 338-01-06-05-24-07 od 9. listopada 2024., odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin (sada Područne ustrojstvena jedinica Pazin) KLASA: UP/I-502-04/24-01/45, URBROJ: 338- 18-02-24-04 od 13. kolovoza 2024., a kojim rješenjem je utvrđena opravdanost prestanka privremene nesposobnosti za rad ovdje tužitelja sa danom 15. kolovoza 2024., utvrđena na temelju ocjene ovlaštenog kontrolora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u skladu s nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka KLASA: UP/I-502-04/24-01/45, URBROJ: 338-18-02 od 1. kolovoza 2024.

1.1. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/24-01/131, URBROJ: 338-01- 06-05-24-07 od 9. listopada 2024., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-04/24-01/45, URBROJ: 338-18-02-24-04 od 13. kolovoza 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 20. studenoga 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, kako u cijelosti osporava stručno medicinsko mišljenje Liječničkih povjerenstva oba stupnja Zavoda od 1. kolovoza 2024. i 7. listopada 2024. istaknuvši, da nigdje u nalazima tužitelja ne piše da je status lokomotornog sustava kompenziran, a u trenutku donošenja osporavanog rješenja da medikamentozna terapija uključuje osam različitih lijekova koju tužitelj konzumira, a koju terapiju nije izabrani doktor propisivao samostalno, već po preporuci specijalista anesteziologa iz Anesteziološke ambulante za bol i specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije Istarskih domova zdravlja, a što se vidi iz specijalističkog nalaza Opće bolnice Pula, Odjela za anesteziju i intenzivno liječenje, Anesteziološke ambulante za bol od 20. siječnja 2022. i specijalističkog nalaza Istarskih domova zdravlja, fizikalne medicine i rehabilitacije-Labin od 4. ožujka 2024. Napomenuo je, da je nakon zaprimanja osporavanog rješenja tuženika, tužitelj 31. listopada 2024. obavio specijalistički pregled u Ambulanti za neurokirurgiju te da ga je specijalist neurokirurg uputio da se javi na pregled nakon što načini MR snimak LS kralježnice, a istovremeno mu je propisao terapiju Zaldiar 3x1 do 3x2 tbl, iz čega je razvidno, da je specijalist neurokirurg propisao tužitelju povećanje terapije protiv bolova, s dotadašnjih 1 tablete na dan na 1-2 tablete, tri puta na dan. Nastavno, tužitelj u tužbi citira definiciju pojma „liječenje ili terapija“, pojašnjava što je „Romberg test“ i značenje riječi „kompenzirati“ kao i što je „aktivno liječenje“. S tim u svezi tvrdi da pravo na naknadu plaće (bolovanje) ima osoba koja je privremeno nesposobna za rad zbog bolesti ili ozljede te za isto nije uvjet nikakvo liječenje, a kamoli vrsta liječenja. Istaknuo je, da je tuženik propustio navesti da je tužitelj samo u 2023. primio parenteralnu terapiju (intramuskularnu, potkožnu injekciju) u još 2 navrata po 3 dana, jednaku kakva je propisana 15. prosinca 2023., a koja se sastojala od Ketonala, Normabela i Dexamethasona amp., odnosno da je istu primio i 13. travnja 2023., 14. travnja 2023., i 15. travnja 2023., te dane 19. listopada 2023. 20 listopada 2023. i 21. listopada 2023, a prije tih injekcija bila mu je propisana terapija tabletama, dok je ranijih godina primao parenteralnu terapiju, a što je razvidno iz zdravstvenog kartona tužitelja. Ukazao je, da tužitelj nikad nije tvrdio da traži odobrenje privremene nesposobnosti za rad zato što čeka MR ili neki pregled, već zato što trpi bolove zbog bolesti. Tvrdi da vrsta liječenja i terapije niti liječenje uopće nisu uvjet za ostvarenje prava na privremenu nesposobnost za rad. Stoga tužitelj smatra da tuženik neosnovano tvrdi da tužitelj nema pravo na priznanje privremene nesposobnosti za rad jer samo "čeka dijagnostičku obradu ili pregled specijaliste“. Dodaje da je 2014. privatno napravio MR kralježnice u specijalnoj bolnici Sveta Katarina u Zagrebu i već su mu tada utvrđena oštećenja kralježnice, a za pretpostaviti da je od tada stanje pogoršano, dok Liječnička povjerenstva pa ni tuženik nijednom riječju nisu spomenuli sadržaj ni značenje MR-a iz 2014. Tužitelj je po zanimanju pčelar te ima OPG s oko 400 košnica, što je izuzetno fizički opterećujući posao, uključuje dizanje dijelova košnica koje teže i do 40 kg te dizanje cijelih košnica koje teže između 80-120 kg, pregledavanje košnica u pognutom položaju, prijevoz košnica noću, vrcanje meda i dr., a također da je iz liječničkog kartona tužitelja razvidno da tužitelj unatoč tako jakim bolovima nikad nije prije tražio utvrđenje privremene nesposobnosti za rad. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio da se u ovom upravnom sporu izvrši uvid u zdravstveni karton tužitelja, kao i da se provede vještačenje po neovisnom sudskom vještaku na okolnost privremene nesposobnosti za rad tužitelja, te uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja. Naposljetku, tužitelj je naveo da je prvostupanjskim rješenjem utvrđena mu opravdanost prestanka privremene nesposobnosti za rad s 15. kolovozom 2024., a tužitelj je prvostupanjsko rješenje primio 21. kolovoza 2024. pa je tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv tog prvostupanjskog rješenja od 13. kolovoza 2024. istaknuo, da nije mogao postupiti po izreci prvostupanjskog rješenja i vratiti se na posao 16. kolovoza 2024., kada je prvostupanjsko rješenje te primio 21. kolovoza 2024. te je mogao postupiti po istom najranije 22. kolovoza 2024., čime da je povrijeđena odredba članka 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, i 110/21 u nastavku teksta ZUP.) Također, je naveo da nije točno da je Liječničko povjerenstvo Zavoda 1. kolovoza 2024. upoznalo tužitelja s činjenicom da ima namjeru priznati privremenu nesposobnost za rad zaključno do 15. kolovoza 2024., jer je nalaz mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Zavoda od 1. kolovoza 2024. tužitelj prvi put primio 21. kolovoza 2024. kao prilog rješenju prvostupanjskog tijela od 13. kolovoza 2024., a što je razvidno iz dostavnice tog rješenja, pa štogod da je Liječničko povjerenstvo Zavoda usmeno i reklo tužitelju, da nije od pravnog značenja i ne može se po tome postupiti niti može imati pravne posljedice. Također, naveo je, da je i izreka osporavanog rješenja tuženika nejasna i proturječna obrazloženju, da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne sadrži sve propisane dijelove, jer u istom nisu ocijenjeni svi žalbeni navodi tužitelja izjavljeni protiv prvostupanjskog rješenja, čime tužitelj ukazuje na povredu odredbe iz članka 98. stavak 5. ZUP-a.

1.2. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 9. listopada 2024., uz nadoknadu troškova upravnog spora, podredno da se oglasi ništavim osporavano rješenje tuženika od 9. listopada 2024., uz nadoknadu troškova upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda od 23. prosinca 2024. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 19. veljače 2025. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, predloženih dokaznih prijedloga i tužbenog zahtjeva.

4. U ovom upravnom sporu 20. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice (supruge) tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine broj 36/24, u nastavku teksta ZUS“), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer su odlučne činjenice u ovom upravnom sporu medicinske prirode, te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka, dok je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu na okolnost opravdanosti prestanka privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 15. kolovoz 2024. pa je naloženo tužitelju da u roku od 10 dana na račun ovog suda, uplati predujam u iznosu od 500,00 EUR, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja.

5. U podnesku zaprimljenim pred ovim Sudom 28. veljače 2025. tuženik je naveo da tužitelj boluje od kronične degenerativne bolesti lumbosakralne kralježnice koja je progresivno degenerativna bolest i s vremenom se pogoršava te da takva bolest dovodi do postupnog ograničavanja u svakodnevnim aktivnostima koje s vremenom postaju sve teže izvedive te je potrebna prilagodba svakodnevnih aktivnosti kako bi se spriječilo pogoršanje kliničke slike, odnosno kako bi se spriječila akutizacija simptoma kronične bolesti kralježnice, a u trenutku akutizacije kronične degenerativne bolesti kralježnice, potrebno je liječenje i mirovanje kako bi se ublažila klinička slika i omogućio povratak svakodnevnim aktivnostima te osim medikamentozne terapije koja s vremenom kod takve dijagnoze bolesti postaje gotovo svakodnevna, u trenutku akutizacije, provodi se i parenteralna terapija, fizikalna terapija, akupunktura ili čak na indikaciju neurokirurga i kirurško liječenje. Za vrijeme liječenja akutizacije lumosakralnog sindroma, svakako je medicinski indicirana privremena nesposobnost za rad koja je kod tužitelja trajala od 15. prosinca 2023. do 15. kolovoza 2024. za vrijeme koje je tužitelju propisivana medikamentozna terapija, uz koju je primio jednu parenteralnu terapiju te od 2. do 17. srpnja 2024. provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, a na pregledu Kontrolora Zavoda 12. srpnja 2024. te na pregledu kod Liječničkog povjerenstva Područne službe Pazin 1. kolovoza 2024. utvrđen je kompenzirani status lokomotornog sustava bez akutnog motoričkog ili neurološkog deficita, a tužitelj aktualno nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja (ambulantnu fizikalnu terapiju, ambulantu za bol, parenteralnu terapiju od strane izabranog doktora) radi kojega bi bila potrebna pošteda od posla, zbog čega je Liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika suglasno sa zaključivanjem privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 15. kolovoza 2024. po dijagnozi M54.1 i M54. Naposljetku, tuženik je naveo ako tužitelj smatra da je zbog kronične degenerativne bolesti kralježnice tužitelj spriječen obavljati poslove svog radnog mjesta pčelara, jer bi mu se radom moglo pogoršati stanje, onda svoja prava mora zatražiti od strane mirovinskog osiguranja, jer se privremena nesposobnost za rad ne koristi kako bi se spriječila akutizacija kronične degenerativne bolesti kralježnice, već se koristi za liječenje akutizacije kronične degenerativne bolesti kralježnice. Stoga je Liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika u potpunosti ostalo kod nalaza, mišljenja i ocjene od 7. listopada 2024. i očitovanja od 6. prosinca 2024. u kojima je utvrđeno da je kod tužitelja na dan 15. kolovoza 2024. status lokomotornog sustava bio kompenziran bez akutnog motoričkog ili neurološkog deficita, zbog čega je isto suglasno sa zaključivanjem privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 15. kolovoza 2024. po dijagnozom M54.1 i M54. Tužitelj da od 16. kolovoza 2024. nije više koristio privremenu nesposobnost za rad po niti jednoj dijagnozi bolesti te je u razdoblju od 16. kolovoza 2024. do 21. veljače 2025. obavio pregled neurokirurga 31. listopada 2024. te nije evidentirano da bi obavljao preglede kod bilo kojeg liječnika specijaliste, niti liječenje. Naposljetku, tuženik je naveo da je tužitelj tijekom provedbe postupka 1. kolovoza 2024. bio pregledan od strane Liječničkog povjerenstva Zavoda te upoznat s činjenicom da će nastupiti uvjeti za zaključenje njegove privremene radne nesposobnosti s danom 31. srpnja 2024. po dijagnozi bolesti M54.1 , a s kojom ocjenom se suglasilo Liječničko povjerenstvo Zavoda 1. kolovoza 2024., a tužiteljeva privremena nesposobnost za rad će biti zaključena s odmakom od dva tjedna do 15. kolovoza 2024. (po dijagnozi M54.) i upravo je tužitelj s navedenom okolnosti bio upoznat i zatražio izdavanje rješenja o istom.

6. Tužitelj je uz podnesak od 4. ožujka 2025. dostavio presliku uplatnice s osnova predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 500,00 eura, nakon čega je na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 6. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po vještaku doc. prim. dr. sc. Deanu Girotto, dr. med. neurokirurgu iz Krka, Omišalj, sa zadaćom da nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te po potrebi pregleda tužitelja utvrdi, je li nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. listopada 2024. i dopuna istog od 21. veljače 2025. ispravna, je li pravilno prvostupanjskim rješenjem od 13. kolovoza 2024. tužitelju zaključena privremena nesposobnost za rad s danom 15. kolovoza 2024., odnosno je li tužitelj na dan 16. kolovoza 2024. bio radno sposoban.

7. U nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog Suda 25. travnja 2025., vještak doc. prim. dr. sc. Deana Girotto, dr. med. neurokirurg, stalni sudski vještak utvrdio je, da je tužitelj rođen 1978. godine i po zanimanju je pčelar te je zbog bolnog sindroma leđa sa širenjem u desnu nogu liječen po specijalistima konzervativno. Uvidom u presliku zdravstvenog kartona tužitelja od 7. siječnja 2008. do 23. rujna 2024. vještak je utvrdio da tužitelj nije imao povredu i ozljedu kralježnice sličnog karaktera, osim već navedenih smetnji bolnih leđa i vrata te je liječen konzervativno.

7.1. Vještak se složio s nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva oba stupnja Zavoda da čekanje na dijagnostičku obradu ili pregled specijalista nije medicinska indikacija za korištenje privremene radne nesposobnosti, a pogotovo što tužitelj od 18. srpnja 2024. do 15. kolovoza 2024. nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja, već je bio na bolovanju i koristio propisanu medikamentoznu terapiju, uz pojašnjenje da je cilj privremene nesposobnosti za rad osposobiti bolesnika da se vrati na svoje radno mjesto gdje nastavlja rad u okvirima svojih mogućnosti, a s obzirom da specijalist neurokirurg po učinjenom pregledu tužitelja 31. listopada 2024. nije indicirao poštedni tretman uz privremenu radnu sposobnost, niti operacijsko liječenje, unatoč zaostalom bolnom sindromu uz kompenzirani lokomotorni sustav nakon obavljanja medikamentozne i fizikalne terapije, tužitelj je bio kompenziranog kliničkog statusa i sposoban se vratiti na svoje radno mjesto te obavljati svoj posao, a bolest po predmetnim dijagnozama M54.1 i M54 bol u leđima i radikulopatija spada u najšire bolesti današnje populacije i danas već zahvaća daleko mlađu populaciju zbog načina življenja i rada.

7.2. Prema medicinskom kartonu kod tužitelja su smetnje započele 2013. i 2014. godine kada je unatoč konzervativnoj terapiji morao učiniti MR gdje tužitelj ima početni razvoj osteodegenerativnih promjene cijele LS kralježnice i kroz godine dolazi do progresije, što je bilo za očekivati na osnovu poslove koje obavlja, tako da je od početka tužitelj liječen konzervativno analgetskom terapijom po preporuci ambulante za bol, a potom i fizikalnom terapijom po fizijatru, a od strane LOM utvrđena je predmetna privremena nesposobnost za rad zbog treće reakutizacije boli u istoj godini pa zaključno vještak navodi da je predmetno oboljenje zbog kronične naravi trebalo imati privremenu nesposobnost za rad kako je i procijenilo LOM te nije trebalo produživat zbog dogovorenih specijalističkih pregleda zakazanim MRI LS kralježnice, već je zbog navedenog i samog oboljenja potrebno prilagoditi svakodnevne aktivnosti i poslove koje radi na radnom mjestu, a time smanjiti mogućnost reakutizacije jačeg bolnog sindroma, zbog čega je vještak u potpunosti suglasan s mišljenjem Kontrolora i Liječničkog povjerenstva oba stupnja Zavoda zbog prekida privremene nesposobnosti za rad tužitelja, jer je tužitelj bio sposoban u ograničenim okolnostima nastaviti posao na svom radnom mjestu, a prvenstveno što nije provodio nikakvo aktivo liječenje bolesti zadnjih tjedana. Stoga vještak smatra da je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. listopada 2024. i dopuna istog od 21. veljače 2025.( kao drugostupanjskog tijela vještačenja Zavoda) ispravna, pravilna te medicinski i stručna utemeljena prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno da je pravilno donesen pravorijek o prekidu privremene nesposobnosti za rad tužitelja, jer je tužitelj na dan 16. kolovoza 2024. bio prema kliničkom pregledu Kontrolora Liječničkog povjerenstva u kompenziranom statusu i bez neurološkog deficita. S time je bio ograničeno sposoban uz već dobivenu medikamentoznu terapiju za nastavak rada na poslovima u okviru mogućosti kojima se mogao prilagoditi na uvjete rada na svom radnom mjestu.

8. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 14. svibnja 2025. tuženik je naveo da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka od 23. travnja 2025. koji da je u cijelosti potvrdio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

9. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 20. svibnja 2025. tužitelj je očitujući se na podnesak tuženika te nalaz i mišljenje vještaka ustrajao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

10. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 22. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika te vještaka, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Tužitelj se protivio nalazu i mišljenju vještaka od 25. travnja 2025., dok tuženik nije iznio primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje je tužitelj iznio u svezi istog. Na istom ročištu za raspravu vještak je odgovarajući na pitanja opunomoćenice tužitelja naveo da je tužitelj znao da je ograničeno sposoban obavljati poslove svog radnog mjesta te je stoga trebao biti upućen na Komisiju radi procjene radne sposobnosti pri HZMO, jer smatra da posao pčelara za tužitelja nije, međutim da tužitelj sa ovakvim smetnjama koje su bile navedene u vrijeme predmetnog spora nisu zahtijevale daljnje liječenje, jer je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrdilo kompenzirani status, što znači da tužitelj nije izliječen ali je kompenzirano stanje, odnosno da je stanje poboljšano bez akutnog, motoričkog i neurološkog deficita, a što je uvjet za prekid privremene radne sposobnosti, a u prilog tome da govori činjenica da u vrijeme od 18. srpanja do 15. kolovoza 2024. nije provedena nikakva aktivna terapija liječenja tužitelja osim povremene medikamentozne analgetske terapije. Vještak navodi da se tužitelju ne preporuča raditi teže fizičke poslove koji opterećuju kralježnice, a što je vjerojatno tužitelju preporučio i liječnik opće medicine. Naposljetku, vještak je istaknuo da obzirom na sadašnji klinički status i na osnovu nalaza Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda smatra da je u doba prekida bolovanja klinički status tužitelja bio bolji u odnosu na sadašnji te je dodao da osteodegerativne promjene nastaju s obzirom na biološku dob i mogu biti u progresiji kod određenih osoba koje imaju teže fizičke poslove, a također neadekvatno se liječe i nastavljaju raditi bez obzira da li imaju smetnje ,a sami nalaz liječnika opće medicine u predmetu nije pokazao da se tužitelj javljao češće zbog smetnji, već samo u vremenskom razdoblju predmetnog slučaja gdje je imao zadnje nalaze 2015.,a od 2015. do 2022. nije imao nalaz specijaliste koji bi utvrdio progresiju kliničkih smetnji zbog navedenih osteodegerativnih promjena.

11. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

12. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj od 7. travnja 2018. obvezno zdravstveno osiguran prema odredbi članka 7. stavka 1. tč. 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 u nastavku teksta ZOZO), kao osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, osobe koje samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost, te osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nisu osigurani po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu. Utvrđeno je, da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 15. prosinca 2023. prema dijagnozi bolesti šifre M54.1, odnosno od 1. kolovoza 2024. osnovom dijagnoze bolesti šifre M54, da je u postupku pribavljeno stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Rijeka od 1. kolovoza 2024. u kojem je utvrđena suglasnost s ocjenom kontrolora Zavoda o zaključenju privremene nesposobnosti za rad tužitelju, ali s odmakom od dva tjedna do 15. kolovoza 2024 prema dijagnozi šifre M54.1 te na temelju pisanog zahtjeva tužitelja od 17. srpnja 2024. za izdavanje pisanog rješenja nezadovoljan odlukom o utvrđenju prestanka privremene nesposobnosti za rad, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 13. kolovoza 2024., kojim se utvrđuje opravdanost prestanka privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 15. kolovoza 2024., utvrđene na temelju ocjene ovlaštenog kontrolora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a u skladu s nalazom mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka od 1. kolovoza 2024. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio 4. rujna 2024. tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 9. listopada 2024. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 13. kolovoza 2024., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. listopada 2024. koje je utvrdilo, nakon uvida u priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju tužitelja da je izabrani doktor 15. prosinca 2023. utvrdio privremenu radnu nesposobnost tužitelja zbog akutizacije i bolova u križima te mu je propisana parenteralna terapija kroz tri dana, da je tužitelj od preporučene tri, primio samo jednu parenteralnu terapiju 15. prosinca 2023., da je 4. ožujka 2024. obavio pregled fizijatra zbog duže vrijeme prisutnih tegoba u križima sa širenjem prema desnom kuku, povremeno i prema lijevom kuku, tegobe i sa vratnom kralježnicom, kada je preporučeno učiniti MR LS konzultaciju neurokirurga i fizikalnu terapiju, da je od 2. do 17. srpnja 2024. obavio ambulantnu fizikalnu terapiju zbog bolova u križima, da je na pregledu kontrolora Zavoda 12. srpnja 2024. i Liječničkog povjerenstva PS-Pazin 1. kolovoza 2024. utvrđen kompenzirani status lokomotornog sustava bez akutnog motoričkog ili neurološkog deficita, da je tužitelj u žalbi naveo da je naručen na MR LS kralježnice 27. ožujka 2025., a na pregled neurokirurga 31. listopada 2024., da čekanje na dijagnostičku obradu ili pregled specijaliste nije medicinska indikacija za korištenje privremene radne nesposobnosti te da tužitelj od 18. srpnja 2024. do 15. kolovoza 2024. nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja već je izabrani doktor propisivao medikamentoznu terapiju, slijedom čega je Liječničko povjerenstvo direkcije Zavoda suglasno sa zaključivanjem privremene nesposobnosti za rad tužitelja započete 15. prosinca 2023. sa danom 15. kolovoza 2024. pod dijagnozom M54.1 i M54, jer je status lokomotornog sustava utvrđen na pregledima 12. srpnja 2024. i 1. kolovoza 2024. bio kompenziran, bez akutnog motoričkog ili neurološkog deficita, a tužitelj od 18. srpnja 2024. pa nadalje, pa tako niti na dan 15. kolovoza 2024., nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja.

13. Dakle, u predmetnom upravnom sporu sporno je, je li pravilno/opravdano prvostupanjskim rješenjem zaključena tužitelju privremena nesposobnost za rad s danom 15. kolovoza 2024,. odnosno je li tužitelj bio radno sposoban na dan 16. kolovoza 2024. i na navedenu okolnost provedeno je medicinsko vještačenje, dok nije sporno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 15. prosinca 2023. prema dijagnozi bolesti šifre M54.1 i prema uzroku, A0 - bolest, da je 12. srpnja 2024. ovlašteni kontrolor Zavoda provodeći kontrolu privremene nesposobnosti za rad tužitelja utvrdio da su nastupili uvjeti za zaključenjem iste tužitelju s danom 31. srpnja 2024., a nakon čega je tužitelj osnovom te stručno medicinsko ocjene kontrolora Zavoda, postavljenim zahtjevom od 17. srpnja 2024. zatražio izdavanje rješenja o istom, kao i da se privremena nesposobnost za rad tužitelju nastavila voditi do 15. kolovoza 2024. ali ne prema dijagnozi bolesti M54.1, već M54, a radi se o dijagnozama koje pripadaju istoj skupini bolesti prema MKB klasifikaciji te za navedeno razdoblje tužitelju je izdano Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na temelju nalaza, mišljenja i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Rijeka od 1. kolovoza 2024., slijedom čega je doneseno prvostupanjsko rješenje od 13. kolovoza 2024. kojim je odlučeno o zaključenju tužitelju privremene nesposobnosti za rad s danom 15. kolovoza 2024.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Mjerodavne odredbe Zakona citirane su na stranici drugoj i trećoj obrazloženja osporavanog rješenja tuženika te su stranke upoznate s istima slijedom čega ih ovaj Sud neće posebno citirati, već se stranke upućuje na iste.

16. U svezi navoda tužitelja iz tužbe vezanim uz saznanje prestanka privremene nesposobnosti za rad ukazuje se tužitelju da je isti bio upoznat s činjenicom da je provedena kontrola njegove privremene nesposobnosti za rad i da je ovlašteni kontrolor tom prilikom utvrdio da su ispunjeni uvjeti za utvrđivanje prestanka privremene nesposobnosti za rad s danom 31. srpnja 2024., dok je nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Zavoda od 1. kolovoza 2024. zatraženim tijekom provedbe prvostupanjskog postupka utvrđena suglasnost za prethodno donesenom ocjenom kontrolora Zavoda za zaključenje privremene nesposobnosti za rad tužitelju, ali s odmakom od dva tjedna do 15. kolovoza 2024. prema dijagnoze šifre M54 (Bol u leđima/dorzalgija), odnosno Liječničko povjerenstvo je unatoč suglasnosti s ocjenom kontrolora Zavoda o zaključenju privremene nesposobnosti za rad tužitelju s danom 31. srpnja 2024., ipak odlučilo da tužitelju privremena nesposobnost za rad bude zaključena s odmakom od dva tjedna do 15. kolovoza 2024. i to iz razloga možebitnog obavljanja pregleda MR od strane istog u tom razdoblju.

17. Time je zapravo nastavljeno vođenje privremene nesposobnosti za rad tužitelju do 15. kolovoza 2024. ali ne prema dijagnozi bolesti M54.1 (Radikulopatija / lumbosakralni sindrom) već M54, a radi se o dijagnozama koje pripadaju istoj skupini bolesti prema MKB klasifikaciji i u svezi čega je tužitelju izdano Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad i o čemu je tužitelj imao saznanja, jer je tužitelju izabrani liječnik izdao Izvješće o privremenoj nesposobnosti spriječenosti za rad za razdoblje od 1. kolovoza do 15. kolovoza 2024. i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i to unatoč prethodno provedenoj kontroli od strane kontrolora Zavoda kojom prilikom je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za utvrđivanje prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad s danom 31. srpnja 2024. te u skladu s čime je trebao postupiti tužitelj u odnosu na svoje mjesto rada, budući je utvrđena njegova radna sposobnost danom 16. kolovoza 2024.

18. Da je tužitelj bio upoznat sa svim prethodnim istaknutim vezano za zaključenje privremene nesposobnosti za rad s danom 31. srpnja 2024., razvidno je iz činjenice da je tužitelj zahtjevom od 17. srpnja 2024. zatražio izdavanje pisanog rješenja o istom, dok je izdano rješenje o zaključenju privremene nesposobnosti za rad ne odgađa njegovo izvršenje sukladno članku 125. st. 2 ZOZO.

19. Imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 1. točke 3. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrdilo je, da je izabrani doktor 15. prosinca 2023. utvrdio privremenu radnu nesposobnost zbog akutizacije bolova u križima, te mu je propisana parenteralna terapija kroz tri dana, ali je tužitelj od preporučene tri, primio samo jednu parenteralnu terapiju 15. prosinca 2023.,a u razdoblju od 2. do 17. srpnja 2024. obavio je ambulantnu fizikalnu terapiju zbog bolova u križima, te je na pregledu kontrolora Zavoda 12. srpnja 2024. i Liječničkog povjerenstva PS Pazin dana 1. kolovoza 2024. kod tužitelja utvrđen kompenzirani status lokomotornog sustava bez akutno motoričkog i neurološkog deficita, a uz navedeno obzirom na datume naručivanja na obavljanje pretraga MR LS kralježnice za dan 27. ožujka 2025. i pregleda kod specijalista neurokirurga 31. listopada 2004. istaknuto je, da čekanje na dijagnostičku obradu ili pregled specijaliste nije medicinska indikacija za korištenje privremene radne nesposobnosti te se zaključno navodi da tužitelj u razdoblju od 18. srpnja 2024. do 15. kolovoza 2024. nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja, dok je liječnik propisivao medikamentoznu terapiju.

20. Obzirom da je tužitelj dostavio uz tužbu specijalističke nalaze, to je tuženik u tijeku ovog upravnog spora zatražio dopunski nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. prosinca 2024. iz kojeg proizlazi da je tužitelj od 16. kolovoza 2024. do danas obavio pregled neurokirurga 31. listopada 2024. koji je potvrdio ocjenu od 7. listopada 2024., odnosno utvrdio je uredne testove grube motorne snage na donjim ekstremitetima - nogama što znači da nema motoričkog deficita, da nema patoloških refleksa i da su očuvane voljne kontrole sfinktera, a sve to zajedno ukazuje da je status lokomotornog sustava motorički neurološko kompenziran, a što znači odsustvo akutnog motoričkog ili neurološkog deficita.

21. S tim u svezi valja ukazati tužitelju da je cilj privremene nesposobnosti za rad osposobiti osiguranu osobu da se vrati na radno mjesto gdje će moći nastaviti raditi u okvirima svojih mogućnosti te je zaključno Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda zaključilo, da zaostala bolnost uz kompenzirani status lokomotornog sustava nije medicinska indikacija za privremenu nesposobnost za rad. Fizikalna terapija je završila 17. srpnja 2024., indikacija za operacijsko liječenje nije postavljena, stoga Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je u cijelosti ostalo kod nalaza mišljenja i ocjena od 7. listopada 2024. uz napomenu, da je utvrđivanje početka i dužine trajanja privremene radne nesposobnosti u nadležnosti izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koje ako u bilo kojem trenutku utvrdi ponovno pogoršanje zdravstvenog stanja, može utvrditi novu privremenu radnu nesposobnost, dok je predmet ovog postupka konkretan dan 15. kolovoza 2024. kada je status lokomotornog sustava kod tužitelja bio kompenziran, a to ne znači da se nakon toga stanje ne može ponovno pogoršati, što je u nadležnosti izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite.

22. Imajući u vidu da je i stalni sudski vještak potvrdio nalaz mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. listopada 2024. i dopunu istog od 3. prosinca 2024. te utvrdio opravdanost prestanka privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 15. kolovoza 2024., odnosno da je utvrdio da je tužitelj na dan 16. kolovoza 2024. bio radno sposoban, to je ovaj Sud u cijelosti prihvatio nalaz mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 7. listopada 2024., jer je sastavljen u skladu s pravilima struke obrazložen te dodatno pojašnjen na ročištu održanom kod ovog suda 22. svibnja 2025., na kojem je vještak otklonio sve primjedbe tužitelja odgovorivši na pitanja Suda i opunomoćenice tužitelja, a kojom prilikom je vještak ponovio da se slaže s nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da čekanje na dijagnostičku obradu ili pregled specijaliste nije medicinska indikacija za korištenje privremene radne nesposobnosti, a pogotovo što tužitelj nije od 18. srpnja 2024. do 15. kolovoza 2024. provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja, već je bio na bolovanju i koristio propisanu medikamentoznu terapiju pa je stoga u potpunosti vještak suglasan s mišljenjem Kontrolora i Liječničkog povjerenstva oba stupnja Zavoda zbog prekida privremene radne nesposobnosti, jer je tužitelj bio sposoban u ograničenim okolnostima nastaviti posao na svom radnom mjestu, a prvenstveno što nije vodio nikakvo aktivno liječenje bolesti zadnjih tjedana te se sama privremena radna nesposobnost ne koristi zbog sprječavanja eventualnih pogoršavanja, već samo za liječenje akutizacije postojećeg degenerativnog oboljenja kralježnice, a to potvrđuje i činjenica da i sam specijalist neurokirurg nije postavio indikaciju za eventualno operacijsko liječenje, kao i preporuku za upućivanje na IK zbog dotičnog oboljenja koje bi moglo dovesti do većeg pogoršanja zdravlja koje se može desiti kod obavljanja težih poslova, a tužitelj je na dan 16. kolovoza 2024. bio prema kliničkom pregledu S i Liječničkog povjerenstva u kompenziranom statusu i bez neuroloških deficita. S time je bio ograničeno sposoban uz već dobivenu medikamentoznu terapiju za nastavak rada na poslovima u okviru mogućnosti kojima se mogao prilagoditi na uvjete rada na svom radnom mjestu.

23. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1.ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

24. Također, ukazuje se tužitelju da nije ispunjen niti jedan uvjet iz odredbe članka 128. ZUP-a za oglašavanje rješenja ništavim.

25. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo niti na nadoknadu troškova upravnog spora sukladno članku 147. u svezi s člankom 148. stavak 1. ZUS-a.

U Rijeci 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Uzuru, odvjetniku u Zagrebu, Nova cesta 82

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb,

Margaretska 3