Poslovni broj: Gž R-10/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, kojeg zastupa FŽ, dipl.iur., zaposlenica tuženika, protiv tuženika ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić — ŽŽ & partneri, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5260/2021-8 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5260/2021-8 od 15. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.607,64 eura/ 223.078,79 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate. (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima sadržanom u toj presudi naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 177,99 eura/1.340,39 kuna, u roku od 15 dana (točka II. izreke)

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za povrat stečenog bez osnove u iznosu od 29.607,64 eura/ 223.078,79 kuna, za koji tužitelj tvrdi da predstavlja iznos rente određene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-214/83 od 12. siječnja 1984., a koju je tuženik primao i nakon što je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P2- 1858/10 od 20. studenoga 2014. utvrđeno da je s danom 4. ožujka 2005. prestala obveza tužitelja na njezinu isplatu tuženiku.

5.1. Sporna je između stranaka osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-214/83 od 12. siječnja 1984. utvrđena obveza prednika tužitelja RO „Elektrodalmacija Split“ na isplatu rente tuženiku s naslova izgubljene zarade,

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1345/00 od 9. listopada 2001. iznos rente povećan pa je tužitelj od 1. siječnja 2001. pa dok za to postoje uvjeti bio dužan isplaćivati tuženiku iznos od 4.130.32 kuna mjesečno,

- da je 1. ožujka 2005. tuženik navršio 65 godina života te ispunio uvjete za mirovinu,

- da je tužitelj obustavio dobrovoljnu isplatu dosuđene rente ispunjenjem uvjeta za mirovinu, zbog čega je tuženik podnio prijedlog za ovrhu radi naplate mjesečnog iznosa od 4.130.32 kuna za razdoblje od listopada 2005. kojem je udovoljeno te je rješenjem o ovrsi Ovrpl-2622/2006 od 28. travnja 2006. te je određena predložena ovrha,

- da pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P2- 1858/10 od 20. studenoga 2014. utvrđeno da je s danom 4. ožujka 2005. prestala obveza tužitelja na isplatu rente tuženiku u mjesečnom iznosu od 4.130,32 kuna,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl- 2622/2006 od 9. srpnja 2020. dovršen postupak obnove spisa i da je obustavljen postupak ovrhe određen rješenjem tog suda o ovrsi pod br. Ovrpl-2622/2006 od 28. travnja 2006. te da su ukinute sve provedene radnje,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4103/2020 od 5. siječnja 2021. tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbačen,

- da je iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrpl-2622/06 za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu utvrđeno da je tuženiku isplaćen kroz to razdoblje ukupni iznos od 29.607,64 eura / 223.078,79 kuna, koju isplatu tuženik niti ne osporava.

7. Na temelju gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je u skladu s odredbom članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 29.607,64 eura / 223.078,79 kuna, jer je osnova stjecanja tog iznosa otpala pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P2-1858/2010 od 20. studenoga 2014.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tuženik u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

9. Odredbom članka 1111. stavka 3. ZOO-a određeno je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na odredbu članka 1112. ZOO-a kojom je propisano da onaj tko je izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, navodeći kako okolnost da je tužitelj sudjelovao u postupku utvrđenja prestanka obveze isplate rente i u postupku obustave ovrhe, ujedno znači da tužitelj nema pravo na povrat isplaćenog iznosa jer da je plaćao dug kojeg nije bio dužan platiti i da je bio svjestan činjenice da nije dužan plaćati. Navedeno iz razloga jer je tužitelj već 1. ožujka 2005. obustavio dobrovoljnu isplatu dosuđene rente ispunjenjem tuženikovih uvjeta za mirovinu, a iznos od 4.130.32 kuna naplaćivan je od tužitelja prisilnim putem na temelju rješenja o ovrsi Ovrpl-2622/2006 od 28. travnja 2006. donesenog na prijedlog tuženika, nakon čega je upravo tužitelj inicirao postupak utvrđenja prestanka obveze isplate rente i obustave ovrhe s ciljem da se oslobodi plaćanja predmetne rente, pa neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj rentu plaćao dobrovoljno znajući da istu nije dužan plaćati.

11. Kako je u konkretnom slučaju pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P2-1858/2010 od 20. studenoga 2014. ukinuta renta određena presudom tog suda poslovni broj IP-214/83 od 12. siječnja 1984., odnosno presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1345/00 od 9. listopada 2001., te je istom utvrđeno kako je s danom 4. ožujka 2005. prestala obveza tužitelja na isplatu rente tuženiku, to je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je tada prestala i pravna osnova za takvo stjecanje, zbog čega je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za vraćanje onoga što je tuženik stekao na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je tuženik posebnim žalbenim navodima i ne pobija.

13. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić